U kasnijim ajetima sure Al-Imran, kao što je ranije objašnjeno, date su riječi uvjerenja da dalje ojačaju vjeru. Rečeno je da oni koji svoje živote dadnu na Božijem putu nisu mrtvi. Podvučeno značenje je ‘kao mrtvi’, osim očitog značenja, također je nešto za što nije učinjenaosveta, ili iza koga nije ostao niko da ispuni njegov cilj ili da je to onaj ko je tužan i u očaju. Međutim, oni koji su ubijeni na Božijem putu nisu ‘kao mrtvi’ nego su u kategoriji živih. Bog će osvetiti njihovu krv i drugo, njihovo ubistvo neće oslabiti one ostavljene iza, zapravo će tu uvijek biti grupa koja luči duh šehida i treće, ovim šehidima će biti dat položaj i opskrba od Boga koja će ih veseliti i da njihova smrt nije tužna smrt nego je smrt koja stvara sredstva sreće. Šehidi će biti obaviješteni na Ahiretu da njihova žrtva nije samo uvećala one koji žele da daju žrtvu nego će također biti izvor konačne pobjede nad neprijateljem. Ove žrtve, ove kušnje i privremene teškoće ne obuzdavaju naš napredak i ne guraju nas u očaj. Bog kaže u Časnom Kur’anu: Zaista, onimakoji kažu: Naš Gospodar je Allah’, i onda ostanu ustrajni, meleki se stalno spuštaju (govoreći): ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.’ (41:31)
Obećani Mesija a.s. je objasnio: ‘To jest, za one koji potvrđuju: Bog je naš Gospodar, i okrećuse od lažnih bogova i ustrajni su, to jest, ostanu čvrsti pod kušnjama i nevoljama, spuštaju se meleki uvjeravajući ih: Ne bojte se i ne žalostite se, i budite ispunjeni srećom; i radujte se da ste naslijedili radost koja vam je obećana. Mi smo vaši prijatelji na ovom životu i na Ahiretu.