Upravo kao što sam objasnio u mnogim od mojih knjiga da moja tvrdnja da sam ‘Isa Mesija’ i ‘Muhammedi Mehdi’ nije zasnovana na ideji da sam ja u stvarnosti Isa a.s. ili Časni Poslanik Muhammed s.a.v.s.. Ipak oni koji nisu pažljivije pregledali moje knjige mogu pogrešno shvatiti da ja govorim o reinkarnaciji. Kao da sam ja tvrdio da su se duše ove obojice svetih ljudi pojavile u meni. Ovo nije tačno.
Dvije vrste prestupa
Zapravo su za kasnije doba prethodni Poslanici pretskazali da će u ovo doba postojati dvije vrste prestupa.
Prvo da će biti prestup u pitanjima stvorenja i bit će prestup u pitanjima Stvaraoca.
Prestup u pitanjima stvorenja će biti taj da će pod maskom džihada biti prolijevana ljudska krv. Ubijanjem nevine osobe, neki će zamišljati da će im ovakva nečovječnost donijeti veliku Božiju nagradu. Mnoge druge vrste proganjanja će biti vršena u ime vjere. Zato je ovo to obećano vrijeme.
U iskrenosti svaka bogobojazna osoba mora prihvatiti da svaki dan nasilnička plemena graničnih oblasti ubijaju Engleske službenike koji su čuvari njihovih života i imetka i njihove muslimanske braće. Ovo je jasna nečovječnost i gaženje prava stvorenja.
Zar se oni ne sjećaju vremena ‘sikha’ koji su bili spremni da ubiju samo radi učenja ‘ezana’? Kakva je greška Engleske vlade da su njeni počasni službenici kažnjeni na ovaj način? Ova vlada je odobrila potpunu vjersku slobodu čim je preuzela Pundžab.
Ovo nije vrijeme proganjanja kad se za šaptanje poziva za namaz, sa pojedincom grubo postupalo. Vi sada možete učiti ezan sa vrha minareta. Vi sada možete obavlajti namaz u skupu i u svojim džamijama i ništa vas neće zaustaviti.
U vrijeme sikha muslimani su bili slični robovima. U Engleskoj upravi je njihovo poštovanje povraćeno. Njihov život, imetak i čast su sigurni. Je li to bilo dobro ili loše djelo od Engleske vlade kad su vrata islamskih bibliotekla bila otvorena?
U vrijeme sikha, bili su prekopani grobovi njihovih starješina. Sirhind slučaj je još živ u sjećanjima. Ali ova vlada čuva naše grobove i naš život. Mi živimo pod zaštitom miroljubive i uljudne vlade koja nikada nije pokazala bilo kakvu vjersku predrasudu.
Musliman, slijedeći svoju vjeru, može obavljati sve obrede, kao što su hadž, namaz ili zekat. On može tvrditi da je od Boga, reformator ovog doba ili osnivač ili Mesija ili Mehdi. Ova pravedna vlada nema nikakvog posla s tim, ukoliko neko ne napusti zakon zemlje i upusti se u bunu.
Čak uz ovakvu vrstu postupanja i poštenja, muslimani odgovaraju ubijanjem nevinih službenika koji su zauzeti služeći zemlji sa pravdom. Ako vi obrazlažete da su krivci iz graničnih oblasti: i šta hodže ove zemlje imaju s tim?
Ja ću uljudno odgovoriti da su oni krivi, bilo da vi to prihvatite ili ne. U jednu ruku opažamo gorivost u divljim graničnim plemenima da budu ratnici. No u drugu mi ne osjećamo istinsku sklonost i saosjećanje za Englesku vladu i njene službenike među hodžama ove zemlje. Ako su oni istinski dobronamjernici ove vlade, zašto ne pripreme naredbu i rašire je u graničnim oblastima? Ovo će slomiti mit neukih da su oni ratnici i da će na smrti dobiti Dženet.
Ja ne mogu razumjeti da hodže i njihovi sljedbenici imaju ovakve visoke tvrdnje pokornosti a ipak nisu u stanju da pokažu bilo kakvu dobru uslugu. Ovo nije napredak. Ima drugih hodža prema kojima smo više kritični.
Da Allah očisti njihova srca! Ukratko, postoji velika nerazboritost među muslimanima prema pravima stvorenja. Ako je ovo šta se događa blagonaklonom Kralju, šta možemo očekivati za druge?
Bog na nebesima je bio svjedok ove nečovječnosti i poslao je osobu na primjeru Isaa Mesije i nazvao ga Mesija- kao što odraz lica u vodi ili ogledalu može metaforički biti nazvano tom osobom. Učenja koja ja ističem, kao što je ‘voli svog neprijatelja, i imaj sažaljenja prema Božijim stvorenjima’ bila su naglašena od druge svete osobe u prošlosti po imenu Isa Mesija.
Stvar sa muslimanima ovog doba je da, umjesto da vole svog neprijatelja, oni sa odbojnim i nepravednim vjerskim izgovorom ubijaju nevine ljude koji nisu počinili nikakav prekršaj nego su učinili samo dobro.
Za popravljanje ovih ljudi bilo je neophodno da neko bude poslan sa objavom od Boga ko je imao karakteristike Mesije i koji je donio poruku prijateljstva. Zar ne postoji potreba za nekim u odrazu Isaa Mesije, u ovom dobu? Naravno da postoji!! Trenutno je veliki broj ljudi među muslimanima koji vrše ubijanje drugih naroda pod izgovorom džihada. Neki od njih nisu u stanju da budu odani dobrotvornoj vladi a žive pod njenom upravom. Oni nisu u stanju da napreduju u prijateljstvu; niti se mogu osloboditi svog dvoličnog ponašanja. Zato je postojala strašna potreba za osobom po izgledu Mesije. Tako da sam ja manifestacija koja je bila poslana u svojstvu i atributima Mesije.
Druga vrsta prestupa koja se odnosi na Stvaraoca je tvrdnja kršćana danas koja je nadmašila najviše stepene prevare. Nema sumnje da je Isa sveti Božiji Poslanik. Nema sumnje da je on bio Božiji miljenik, sveti, svjetlo ovog svijeta, uputa i poštovan pred Bogom i blizu Njegovom prijestolju. Milioni ljudi ga vole i slijede njegova učenja i postupaju prema njegovoj uputi. Oni će biti oslobođeni vatre.
Ali ozbiljna je greška i otpadništvo pretvarati ga u Boga. Božiji miljenici su vrlo blizu njemu i imaju poseban odnos. Zbog ovog odnosa ako oni nekad sebe nazivaju sinom Božijim ili tvrde da im Bog govori iznutra njih- ovo su istinske tvrdnje sa jednog stanovišta i one treba da budu objašnjene. Staroslavna tradicija među upućenima je da koriste ovakve termine za one koji zaniječu svoje ličnosti i postaju ujedinjeni s Bogom, i onda se razvijaju u novo svjetlo.
Ponekad se kaže da se nije pojavio on nego da se Bog pojavio unutar njega. Ali ovo ne znači da je osoba sada postala Svemogući Bog, Stvaraoc. Na ovoj tankoćutnoj tački su mnogi ljudi zavedeni. Ovo je takođe razlog zašto su hiljade svetih i pobožnih ljudi bili obožavani kao Bog. Neuki ljudi ne mogu razumjeti stvari uzvišenosti. Oni iskrivljuju stvarnu i mješovitu metaforu sa stvarnošću i skreću s pravog puta. Danas se kršćanski učenjaci takođe upuštaju u slično nerazumijevanje. Oni insistiraju na božanstvu Isaa. Ovo je prestup u pitanju Stvaraoca.
Svrha dolaska Časnog Poslanika s.a.v.s.
U zemlju Arabiju je došao poštovani Poslanik da zaštiti pravo Stvaraoca i da u srcima utemelji važnost Jedinstva. Njegovo ime je bilo Muhammmed s.a.v.s.. Pravna znanost je sadržavala dva dijela. Veći dio je bio, ‘La ilahe illellah’, što znači Božije jedinstvo. Drugi dio je bio samilost prema ljudima. Tretirajte ih kako bi sebe tretirali!
Između ove dvije oblasti, Mesija je naglašavao samilost prema ljudima, kako je bila potreba toga doba. Drugi veći dio, La ilahe illellah, što je glavno vrelo Božije moći i Jedinstva, bilo je poduprto od Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. kako je ovo bila potreba onog doba.
Onda je bilo moje vrijeme u kojem mi sada živimo. Danas su obe ove bolesti došle do vrhunca. Zanemarivanje prava Božijeg Stvaranja i ubijanje nevinih ljudi postaje dio muslimanske vjere. Zbog ovog pogrešnog vjerovanja, hiljade nevinih ljudi je bilo ubijeno od ovih okrutnih ljudi.
U drugu ruku zanemarivanje prava Stvaraoca je takođe naraslo do novih visina. Postalo je dio kršćanske vjere da je Isa Mesija postao Bog koji je vrijedan obožavanja. Prema njihovom vjerovanju, postoje tri osobe u trojstvu ali u praksi je za molitve i obožavanje samo jedna i to je Mesija.
Oba aspekta ovog prestupa značeći prava stvorenja i prava Stvaraoca tih stvorenja su dostigla vrhunac do takvog stepena da je teško reći koji je aspekt veći.
Mesija i Mahdi
Zato je Bog mene nazvao Mesija u pogledu prava stvorenja i poslao me po primjeru Isaa Mesije. Slično u pogledu prava Stvaraoca, on je mene nazvao Muhammed i Ahmad i poslao me po primjeru Muhammeda s.a.v.s.. U ovim terminima ja sam Isa Mesija i takođe Muhammedi Mehdi.
Mesija je titula koja je bila data Isau. Ona znači neko ko nalazi Boga i prima od Njega. Ona takođe znači Njegov nasljednik i onaj ko posvaja put istine i bogobojaznosti.
Mehdi je ime dato Muhammedu s.a.v.s., onom ko je, samom svojom prirodom, upućen i nasljednik je bogobojaznosti i savršena manifestacija ovog imena.
Zato su me Božiji blagoslov i milost učinili primaocem oba ova imena. Oba atributa su se nakupila u mom biću. Zato, prema ovom objašnjenju ja sam obojica, Isa Mesija i Muhammedi Mehdi.
U islamskoj terminologiji ovo je nazvano ‘bruz’ (odraz). Ja sam bio blagoslovljen sa dva ‘bruza’, jedan je ‘bruz’ Isa a drugi ‘bruz’ je Muhammed. Ukratko moje biće je mješavina ova dva Poslanika.
Dužnost Mesije
U svojstvu Mesije moja dužnost je da zaustavim muslimane od ovih opakih napada i ubitstava. Jasno je bilo spomenuto u hadisima da će u svom drugom dolasku Mesija dokrajčiti vjerske ratove. Ovo je ono što se događa. Do današnjeg dana malo više od trideset hiljada ljudi su moji sljedbenici koji borave u raznim dijelovima Indije (1). Bilo ko ko dadne zavjet odanosti na mojoj ruci i vjeruje u mene kao Obećanog Mesiju, mora očitovati da je danas džihad zabranjen jer je Mesija došao. Pogotovo on treba da bude odan Engleskoj vladi a ne tek licemjer. Ova zastava prijateljstva je bila uzdignuta. Čak da su hiljade hodža željeli da osnuju ovakvu instituciju da dokrajče opaki džihad, to ne bi bilo moguće. Ja se nadam da će se, ako Bog da, ova blagoslovljena i miroljubiva organizacija koja se oslobađa ideje džihada povećati do mnogih stotina hiljada. Sljedbenici opakog džihada će promijeniti svoja razmišljanja.
Dužnost Mahdija
U svojstvu Muhammedi Mahdija, moja misija je da utemeljim Božije Jedinstvo na ovom svijetu, opet ponovo uz pomoć Božijih znakova. Naš učitelj Hazret Muhammed s.a.v.s. je utemeljio Božansku nadmoćnost, moć i slavu u srcima idolopoklonika Arabije uz pomoć nebeskih znakova. Ja sam slično bio pomognut od Ruhul Kudusa.
Bog koji se ukazao svim Poslanicima. On se ukazao Musau na planini Tur i Isau na planini Seir i zasjao na Muhammeda s.a.v.s. na planini Paran. Isti Uzvišeni i Moćni Bog se spustio na mene. On je samnom govorio i prosvijetlio me da je On blagoslovljeno Biće radi čijeg obožavanje su bili poslani svi Poslanici. ‘Jedino Ja sam Stvaraoc i Posjednik i nema niko kao Ja da nema početka, niti kraja.’
Ja sam bio obaviješten da su prevladavajuća kršćanska vjerovanja, kao što je Trojstvo i izbavljenje, sve ljudski prestupi i protiv su originalnih učenja. Bog me je direktno obavijestio sa Svojom Živom Riječi:
‘Ako se suočiš sa teškoćom i ako ljudi pitaju kako mogu znati da si ti od Boga? Reci da su nebeski znakovi moji svjedoci. Mojim molitvama je odgovoreno i ja sam obaviješten o onom što će tek doći. Meni su pokazane skrivene zagonetke, znane jedino Bogu.’
Drugi dokaz je da, ako bilo ko želi da se natječe u ovim oblastima kao što je prihvatanje molitve tj spoznaja o takvom prihvatanju prije činjenice te znanje o neviđenom izvan ljudske sposobnosti- on će propasti u ovom natjecanju bilo da je sa istoka ili zapada. Ovo su znakovi dodijeljeni meni da mi pomognu da ljude dovedem Bogu. On je Bog naših duša i naših bića i Njemu ćemo se mi svi vratiti.
Činjenica je da vjera bez Božijeg autoriteta ništa. Svi Poslanici su prihvatili da je Božiji autoritet znak istinske vjere. Treba da primite do znanja da ova dva imena koja su meni data nisu skorašnja. U mojoj knjizi Braheen Ahmadiyya, koja je bila objavljena prije oko dvadeset godina, Bog je za mene u objavi upotrebio ova dva imena: Isa Mesija i Muhammedi Mehdi.
Zato sam ja donio gore spomenutu Božiju poruku i kršćanima i muslimanima. Pazite!! Ako je u srcima bila želja i straha o sudnjem danu, svakom tragaču je bila omogućena prilika za udovoljenje s moje strane. Živa vjera ima moć Božanske vlasti u sebi. Ona pokazuje lice Božije sa izvanrednim djelovanjima.
Zato ja svjedočim da ovakva vjera, koja vjeruje u Jedinstvo Božije je vjera islam, gdje stvorenje nije nadomjestilo Stvaraoca. Kršćanstvo je takođe od Boga. Nažalost oni ne slijede svoja učenja. Danas su muslimani takođe jedno razočarenje. Oni su izgubili dio Božije upute koja se tiče ljubavi i saosjećanja prema ljudima. Sramno je da baš kad vjeruju u Božije jedinstvo, oni se upuštaju u ovakvo nasilje. Ja sam stalno nastojao da ih odvratim od ovih navika. Nažalost njihove divlje strasti su pobuđene zbog određenih povoda.
Knjige koje izaziva bijes kod muslimanima
Pisanja nekih neukih sveštenika imaju otrovan efekat. Na primjer knjige napisane od Pastora Imad-ud Dina i Pastora Thakur Dasa; i knjige Safdar Alija i žurnal Pastora Rivaria koji su ispunjeni uvredama i lažima o našem Muhammedu s.a.v.s.. Bilo koji musliman, koji bude čitao ova pisanja, ukoliko nema veliko strpljenje, postat će uzbuđen. Ove knjige su vrlo grube sa malo učenog sadržaja. Ovo je teško za običnog muslimana.
Jedan uvažen sveštenik u svojim novinama koje su objavljene iz Lakhnova piše da ako se 1857 (buna) ponovo dogodi, ona će biti izazvana ovim knjigama Pastora Imad ud Dina. Vrijedno je pretražiti opasna pisanja pastora Ima ud Dina za koje jedan uvaženi misionar ima ovo mišljenje.
Nedavno, ja sam takođe saznao za veliku uzbuđenost među muslimanima i napisao strogo u odgovoru na ove knjige. Svrha je bila da umirim muslimane predstavljajući ih. Ovo je koristilo muslimanima i oni su se sa ovim pobijanjima stišali. Problem je da ovakva pisanja povremeno neprestalno proizilaze od ovih sveštenika i pogađaju i emocije muslimana ih ne mogu podnijeti. Ovo je podmukla praksa.
U jednu ruku sveštenici neprestalno čine besmrtnom laž da je muslimanima za sva vremena naređen džihad kao da oni podsjećaju muslimane o tome. Onda pobuđuju strasti sa svojim bezosjećajnim pisanjima. U svojim jednostavnim naravima oni ne razmišljaju o eksplozivnom rezultatu ovih dviju udruženih radnji. Ja sam već stalno pisao da Časni Kuran ne uči džihad.
Istina je da su u ranijem dobu neki protivnici željeli da zaustave, zaista da silom unište islam.
U samo- odbrani je islam upotrebio sablju. To je bilo za njih, da ili treba da prihvate islam ili da budu ubijeni. Ovo odobrenje je bilo za ograničeno vrijeme a ne za uvijek. Islam nije odgovoran za samo- uslugu i pogrešne postupke Kraljeva i Monarha poslije vremena Časnog Poslanika. Onaj ko zavodi neuke muslimane i stalno iznosi predmet džihada da osvježi njihova sjećanja, zapravo, želi da potiče ovu otrovnu naviku. Bilo bi bolje da su sveštenici crkve, poslije ispitivanja istorije rekli da nije bilo džihada u islamu, niti prevođenja u islam silom. Knjiga koja sadrži ovaj ajet, Al-Bakara-257. Koji znači, ne treba da bude prisile u stvarima vjere: možemo li uzeti da ovakva knjiga potiče džihad?
Koju kritiku ja mogu usmjeriti protiv ‘hodža’ kad imam prigovor protiv kršćanskih sveštenika. Oni nisu posvojili put istine i ono što bi bilo poželjno za državne planove. Iz ovog razloga, sa bolnim srcem ja sam tražio u dvije prethodne prilike pred Njenim visočanstvom, počasnog Navab Sahiba podkralja, da za jedan period vremena ovakve debate trebaju biti zaustavljene- gdje jedna strana kritikuje vjeru druge.
Poruka mira
Do sada nikakva pažnja nije bila posvećena ovim zahtjevima. Po treći put, ja ponovo ponizno predlažem pred vašom ljubaznošću da ova praksa napadanja drugih vjera bude zabranjena za najmanje period od pet godina. Opaki napadi jedne strane na vjeru drugih treba da bude zabranjeno pošto ovo vodi neredu u zemlji. Prijateljski sastanci raznih grupa su nestali. Često jedna strana podiže prigovor protiv druge sa malo znanja koje čak nije tačno, i vređa osjećanja. Ponekad je tu izgred. Jedan primjer je kritika džihada. Ovakva kritika osvježava sjećanje i rezultira u neredu.
Zato ako naša mudra vlada donese zakon zabranjujući svim stranama uključujući sveštenike crkve, da se upuštaju u negativne napade na druge vjere za period od pet godina: oni će živjeti sa ljubavlju i uljudnošću; i svako će nastojati da istakne pozitivn easpekte svoje vjere; ja vjerujem da će ovaj otrovan rast zavisti i inata koji cvjetaju u tajnosti, uskoro nestati. Ovaj korak vlade će biti cijenjen i imat će pozitivan efekat na ljude graničnih oblasti. Rezultat će biti mir i prijateljstvo.
Izgleda da Bog na nebesima želi da ratovi i sukobi budu napušteni i da tradicije prijateljstva i ljubavi cvjetaju. Ako postoji ikakva zasluga u vjeri to treba da bude istaknuto a ne samo da se ne gube iz vida nedostaci. Nije ni na kojem upravljaču ili vlasti da prihvati i provede moj prijedlog. Samo nadareni i oštroumni upravljači će shvatiti zasluge toga.
Mi se nadamo da će Njeno visočanstvo, počasni Navab podkralj Bahadur Curzon Sahib, sa svojim otvorenim i oštroumnim umom sigurno razmotriti ovaj prijedlog i da će ga provesti sa svojom kraljevskom odlučnošću.
Istinska vjera
Ako ovo nije moguće onda u svojoj dragocjenoj upravi on treba da ocjeni sve vjere- da odluči ko ima Božije ovlaštenje na svojoj strani. Treba da budu poslane naredbe za učenjake svake vjere: muslimana, arja, sikha, sanatan Dharm, kršćana, brahmu i Jevreja da oni iznesu svoje Božansko ovlaštenje bilo to u formi pretskazanja ili nečeg drugog. Jedanput kad je vjera ocijenjena da ima najvišu Božansku moć, onda treba da bude proglašena istinitom i poštovanom. I otkad jas određen od Boga, ja sam ponudio sebe u ime mojih sljedbenika da sam spreman za ovakav spor.
U isto vrijeme ja molim, da Allah uvijek blagoslovi našu vladu pod čijim okriljem smo imali priliku da napravimo ovakve prijedloge da pokažemo moć Božiju.
Veselam
7 juli 1900.godine
Ponizni: Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana
Izvor: Stvarna priroda tvrdnje Hazret Mirze Ghulam Ahmada da je on Isa Mesija i Muhammedi Mehdi i zahtjev Njenom visočanstvu, počasnom Navab Sahibu podkralju.