Dove Obećanog Mesije a.s.
Gospodaru, sve stvari su u službi tebi, Gospodaru, čuvaj i pomozi, i imaj milosti prema meni. [1]
O moj moćni Bože, moj voljeni Vodiču, pokaži nam put koji nalaze čisti i istinoljubivi, i spasi nas od puteva koji samo vode svjetskim željama ili zlobi, ogorčenosti (pakosti) ili materijalizmu.
Ja sam griješan i slab. Ne postoji nikakav drugi put osim s Tvojom pomoći. Imaj milosti i podari mi oprost grijeha koji će me očistiti. Jer ne postoji niko osim Tvoje milosti da može očistiti.
O, Voljeni, draže Biće od običnih dragih, oprosti moje grijehe i uključi me u Tvoje iskrene robove.
Obećani Mesija a.s. je savjetovao slijedeću dovu nekome ko je tražio da ima koncentraciju u namazu:
O Allahu Uzvišeni, Moćni i Gospodaru slave; ja sam griješan i počinio sam mnoge grijehe koji su uticali na moje unutrašnje biće i ja ne mogu da osjećam slast u namazu. Oprosti mi moje grijehe Svojom milošću i ljubaznošću, i oprosti moje prijestupe, omekšaj moje srce i stavi svoju veličanstvenost, Svoje strahopoštovanje i Svoju ljubav u moje srce. Tako da tvrdoća mog srca bude uklonjena i da mogu postići koncentraciju u namazu.
O moj Gospodaru, imaj milosti prema meni. Sigurno Tvoja samilost i milost spašavaju osobu od kazne.
O moj Gospodaru, pokaži mi kako oživljavaš mrtve. I pošalji Svoj oprost i milost s neba.
Tvoj Gospodar će stvoriti razliku između istine i laži. Ti vidiš svakog reformatora i istinitog.[2]
Gospodaru, pokaži mi sva Tvoja obuhvatna svjetla.[3]
Gospodaru, ne ostavi na Zemlji ni jednog od nevjernika.[4]
Gospodaru, čuvaj me, jer me moj narod ismijava.[5]
Gospodaru, oprosti i imaj milosti s neba. Gospodaru, ne ostavljaj me samog, Ti si najbolji od nasljednika. Gospodaru, reformiši ummet Muhammedov. Naš Gospodaru, presudi između nas i našeg naroda s istinom. Ti si najbolji Sudac.[6]
Učini da srca mnogih budu naklonjena meni. [7]
Gospodaru, daj mi prevlast nad vatrom.[8]
O Gospodaru svih svjetova, ja ne mogu izraziti zahvalnost Tvojim blagonaklonostima. Oprosti moje grijehe da ne budem uništen. Stavi Svoju posebnu ljubav u moje srce tako da mi bude podaren život. Prekri moje propuste i učini da činim djela s kojima ćeš Ti biti zadovoljan. Ja tražim utočište kod Tvog Plemenitog prisustva da me ne zadesi Tvoja kazna. Imaj milosti i zaštiti me od nevolja ovog svijeta i Ahireta, jer svi su blagoslovi u Tvojoj ruci. Amin suma Amin.
Naš Gospodaru, oprosti nam naše grijehe, mi smo griješili.
O Gospodaru, Svemogući, iako je uvijek bio Tvoj sunnet da poklanjaš mudrost djeci i neukim i da stavljaš sjenke putpunog mraka na oči filozofa ovog svijeta, no, ja te krajnje ponizno i kratko molim prema nama da privučeš zajednicu između ovih, baš kao što si privukao nekoliko i podari im Svoj uvid i daj im (iskrena) srca tako da mogu vidjeti i čuti i razumjeti, i da mogu cijeniti blagoslov koji si Ti poslao na vrijeme i budu privučeni da ga steknu. Ako Ti budeš htio, Ti ovo možeš proizvesti, jer ništa za Tebe nije nemoguće.
Moj Gospodaru, moj Gospodaru, pomozi Svog roba i ponizi neprijatelje. Odgovori mi, o Gospodaru, odgovori mi. Koliko dugo će se oni rugati Tebi i Tvom Poslaniku, koliko dugo će Tvoju Knjigu nazivati lažnom i vrijeđati Tvog Poslanika? Ja Te molim za Tvoju milost, o Vječni, Samoodržavajući, Pomagaču.[9]
Obećani Mesija a.s. je napisao: “Ja sam činio dove za članove Pokreta i za Kadian kad mi je došla objava: Oni su otišli (odvratili se) daleko od načina života; zato ih smrvi.
Ja sam se čudio zašto je mrvljenje bilo meni pripisano. Onda sam pogledao na dovu koja je napisana na zidu sobe za dove (Bait ut dova) koja glasi: Gospodaru, čuj moju dovu i satri Tvoje neprijatelje i moje, i ispuni Svoje obećanje i pomozi Svog roba i pokaži nam Svoje dane i izoštri za nas Svoju sablju… [10]
Uzvišen je Allah sa svom Svojom uzvišenošću, uzvišen je Allah, Veliki. O Allahu, blagoslovi Muhammeda i narod Muhammedov.
[1] Tadhkirah, str. 801
[2] Tadhkirah, str. 801
[3] (Tadhkirah, str. 766
[4] (Tadhkirah, str. 821
[5] (Tadhkira, str. 823
[6] Tadhkirah, str. 301
[7] Tadhkirah, str. 918
[8] Tadhkirah, str. 744
[9] Tadhkirah, str. 199
[10] Tadhkirah, str. 620