Ashabi Časnog Posanika s.a.v.s.

Kratki sadrdžaj

Poslije proučenog Šehadeta, Euze i Sure El-Fatihe, Hazreti Halifatul Maish V (da Allah bude njegov pomoćnik) je nastavio da govori na temu o životu ashaba Časnog Poslanika (savs) koji su učestvovali na Bedru.

Na današnjoj hutbi Halifatul Masih je govorio o životu hazreti Mu`az bin Haris koji je pripadao Hazrađ plemenu Banu Malika bin Nađđar. Ime njegovog oca bilo je Haris bin Rifa`a, a ime njegove majke bilo je Afra bint `Ubaid. Hazreti Mu`avviz (ra) i Hazrat `Auf (ra) bili su mu braća. Sva troica braće bili su prepoznati po očevom i majkinom imenu i zbog toga su poznati i kao Banu Afra ‘. Sva tri brata su učestvovala  u bitci na Badru. Hazeti Mu`avviz (ra) i Hazrat `Auf (ra s postali šehidi u ovoj bitci, dok je Hazreti Mu`az učestvovao u svim ostalim bitkama zajedno sa Časnim Poslanikom Muhammedom (savs).

Halifatul Masih je spomenuo da je hazreti Mu`az jedan od prvih Ensarija  koji su prihvatio Islam u Meki. Bio je od osam ashaba koji su učestvovali na prvom Bai`at-i-Akabah i također je učestvovao na drugom Bai`at-i-Akabah.

Halifatul Masih je naveo da je, iako je već spomenuto, važno podsjetiti se incidenta smrti Ebu Džehela u toku bitke na Badru jer je vezan sa hazreti Mu'azom. Halifatul Masih je pročitao hadise iz Buharija koje prenosi hazreti `Abdur Rahman bin` Auf (ra) detaljno o incidentu u kojem su ga dva mladića Ensarije pitali da im kaže ko je Ebu Džehel, a čim je to uradio, oni su krenuli prema njemu nanijevši mu smrtne povrede.

Halifatul Maish je također pročitao slijedeći hadis koji prenosi hazreti Anas (ra):

“Poslanik (savs) je rekao:” Ko će otići i vidjeti šta se dogodilo sa Ebu Džehlom? ” Ibn Mas`ud je otišao i otkrio da su ga dva Afrova sina smrtno pogodila (i bio je u posljednjem dahu). `Abdullah bin Mas`ud reče:” Jesi li ti Ebu Džehel? ” I uzeo ga je za bradu. Abu Jahl je rekao: “Da li postoji čovjek moćniji onome koga ste ubili ili koga je ubio njegov vlastiti narod?” (Buhari Kitabul Maghazi)

Halifatul Masih je također objasnio da li su ili ne dva  sina od Afra’ bili te osobe koji su napali Ebu Džehela ili je bio samo jedan sin. Iznio je razne hadise u kojima je spomenuto da su dvojica sinova od Afra’ napali Ebu Džehela ali je također naveo i hadise u kojima se spominje da je i Mu`az bin `Amr bin Đammu napao Ebu Džehela. Halifatul Masih je spomenuo da se hadis koji prenosi  hazreti Anas bin Malik (ra) trebao smatrati najautentičnijim u kojoj on kaže da je jedan sin Afrać napao Ebu Džehela, dok je Mu`az bin `Amr bin Đammu bio pogrešno zamjenjen sa imenom  Mu`az bin Afra`. Može biti da je  Mu`az bin `Amr bin Đammu bio brat od Mu`az bin Afre po mlijeku. Onda tako se može reći da su Mu`az bin Afra i Mu`az bin `Amr bin Đammu bili dvojica koji su napali Ebu Džehela.

Što se tiče ubistva Ebu Džehela, Halifatul Masih je pročitao  odlomak od hazreti Musleh Mau'uda (ra) u kojem je napisao da je kada se Ebu Džehel rodio, zaklano mnogo kamila i bubnjevi su se čuli  veselju, njegovu smrt su prouzrokovala dva mladića, koji su imali petnaest godina. Ni njegova posljednja želja da mu odrube glavu sa ispruženim vratom nije ispunjena, jer mu je `Abdullah bin Mas`ud (ra) odrubio glavu blizu brade.

Hazrat Mu`az bin Afra` (ra) je imao četiri žene i djecu sa njima. Halifatul Masih je naveo različite izvještaje o njegovoj smrti i komentirao da se na temelju njegovih brakova i potomstva može zaključiti da je živio dug život.

Halifatul Masih je poslije njega govorio o  uvaženom Rana Najimuddinu Sahib – dugogodišnjem i iskrenom slugi džemata – koji je preminuo nedavno u dobi od 86 godina. “Zaista smo Allahovi i Njemu se vraćamo.”

Blagoslovljen je jer je dobio priliku da služi hazreti Muslih Mau'uda (ra) u  njegovom timu osiguranja i bio je dio Amla Hifazat tima ovdje do smrti. Kada je hazreti Muslih Mau'ud (ra) otputovao u Nahlu da napiše tefsir Časnog Kur'ana (Tafsir-e-Kabir), poštovani Rana Sahib ga je pratio i preuzeo odgovornost za sigurnosne aranžmane.

Kasnije se brinuo o Ahmedijja džamiji u Sahivalu. 1984. godine bio je na dužnosti u džamiji i opozicija je napala tu džamiju. Napao ih je u odbrani džamije i zbog toga je policija ga uhapsila. Tako je imao i tu čast biti zarobljenik na Allahovom putu oko devet i po godina. Za to vrijeme njegov slučaj je upućen na vojni sud, gdje je osuđen na smrtnu kaznu, Kasnije je žalba uložena na Visoki sud u Lahoru, gdje je naređeno njegovo oslobađanje 1994. Nakon izlaska preselio se u London gdje je služio kao dio tima Amla Hifazat.

Dok je bio u zatvoru, uvaženi Rana sahib bio je podvrgnut teškim brutalnostima i pretrpio je brojne povrede, i osjećao je ove povrede do posljednjih dana. Njegov sin Rana Vasiim Sahib, je dao život u službi džemata i služi u uredu privatnog sekretara, on piše da je jednog dana dok je masirao očeve noge u jednom trenutku on uzdahnu jako. Pitao je svog oca šta mu je, nije odmah odgovorio ali pošto sam nastavio insisitirati, objasnio je da i dalje oseća bol od povreda, koje je zadobio u zatvoru.

Halifatul Masih je pročitao razne zapise od mnogih koji su pisali o uvaženom Rana Sahibu, a svi su jednoglasno svjedočili njegovoj ljubavi, najvećoj odanosti i pokornosti Hilafetu. Spomenuli su i njegov visoki nivo strpljenja koji je pokazao čitavog života, posebno u vrijeme zatvora. U stvari, kad mu je izrečena smrtna kazna, čak je i upravnik zatvora izrazio zaprepašćenje činjenicom da se njegovi izrazi lica nije ni najmanje promijenio. Bez obzira na situaciju, on je uvijek bio nepokolebljiv i zahvaljivao se Allahu, bez obzira na okolnosti.

Halifatul Masih, spomenuo je komentare doktora, koji je vidjevši dosije poštovanog Rana Sahib bio iznenađen kako je još u stanju hodati i obavljati svoje dužnosti. Čak i kad je bio bolestan, insistirao bi na izvršavanju svojih dužnosti. Rekao bi da kad ugleda Halifu to ga ponovo učini mladim. Bio je porodičan čovjek i brinuo se za svu svoju djecu s velikom ljubavlju i pažnjom. Ponašao se prema svojoj snahi sa velikom ljubavlju kao da je ona njegova kćerka i još pažljivije.

Halifatul Masih je spomenuo  da je poznavao poštovanog Rana Sahiba još od malih nogu i sjećao ga se da je uvijek pokazivao dobrotu koja je višestruko narasla kad je postao Halifa. Također je posvedočio da je Rana Sahib imao  poštovanje i veliku ljubav prema Hilafetu, rekavši da je, uprkos tome što je mnogo puta bio u bolnici, na dužnost je dolazio isti dan kada bi bio otpušten iz bolnice. Hazur kaže, kad bi ga god upitao kako se osjeća, zahvalio bi se Svemogućem Allahu i nikad se ne bi žalio. Halifatul Masih se molio da Allah podari ljubavi i milost Rana Sahibu na Ahiretu.

Halifatul Masih također je spomenuo da obzirom na trenutno stanje u svijetu,  neki Ahmadi su se razboljeli i zamolio je džematlije da se mole za njihovo zdravlje. Molio se da nam Allah dozvoli da idemo putem Njegovog zadovoljstva, da ispunimo dužnosti obožavanja i dužnosti prema čovječanstvu. Neka Uzvišeni Allah brzo ukloni ovu bolest i neka se svijet okrene prema Bogu i obožavanju Njega, prepoznajući istinsko Božije Jedinstvo.