Uslovi prihvaćanja dove
Kratki sadržaj
Principi molitve i potreba za poniznosti i istrajnosti
Poslije proučenog šehadeta, euze i sure el Fatihe hazreti Mirza Masroor Ahmad(da Allah bude njegov pomagač) je rekao da mnogi ljudi ga pitaju u vezi namaza. Posebno danas, mnogi ljudi dovode u pitanje molitvu i Allaha. U stvari, čini se da postoje organizovani napadi na Allaha od strane ateista. Ljudi se udaljavaju od Allaha. U takvim okolnostima, čak i naš narod postaje žrtva takvih šejtanskih misli i dovode se u sumnju u pogledu molitve, Allaha i svoje vjere.
Sumnje u vezi molitve
Hz. Halifatul Masih je rekao, suočeni sa iskušenjima ili neuspjehom, oni koji su slabi u vjeri ili manje upućeni misle da je ili njihova vjera lažna i da u njoj nema istine ili da im se Allah neće smilovati i izvaditi ih iz patnje; osjećaju da je Allah okrutan prema njima zbog njihovih okolnosti. Oni smatraju da, uprkos njihovim molitvama, ništa se ne poboljša. Hz. Halifatul Masih je rekao da se takva pitanja i sumnje javljaju u glavama onih koji su naklonjeni prema ovom svijetu.
Mnogi takvi ljudi pišu Halifi izražavajući svoja negativna mišljenja. Umjesto toga, treba razmisliti o sebi i procijeniti koliko dobro ispunjavaju dužnosti prema Allahu i koji je standard njihovih molitvi.Hz. Halifatul Masih je rekao da će danas govoriti o molitvi i njenoj filozofiji, njenim etiketima, našoj odgovornosti, potrebi za molitvom i vjeri u Allaha u svjetlu učenja Obećanog Mesije (as).
Molitva se mora obavljati u vrijeme dobrog stanja i u toku nevolje
Hz. Halifatul Masih je citirao Obećanog Mesiju (as) koji je rekao da je radi Allahove milosti osoba je bogobojazna u vrijeme dobrih dana, i u vrijeme nevolje. Onaj ko ne zaboravi Svemogućeg Allaha u vrijeme lahkoće, nije zaboravljen od Svemogućeg Allahau vrijeme teškoća. Međutim, oni koji svoje dobro vrijeme, vrijeme bez problema provode u uživanju i samo se predaju molitvi u teškoćama, njihove dove se ne primaju.
Kada dođe kazna Allahova, tada se zatvaraju vrata uslišavanja molitvi. Zaista su pobožni oni koji ostaju u stanju molitve prije nego što ih takva kazna zadesi, koji daju milostinju, ispunjavaju Allahove naredbe i blagi su prema Allaovim stvorenjima. Obećani Mesija (as) dalje kaže da se drvo razlikuje po svojim plodovima na isti način na koji se pobožna osoba razlikuje po svojim vrlinama.
Hz. Halifatul Masih je rekao da nikada ne treba zaboraviti Allaha, a ako neko ispunjava ovu dužnost, onda Svemogući Allah sačuva takvu osobu iz nevolje. Naše ovosvjetske obaveze ne bi trebale da nas odvode od ibadeta i molitve Svemogućem Allahu.
Molitva upučena Allahu zahtijeva poštovanje
Dok dalje elaborira o tome kako se treba moliti Svemogućem Allahu, etiketima molitve i kako nam je Svemogući Allah osobno prenio ove etikete, Obećani Mesija (as) navodi da molitva Svemogućem Allahu zahtijeva poštovanje. Kada ljudi nešto pitaju svog kralja, obavezno ga poštuju. Iz tog razloga se pozivamo na Allahova svojstva i veličamo Ga u suri El-Fatiha. Zovemo ga dostojnim svake hvale, Rahman (Milostivi) i Rahim (Samilosni). Rahim znači da ne dozvoljava da istinski trud propadne. Nadalje, mi se obraćamo Svemogućem Allahu kao Gospodaru Sudnjeg dana, jer će On biti Sudija tog dana.
Jednom kada zaista prepoznamo Svemogućeg Allaha da je prisutan, onda ga molimo da nam pokaže pravi put; staza koja je prava. Postoji put kojim ljudi koračaju, ali su njihovi napori uzaludni. S druge strane, postoji još jedan put na kojem se nagrađuju sav trud osobe. Nakon toga, molimo se da budemo vođeni putem onih koji su nagrađeni. Poslije, tražimo zaštitu da ne odemo putem onih koji su izazvali Allahovu srdžbu i zalutali.
Obećani Mesija (as) dalje navodi da kada molimo za uputu na pravi put, to uključuje sve ovosvjetske i duhovne puteve. Na primjer, doktor ne može liječiti pacijenta a da ne hodi pravim putem. Slično, sve profesije i uspjeh zahtijevaju da se hodi pravim putem, a to se može postići samo ako imamo jaku vezu sa Allahom.
Etikete Molitve
Dok je Obećani Mesija (as) govorio, jedna osoba je rekla zašto poslanici imaju potrebu za molitvom. Zašto je Časni Poslanik (savs) morao klanjati? Uvijek je bio na pravom putu. Obećani Mesija (as) je rekao da su poslanici klanjali (molili) da bi postigli viši status. U stvari, vjernik će ovaj namaz klanjati i na ahiretu; kao što nema granica za Svemogućeg Allaha, nema ograničenja za napredak koji vjernik može postići.
Hz. Halifatul Masih je rekao da su to principi i etikete molitve koje treba imati u vidu dok se molimo. Ako neko to učini, onda je u stanju iskusiti blizinu Uzvišenog Allaha i naučiti kako se pred Njim moliti za svoje potrebe.
Što se tiče molitve i njenih pravila ponašanja, Hz. Halifatul Masih je citira Obećanog Mesiju (as) koji dalje navodi da je namaz izuzetna stvar. Međutim, žalosno je da oni koji klanjaju namaz i oni koji mole namaz u ovoj eri nisu svjesni načina na koji se može postići prihvatanje namaza. U stvari, oni su daleko od filozofije molitve. Neki odbacuju molitvu od samog početka, dok se drugi udaljavaju od molitve jer nisu svjesni načina na koji se njihove molitve primaju. Takvi ljudi odvode druge prema ateizmu.
Za uspješnu molitvu treba biti strpljiv i istrajan i ne misliti loše o Allahu. Često se može vidjeti da se osoba umori i odustane spremajući se da postigne cilj svoje molitve. Zbog toga oni odbacuju molitvu i na kraju se odriču vjere u Allaha. Oni tvrde da ako Allah zaista postoji, onda bi sigurno prihvatio mnoge molitve koje su oni molili. Takva osoba treba da razmisli o svom nedostatku vjere i upornosti, jer je to pravi uzrok njihovog neuspjeha.
Čovjek mora istrajati i ne žuriti u molitvi
Obećani Mesiji (as) kaže da se nikada ne treba umoriti. Slučaj molioca sličan je poljoprivredniku koji stavlja sjeme u zemlju. Usadi se savršeno jestivo sjeme u zemlju, ali niko ne može shvatiti da ovo sjeme sada uzima oblik rastuće biljke. U roku od nekoliko dana, to sjeme počinje da klije. Od trenutka kada je sjeme usađeno u zemlju, započelo je njegove pripreme za postajanje biljke. Malo dijete bi ispitivalo zašto sjeme ne postaje biljka i ne proizvodi plodove odmah. S druge strane, poljoprivrednik, kroz svoje iskustvo zna da ovaj proces zahtijeva vrijeme. Isti proces je potreban za molitvu. Molitva je potrebna prehrana, ali oni koji su užurbani nikada ne vide plod svoje molitve.
Što se tiče strpljenja pravog blagodanja, obećani Mesiji (as) kaže da mnogi ljudi nikada nisu svjedoci rezultat svojih molitve jer nisu svjesni faza molitve koji se moraju preći. Oni postanu ne strpljivi. Svemogući Allah djeluje postepeno. Nikad se nije dogodilo da se osoba danas oženi i ima dijete sljedeći dan. Iako je Svemogući Allah svemoćan, ali je postavio zakone za upravljanje svijetom.
Svi su svjesni mnogih koraka koji se moraju poduzeti da imaju dijete, od kojih su mnogi mukotrpni i teški. Do četiri mjeseca trudnoće, ništa nije sigurno. Ljekari (prema tehnologiji u to vrijeme) mogli su uzeti samo skeniranje nakon 12 sedmica.
Obećani Mesija (as) kaže da kad se djete rodi, majka se također preporađa. Majka izdržava mnoge bolove kako bi rodila dijete, a tek nakon bolova i teškoća smatra sreću u svom djetetu. Na isti način, u molitvi morate izdržati i biti strpljivi, a ne biti brzi.
Hz. Halifatul Masih je rekao da samo nakon procjene može se odlučiti s tim da li su se moli iskreno ili ne. Obećani Mesija (as) kaže da se moramo moliti duže vrijeme, nakon čega se Allah svemogući manifestira. Primjećeno je da kada prosjak ostane nepokolebljiv na nečijim vratima, uporan je u njegovom prošenju i emotivnosti, u mogućnosti je uvjeriti čak i najškrtiju osobu da mu pomogne. Zar onda da kad se molimo ne možemo da nebudemo istrajni kao prosjak. Svemogući Allah se neće okrenuti od onih koji su istrajni u molitvi.
Osoba koja je užurbana uvijek je u gubitku, a neki čak postaju ateisti kao rezultat. Nema veće snage od Svemogućeg Allaha. Ucinio je Arape da budu kraljevi svijeta, prije nisu bili ništa. Ako se neko posveti Allahu, onda mogu postići sve na svijetu. Obećani Mesija (as) navodi da je to bila iskrenost i odanost Ibrahima (as) koja mu je odobrila status koji je postigao. Molio se da se među njegovim potomstvom pojavi veliki poslanik u Arabiji. Niko nije mogao reći da će se ta dova ispuniti, ali se ispunila u obliku dolaska Poslanika (savs).
Hz. Halifatul Masih nas je savjetovao da zadržimo ove smjernice, ne treba se samo moliti u toku teškoća, već i u vrijeme lahkoće i udobnosti.
Veza tijela sa dušom u molitvi
Hz. Halifatul Masih je naveo Obećanog Mesiju (as), rekavši da molitva zahtijeva vezu između tijela i duha. Navodi ako su molitve, post i drugi oblici obožavanja lišeni iskrenosti, konda od njih nema koristi. Mnogi mistics i monasi obavljaju rituale zbog kojih imaju umor i bol, međutim, nema rezultata. Oni vrše fizičke vježbe i rituale koji nemaju utjecaja na njihovu dušu. Iz tog razloga Svemogući Allah govori u Časnom Kur'anu: Njihovo meso ne doseže Allaha, niti krv, već je tvoja bogobojaznost koja ga dostiže. (Časni Kur'an, 22:38)
U stvarnosti, Svemogući Allah nije zadovoljan praznom ljuskom školjkom, već želi srž. Molitve ne smiju biti prazne, radije moraju držati iskrenost. Obećani Mesiji (as) dalje navodi da se sada postavlja pitanje, koja je potreba za molitvom kada je samo duh iza nje koji dostiže Allaha? Jednostavno bi mogli moliti se u svom srcu s iskrenošću i ne bi bilo potrebe za ritualističkim molitvama. Odgovor na to je da oni koji prestaju tjelesne akcije ne mogu zaposliti svoju dušu i duh.
S druge strane, ako neko koristi samo svoje tijelo i fizička sredstva, također su pogrešni. Tijelo i duša su povezani; Ako osoba se pretvara da plače, na kraju će postati istinski emotivan, a ako se neko nasmiješi, ona će na kraju postati sretan. Sličan je slučaj molitve. Ako tijelo je ponizno, molitva će također ići istim duhom. Prazna sedžda je uzaludna ako nije praćena istinskom poniznošću. To je iz tog razloga da je sedžda vrhunac molitve.
Hz. Halifatul Masih kaže da se tjelo također manifestuje šta oseća duša. Ako je duša u nevolji, onda tijelo pokazuje i znakove umora i nemoći. Obećani Mesiji (as) dalje navodi da se fizičke i duhovne oblasti idu jedna uz drugu. Zato je potrebno da se molimo, treba pokazati njihovu poniznost svojim postupcima. Čak i ako je isprva neiskreno, ipak se polahko razvija u nešto iskreno. Osoba ne samo da se obraća Svemogućem Allahu u vremenu nevolje, već osoba stalno treba ostati na Allahovom pragu.
Žrtvovanje svoje udobnosti da bi se postiglo zadovoljstvo u molitvi
Obećani Mesija (as) dalje navodi da svako zadovoljstvo i udobnost dolazi nakon bola. Iz tog razloga Časni Kur'an kaže: Zaista dolazi olakšanje poslije teškoće. (Kur'an časni, 94:7)
Dakle, ako neko ne nalazi zadovoljstvo u namazu, treba da procijeni da li je prošao kroz bilo koje poteškoće. Treba imati na umu sve stepene molitve i klanjati ih na vrijeme, jer moramo žrtvovati svoj san radi molitve. Hz. Halifatul Masih je naveo da se ponekad ljudi ne trude u svojim molitvama i misle da će njihovi problemi biti riješeni ako zatraže da se drugi mole za njih. Takvi ljudi čak ni svojih pet dnevnih namaza ne klanjaju redovno. Jednom je jedan sin tražio od Obećanog Mesije (as) da se moli za njegovog oca. Kao odgovor, Obećani Mesija (as) ga je savjetovao da se on prvo treba moliti za svog oca. Ako se on bude molio, tada će dove Obećanog Mesije (as) biti uslišane.
Obećani Mesija (as) dalje kaže da kada osoba preuzme bol na sebe i napusti stvari koje se ne sviđaju Allahu, tada takva osoba može utjecati na svoju dušu. Takve poteškoće pretrpljene radi Allaha će uticati na dušu, a to će omogućiti duši da se istinski moli Allahu. Neki ljudi sviraju instrumente ili plešu kao obožavanje. Iako su te stvari prijatne, one nemaju uticaja na dušu. Drugi narodi nisu svjesni jer nisu razumjeli pravu filozofiju molitve.
Obećani Mesija (as) navodi da je Ibrahim (as) bio odan i iskren prema Allahu, pa je tako nagrađen visokim statusom. Iskrenost prema Allahu zahtijeva neku vrstu smrti, a tek nakon prihvatanja te smrti čovjek može biti odan Allahu. Idolopoklonstvo nije ograničeno na obožavanje drveta ili kamena, već sve što nas sprečava da postignemo ljubav prema Bogu vodi u idolopoklonstvo. Mnogi su u sebi napravili idole, i tek kada se sve ostavi zbog Allaha, može se osloboditi idolopoklonstva.
Kad je Ibrahim (as) pristao da žrtvuje svog sina zbog naredbe Svemogućeg Allaha, tada ga je Svemogući Allah zaštitio od svih vrsta bola. Bio je bačen u vatru, ali nije ga dotakla. Sve je to rezultat i tijela i duše; mora postojati veza, inače su molitve bez ovoga uzaludne.
Obećani Mesija (as) dalje kaže da sve ima svoje vrijeme. Onaj ko pokušava da postigne nešto u vremenu koje je neprikladno sigurno će biti neuspješan. U vrijeme poteškoća, kada se okrenemo molitvi, sigurno je moguće da se osoba nađe u još iskušenja. Slučaj Musa (as) je odličan primjer za to. Kada je pokušao da olakša stanje svog naroda, one su se višestruko povećale. Musa (as) je savjetovao svoj narod da bude strpljiv, ali su postali još nemirniji. Konačno im je naređeno da se isele.
U tom trenutku, faraon ih je progonio, a ljudi su pali u očaj misleći da će biti uhvaćeni. Međutim, Musa (as) je vjerovao da je Allah sa njim. Natjerani su da sigurno pređu rijeku Nil, a faraon je dočekao svoj kraj. Ovo je način na koji Svemogući Allah pomaže Svojim istinskim slugama. Ipak, prije nego što se takva pomoć pojavi, čovjek se susreće sa iskušenjima koja ponekad izgledaju nepodnošljiva.
Obećani Mesija (as) kaže da treba biti ponizan i moliti se Svemogućem Allahu sa bolom i nemirom. Zapravo, molitva sa bolom i emocijama je znak da će nečija molitva biti prihvaćena. Dakle, ne treba misliti loše o Allahu i padati u očaj. Umjesto toga, treba se truditi moliti sa poniznošću čak i u vrijeme lahkoće i udobnosti, umjesto samo u vremenima poteškoća. Obećani Mesija (as) kaže da vjernik uvijek treba biti aktivan i da ne postaje lijen. Treba biti predan činjenju dobrih djela i isticanjem u dobrim djelima.
Na kraju, Hz. Halifatul Masih je rekao da se trebamo moliti za Ahmadije u Pakistanu i drugim dijelovima svijeta kao što je Alžir koji se suočavaju sa okrutnostima i diskriminacijom. Molio se da Allah zaštiti Ahmadije širom svijeta i ukloni napade i napore neprijatelja.