Voljeti čovječanstvo i pokazivati suosjećanje prema drugima jest nenadmašan oblik bogoslu

Hazreti Mirza Masroor Ahmad (a.b.a.)

, svjetski poglavar Ahmadija muslimanske zajednice, peti Kalifa, Njegova Svetost, Hazreti Mirza Masroor Ahmad^a.b.a. održao je ključno obraćanje na posebnom primanju održanom njemu u čast u Hotelu Hilton u Kopenhagenu u Danskoj. Više od 125 političara, akademika i predstavnika zajednica prisustvovalo je ovom povijesnom događaju, uključujući H.E. g. Bertela Haardera, ministra Kulturnih i vjerskih poslova. Događaj je zaključen tihom molitvom vođenom od strane Njegove Svetosti, Hazreti Mirze Masroora Ahmad^a.b.a.. Prije i poslije samog događaja, Njegova je Svetost osobno upoznala različite dostojanstvenike i goste. Ključno obraćanje održano od strane Njegove Svetosti u ovoj prilici prikazano je ispod.

Nakon izgovaranja Tashahhud, Ta’awwuz i Bismillah, Hazreti Mirza Masroor Ahmad^a.b.a., Peti Kalifa, svjetski čelnik Ahmadija muslimanske zajednice je rekao:

„Svi uvaženi gosti, Assalamo Alaikum Wa Rahmatullahe Wa Barakatohu – neka mir i blagoslovi Allahovi budu nad svima vama.

Prije svega, želio bih iskoristiti ovu priliku da se iskreno zahvalim svim našim gostima koji su ljubazno prihvatili naš poziv na današnji prijem. Ahmadija muslimanska zajednica je sekta u islamu čiji su svrha i ciljevi vrlo jasni. Nastojimo čovječanstvo dovesti pred njegovog Kreatora – Svemogućeg Boga. Nastojimo privući pažnju svih ljudi prema njihovoj odgovornosti za bližnje i potrebi da jedan drugoga tretiraju s ljubavlju, suosjećanjem i poštovanjem. I želimo i nastojimo uspostaviti istinski i dugotrajni mir u svijetu. Mi, Ahmadi muslimani, vjerujemo da je osnivač Ahmadija muslimanske zajednice Obećani Mesija i Imam Mahdi kao što je predviđeno po Časnom Kur’anu i Proroku islama^s.a.v.s.. I Časni Kur’an i Časni Poslanik^s.a.v.s. prorekli su određene znakove koji svjedoče o istinitosti Obećanog Mesije i mi vjerujemo da su oni svi bili ispunjeni u prilog tvrdnji Osnivača naše zajednice. Neki od znakova koji se odnose na razvoj svijeta u vrijeme Mesije i Mahdija. Na primjer, bilo je prorečeno da će biti poslan kad se moderna tehnologija i sredstva komunikacije razviju do te mjere da će ljudi u različitim dijelovima svijeta biti povezani te u vrijeme kad se osnuju tisak i mediji.

Nadalje, Časni Poslanik^s.a.v.s. prorekao je veliki nebeski znak koji će pratiti dolazak Obećanog Mesije i to je bila pomrčina Sunca i Mjeseca tijekom određenih propisanih dana u mjesecu Ramazanu. I prateći tvrdnju Osnivača Ahmadija muslimanske zajednice ovaj nebeski znak je veličanstveno ispunjen do posljednjeg slova u istočnoj hemisferi 1894. godine te u zapadnoj hemisferi 1895.

Dakle, nakon što smo vidjeli kako su znakovi i proročanstva Kur’ana i Časnog Poslanik^s.a.v.s. nedvosmisleno ispunjeni u njegovu korist, mi Ahmadi muslimani vjerujemo da je naš Osnivač, Hazreti Mirza Ghulam Ahmad^a.s. iz Kadiana, Obećani Mesija i Imam Mahdi. Vjerujemo da je došao kao svjetionik istine prenijeti istinita i sjajna učenja islama cijelom svijetu. Preklinjao je ljude svijeta da žive zajedno u miru i usađivao ljudsku simpatiju i suosjećanje među svojim sljedbenicima.

Zaista, Obećani Mesija^a.s. jednom je rekao:

„Voljeti čovječanstvo i pokazivati suosjećanje prema drugima je ogroman oblik štovanja Svemogućeg Boga i izvanredno sredstvo za postizanje Njegovog zadovoljstva i nagrada.“

Prema tome, u skladu s našim uvjerenjima, islam uči da dok musliman ne ispuni prava čovječanstva, on ili ona ne može ispuniti prava koja duguje Svemogućem Bogu. Zaista u određenim prilikama prava koja dugujemo svom bližnjem smjenjuju i dobivaju prioritet čak iznad i preko prava koja dugujemo Svemogućem Allahu. Ukratko, islam propisuje da samo kad osoba ispunjava prava drugih ljudi, bez obzira na to tko je i koja su njezina vjerovanja, on ili ona može biti klasificiran kao pravi musliman. Nakon njegove smrti 1908. godine, Obećanog Mesiju^a.s. slijedila je institucija kalifata, čiji je cilj bio, i nastavlja biti, napredovati u misiji Obećanog Mesije^a.s. da promovira islamska istinska učenja i nastoji razjasniti neke uobičajene zablude o religiji.

Islam savjetuje ljude da odbace sve oblike mržnje, neprijateljstva i zlobe i da se umjesto toga ujedine pod parolom ljubavi i uzajamnog poštovanja. Zalaže se za uspostavu mira i pravde na svim razinama društva i među svim ljudima. Dakle, u 5. suri, 9. ajetu Časnog Kur’ana, Svemogući Allah je rekao:

„O vjernici! Budite čvrsti radi Allaha, svjedočite u ime pravde i nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede da ne postupate pravedno. Budite pravedni, to je najbliže bogobojaznosti. I bojte se Allaha. Zaista je Allah uvijek obaviješten o onom što vi radite.“

U ovom ajetu, Allah je naredio muslimanima da se prema svim ljudima, uključujući čak i svoje neprijatelje i protivnike, odnose pošteno i pravedno. Dakle, islam ne dozvoljava okrutnost ili zloporabu ni pod kojim okolnostima. Bez sumnje, Časni Poslanik^s.a.v.s.  islama utvrdio je vrlo visoke standarde vjerske slobode i tolerancije u svijetu. Najbolji primjer za to je bio način na koji je Časni Poslanik^s.a.v.s.  tretirao i poštovao židovsku zajednicu i druge nemuslimane nakon migracije u Medinu nakon godina progonstva u svom rodnom gradu Meki. Većina mještana Medine prihvatila je islam te tako pozdravila Časnog Poslanik^s.a.v.s.  i prihvatila ga, ne samo kao svog vjerskog vođu, nego su ga izabrali i za vođu države. Ipak, u Medini je ostao značajan broj židovskih zajednica i drugih nemuslimana. Dakle, nakon što je izabran kao vođa države, Časni Poslanik^s.a.v.s.  osnovao je savez mira sa Židovima i drugim skupinama, na temelju načela univerzalne vjerske slobode i tolerancije. Prema savezu, vjerske slobode Židova i drugih nemuslimanskih zajednica zaštićene su i zajamčene od strane Časnog Poslanik^s.a.v.s. islama. Povijest dokazuje da Časni Poslanik^s.a.v.s. nikada nije prekršio odredbe ovog ugovora, te da su pod njegovom vlašću vjerska prava i slobode nemuslimana uvijek bile sprovedene. To je jasno pobijanje onima koji tvrde da islam dozvoljava antisemitizam ili bilo koji oblik vjerske diskriminacije. Drugi primjer veličanstvenog moralnog karaktera Časnog Poslanik^s.a.v.s. pokazao se pri posjeti delegacije kršćana iz grada Najran. Nakon saznanja da se žele moliti, on im je ponudio svoju džamiju za bogosluženje, u skladu s njihovim kršćanskim običajima i vjerovanjima.

Još jedna optužba koja se često uperi u islam jest da je širen nasiljem, odnosno mačem. Ova je tvrdnja potpuno neutemeljena i zapravo ništa ne može biti dalje od istine. Svi ratovi tijekom života Časnog Poslanik^s.a.v.s. i četiri Kalife ispravnog puta koji su ga nasljeđivali, bili su u potpunosti obrambeni po prirodi, kad im je rat prisilno nametnut. A čak i tada kad je rat bio nametnut muslimanima, oni su i dalje nastojali štititi i poštovati sveta mjesta drugih religija i njihovih uglednih ličnosti.

Ipak, nažalost u današnjem svijetu, možemo vidjeti da je blagoslovljeni lik Časnog Poslanika^s.a.v.s. bolno umoren. Čak i ovdje u Danskoj, prije nekoliko godina, tiskane su karikature koje su nastojale ismijati Utemeljitelja islama^s.a.v.s. i prikazati ga, ne daj Bože, kao imperijalističkog vođu i ratobornog ratnog huškača. Ovaj nepravedni prikaz Časnog Poslanika^s.a.v.s. prkosi povijesti i prkosi istini. Realnost je da je Časni Poslanik^s.a.v.s.. bio zauvijek zarobljen svojom odlučnošću da uspostavi mir i ljudska prava.

Zaista, kad je Uzvišeni Allah prvo dao Časnom Poslaniku^s.a.v.s. dozvolu upuštanja u obrambeni rat protiv Meke, bila je dana u svrhu obrane institucije religije, a ne samo obrane islama. Zato je u suri 22., ajetima 40.-41., u Časnom Kur’anu, Allah proglasio da ako se agresori ne zaustave, oni se tada neće ograničiti na napade na nevine muslimane, već će njihov krajnji cilj biti uništiti sve oblike religije. Allah je vrlo jasno rekao da ako se ljudi Meke nasilno ne suzbiju, tada nijedna crkva, sinagoga, hram, džamija ili mjesto bogomolje bilo koje religije neće ostati sigurno.

Ovi ajeti čine kategorički jasnim da kad je muslimanima bilo dozvoljeno uključiti se u obrambeni rat, bilo im je dozvoljeno u svrhu obrane svih religija i svih vjerovanja, a ne zbog osvajanja zemlje ili širenja okrutnosti. S obzirom na to, radi se o velikoj tuzi pravog muslimana kad čuje protivnike islama kako tvrde da je Časni Poslanik^s.a.v.s. bio motiviran žeđi za moći i žudnjom za izgradnjom carstva.

Allah je vrlo jasno kaže da ako stanovnici Meke nisu nasilno suzbiti tada nema crkve, sinagoge, hram, džamija ili bogomolje bilo koje religije će ostati siguran. Ovi stihovi čine ga kategorički jasno da kada muslimani bili dopušteni da se uključe u obrambenom ratu, ona je dobila kako bi se obranili sve religije i sva uvjerenja, a ne zbog osvajanja zemlje ili širiti okrutnost. S obzirom na to, to je sredstvo za ekstremne tuge za pravi musliman čuti protivnike islama tvrde da je Časni Poslanik^s.a.v.s. bilo motivirano žeđi za moći i žudnju za carstvo zgrade.

Časni Poslanik^s.a.v.s. nije tražio moć, niti je sudjelovao u bilo kojem ratu u svrhu nasilnog širenja islama ili prisiljavanja drugih da postanu muslimani. Njegova jedina motivacija bila je uspostaviti mir i univerzalnu religijsku slobodu. Dakle, dužnost pravog muslimana je zauvijek štititi i vrednovati sve religije, bile one kršćanstvo, židovstvo ili bilo koje druge. Časni Poslanik^s.a.v.s. je učio da se tijekom ratnog razdoblja jedino oni ljudi koji su direktno uključeni rat mogu boriti. On je dao stroge upute da nijedna nevina osoba nikada ne bi trebala biti napadnuta. Niti jedna žena, dijete ili starija osoba nikada ne smije biti meta. On je učio da nijedan vjerski vođa ili svećenik ne bi trebao biti napadnut, kao niti ijedno mjesto bogomolje. Časni Poslanik^s.a.v.s. dalje je učio da nijedna osoba ne može biti prisiljena na preobraćanje na islam.

Unatoč ovim plemenitim učenjima, izvor je ogromnog žaljenja što u ratovima koji se danas vode redovito viđamo incidente neselektivnog gađanja ili bombardiranja u kojima nevini i nezaštićeni civili – žene, djeca i stariji – bivaju nemilosrdno ubijeni. Muslimani koji su uključeni u takva barbarska ponašanja služe samo ocrnjavanju imena svoje religije i osuđeni su u najjačim mogućim uvjetima. Ipak, takvo neznanje i zlo među muslimanima bili su se dužni dogoditi jer je Časni Poslanik^s.a.v.s. prorekao ovo stanje u kojem će muslimani u potpunosti zaboraviti učenja svoje religije. To je trebalo biti u takvo vrijeme da će Allah poslati Obećanog Mesiju^a.s. da oživi islam i uspostavi pravednost zajednice koja djeluje na temelju njegovih istinskih učenja.

Nadalje, ne može se reći da je nemuslimanski svijet ostao potpuno nevin i besprijekoran. Dakako, postoje i neke nemuslimanske snage koje su unatoč tvrdnji da se bore za dobrobit mira, bile krive i za ubijanje ili sakaćenje nedužnih civila u različitim dijelovima svijeta kroz neselektivno ratovanje. U svakom slučaju, istina je da muslimanske vlade danas ne vladaju prema istinskim islamskim principima, koji su iskrenost, integritet i pravda za sve. Gdje god i kad god su islamska istinska učenja zapravo bila prakticirana, njihova ljepota i blagonaklonost su uvijek bile cijenjene od svih. Na primjer, u doba Hazreti Umara^r.a., drugog nasljednika Časnog Poslanika^s.a.v.s., islam se proširio u Siriju i formirana je muslimanska vlada. Kao dio njezine vladavine, prikupljan je građanski porez od kršćanskih stanovnika nacije, ali je muslimanska vlada vratila porez jer je kontrolu preuzelo Rimsko carstvo i muslimanski vladari nisu više bili u stanju štititi članove javnosti ili ispunjavati njihova prava. Muslimanski vladari nisu imali izbora pri odlasku, što je izazvalo veliku nevolju nemuslimanima koji su živjeli pod njihovom vlašću. Postali su izuzetno emotivni i tražili muslimane da se vrate, te su žarko molili za to. Bez oklijevanja su proglasili svoju želju da njima ponovno vladaju muslimani, te da ih zaštite od nepravde Rimskog carstva.

Kasnije, kad su se muslimani bili u mogućnosti vratiti, prvi koji su slavili bili su nemuslimani, koji su znali da će se njihova prava ponovno potvrditi.

Dakako, rani muslimani bili su u potpunosti pravedni i pošteni u svim pitanjima. Na primjer, jednom je izložen slučaj prije Hazreti Umara^r.a., drugog Kalife islama, u kojem je jedna strana bila musliman, a druga židov.

Nakon slušanja njihovih slučaja, Hazreti Umar r.a. presudio je u korist židova, a protiv muslimana. Islam također uči da je izuzetno važno brinuti o osjećajima drugih. Jednom prilikom tijekom razgovora sa židovskom osobom, Hazreti Abu Bakr^r.a., koji je bio najbliži pouzdanik Časnog Poslanika^s.a.v.s., rekao je da je status Poslanik^s.a.v.s. islama viši od statusa Poslanika Mojsija^a.s.. Nakon što je to čuo, židov se požalio Časnom Poslanik^s.a.v.s.. Čuvši to, Časni Poslanik^s.a.v.s.  zaprijetio je Hazreti Abu Bakru^r.a. i rekao da bi trebao imati poštovanja prema osjećajima dotičnog židova. Iako je ono što je Hazreti Abu Bakr^r.a. rekao bilo u skladu s islamskim vjerovanjem, Časni Poslanik^s.a.v.s. ga je uputio da musliman ne bi trebao napraviti takvu tvrdnju pred židovskom osobom jer bi joj mogla uzrokovati bol ili uvredu. Ovo je učenje Časnog Poslanik^s.a.v.s. bilo izuzetno duboko i osnova za uspostavu mira među ljudima različitih vjera i uvjerenja.

Međutim danas, vidimo da se, u ime slobode izražavanja, proroci i svete ličnosti rutinski izruguju i ismijavaju, iako postoje milijuni ljudi koji slijede njihova učenja i koji ne mogu podnijeti da ih vide ismijavane na ovaj način. Ako doista želimo mir u svijetu, moramo razmišljati o posljedicama svojih riječi i djela. Moramo poštovati vjerovanja i vrijednosti drugih. Ovo je način kako srušiti prepreke i svaliti zidove neprijateljstva i ozlojeđenosti koji su građeni toliko mnogo dijelova svijeta. Zasigurno, uspostavljanje mira je najkritičnija i najhitnija potreba ovog vremena. Ovo bi trebala biti naša najistaknutija ambicija i cilj. Nitko ne može poreći da su omražena i zla djela pojedinih muslimana znatno doprinijela mnogim od sukoba kojima danas svjedočimo.

Međutim, trebalo bi biti apsolutno jasno da je razlog njihove uključenosti takve okrutnosti taj što su se odmakli daleko od istinskih učenja islama. Nadalje, postoje određene nemuslimanske svjetovne sile koje također potiču na sukobe kroz svoje nepravedne zakone i politike. U svakom slučaju, ako netko čita Časni Kur’an i ocjenjuje život Časnog Poslanika^s.a.v.s.  kroz prizmu pravde, a ne predrasuda, brzo će shvatiti da je islam religija mira. Shvatit će da je Časni Poslanik^s.a.v.s. želio mir svakim dijelićem svog bića. Shvatit će da su učenja Kur’ana puna ljubavi za cijelo čovječanstvo.

Danas živimo u vremenu sve veće nestabilnosti i nesigurnosti, pa bi tako svaka osoba, u svakom dijelu svijeta, trebala preuzeti individualnu odgovornost prema uspostavi mira. Sukobi se nastavljaju paliti i gorjeti u cijelom svijetu, pa nemojmo biti u nikakvoj sumnji da se sjena sudbnosnog rata nadvija nad nama. Koalicije i klubovi brzo se formiraju pred našim očima, tako da je moj najveći strah da ludo jurišamo prema kobnom Trećem svjetskom ratu, bez pauze za razmišljanje. U stvari, ne bi bilo netočno reći da su korijeni takvog rata već zaživjeli. Ako se želimo spasiti, i što je još važnije, ako želimo zaštititi našu djecu i buduće generacije od muke rata i njegovih destruktivnih posljedica, onda moramo ostvariti prava našeg Stvoritelja i prava jedni drugih. Moramo brinuti i poštovati jedni druge, neovisno razlikama u kastama, vjerama ili bojama. I moramo cijeniti i poštovati vjerske i nacionalne osjećaje jedni drugih. Nema sumnje da su današnje muslimanske vlade razočarale svoje ljude i nepravedno oduzeli njihova prava, te da su se time ekstremističke i terorističke skupine posljedično okoristile i dobile na snazi. Te skupine sada brodolomno pustoše i razaraju, ne samo u muslimanskom svijetu, već su također proširili svoje mreže terora na Zapad.

Dakle, strah od islama i muslimana se ukorijenio i nastavlja rasti. Još jednom, želio bih razjasniti da strašna djela takvih takozvanih muslimana ne predstavljaju učenja same religije, već imaju svoje vlastite stečene interese. U svjetlu onoga što sam rekao, pozivam i tražim zapadne vođe i političare da razumiju svoje odgovornosti i umjesto održavanja dobrih odnosa s muslimanskim vođama za vlastite političke i financijske dobitke, oni moraju iskoristiti kakve god utjecaje imaju da nepristrano vode i pomažu muslimanskim vladama u stvaranju mira. Inače će biti jednako odgovorni za narušavanje mira u svijetu.

Ovih dana sve je veća bojazan i strah među ljudima u Europi s obzirom na činjenicu da je mnogo izbjeglica došlo na ovaj kontinent u posljednjih godinu dana. Treba imati na umu da je velika većina izbjeglica tražila utočište na Zapadu zbog očajnih okrutnosti i razaranja s kojima su se suočili u vlastitim zemljama. Međutim, istina je da nijedna zemlja, i zapravo nijedan kontinent, nema mogućnost primiti milijune ljudi koji bježe iz svojih ratom razorenih zemalja. Dakle, jedino rješenje je formulirati pravi okvir za mir u njihovim zemljama, te pokušati privesti kraju okrutnosti u njihovim domovinama.

Prema tome, ja opet pozivam sve goste, a posebno političare i prisutne utjecajne ličnosti, da ne gube nijednu priliku u radu za svjetski mir jer alternativa ne nosi razmišljanje. Kao što sam već rekao, Treći svjetski rat se brzo približava i ako se ne zaustavi u tragovima, njegovi će katastrofalni utjecaji zasigurno trajati generacijama jer će svjetski rat danas više nego vjerojatno uključivati uporabu nuklearnog oružja. Efekti takvog rata su nezamislivi i nemogući za razumjeti.

Neka Allah da smisao i mudrost ljudima svijeta. Neka On, po svojoj beskrajnoj milosti i milosrđu, zaštiti sve nas i omogući čovječanstvu da živi zajedno u miru i harmoniji i ispunjava međusobna prava u svakom trenutku. Neka uskoro izađemo iz gorkih sukoba današnjice u bolju i svijetliju budućnost kojoj su sve nacije i sve skupine u mogućnosti živjeti jedni uz druge i u kojoj prevladava duh ljubavi, suosjećanja i humanosti.

Ovim bih riječima želio još jednom zahvaliti svima na današnjem dolasku. Hvala vam puno.“

Povezan:

• Prave džamije prenose samo ljubav i mir
• Ljudske vrijednosti
• Za naše buduće generacije – zaustavite trgovinu oružjem