Prvi i najkritičniji prigovor podignut od naših neprijatelja protiv nas je da mi vjerujemo da je Isa iz Nazareta umro prirodnom smrću. Oni kažu da je ovo vjerovanje, da je Isa umro prirodnom smrću, uvreda Isau, povreda Časnom Kur'anu i razilaženje od učenja Časnog Poslanika. Ali ovo nije istina. Što se osoba više zamisli nad ovim predmetom, više postaje ubijeđen da povrede za koje smo mi optuženi ne slijede iz našeg vjerovanja u smrt Isaa. One zapravo slijede iz vjerovanja da Isa nije umro nego da je živ na nebu.
Naša ljubav i pštovanje prema Časnom Poslaniku Muhammedu s.a.v.s. su najviši, jer ono što je on učinio i žrtvovao za nas da naš put prema Bogu učini lahkim, nije učinio ni jedan poslanik za svoj narod.
Ako je Isa živ na nebu da li on tamo živi bez hrane i pića kao što Bog živi? Ovo je glavno uporište kršćanskih misionara. Ako nije bio Bog kako može biti živ na nebu? Ako je bio čovjek zašto onda nije umro kao svi ostali ljudi? Mi ne vjerujemo u to kako vjerovanje u smrt Isa a.s. može biti poniženje za njega kad su poslanici veći od njega umrli i njihova smrt im nije donijela poniženje. Vjerovanje u njega da je još živ je protivno Božijem jedinstvu. Dok sam Kur'an kaže:
Sigurno, Mesih nikada neće mrziti da bude Allahov rob, niti će meleki bliski (Bogu); a one koji preziru da obožavaju Njega i postupaju oholo, On će uvesti skupa Sebi. (Časni Kur'an 4:173)
U Časnom Kur'anu i hadisu imamo jasne dokaze o smrti Isa a.s.:
I ja sam bio svjedok nad njima dok sam bio među njima, a kad si me Ti usmrtio, samo si im Ti promatrač bio; i Ti si svjedok nad svim stvarima (Časni Kur'an 5:118)
Ovo znači da će kršćani postati izopačeni poslije smrti Isaa. Poslije ovoga ne možemo vjerovati da je živ na nebu, nego da je umro.
Kad je Allah rekao: ”O Isa, Ja ću te usmrtiti i uzdignut ću te Sebi, i očistit ću te od onih koji ne vjeruju, i dat ću da oni koji tebe slijede budu iznad onih koji ne vjeruju, do Sudnjeg dana; onda ćete se Meni vratiti, i Ja ću odlučiti između vas o onom u čemu ste se razišli.(Časni Kur'an 3:56)
Isa je bio uzdignut Bogu poslije smrti jer i same riječi ‘uzdignut ću te’ dolaze poslije riječi ‘usmrtiti’,a poslija smrti samo duša ide kod Boga,a ne tijelo,i njegova duša otišla kod Boga,to znači da je on umro.
Nemoguće je misliti da je Isa živ na nebu dok Muhammed, naš Časni Poslanik, leži sahranjen u zemlji. Ako je bilo koji čovjek zaslužio da ostane živ i da se uspne na nebo to je bio naš Časni Poslanik. Bilo ko ko iskreno voli i odaje počast Časnom Poslaniku ne može ni jednog momenta zadržati ovakvo vjerovanje. Časni Poslanik je lično rekao u hadisu: ‘Da su Musa i Isa živi oni ne bi imali izbora nego da me slijede.’
Jako je mnogo dokaza u potvrdu vjerovanja da Isa nije živ na nebu nego da je po završetku svoje misije umro kao i svi drugi poslanici.
Drugi prigovor koji naši protivnici podižu protiv nas je da mi držimo, suprotno muslimanskom vjerovanju, da se sljedbenik Muhammeda s.a.v.s. pojavio među nama kao Obećani Mesija. Držati ovo vjerovanje, rečeno nam je, suprotno je predanjima Časnog Poslanika jer po ovim predanjima Mesija je Isa, sin Merjemin, koji treba da se vrati s neba kada dođe vrijeme.
Istina je da mi smatramo Osnivača Ahmadija Pokreta, Hazret Mirzu Ghulam Ahmada iz Kadiana kao Obećanog Mesiju i Mehdija. Zato što Časni Kur'an, predanja i obično zdravo razmišljanje očituju da je prvi Mesija umro na normalan način; zato naše vjerovanje da je Mesija trebao doći između sljedbenika Časnog Poslanika ne može biti protiv Časnog Kur'ana i predanja. Zar Bog nije Svemoguć? On nema potrebe da vrati u život Mesiju iz Nazareta. On može uzdići učitelja između sljedbenika Časnog Poslanika, namjestiti ga kao Obećanog Mesiju i zadužiti ga dužnošću reformacije svijeta.
Svaki put, u svako doba u prošlosti, kad god su ljudi skrenuli s pravog puta i trebali uputu, uvijek je jedan od njih bio taj kojeg je Bog uzdizao za ovu svrhu. Učenje i primjer Časnog Poslanika kao i njegova duhovna moć su djelotvorni da među njegovim sljedbenicima bude pobožnih ljudi koji zasluže da ih Allah uzdigne do statusa Svog kalife na zemlji za reformu muslimana, a ne Israelskog poslanika.
Treći problem je podignut o pretskazanju u pogledu drugog dolaska Mesije. U predanjima je Taj Obećani nazvan Isa Ibn Merjem (Isa, sin Merjemin). Ovo doslovno znači dolazak prvog Mesije, Isaa iz historije. Ako se to treba ispuniti, to mora biti kroz pojavu Isaa živog. Zaboravlja se da svaki jezik obiluje metaforama. Ime Isa se slobodno primjenjuje za druge osobe osim Isaa. U predanjima je Obećani reformator nazvan ovim imenom zbog cijelog niza sličnosti dvojice Mesija u karakterima, zadaćama, temperamentima, duhovnosti itd.
Četvrti glavni prigovor protiv nas je da se, po nama, institucija objave i dolaska poslanika nastavlja poslije Časnog Poslanika s.a.v.s. Ovaj prigovor također rezultira iz nedostatka znanja, ili iz pukog neprijateljstva i predrasuda. Istina je da mi ne vodimo toliko brige o riječima koliko o njihovom značenju.
Mi mislimo da je dolazak Časnog Poslanika obezbjedio široke mogućnosti i sredstva za duhovni napredak i da njegov dolazak nije zaustavio ljude da postignu blizinu Bogu. Mi vjerujemo da je Časni Poslanik bio blagoslov za cijelo čovječanstvo i mi znamo da se blagoslovi i dobrotvornost Časnog Poslnaika nastavljaju. Jer je Časni Poslnaik bio nadaren sa dubljom pronicljivošću u duhovne stvari nego bilo koji drugi poslanik.
Povećanje duhovne pronicljivosti omogućava sljedbenike danas da postignu duhovne visine koje nisu mogle biti postignute prije. No za ovakve blagoslove, Časni Poslanik ima nadmoć nad drugim poslanicima u tome što je sada nemoguće postići poslanstvo neovisno od Časnog Poslanika s.a.v.s. Ali vrata duhovnim blagoslovima i duhovnom napretku nisu sa njim zatvorena nego su, naprotiv, širom otvorena. Poslušnost njemu i oponašanje njegovog primjera može čovjeka uzdići do stepena poslanika; čak kao poslanik, međutim, sljedbenik ostaje sljedbenik. Koliko god da je visok njegov položaj, on ne može ići izvan tog okvira.
On ostaje rob i sluga Časnog Poslanika i njegov status ne može promijeniti njegov status sljedbenika Časnog Poslanika. Poslanik ne mora biti onaj ko donosi zakon. Poslanstvo može biti samo duhovni status, stepen blizine Bogu. Osoba koja postigne ovakav status, ovaj stepen blizine, određena je da vodi ljude Bogu. On od Boga prima naredbe i njegova je dužnost da ljudima prenese ove objave koje je primio od Boga. On ni na koji način ne umanjuje niti ugrožava uzvišeni status Časnog Poslanika nego naprotiv, dodaje njegovoj uzvišenosti.
Izraz upotrebljen u Časnom Kur'anu koji kaže da je Časni Poslanik Khatam al-Nebijjun, ne znači, kao što to danas tumače islamski učenjaci, da je on posljednji poslanik u svakom pogledu, ovaj izraz zapravo znači da je Časni Poslanik ‘pečat’ to jest potvrda ili ovjera svih prethodnih poslanika. Poslije njega također ne može niko izmijeniti ni tačku zakona koji je njemu objavljen, niti bilo šta dodati ni oduzeti niti donijeti išta novo. Sa njim i objavom Kur'ana vjera je završena i usavršena u svom vrhuncu.
Ali će uvijek biti pobožnih ljudi koji budu vjerno slijedili put Muhammeda s.a.v.s. koji će zaslužiti i dobiti visoke duhovne statuse do stepena poslanstva jer će ispunjavati osnovne zahtjeve duhovnosti za taj status i uživat će blizinu Bogu i komunikaciju s njim. Svi od njih će pozivati ljude Bogu i biti pomognuti od Boga i biti ljudima primjer svojom pobožnošću. Neki od njih će imati zadaću reforme islama. Šta god Bog prenese ljudima na način Njegovog komuniciranja s njima, određujući im određene zadaće ili ih obavještava o nečemu, sve se to zovu objave od Boga. Iz dubljeg proučavanja i Časnog Kur'ana i hadisa naći ćete obilje dokaza u potvrdu tačnosti našeg tumačenja.
Peti veliki prigovor podignut protiv nas je da mi negiramo muslimansku instituciju džihada. Ovo nije istina jer mi vjerujemo da bez džihada vjerovanje ne može biti savršeno. Slabost muslimana, propadanje ili nestajanje vjerovanja, koje danas vidimo na svim stranama, su zbog nemarnosti u stvari džihada. Učenje o džihadu se pojavljuje na nekoliko mjesta u Časnom Kur'anu i nije moguće za nas kao muslimane i predanike Časne Knjige da to negiramo.
Ono što mi negiramo i žestoko se protivimo je pogled koji daje pravo da se proliva krv, da se širi nered i nevjera, i da se razbija građanski mir u ime islama. Mi nismo protiv džihada. Mi smo samo protiv nastojanja da se bilo kakva vrsta uzdizanja označava kao džihad. Mi ne možemo biti ubijeđeni da učenje islama može biti iskrivljeno tako da služi vaše lične planove i želje. Mi smo ljuti na one koji kleveću islam svojim vlastitim riječima i djelima.
Svijet smatra islam kao barbarsku religiju i Časnog Poslanika islama kao okrutnog militantnog vladara. Je li iko našao u životu Časnog Poslanika bilo šta što opravdava ovakav opis, bilo šta protiv pravila pobožnosti i vrlina? Ne. Muslimani su sami svojim djelima ispunili svijet predrasudama protiv islama, tako da ih više nije lahko ubijediti da zauzmu drugačiji pogled.
Mi vjerujemo, kao što je Časni Poslanik pokazao u svom životu, da je najveći džihad borba pomoću Kur'ana (širenje njegove poruke). Zatim džihad, borba protiv ličnih zlih poriva i na kraju borba oružjem i to samo u samoodbrani kad su muslimani napadnuti iz jedinog razloga što vjeruju u jedinog Boga. I ovo je jasno iz učenja Kur'ana i sunneta Časnog Poslanika i hadisa. I mi se toga strogo pridržavamo.
Ukratko, mi ne negiramo nego potvrđujemo važnost džihada. Mi samo negiramo pogrešnu interpretaciju toga, koja je napravila neprocjenjivu štetu islamu. Budućnost muslimana, po našem pogledu, ovisi o tome koliko će uspjeti u shvatanju istinskog značenja džihada.