Uvod
Ovo što slijedi je isječak iz knjige “Ekonomska struktura Islamske zajednice” koja je engleska verzija govora na urdu jeziku kojeg je održao drugi poglavar Ahmadija Zajednice dijelu Lahorske inteligencije 1945 godine. Knjiga daje pregled uzajamnih učenja i Islama i Komunizma i ocjenjuje njihove upoređujuće vrijednosti u otklanjanju ekonomskih bolesti s kojima se čovječanstvo suočava.
Ovo predavanje je bilo održano u vrijeme kad je komunizam postizao sljedbenike ze svoju filozofiju u Indiskom pod-kontinentu tako da do tada nisu bili vidljivi svi njegovi tokovi. Knjiga iznosi najvažnije slabosti u komunističkoj filozofiji i dalje predviđa njen pad na bazi predviđanja-iz Biblije, iz otkrivenja koje je primio Obećani Mesiah i autorovih vlastitih vizija-koje će biti predstavljene u zaključnom članku ove serije.
U odnosu prema zemlji, komunisti su započeli sa idejom da je sva zemlja pripadala državi, stanovište koje je preokrenulo državu u tek vlasnika zemlje je domovina, dok su posjednici zemlje i zemljoradnici bili preokrenuti u puke nadničare. Ovde je komunizam stavio vlasnike zemlje u nazadan položaj u poređenju sa trgovcima i industriskim radnicima kojima su, do određene mjere bila data odgovarajuća prava nad njihovim dobrima.
Kako je država bila stvarni vlasnik cijele zemlje komunisti su držali da je država ovlaštena da odredi zemljoradnicima šta da siju i gdje.Štaviše, kako su neki zemljoradnici imali više iskustva u uzgajanju nekih usjeva, Država je bila ovlaštena da ih ukloni iz njihovih kuća i da ih smjesti u oblasti koje su najbolje odgovarale za tu vrstu usjeva u kojoj su oni bili iskusni. Kad su ove ideje bile prevedene u akciju na nivou države, zamljoradnici su razumjeli da je njihov status bio umanjen do tek pukih radnika, nižih od trgovaca i umjetnika; da su njihov kućni život i prava da uživaju plodove svoga rada bili lišeni svake stabilnosti, jer su uvijek bili podložni da budu premješteni sa svojih posjeda i poslani u nepoznato; i da oni više nisu slobodni da planiraju svoje usjeve na bazi vlastite procjene, i po svom zadovoljstvu, nego da moraju u buduće ovisiti o drugima zadovoljavanje svojih potreba.
Kako je ova spoznaja rasla prerastala je u nezgrapnu svojeglavost pobunjenika koji su na kraju prisilili Staljina da otkaže novi sistem i povrati stari koji je priznavao pravo privatnog vlasništva nad zemljom-činjenica koja svjedoči o neodređenom načinu komunističkih teorija u odnosu na zemlju, koje ni u kom slučaju nisu bile izvodljive. Buna se onda stišala, ali je ova odluka od strane boljševičkog vođe pokazala jednom i za uvjek da je novi poredak razmatran od komunizma sadržavao ozbiljne greške. Pozivajući se na ovu očitu činjenicu gospodin Staljin je bio optužen od svojih neprijatelja da je iznevjerio komunističke principe za koje se zalagao Lenjin. Staljinov odgovor na ovu optužbu je bio da je centralna ideja komunizma bila vlada proletarijata, i da bi se obezbjedio ovaj cilj, drugi principi, koji su se kretali oko ovog su mogli biti preuređeni u skladu sa potrebama. Nije neophodno ovdje zalaziti u pitanje da li je ovaj odgovar zadovoljavajući, ali je on u svakom slučaju dovoljan da pokaže da kao stalni sistem političk ekonomije, komunizam nije uspio da prevede u akciju svoju tačku gledišta u odnosu prema zemlji, i da su u rješavanju ovog pitanja komunisti morali pozajmiti idejo od drugih sistema.
Ovaj zasljepljujući propust komunističkog sistema se ističe u jasnoj suprotnosti prema islamskom ekonomskom sistemu, za koji je istorija pokazala da može djelovati bez smetnji, za najviše dobro svih. To što više pokazuje da komunizam u opšte nije temeljna filozofija, takva da bi održala dobro svuda, u sva vremena: to nije ništa više nego politički pokret dizajniran da ojača Rusiju. Uporediti to sa trajnim potvrdama religije bilo bi nepoštovanje prema nečem svetom. Stephen King-Hall, dobro poznat član britnskog parlamrnta, je nedavno boravio u Rusiji, i njegovi dojmovi, objavljeni u Soviet Union News ( Tom IV , Br 6 ), potvrđuje gornji zsključak i kaže da Rusija danas ima dva cilja:1 ) preuređenje Rusije 2) da je naprave najboljom i najbogatijom zemljom u svijetu. Očito je odatle da je komunizam samo politički pokret čiji je stvarni cilj da veliča Rusiju.
Komunizam ometa porast znanja
Kao rezultat mjera poduzetih od Sovjetskog režima, iako su hrana i odijelo bili osigurani za sve tu postoji drugi veliki propust u ovom sistemu kojim, i kojim i koji bi svr skupa zaustavio intelektualni napredak. Radi (za) jednostavnog razloga da su zarade i plate radnika u Rusiji bile jedva dovoljne da ih hrane i obuku i da im čuvaju krov nad glavama. Oni ne mogu uštedjeti ni tolko da putuju u inostranstvo što je najvažniji faktor u obrazovanju, u napretku nauke i tehničkog znanja, i u maršu civilizacije. Časni Kur*an je postavio važan naglasak na ser fil ard ie: putovanje u različite dijelove svijeta. Kada bi narod Rusije imao ličnu slobodu u uređenju svoje ekonomije, Ruski turisti bi posjetili sve dijelove svijeta i obogatili svoju zemlju svojim posnatranjima i reakcijama o onom što su vidjeli u inostranstvu.
Ali od Revolucije teško da je iko mogao vidjeti Ruskog turistu u bilo kojem dijelu globusa. Kao Imam velike i dalekovide religiske zajednice, čije branše su u skoro svakoj zemlji, moji kontakti sa javnošću su sve širi, ali ja nisam sreo ni jednog Ruskog turistu da putuje u inostranstvo sam od sebe. Vi možete vidjeti vladinog službenika ili predstavnika ili agenta, izvan njegove zemlje na nekoj misiji, ali nikada običnog čovjeka da putuje iz zadovoljstva ili obrazovanja. Ovo je ovako zato što je Sovjetska država tako odredila i uredila ekonomiju svoga naroda da poslije zadovoljenja njihovih osnovnih prava njima ne ostaje ništa preko toga da potroše na luksuz kao što je putovanje u inostranstvo i tako dalje. Ako je tu postojao bilo kakav višak to je bilo oduzeto od države.
Treba da zapamtite da vladini službenici koji su išli u inostranstvo po ovom ili onom zadatku ne mogu ispuniti ovu potrebu koja jedino može biti odgovarajuće zadovoljena od običnih ljudi koji putuju u strane zemlje slobodno, sami od sebe-ljudi iz različitih životnih puteva i raznih uslova, gledajući široki svijet svaki sa svoje tačke gledišta, izvlačeći svaki svoje vlastite zaključke. Vladini službenici su ozbiljno ometeni za neovisno posmatranje ove vrste; njihove misli rade po postavljenim žljebovima, i njihovo zapažanje je često obojeno ukusima i mišljenjima šefa koji im može dati unapređenje ili otkaz. Mentalne mogućnosti se razlikuju u slučaju raznih pojedinaca; odatle, što je veći broj i širi rang onih koji idu u inostranstvo, time će širi i puniji biti rang korisnih novih ideja koje će oni donijeti natrag sa sobom.
I osim svega ovoga, putovanje u inostranstvo je jedan od najmoćnijih faktora u obaranju uskih nacionalnih predrasuda kakve postoje između jednih i drugih naroda; to promoviše uzajamno razumijevanje, dobru volju i mir. Ali komunizam je sve ove stvari napravio nemogućim zato što ne ostavlja prostora za svoj narod da putuje u strane zemlje. Ne-službeni Rusi sa kojima se sada ponekad možete sresti izvan Rusije su ili političke izbjeglice od dana revolucije, ili su propagandni agenti Sovjetske države čija tvrdnja da su neovisni građani, lažna a kojoj oni pribjegavaju da bi svoju propagandu napravili djelotvornijom. Za to je potrebno tek malo zdravog razuma da vidite da običan Ruski narod ne može imati ništa da potroši na ovakve luksuze kao što je putovanje u inostranstvo zato što država ne ostavlja nikakav višak imetka u njihovom vlasništvu.
Sila koja je bila potrebna da se zaustavi komunizam
Četvrta greška u komunizmu je da kad sila ovog pokreta bude potrošena i on nastavi dalje opadati, to će pokazati daleko gore stanje stvari. Jer komunistički režim uništava mogućnost intelekta i zaglušuje ga ili ga čini nerazboritim. Odatle, kad nastane opadanje, to će biti naglo i tako potpuno da neće biti nikoga da ukorači u vakum osim diktatora više apsolutnog od najapsolutnijeg Cezara. Ako su Njemci prihvatili Hitlera to je bilo zbog komunističkih težnji koje su mele svuda širom zemlje u to vrijeme; iskustvo Francuske revolucije takođe podupire ovaj pogled. Kako je prvi talas popularnog žara nad novo-nađenom slobodom povraćen natrag u jednoličnost dnevnog života, to je dalo slobodne ruke autokratu kao što je bio Napoleon zato što tu nije bio niko drugi ko bi mogao kontrolisati kapric rulje koja je do ovog vremena bila jedina forma u kojoj su se popularne slobode izražavale.Slično tome komunizam može sebe nazvati totalitarnom državom; to pravi malu razliku činjenici da ova vrsta stvari na kraju i nepromjenjivo vode diktatoru. Čak u momentu postoji diktatorstvo u stvarnoj praksi i uvijek je bilo. Lenjin je bio prvi diktator, kojeg je naslijdio Staljin, a Molotov može biti nazvan treći diktator, i tako dalje. U svakom slučaju režimi kao što je komunizam nemogu nastaviti bez utočišta sili, i Ruski eksperiment dobro iznosi ovu istinu.
Kamata
Peta velika nazadnost u komunizmu je njegov propust da raspozna zlu prirodu ong što se obično zove ekonomski interes, jer komunizam ne zabranjuje kamatu kao stvar primarnog principa i unutarnje bazne filozofije. Kaže se da nema banaka u Sovjetskoj Rusiji koje rade na bazi kamata. Ovo može biti istina, jer ja nemam trenutno nikakvo sigurno znanje o ovom. Ali odsustvo banaka koje obavljaju posao na kamati je potpuno drugačija stvar od zabrane kamate kao stvari vitalnog principa. Odsustvo ovakvih banaka može biti iz brojnih razloga: nedostatk mogućnosti, generalno neznanje od strane javnosti u pogledu rada banaka, ili to može biti samo pitanje svrsishodnosti. Kad neophodne mogućnosti budu predstojeće ili kada javnost bude obrazovana da koristi ovakve banke, ili kada ih politika ne bude više zadržavala natrag one će se možda rascvjetati bilo koji dan svuda širom zemlje. Ali, kada su stvari zabranjene u principu, nikakva promjena okolnosti nikada to nemože napraviti zakonitim i prikladnim. Komunizam ne stavlja kamatu pod ovu apsolutnu zabranu. U komunističkoj literaturi nema spominjanja ovakve zabrane, i ta mi činjenica daje za pravo da držim da se komunizam ne suprotstavlja kamati kao osnovnoj tački u svojoj filozofiji.
Prisila u ekonoskim stvarima
Sedmo, komunizam bazira svoju ekonomiju na sili štp će se na dugoj stazi pokazati fatalnim. Njen princip je da imetak bogatih treba da bude oduzet, ostavljajući im samo ono što je jedva dovoljno da zadovolji njihove osnovne potrebe. Bilo da je njihov princip dobar ili loš nije ovde pitanje; stvar je u tome da komunizam odobrava upotrebu sile ovakvim stvarima. Umjesto obrazovanja bolje stojećih ljudi da imaju sjećaj za siromašne i da im daju pošten dio, čim dođu do moći oni koriste silu da bogate liše njihovog bogatstva. Na kraju ovo nije proces koji može propustiti da uzdigne nasilničke mržnje. Oni koji su patili u pogledu ovog ne mogu biti vrlo zaljubljeni u komunizam, premda oni vode računa naravno da tako ne kažu.
Islam takođe oduzima od bogatih dobar dio njihovog imetka, ali on ne koristi silu; on to radi ubjeđenjem. Islam štaviše, pravi imetak u stvar relativno male vrijednosti, jer je njegova upotreba ozbiljno ograničen krug ; prosto jednostavno korisno življenje je ideal koji osidurava ispred nas; osim toga podstiće nas da dajemo zekat i u dobrotvorne svrhe. Tako imetak koji neko možda skupi uprkos svih ovih mjera predostrožnosti je uskoro raskomadan i raspodjeljen među širokim rangom nasljednika.
Cilj oboga, i komunizma i Islama je isti; oduzeti imetak od bogatih. Ali tu je ogromna razlika u metodama koje upošljavaju. Islam koristi ubjeđenje; on apeluje na plemenite impulse ljudske prirode-ljubav za čovječanstvu, drugarskom osjećanju, simpatiji;on podstiče dobrovoljno predavanje dijela imetka od strane bogatih: dok je komunizam u Rusiji uposlio životinjsku prisilu, sa rezultatom da oni koji su bili pokradeni svojih imetaka nemaju ništa u svojim srcima osim plamena mržnje za Sovjetski režim od kojeg bježe u strane zemlje. Izglađeni i nijemi unutar zemlje, ili ležeći bespomoćno za sada u stranim zemljama ovaj element u svakom slučaju predstavlja izvor iz kojeg opasnost može doći u bilo koje vrijeme.
Komunisti danas izgledaju zadovoljni pod dojmom da se pokretu nigdje u svijetu danas ozbiljno ne suprotstavlja. Ovo je istina do određenog stepena ali to ne znači da je komunizam odjedanput dobio naklonost; to jedino znači da je Rusija u ovom ratu budući na strani Alijansa naroda, i njen doprinos, i njeno učešće u procesu ni u kom slučaju nije beznačajno, u svjetlu hitnosti ratne situacije, sile inače suprotstavljene komunizmu se drže uzdržanim u šah poziciji. Kada rat prođe gorka borba će se nastaviti kao i ranije. (Sada kad je bitka dobivena, opzicija je već u pokretu, pogotovu u Americi).
Komunizam uništava kućni život i sinovsku ljubav
Osma velika greška u komunizmu je da on uništava kućni život i ubija sinovsku ljubav. Komunizam snažno zanemaruje duboke prirodne veze između roditelja i njihove djece, između braće i sestara i drugih bliskih odnosa vezanih krvnim vezama. U svojim žudnjama da ljude povede protiv religiskih uputa odlučili su da djecu tretiraju kao nešto što pripada državi i oni su podložni vladinoj kontroli na svakom koraku, koji neophodno mora oslabiti silu sinovske ljubavi i sve ove plemenite impulse naše prirode koji idu s tim. Ovakvo stanje poslova se ne može nastaviti za dugo. To mora biti promijenjeno, jer će inače Rus generacija koje dolaze odgajani pod sjenkom ovakvih čudnih filozofija biti ljudska bića samo po imenu- oni će zapravo biti bezosjećajne bezdušne mašine ništa bolje od automata.
Sudeči po činjenici da izgleda kao da se komunizam čvrsto utemeljio u Rusiji, neki ljudi su skloni da zaključe da je ovaj pokret postigao stalnu mjeru uspjeha. Ali ovo je pogrešan zaključak. Njegov uspjeh tako daleko predstavlja samo prirodno silovitu reakciju protiv nevolja Cezarskog režima. Za čovjeka ispečenog živog izgledat će kao raj ako od njega tražite da sjedi napolju na toplom suncu. Nešto slično ovom se dogodilo Rusiji.Ali kada sjećanja o starom stradanju izblijede iz misli i neke ideje oteče kroz slobodu, više prirodnih, neograničenih života kako su neki ljudi živjeli u nekim drugim zemljama, preokret protiv samovladavine komunističkog režima će biti ništa manje definitivan i presudan.
Važnost mentalnih mogućnosti
Neprikladno prepoznatih od komunizma
Komunizam, štaviše ne daje umnim mogućnostima važnost koju one zaslužuju. Kod toga, nakon vremena, čovjek visokog umnog kalibra će biti prisiljen da traži za svoj talente, izlaz u širokom svijetu izvan Rusije.Boljševizam na fizički rad gleda kao na stvarni rad i odbija da održava mozak radnika koji ne radi fizički rad. Nedvojbeno, fizički radnici su vrlo važni; ali je jednako istina da je umni rad u nekim pogledima čak važniji. To kao nasljedna osobina (crta) ljudske prirode koja očekuje prepoznavanje svojih usluga, Rusija mora preurediti svoju filozofiju ako želi pomoći sebi uslugama svojih intelektualnih divova i naučnika, jer će inače oni izmaknuti u druge zemlje i tamo tražiti odgovarajuće prepoznavanje i nadoknadu koje su bili lišeni u svojim vlastitim zemljama. Otkrivenja i izumi Ruskih naučnika i visokih tehničara će biti prepoznata, patentirana i iskorištena ne u Rusiji nego Americi.
Trenutno Ruska vlada sprečava svoje ljude da idu u inostranstvo sistemom stroge kontrole od i kako se dodir Rusije sa vanjskim svijetom proširuje, ove kontrole će morati biti otkazane u interesu strane trgovine, ako ni zbog čega drugog. Oni koji možda žele da pobjegnu imat će veliku šansu za to. Kada je Njemačka počela da loše tretira jevreje, mnogi od njih su pobjegli za Ameriku i odnijeli mnogo korisnog znanja sa sobom, tako se određene hemikalije prethodno pravljene samo u Njemačkoj sada jednako dobro proizvode u Americi.
Tako, Rusija ubuduće treba ostaviti svoja vrata širom otvorena vanjskim kontaktima, nezadovoljni naučnici će imati priliku da kliznu napolje; ali ako Rusija sebe zatvori unutra, njena kultura će početi da se pogoršava, kao ustajala voda, zbog nedostatka svježeg stimulansa mozgu koji može biti opskrbljen (nadoknađen) samo svjetskim kontaktima. U svakom slučaju njen gubitak je jasan i siguran ako komunisti ustraju na ovoj narazboritoj filozofiji.