Prave džamije prenose samo ljubav i mir
14. svibnja 2016. godine, svjetski poglavar muslimanske zajednice Ahmadija, Peti Kalifa, Njegova Svetost, Hazreti Mirza Masroor Ahmad a.b.a. održao je ključno obraćanje na posebnom prijemu održanom u znak obilježavanja otvaranja Mahmud džamije (džamija Pohvalnoga) u Malmou, Švedskoj. Više od 80 uglednika i gostiju, uključujući predsjednika Gradskog vijeća, prisustvovalo je prijemu. Ovdje donosimo ključno obraćanje Njegove Svetosti s ove prigode.
Nakon recitiranja Tašahuda, Tavuza i Bismillaha, Hazreti Mirza Masroor Ahmada.b.a., Peti Kalifa, svjetski poglavar muslimanske zajednice Ahmadija rekao je:
Svi istaknuti gosti, assalamo alaikum va rahmatullahe va barakatohu – neka mir i blagoslovi Allahovi budu nad svima vama.
Prije svega, želio bih iskoristiti ovu priliku da iskažem svoje iskreno poštovanje prema svim našim gostima koji su prihvatili poziv na otvaranje naše nove džamije ovdje u Malmou. Većina vas nisu članovi zajednice Ahmadija, tako da vaše prisutstvo na islamskom događaju dokazuje da ste tolerantni ljudi otvorenog srca koji zaslužuju našu zahvalnost.
Siguran sam da će biti nekih ljudi, možda čak među vama prisutnima, koji će se držati rezervirano ili bojati se zbog otvaranja ove džamije, a možda čak i gajiti sumnje prema samoj riječi „džamija“. Posebice ljudi koji su imali malo ili nimalo kontakta s muslimanima mogli bi vjerovati da se džamije ne bi trebale graditi u Zapadnom svijetu ili u razvijenim zemljama. Oni bi džamiju mogli smatrati sredstvom destabilizacije svoje zemlje i porasta podjela i neprijateljstva. Nažalost, takva je zabrinutost u jednoj mjeri opravdana, budući da određeni takozvani muslimani koriste svoje džamije u zle svrhe, kao što je širenje ekstremizma i kultiviranje radikalizma.
Stoga, prvo mi dozvolite da uvjerim sve naše goste i ljude ovog grada i zemlje da nema potrebe bojati se ove džamije. Umjesto širenja mržnje i zlobe, pravi muslimani i prave džamije kroz društvo prenose samo ljubav, mir i bratstvo. Zaista, kad osoba sretne pravog muslimana, on ili ona bi trebali osjetiti samo mir od njih.
Slično, kad osoba uđe u džamiju, on ili ona bi trebali osjetiti samo mir i zadovoljstvo. Ako nije tako, to znači da ili oni koji su ušli u džamiju nisu pravi muslimani i ne razumiju prava učenja islama ili džamija po sebi nije izgrađena s pobožnim namjerama ili da ispuni prave ciljeve džamije. Takve džamije, iz kojih se širi zlo, nemaju mjesta u islamu.
U incidentu spomenutom u Časnom Kur’anu, jednom je Časni Poslanik Muhammeds.a.v.s. naredio za džamiju da ju se sruši, zato što umjesto da je bila izgrađena kao kuća mira, bila je izgrađena s namjerom poticanja konflikta i širenja štete. Ljudi koji su izgradili tu džamiju bili su licemjeri koji su tražili provociranje podjele u društvu, i interno među muslimanskom zajednicom, ali i među muslimanima i nemuslimanima te ere. Tako je Kur’an vrlo jasan da bi džamije izgrađene s tako bolesnom namjerom trebale biti srušene.
Nadalje, u pogledu Ahmadi muslimana, mi vjerujemo da je Osnivač naše Zajednice, Hazreti Mirza Ghulam Ahmada.s. iz Kadijana, poslan od Svemogućeg Allaha u skladu s proročanstvima Časnog Kur’ana i Časnog Poslanika Muhammedas.a.v.s.. Mi vjerujemo da je on Reformator Doba, kojeg sami Časni Proroks.a.v.s. smatra Mesijom i Mahdijem kasnijih dana. Vjerujemo da je poslan s dva sveobuhvatna cilja, koji su bili ujediniti čovječanstvo u služenju Bogu Svemogućem, i skrenuti pažnju ljudske vrste prema ispunjavanju prava jedni drugih.
Poslan je kao sredstvo mira za cijeli svijet i zato su njegovi sljedbenici ljudi koji teže gradnji mostova ljubavi i suosjećanja među društvom. 127-godišnja povijest muslimanske zajednice Ahmadija svjedoči činjenici da mi prakticiramo što propovijedamo i naša poruka je poruka mira, ljubavi i tolerancije. Naši ciljevi nisu svjetovne i političke ambicije, već su u potpunosti duhovni. Težimo zadovoljenju Boga Svemogućeg i težimo ublažavanju patnje čovječanstva.
U današnjem svijetu, toliko je toga rečeno i napisano protiv islama, čime je žigosan kao ekstremistička i nasilna religija. Iako ovaj prikaz smatramo u potpunosti neopravdanim, žalosna istina je da su užasavajuća djela određenih takozvanih muslimana dala protivnicima islama dozvolu za niveliranje takvih lažnih optužbi. Međutim, kao Ahmadi musliman, kad promatram stanje stvari, ono me ne vodi u očaj, već zapravo znači ojačavanje moje vjere u istinitost islama.
Jer, prije više od 1400 godina, Osnivač islama Poslanik Muhammeds.a.v.s. osobno je poricao da će s vremenom islamska prava učenja postati korumpirana i da će njihova originalna učenja biti zaboravljena. Predvidio je da će u vrijeme duhovne tame Svemogući Allah poslati Obećanog Mesiju da oživi istinska učenja islama. Kao što sam već objasnio, mi Ahmadi muslimani vjerujemo da je naš Osnivač bio Obećani Mesija i Imam Mahdi. Mašući samo duhovnom bakljom, osvjetlio je vječito svjetlo nad islamskim slavnim i vječnim učenjima.
I tako gdje god i kad god da muslimanska zajednica Ahmadija izgradi džamiju, ona je konstruirana kao kuća mira za ljude da se okupljaju u služenju Bogu Svemogućem, u skladu s plemenitim učenjima Kur’ana. Stoga, neka bude jasno da su vrata naše džamije otvorena svim miroljubivim ljudima koji žele služiti Bogu Svemogućem i svim ljudima koji čeznu za širenjem vrijednosti mira, dobre volje i zajedništva.
Sad kad je otvorena ova džamija, koja je nazvana Mahmud džamija (džamija Pohvalnoga), najistaknutija je dužnost lokalnih Ahmadi muslimana da reflektiraju islamska istinska i miroljubiva učenja u svim područjima svojih života. Dok bi u jednu ruku trebali ulaziti u ovu džamiju svakog dana da služe Bogu Svemogućemu, isto tako bi trebali u nju ulaziti s iskrenom posvećenošću i željom iz srca da služe zajednici u kojoj žive. Kroz svoje ponašanje moraju zračiti mir, milost i dobronamjernost, i u ovom susjedstvu, ali i kroz šire društvo.
Prilično jednostavno, islam je religija mira i zato je u 10. poglavlju, 26. stihu Časnog Kur’ana, Svemogući Allah rekao:
„A Allah poziva Kući mira“
Arapska riječ za „mir“ je „Salam“ i ta jedna riječ ima mnoštvo različitih značenja i konotacija. Ona znači „sigurnost“ i „bezbjednost“ i biti siguran od poroka i zla. Ona također znači „mir“ i „poslušnost“. Zaista je „Salam“ i Atribut Allaha, što znači da je On „Izvor Mira“, a muslimani su poučavani da prisvoje Njegove Atribute. Stoga, budući da je Svemogući Allah vrelo mira i blagostanja, nužno je za muslimane da također pružaju mir, sigurnost i utočište ostatku društva. Nadalje, osnovna svrha džamije je da služi kao mjesto za muslimane da nude svoje molitve, a u arapskom je riječ za molitvu „Al-Salat“ što u srži znači „suosjećanje, ljubav i milost“. Posljedično, musliman koji pruža svoje molitve s iskrenošću je osoba koja je dobra, brižna i milosrdna, te je on ili ona oso-ba koja ulaže sve napore da ostane dalje od nemoralnosti, ilegalnih aktivnosti i svih vrsta zala. Istinski služitelj je onaj tko nikada ne tetura s puta pravednosti i tko služi svom društvu najbolje što može. Ukratko, pravi musliman je osoba iz koje u njezina okruženja proizlaze ljubav i suosjećanje, a prava džamija je središte mira i sigurnosti za svo čovječanstvo.
Još jedno zlatno pravilo islama je da je muslimanima naređeno da ispunjavaju prava svojih susjeda, te da im služe i pomažu u vrijeme potrebe. Zaista, Osnivač islama, Časni Poslanik Muhammeds.a.v.s. jednom je rekao da ga je Svemogući Allah tako ljuto uputio o pravima susjeda da mu se učinilo da će oni možda biti među zakonskim nasljednicima muslimana. Nadalje, u 4. poglavlju, u 37. stihu Časnog Kur’ana, Svemogući Allah je rekao:
„I obožavajte Allaha i nemojte Mu nikakvog druga pripisivati, i činite dobročinstvo roditeljima, i bližoj rodbini, i siročadima, i siromašnim, i komšiji koji vam je rodbina, i prijateljima, i putniku, i onima koje vaše desne ruke posjeduju. Sigurno, Allah ne voli ohole i hvalisave.“
Kad pročitamo ovaj stih i zamislimo se nad njim, shvaćamo koliko islam ističe prava čovječanstva, te kako je Allah povezao prava koja dugujemo Njemu izravno s pravima koja dugujemo čovječanstvu. Ovaj stih dokazuje da je musliman dužnošću vezan služiti cijelom čovječanstvu, neovisno o boji, kasti ili vjeri, počevši od nečijeg unutarnjeg kruga – koji sadrži roditelje, obitelj i prijatelje te osobe – do mnogo daljeg područja, uključujući siromašne i potrebite, siročad i ostale ranjive članove društva.
Kao što je već spomenuto, musliman je dužan služiti svojim susjedima i sukladno učenjima islama obujam nečijih susjeda je izuzetno velik i dalekosežan. Oni ne uključuju samo one koji žive blizu, već uključuju različite klase ljudi, uključujući poslovne kolege i suputnike na putovanju. Prema tome, sfera ljubavi islamu čini se beskonačnom, i kako je moguće da bi pravi musliman ikada želio nauditi drugima ili biti uzrok nereda u društvu? To je, u stvari, nemoguće, zato što jedino kad osoba ispuni svoje dužnosti i obaveze prema ostalim ljudima, on ili ona se može smatrati pravim muslimanom.
Naravno, razumljivo je da će se u trenutnoj klimi neki od vas, posebice lokalni susjedi koji su najizravnije pogođeni, držati rezervirano od ove džamije.
Poprilično je prirodno bojati se nepoznatog, te bi zato susjedi mogli biti zabrinuti da će mir i sigurnost njihovog rodnog grada možda biti uznemirana sad kada je ova džamija otvorena. Međutim, na temelju islama kojeg ja znam i slijedim, dozvolite mi da vas uvjerim da će ova džamija sama dokazati da je izvor mira iz koje će se izlijevati jedino vječni odskoci ljubavi i suosjećanja. Vi ćete, ako Bog da, vidjeti da će Ahmadi muslimani koji žive na ovom području težiti širenju mira i težiti da vole, poštuju i služe svoje susjede više nego ikad prije, budući da je to ono što njihova religija od njih zahtijeva.
Ovo su nesebična i plemenita učenja koja muslimanska zajednica Ahmadija ne samo propovijeda već i, što je važnije, prakticira, u svim dijelovima svijeta.
Izgradili smo tisuće džamija globalno i uvijek smo vidjeli da se iz lokalnih ljudi iskorijenio strah čim su nas upoznali, te da su nas počeli vrednovati, cijeniti i primati kao sastavni dio društva. Kao što sam rekao, svaki početni strah ubrzo se rasprši i umjesto toga, naši susjedi počinju njegovati naše prisustvo i poruku mira koja odzvanja u svim smjerovima iz naše džamije. Lokalni ljudi počinju uviđati da muslimanska zajednica Ahmadija nije samo angažirana u misionarskim naporima ili građenju džamija, nego teži i ublažavanju boli onih koji pate i pruža nadu onima koji su prethodno bili beznadežni. Težimo pružiti bolju budućnost najranjivijim i osiromašenim članovima društva.
Kao dio ovog truda, muslimanska zajednica Ahmadija izgradila je bolnice i škole u iznimno zabačenim dijelovima svijeta koje pružaju zdravstvenu njegu i edukaciju nekim od najlišenijih ljudi u svijetu, neovisno o njihovoj vjeri i pozadini.
Kao dio našeg humanitarnog napora, također smo angažirani u osiguravanju čiste tekuće vode ljudima koji žive u iznimno opustošenim i očajnim uvjetima instalacijom ili popravljanjem pumpi za vodu. Živjeći ovdje na Zapadu, gdje naše pipe za vodu i tuševi neprestano rade, nevjerojatno je teško razumijeti pravu vrijednost vode. Jedino kad posjetite najizoliranije dijelove Afrike i vidite vlastitim očima kako mala djeca svakodnevno pješače mnogo kilometara da bi napunili svoje kadice za vodu, koje onda balansiraju na glavi i nose kući, tada shvatite koliko samo dragocijena voda jest. I čak ta voda, za koju je uloženo toliko truda, je rijetko čista, te je obično zagađena i često uzrokuje bolesti.
Prema tome, Ahmadi muslimani teže pomaganju i utjesi takvih ljudi i ublažavanju njihovih patnji temeljem učenja svoje religije. Pružamo ove usluge svima onima koji su u potrebi, neovisno o njihovoj religiji ili njihovim vjerovanjima ili pozadini. Gdje god da izgradimo džamiju, težimo pozitivno doprinijeti lokalnom društvu i težimo pomoći onima oko sebe. Stoga, dozvolite mi još jednom da uvjerim ljude ovog grada i dakako širu Švedsku zajednicu da će ova džamija, ako Bog da, dokazati da je centar ljubavi, suosjećanja i srodstva.
Također bih ovime htio podsjetiti Ahmadi muslimane koji ovdje žive na njihove povećane odgovornosti. Dok s jedne strane njihova ljubav jednih prema drugima nikada ne bi smjela prestati rasti, također bi svatko pojedinačno trebao smatrati osobnom obavezom da bude istinski ambasador lijepih učenja islama. Dužnost je svakog Ahmadi muslimana otkloniti strahove koje ljudi imaju od islama kroz svoj dobar karakter i plemenit doprinos. Zasigurno, smatram da će ovdašnji Ahmadi muslimani obratiti pažnju na moje riječi i pokazati lokalnim ljudima što islam stvarno predstavlja.
Svijet prolazi kroz iznimno izazovna vremena, zbog čega nered, konflikt i nepravda puštaju korijen u većini svijeta. Jedini lijek i protuotrov je ostaviti po strani osobni interes u svrhu većeg dobra. Duh ljubavi i zajedništva je potreban da bi premostio gorku podjelu koja je uništila toliko društava. Problemi današnjice nisu mali, već su zapravo određene zemlje u potpunosti zahvaćene ratom i nasiljem. Na najveću žalost, središte nestabilnosti i konflikta su određene muslimanske zemlje gdje su vlade razočarale svoje ljude i reakcija je bila odgovor ekstremističkih buntovnika ili terorističkih skupina koje su onda još više slomile svoja ionako slomljena društva.
U današnjem međuzavisnom i međusobno povezanom svijetu, nijedna nacija ili regija ne ostaje izolirana i zato su se utjecaji konflikata u muslimanskom svijetu već proširili puno dalje. Kao posljedica rata i nasilja u arapskom svijetu vidimo porast konflikta, nesigurnosti i nereda i ovdje u Zapadnom svijetu. Zaista, neke su ekstremističke muslimanske grupe sad već prodrijele u Europu i njihovi članovi žive u tim zemljama i predstavljaju smrtnu prijetnju miru i dobrobiti ovog kontinenta. Ono što oni rade nema nikakve veze s istinskim učenjima islama, tako da svatko od nas tko želi mir mora ustati i ujediniti se protiv ovih mračnih sila koje teže podjeli čovječanstva. Mi se moramo potruditi izazvati mir kako svojoj djeci ne bismo ostavili slomljen i mučenički svijet na „dar“; radije, moramo osigurati da iza sebe ostavimo nasljedstvo miroljubivog svijeta i svijeta blagostanju za naše buduće generacije da u njemu žive.
Jedini način na koji bi to bilo moguće je da čovječanstvo prepozna svog Stvoritelja i da teži ispunjavanju Njegovih prava i prava jedni drugih. Neka nam Allah podari mogućnost da tako činimo – Ameen.
Ovim bih vam riječima želio još jednom zahvaliti što ste nam se pridružili danas. Neka vas Allah sve blagoslovi. Hvala vama puno.