Koliko je raj daleko od ovog svijeta?
Od stvaranja Adama i čovječanstva (izostavljajući raspravu o tome je li Adam bio prvo ljudsko biće), vodila se “bitka” između pravednika i onih koji su zalutali slijedeći svoje zle želje na svom nečastivom, vražjem putu.
Bog je mnogo puta u Časnom Kur’anu spomenuo da je Zemlja zapravo mjesto raja i pakla u isto vrijeme. Naš život na njoj ovisi o našim namjerama i djelima odnosno od onoga što doživimo djelomično ili opsežno. No, to je ipak osjećaj onoga što dolazi nakon naše smrti.
Želio bih predstaviti dva scenarija neba, prvo „lažno nebo”:
„A život ovog svijeta samo je jedna privremena varljiva korist.“ [1]
Ljudi koji slijepo slijede svoje želje i zaboravljaju svoju odgovornost prema Bogu i Njegovom biću, žive prema vanjskom svijetu luksuznim životom u blaženstvu i glamuru. Za razliku od njih, ljudi koji slijede Božje zapovijedi za vanjski svijet trpe teškoće kako bi postignuli neku malu pažnju ili pravdu. Moglo bi se pomisliti da moćnici žive nebeski život bez ograničenja, ispunjavajući njihove želje i snove i zanemarujući ostatak čovječanstva. Po tome se čini da su oni sami sebi vlastiti Bogovi.
Drugi scenarij je da ćete izgubiti kartu za pravo nebo ako se sakrijete u „lažno nebo”:
„Ko god želi plodove ahireta [raj], Mi ćemo ih njemu povećati; a ko god želi plodove ovog svijeta, Mi mu dajemo odatle, a na drugom svijetu on neće imati udjela.“ [2]
Bog jasno objašnjava da je moguće da oni koji su zalutali budu uspješni u svojoj pretpostavci kako bi trebali živjeti život na zemlji, međutim oni su uložili u posao koji je sve drugo osim dugotrajan. Zapravo je to „mrtva točka“. S druge strane, pravednici i mudri ulažu u odnos s Bogom koji je vječan, čak i ako to znači podnijeti velike nevolje, patnju i bol. Nadalje Bog ističe Svetom Kur’anu:
„O vi koji vjerujete! Tražite pomoć sa strpljenjem i molitvom; sigurno je Allah sa strpljivima.“ [3] i „O ljudi koji vjerujete! Strpite se i savjetujte strpljenje, i budno bdijte na (svojim) granicama i bojte se Allaha da biste uspjeli.“ [4]
Dopustite mi da vam postavim pitanje, tko može biti veći u dodjeli istinske nagrade, osim Boga?
Bog smatra ili proglašava slijepima one koji sjede iza nekih rešetaka vlastitih umjetnih iluzija (one koji misle da su nedostižni, čak i od Boga). Bog kaže, oni su slijepi na ovom svijetu i bit će slijepi na onom svijetu. [5]
Ali zašto Bog nameće ispite i zašto uopće postoje poteškoće? Bog objašnjava da je to način da se pravednici razlikuju od onih koji su zalutali. [6]
Dakle, na nama je da na vrijeme zatvorimo oči i živimo na “lažnom nebu“ ili da ih otvorimo i svjedočimo da je naš život ovdje na zemlji samo ispit koji treba položiti. Da ono što nam je stavljeno kao kušnja mora rezultirati u našu korist. Onoga dana kada shvatimo svoj položaj između lažnog i stvarnog neba, moći ćemo ući u vrtove Božje.
Ipak, Bog je obećao da pravednici mogu okusiti pravi raj na ovoj zemlji, kaže Bog u Svetom Kur’anu:
„Ti reci: “O robovi moji, koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga. Za one koji čine dobro bit će dobro na ovom svijetu. A Allahova zemlja je široka. A strpljivim će biti data potpuna nagrada bez računa.” [7]
Jeste li ikad osjetili i vidjeli ljude u teškim uvjetima koji su izgubili vezu s Bogom? Kako objašnjavaju ili opisuju svoju situaciju u teškoćama? Odgovor bi mogao biti – nisam imao sreće, slučajnost – pa uglavnom se ne mogu prisjetiti bijede. Ne uspijevaju razumijeti svoju situaciju i nemaju rješenje za svoj problem, osim što će nekako nestati čudom (paradoks: ne vjeruju u čuda). Zbog toga znanstvena istraživanja ukazuju na činjenicu da je manja vjerojatnost da će pasti u depresiju osoba koja vjeruje ili da će ona odustati u teškim vremenima kada se dogodi zdravstvena, obiteljska ili financijska kriza. Tako Bog ispunjava svoje obećanje da postoji „dobro“ za one koji hodaju Božjim putem. Bog im daje snagu da podnose teškoće.
Pored ovoga, naznačit ću i ostale Njegove nagrade. Zamislite osobu koja je postojana u svojoj vjeri i pokazuje suosjećanje prema ljudima kako bi postigla Božju ljubav. Ne mislite li da je topli osjećaj koji cvjeta u srcu te osobe, dok pomaže nekome dobročinstvom, savjetom ili jednostavnim osmijehom, iste vrste kao i nagrada koju će na nebu dobiti od Boga? Drugim riječima, Božja nagrada koju možete doživjeti na ovom svijetu u obliku radosti i duhovnog mira bit će još slađa u životu nakon života.
(Unakrsna referenca: Studije iz Velike Britanije pokazuju da je veći postotak ljudi koji pripadaju nekoj vrsti religije izdašniji u davanju milosrđa nego u usporedbi s ljudima koji ne vjeruju u Boga.)
Zbog toga osoba koja vjeruje ostaje čak i pozitivna u teškoj situaciji pod nepodnošljivim okolnostima. Ona zna da je to Božji sud, a ako sve to prođe, izaći će iz toga još jača. Takva osoba se pouzda u moć Božju. Kao što je gore spomenuto, postoji “dobro” za one koji čine dobro. Nažalost, “dobro” nije dovoljno dobro za one koji su se okrenuli protiv Svemogućeg Boga. Za njih ta vrsta “dobra” ne donosi nikakav dobitak u luksuzu, moći ili zadovoljenju želja. Njihova nesposobnost da shvate stvarnu filozofiju “dobra” nalikuje im na prokletstvo:
Bog kaže u Svetom Kur’anu:
„Zaista, one koji vrijeđaju Allaha i Njegovog Poslanika Allah je prokleo na ovom svijetu i na ahiretu [život poslije smrti], i On je za njih pripremio ponižavajuću kaznu.“ [8]
Dopustite mi da stavim ovaj stih za primjer koji svjedoči povijest.
Kada god su proroci dolazili na ovaj svijet bili su nemoćni i bez materijalnih sredstava. Izjavili su da su Božji poslanici. Sada, koristeći svjetovnu logiku i rasuđivanje za proučavanje događaja svog života, nikad se ne bi moglo zaključiti da će takvi naizgled slabi i bespomoćni ljudi biti uspješni u uspostavljanju vjerskih zajednica. S jedne strane imamo protivnike proroka – snalažljive, moćne, moćne i s najstrašnijim vojskama i legijama. Tko bi mogao pomisliti da Mojsije može pobijediti faraona i njegove legije i koji je na kraju zauvijek nestao u tami? Pobjeda Proroka nad njihovim protivnicima kroz povijest nije bila puka slučajnost. Božja pomoć okrenuli su se u korist pravednika.
Iako su ljudi svake dobi i svakoga dana poznavali religiju, ipak po mom mišljenju, danas je ta potreba daleko veća nego što je ikada prije bila. Istinski i suštinski cilj religije je voditi čovjeka da postane sluga Božjeg milosrđa. Današnja situacija u svijetu nije nepoznata mudrim i učenim ljudima. Ne samo da se zanemaruju Božje osobine i vrline, negira se i samo njegovo postojanje. Potrebu i slavna učenja religije brišu oni koji žele da čovječanstvo slijedi samo obmane ljudskog uma – nije li upravo to bio razlog koji je izazvao uništenje faraona i njegovih moćnih legija?
Moramo sami odlučiti želimo li živjeti u neznanju, ne ispunjavajući Božja prava ili želimo ulagati u svjetliju budućnost koja zahtijeva žrtve prema svojim željama, snovima, bogatstvu i stavu. Za kojim nebom težiš? Hoćete li se približiti svom nebu tako što ćete povećati iznos na bankovnom računu ili ćete radije nahraniti potrebite kako biste im osigurali opstanak? Toliko smo obuzeti svojim užurbanim životima da smo izgubili razlog zašto smo tu, a zbog tog računa potrošili smo većinu svoje životne energije.
Neka nam Bog omogući da uložimo svoju životnu energiju kako bismo iskusili mir Božjeg neba na zemlji.
Povezan:
[1] Časni Kur’an, 57:21
[2] Časni Kur’an, 42:21
[3] Časni Kur’an, 2:154
[4] Časni Kur’an, 3:201
[5] „No, ko god je slijep na ovom svijetu, bit će slijep i na ahiretu, i još više zalutao s puta.” Časni Kur’an, 17:73
[6] „A Mi ćemo vas sigurno iskušavati sve dok ne razlučimo one koji se bore među vama, i strpljive, i da provjerimo vaše stanje.“ Časni Kur’an, 47:32
[7] Časni Kur’an, 39:11
[8] Časni Kur’an, 33:58