Svi putevi vode do "..." a sve religije pokazuju pravi put do Boga
U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Svi putevi vode do Boga – religija je vodič za pronalaženje ispravnog puta prema Bogu

"Svi putevi vode u Rim" kao što sve religije vode do Boga

Uobičajeno pitanje koje ljudi postavljaju je, zašto imamo toliko različitih religija ako postoji samo jedan Bog? Neki ovo pitanje čak koriste kao argument kako bi dokazali da Bog uopće ne postoji. Jer ako bi postojao, zašto bi stvarao različite religije?

Pa, ovdje moramo imati na umu dvije stvari. Prvo, u kojoj mjeri ovo pitanje pomaže u potvrđivanju Božje egzistencije i drugo, što ako je odgovor na to pitanje zapravo drugi dokaz za postojanje Boga, a ne obrnuto?

Ključni korak u rješavanju ovog pitanja je istinsko razumijevanje toga što je religija. Da bi to bilo jednostavnije, religija je vodič za pronalaženje ispravnog puta prema Bogu. Sada zamislite poznatu izreku „svi putevi vode u Rim“, ne potvrđuje li to u odnosu na propisane okolnosti ne ostavljajući temu rasprave da ćete kojim god putem krenuli, stići do Rima kao konačnog odredišta. Religija tvrdi istu filozofiju, da će vas, bez obzira na vjeru koju slijedite s iskrenim srcem i dobrom namjerom, napokon dovesti do praga Svemogućeg Boga.

Ovdje bih volio podijeliti odlomak iz knjige “Istaknute vrline islama” četvrtog Kalifa Hazreta Mirze Tahira Ahmada (r.a.), koji ovo pitanje stavlja u početnu perspektivu.

„Pitanje koje dolazi je: ukoliko su uistinu sve religije donijele poslanicu od Boga, zašto je onda ikakva razlika među njihovim učenjima? Može li isti Bog poslati različita učenja?“

Na ovo pitanje je sam islam odgovorio i ovo je također istaknuta vrlina ove religije. Islam navodi dva osnovna uzroka za različitosti među religijama.

Prvi uzrok, različiti su uvjeti trebali različita pravila i Sveznajući i Mudri Bog je osigurao upute za različita doba, regije i narode u skladu s njihovim potrebama.

Drugi uzrok, sadržaji različitih vjera su iščezli i uvenuli pod događajima vremena; stoga one nisu sačuvane u svojoj originalnoj formi. U nekim slučajevima sljedbenici sami uvode izmišljotine i različitosti u prilagođene promjenjive promjene i izvorno objavljene Knjige nastavljaju biti korištene za ovu namjeru. Očito, takva krivotvorenja Božje poruke konačno kvare izvornu uputu.

Kako je Bog rekao u Časnom Kur’anu:

Oni su mijenjali riječi s njihovih stvarnih mjesta i zaboravljali jedan dio onoga što im je bilo savjetovano. (Časni Kur’an, 5:14)

Ukoliko ispitamo povijest različitosti među različitim vjerama u svjetlu principa navedenih u Svetom Kur’anu, naći ćemo da razlike teže smanjivanju kako se približavamo njihovom izvoru. Na primjer, ukoliko dozvolimo usporedbu kršćanstva i islama samo po životu Isa (a.s.) i prema četiri evanđelja u Bibliji, onda će se tamo pojaviti samo vrlo male razlike među osnovnim učenjima Biblije i Časnog Kur’ana.

Ali ukoliko putujemo dublje vremenskom linijom, dubina ovih razlika postaje sve šira, sve dok ne postane potpuno nepremostiva – i sve radi ljudskog nastojanja da ispravi ono što je izvorno objavljeno. Povijest drugih vjera također donosi istu osnovnu stvarnost, i naći ćemo jaku potvrdu Kur’anskog gledišta da su smjer ljudskih promjena i revizija Božje poruke uvijek bili obožavanje jednog Boga, a  ne više njih. I to od činjenica do izmišljotina, od humanosti do obožavanja ljudskih bića.

Časni Kur’an nam govori da je najsigurniji put razlikovanja istinite religije, uprkos posljedičnoj unakaženosti, istraživanje u korijenu. Ukoliko korijen donosi učenja o jednoći Boga, obožavanje nikoga osim jednog Boga, i istina i istinska ljubav za cijelo čovječanstvo tako i religiju, usprkos promjenama, mora biti prihvaćeno kao istina.

Osnivači religija koji zadovoljavaju ove kriterije bili su uistinu pravedna i pobožna bića, i istiniti poslanici poslani od Boga, među kojima mi ne bismo trebali praviti razlike i u čiju istinu mi moramo vjerovati u potpunosti. Oni imaju određene osnovne osobine zajedničke za sve, bez obzira na vrijeme i mjesto. Ovo se navodi u Časnom Kur’anu:

A njima nije bilo naređeno drugo osim da Allaha obožavaju, da Mu budu iskreni u vjeri, uvijek naklonjeni Njemu, i da obavljaju namaz, i daju zekat. A ovo je učenje vjere koja je ispravna i vodi ispravnom. (Časni Kur’an, 98:6)“

 

Hazreti Mirza Tahir Ahmad (r.a.) lijepo je objasnio da religije iz razloga što ih je objavio Jedini Bog mogu voditi samo prema Njemu. Veliki dokaz za ovaj zaključak je život proroka koji su tvrdili da prenose Božju poruku. Čak i ako ga proučavate iz povijesne perspektive, nemate druge nego priznati da životi ovih poslanika sliče savršenom skladu. Njihova misija, njihova poruka i njihov neodoljiv pozitivan utjecaj na društvo, baveći se istim pitanjima nečistoće i prebivanja u grijehu i zlim djelima, ide ruku pod ruku s rezultatima njihovog velikog nasljeđa: stvaranja mira u društvu koristeći riječ Bog.

Bog kaže u Časnom Kur’anu:

“Zaista, oni koji vjeruju, i Židovi, i kršćani, i oni koji vjeruju u neku drugu Božju knjigu – tko god vjeruje u Allaha i Sudnji dan i dobra djela čini – imat će nagradu svoju kod Gospodara svoga; i nad njima nema straha, oni neće tugovati.”  (Časni Kur’an, 2:63)

Neka nam Bog pomogne da shvatimo pravu Božju riječ i neka nas vodi na najbolji mogući način, Amin.


Povezan: