Bitka kod Nahavanda i razlog ofanzive protiv Irana
Kratki sadržaj
Poslije proučenog Šehadeta, Euze I sure El-Fatihe, Hazreti Halifatul Masih (da Allah bude njegov pomagač) je rekao da će da nastavi da govori o životu hazreti Omera (ra).
Bitka kod Gundeshapura
Hazreti Halifatul Masih je rekao da je jedna od bitaka koje su se vodile u vrijeme hazreti Omera (ra) bila bitka kod Gundeshapura. To se dogodilo u gradu Khuzestan. Bitka je trajala neko vrijeme i obje su strane ustrajale u borbi. U toku ove bitke jedan musliman je odlučio da kaže da se može primirje postići ugovorom.
Pa kad su ga ugledali, neprijatelji su otvorili kapije. Ljudi su odmah izjurili misleći da su osigurani, rekli su da će prihvatiti plaćanje džizje [poreza], a zauzvrat će im biti podaren mir. Saznavši da to im nije ustvari bilo odobreno od muslimanskog komadanta, Muslimani su rekli da moraju da obavjeste hazreti Omer (ra).
U vezi ovoga hazreti Omer (ra) je rekao je da je Uzvišeni Allah dao veliki značaj ispunjavanju obećanja, pa se ovaj sporazum mora poštovati. Iako je ovo obećao obični musliman ovo obećanje se mora ispuniti. Na ovaj način je ova bitka okončana i muslimanska vojska se vratila.
Osvajanje Irana
U vezi osvajanja Irana i motivima koji stoje iza ovoga,Hazreti Halifatul Masih je rekao da je bila želja hazreti Omera (ra) da stavi tačku na borbe između Iraka i Ahvaza, mjesta u Iranu. Mnogo je puta izrazio želju da postoji neka vrsta barijere između njih kako bi se spriječilo kretanje. Međutim, to nije bilo moguće zbog redovnih napada od strane Irana. U 17 hidžretskoj muslimanska vojnička delegacija je došla kod hazreti Omera (ra). Pitao ih je zašto i dalje postoje kršenja sporazuma u osvojenim zemljama.
Rekao je to misleći da su možda muslimani postali razlog problema za tamošnje ljude. Delegacija je odgovorila rekavši da to nije slučaj i da muslimani ispunjavaju svoje dužnosti. Ahnaf bin Keis iz ove delegacije je rekao: ‘O vođo vjernika zabranio si nam da poduzimamo vojne korake i da ih ne napadamo. Međutim, iranski kralj još uvijek živi i Iranci se nastavljaju boriti protiv nas. Nije moguće da postoje dvije vlade koje koegzistiraju na jednom mjestu. ’Ovo je u stvari dokaz da muslimani nikada nisu osvajali zemlje samo da bi izazvali rat, već bi samo vodili odbrambene borbe.
Bitka kod Nahavanda
U 21 godini poslije hidžre hazreti Omer (ra) je odlučio poduzeti akciju kada se okupila velika iranska vojska i tada se desila bitka kod Nahavanda, poznata i kao pobjeda nad svim pobjedama. Nakon što su pretrpjeli dva užasna poraza, Iranci su posljednji put pokušali doći do pobjede. Nahavand je bio grad okružen planinama. Hazreti Sa’d (ra) je obavijestio hazreti Omera (ra) o velikoj vojsci koja se okuplja, pa je tako hazreti Ammar bin Jasir (ra) postavljen da upravlja armijom.
U toku jednog sastanka, hazreti Omer (ra) je ustao i održao govor, poslije toga su muslimani odgovorili da su spremni učiniti sve što on odluči; bilo da ostane u Medini, ili ide i bori se sa njima. Hazreti Osman (ra) je savjetovao da i on ode na front da se bori. Hazreti Omer ra je tražio dodatne savjete. Hazreti Ali (ra) je rekao da bi se vojske trebalo podijeliti na tri djela, tako da bi i Medina mogla biti zaštićena. Na kraju je hazreti Omer (ra) odlučio postavi hazreti Nu’mana bin Mukarrina (ra) za ovaj veliki zadatak i on je bio postavljen da upravlja Muslimanskom armijom u ovoj borbi.
Kad je hazreti Nu’man bin Mukarrin (ra) otišao u to mjesto, primio je pismo od hazreti Omera (ra) da krene sa muslimanima. U ovom pismu je također spomenuo ko će biti njegov zamjenik u slučaju da on pogine. Što se tiče iranske vojske, historičari su napisali da ih je bilo 60.000, ili čak 100.000. Ali prema Sahih Buhariju, bilo ih je 40.000. Kada su se obadvije strane suočile lice u lice, Iranci su koristili ružne riječi protiv muslimana, prijeteći da će ih potpuno uništiti, pa su se obadvije strane pripremile za bitku. Zbog toga što su bili u svojim tvrđavama i koristeći svoje rovove, Iranci su odabrali samo određeno vrijeme da izađu u borbu prije nego što se ponovo vrate u svoje bezbjedne zone, dok su muslimani bili na otvorenom polju.
Jedan ashab dao je prijedlog zbog kojeg će Iranci pomisliti da se muslimani povlače iz borbe i možda otvoriti svoje kapije kako bi pojurili za njima. Upravo se to dogodilo i hazreti Nu’man bin Mukarrin (ra) je održao tako snažan govor muslimanima koji ih je ostavio u suzama prije nego što su krenuli u napad na neprijatelje. Toliko je krvi proliveno da bi čak i konji padali klizajući se po krvi. Hazreti Nu’man bin Mukarrin (ra) također je pao sa konja i postao je šehid. Borba je trajala cijeli dan, a do večeri su muslimani pobjedili.
Kada je hazreti Omer (ra) primio vijest o tome, zahvalio se Svemogućem Allahu. Zatim, kada mu je rečeno o muslimanima koji su ubijeni, on je plakao i molio se za sve njih, rekao je da im je Svemogući Allah dodijelio da postanu šehidi i dao im čast na Allahovom putu.
Hazreti Halifatul Masih je rekao da je hazreti Omaru (ra) rečeno da će, sve dok su Iranci na vlasti u određenim zemljama, nastaviti uzrokovati iste probleme. Tako je hazreti Omer (ra) odobrio muslimanima da se upute u ove zemlje i jednom zauvijek privedu ovome kraj.
Osvajanja Isfahana i Hamedana
Hazreti Omer (ra) je predao zastavu hazreti Abdullahu bin Abdillahu (ra) za osvajanje Isfahana. Rečeno mu je da krene za Isfahan, gdje ih je dočekala vojska. Nakon žestoke borbe neprijatelj se povukao. Muslimani su napredovali i opkolili grad koji je potom predat Muslimanima.
Hazreti Halifatul Masih je spomenuo da je Hamedan također osvojen nakon bitke kod Nahavanda. Međutim, Iranci su prekršili pakt i vojska je sastavljena za borbu protiv muslimana. Hazreti Omer (ra) je naredio da se za borbu sa njima okupi muslimanska vojska, muslimani su ponovo osvojili grad.
Hazreti Halifatul Masih je rekao da će nastaviti da govori o drugim bitkama u toku vremena hz Omera (ra).
Dženaze
Hazreti Halifatul Masih je rekao da će da spomene neke umrle džematlije i rekao je da će im klanjati njihovu dženazu -namaz u odsustvu.
Muhammad Dijantono Sahib iz Indonezije, koji je preminuo 15. jula u 47. godini. ‘Zaista smo, Allahovi i Njemu se vraćamo.’ On nije rođen kao musliman, ali je rado išao u džamiju i učio o Islamu. Nakon što je prihvatio Ahmadijat, studirao je u Džamiji i diplomirao 2002. godine. Njegovim propovijedanjem mnogi su imali čast prihvatiti Ahmadijat. Suočio se sa velikim protivljenjem u vrijeme dok je bio misionar. Hazreti Halifatul Masih se molio da mu Allah uzdigne status i omogući njegovoj djeci da nastave da rade njegova dobra djela.
Sahibzada Farhan Latif Sahib iz Chicaga, koji je bio praunuk hazreti Sahibzade Abdul Latif Shaheed Sahib (ra). Uvijek je bio spreman da radi džematske dužnosti. Iza njega je ostalo troje djece i njegovi roditelji. Imao je 45 godina. Hazreti Halifatul Masih se molio da mu Uzvišeni Allah podari milost i oprost i omogući njegovoj djeci da ostanu čvrsto vezana za zajednicu.
Malik Mubasher Ahmad Sahib iz Lahorea, koji je preminuo 21. novembra. Bio je sin Malika Ghulama Fareeda Sahiba. Služio je u raznim funkcijama unutar Zajednice. Hazreti Halifatul Masih se molio da mu Uzvišeni Allah podari milost i oprost.