Hazreti Ebu Bekr II Migracija u Abesiniju
Kratki sadržaj
Poslije proučenog Šehaddeta, Euze I sure el- Fatihe, hazreti Halifatul Masih V (da Allah bude njegov pomagač) je rekao da će da nastavi da govori o živout hz. Ebu Bekra (ra).
Oslobađanje robova
Hazreti Halifatul Masih je rekao da je spominjao kako je hazreti Ebu Bekr (ra) oslobađao robove. Jednom je hazreti Ebu Bekr (ra) prošao pored roba iz Banu Mo’mala. Bila je tučena, i stalno su joj govorili da se odrekne islama. Hazreti Ebu Bekr (ra) je platio njenu slobodu.
U drugom hadisu se navodi da je otac hazreti Ebu Bekra (ra) rekao da umjesto oslobađanja slabih, oslobodi moćne kako bi ga oni zaštitili. Hazreti Ebu Bekr (ra) je odgovorio rekavši da on samo želi postići Allahovo zadovoljstvo. Bilježi se da su sljedeći ajeti Časnog Kur'ana objavljeni u svjetlu hazreti Ebu Bekrovih postupaka:
“Onaj ko (na Božijem putu) daje i postupa bogobojazno,i potvrđuje najljepša djela, Mi ćemo mu sigurno dati olakšanje. A onoga ko škrtari i koji ne mari, i odbija najljepša djela, Mi ćemo, sigurno, uvesti u teškoće. A njegov imetak mu neće biti ni od kakve koristi kad bude uništen. Zaista, na Nama je svakako obaveza da upućujemo; i zaista, na Nama je kraj i početak. Zato vas Ja upozoravam na vatru plamteću, u koju će ući samo vrlo nesretan, koji odbija i okreće leđa. A najbogobojazniji će sigurno biti spašen od toga, koji daje svoj imetak tražeći čistoću. I prema njemu niko nema usluge koja mora biti uzvraćena, samo traži zadovoljstvo Gospodara svoga, Uzvišenog. I On će sigurno biti zadovoljan!” (92:6-22)
Hazreti Halifatul Masih je rekao da je jedan od robova kojeg je oslobodio hazreti Ebu Bekr (ra) bio hazreti Hubaab bin Arad (ra). Jednom je neko vidio kožu na leđima hazreti Hubaaba i vidjevši da je tvrda i gruba, upitao ga je koliko dugo ima ovo stanje kože?
Hazreti Hubaab (ra) se nasmijao i rekao da to nije bolest kože, nego ga je njegov robovlasnik tukao jer je prihvatio islam. Rekao bi mu da se odrekne islama, ali bi mu on kao odgovor jednostavno potvrdio islamsku vjeru. To bi naljutilo njegovog vlasnika pa bi ga još više tukao i vukao po kamenju. Hazreti Ebu Bekr (ra) nije mogao podnijeti da ovo više vidi i platio je veliku svotu za njegovu slobodu.
Hazreti Ebu Bekrova (ra) migracija u Abesiniju
Hz. Halifatul Masih je rekao da je jedno vrijeme hazreti Ebu Bekr (ra) namjeravao da se migrira u Abesiniju. Kada je islam postao proširen mekanlije su muslimanima nanijeli veliku štetu kako bi ih natjerali da napuste islam. Časni Poslanik (savs) je savjetovao neke od ranih muslimana da se migriraju u Abesiniju. Tako se 11 muškaraca i četiri žene migriralo u Abesiniju. Nakon toga, hazreti Ebu Bekr (ra) je također bio suočen sa velikim poteškoćama, pa je krenuo u Abesiniju. Usput je sreo nekoga ko je rekao da hazreti Ebu Bekr(ra) nikada neće sam napustiti svoju domovinu, niti bi mogao biti prisiljen da ode, a zatim je nabrojao mnoge velike kvalitete hazreti Ebu Bekr(ra).
Zatim je rekao da će on sam pružiti zaštitu hazreti Ebu Bekru (ra), i obojica su se vratili u Mekku. Saznavši za ovo, mekanlije su rekli da hazreti Ebu Bekr (ra) treba da klanja u svojoj kući, kako drugi ne bi bili pod njegovim uticajem. Onda bi hazreti Ebu Bekr (ra) klanjao samo u svojoj kući. Kasnije je u svom dvorištu napravio malu džamiju u kojoj bi klanjao i učio Časni Kur'an. Vidjevši ovo i slušanje kako naglas uči Časni Kur'an, duboko je utjecalo na one oko njega.
Mekanlije su ponovo rekli osobi koja se zavjetovala da će štititi hazreti Ebu Bekr (ra), da njegove radnje utiču na druge i da treba reći hazreti Ebu Bekru (ra) da prestane. Kao rezultat toga, hazreti Ebu Bekr (ra) je rekao da mu više nije potrebna zaštita, jer je sam Allah dovoljan kao njegov Zaštitnik.
Hazreti Halifatul Masih je rekao kada su se pokušaji gušenja islama pokazali neuspješnima, mekanlije su bojkotovali Banu Hašim i Banu Mutalib. Odlučeno je da im niko ništa neće kupiti, prodati, niti će im pružiti bilo kakvu pomoć. Oni su također bili zatvoreni u Ši'b Ebu Talib (Dolina Ebu Taliba), gdje su se suočili sa izuzetno teškim okolnostima. Ali bez obzira koliko su okolnosti postale teške, hazreti Ebu Bekr (ra) nikada nije napustio stranu Časnog Poslanika (savs).
‘Rimljani su poraženi’
Hazreti Halifatul Masih je rekao da postoji predskazanje u Časnom Kur'anu koje kaže:
‘Rimljani su poraženi, u zemlji bliskoj, i oni će, nakon svog poraza, biti pobjednici. Za nekoliko godina – Allahova je naredba prije i poslije toga – i toga dana će se vjernici radovati (svojoj pobjedi)” (30:3-5).
Nevjernici su željeli da Perzijci poraze Rimljane jer su Perzijci bili narod koji je obožavao idole. Međutim, muslimani su željeli da Rimljani poraze Perzijce, jer su Rimljani bili ljudi sljedbenici Knjige. U to vrijeme, Perzijci su pobjeđivali Rimljane, ali prema saznanju primljenom od Boga, Časni Poslanik (savs) je predskazao da će na kraju Rimljani poraziti Perzijce.
Hazreti Ebu Bekr (ra) je počeo otvoreno da objavljuje ovo predskazanje, a nevjernici su rekli hazreti Ebu Bekr (ra) da ako on vjeruje da je to istina, treba odrediti vremenski period i odrediti uslove za onoga ko prvi pobijedi. Hazreti Ebu Bekr (ra) je rekao pet godina, Poslanik (savs) je rekao da treba da odredi 3 do 9 godina kako je spomenuto u Kur’anu. Prema tome, Rim je u tom periodu odneo pobjedu.
Hazret Halifatul Masih je rekao da je hazreti Ebu Bekr (ra) pratio Časnog Poslanika (savs) kada je propovijedao islam raznim plemenima. Svake godine u toku dana hadža, Časni Poslanik (savs) bi se susreo sa različitim plemenima koja su se okupila i propovijedao im vjeru islama, a hazreti Ebu Bekr (ra) bi bio uz Časnog Poslanika (savs). Jednom je pleme Bakr bin Va’il došlo na hadž, a Časni Poslanik (savs) je dao instrukcije hazreti Ebu Bekru (ra) da ga predstavi tom plemenu.
Apel za molitve za Ahmadije u Afganistanu
Hazreti Halifatul Masih je uputio apel za molitvu za Ahmadije koji borave u Afganistanu. Oni prolaze kroz velike poteškoće, a neki su čak i uhapšeni. Žene i djeca kod kuće izuzetno su zabrinuti, a muškarci koji još nisu uhapšeni žive u strahu da će uskoro biti uhapšeni, ili biti iseljeni iz svojih domova. Hazreti Halifatul Masih je molio da im Allah podari olakšanje i olakša njihove tegobe. Hazreti Halifatul Masih je također uputio apel za molitvu za Ahmadije koji žive u Pakistanu. I oni se suočavaju sa teškim uslovima, a novi incidenti se i dalje dešavaju.
Hazreti Halifatul Masih je apelovao da se molimo za cijeli svijet, i da oni mogu prepoznati i prihvatiti Obećanog Mesiju (as). Neka Allah otkloni svako zlo i neka svijet prepozna svog Stvoritelja.
Dženaze
Hazreti Halifatul Masih je rekao da će klanjati dženazu u odsustvu sljedećim članovima:
Al-Hadž Abdur Rahman Anin koji je bio bivši sekretar Umur-i-Amma i Afsar Jalsa Salana u Gani. Visoko obrazovanje stekao je u Egiptu, nakon čega je radio kao menadžer za razne kompanije u Gani. Kasnije je osnovao i vlastitu kompaniju i bio je generalni direktor. Bio je veoma pobožan i iskren. Bio je uzoran u svojoj službi Zajednici i dao je Zajednici prednost nad ovosvjetskim željama. Uvek je bio prisutan i spreman da služi u bilo kom svojstvu.
U vrijeme njegove smrti bio je na funkciji Nacionalnog odbora. Bio je veoma velikodušan, ne samo prema svojoj porodici već i prema svima kojima je to bilo potrebno. Bio je iskren i odan Zajednici i Hilafetu. Redovno je klanjao tahadžud (dobrovoljne molitve prije zore). Iza njega je ostala supruga, pet sinova i pet kćeri.
Azjaab Muhammad Ali Al-Jibali iz Jordana, koji je nedavno preminuo. Prihvatio je Ahmadijat 2010. godine i bio je jedini Ahmadi zajedno sa svojom suprugom na tom području. Uprkos protivljenju nakon prihvatanja Ahmadijata, ostao je nepokolebljiv. Odlučno je branio Ahmadijat i Hilafet. Imao je želju za učenjem i propagiranjem poruke. Za vrijeme njegove bolesti, neki od njegovih rođaka bi mu govorili da je to zbog prihvatanja Ahmadijata i da treba da napusti Ahmadijat. Molio bi se da mu Allah podari da umre kao Ahmadi.
Deen Muhammad Sahib, penzionisani misionar koji je trenutno boravio u Kanadi. Kada je imao 11 godina, odveden je u Kadian gdje je učio kod Mir Muhammad Ishaq Sahiba (ra). Kasnije se pridružio Džamia Ahmadijja, nakon čega je služio u raznim područjima Pakistana, a potom i na Fidžiju. Također je služio kao sekretar za štampu u Rabvi. On je imao veliku žar za propagiranjem poruke. Iza njega su ostali supruga, dva sina i tri ćerke.
Mian Rafiq Ahmad, koji je bio radnik u uredu Džalsa Salana. Diplomirao je mašinstvo. Radio je u raznim institucijama, nakon čega je deset godina proveo u Tanzaniji, gdje je obavljao dužnost sekretara za finansije. Kasnije je počeo da volontira u kancelariji Džalsa Salane, i onda je dao život u službu vjere, i preuzeo je odgovornosti tehničkih aspekata Dželsa Salane. Iza njega su ostala tri sina i ćerka.
Neki su mu rekli da je stan koji mu je pružen bio prilično mali, ali je on odgovorio da bi bio zadovoljan čak i da mora da živi u šatoru. Bio je redovan u svojim molitvama, volio je Časni Kur'an, bio je ljubazan i posjedovao je mnoge velike osobine. Mnogo je volio Hilafet. Hazreti Halifatul Masih je rekao da je također primijetio da je bio veoma ljubazan, ponizan i odan svojoj zakletvi. Također je nastojao maksimirati sredstva Zajednice i potrošiti ih na optimalan način.
Qanita Zafar, supruga Ahsanullaha Zafar sahiba, bivšeg emira američkog džemata. Preminula je u saobraćajnoj nesreći. Posjedovala je mnoge sjajne kvalitete. Bila je veoma odana Hilafetu, i imala je veliku ljubav prema Časnom Poslaniku (savs) i Obećanom Mesiji (as). Iza nje su ostali muž i dvije kćerke. Uprkos tome što je doktorirala, bila je izuzetno skromna. Uvijek se brinula da džamija bude čista.
Hazreti Halifatul Masih se molio da se Allah obhodi prema svima njima sa oprostom i milošću i omogući njihovom potomstvu da ide njihovim stopama.