Kad se svijet knjiga stopi sa svijetom ljudi – Sajam knjiga „Interliber“ 2023.

Ako želite pronaći privremeno mjesto u kojem se stvara „svijet knjiga“, morate posjetiti Interliber. Da, znam, sajam knjiga je već završio i možda ćete sada naći one tri velike dvorane prazne gdje je bilo mnoštvo knjiga. Ipak, dopustite mi da vam potvrdim da je ova godina bila posebna. Možda je puno novih knjiga razlog zašto je ove godine na sajam knjiga došao veći broj posjetitelja.

“Ovogodišnji Interliber bio je iznimno dobro posjećen već od prvog dana”, napisao je Jutarnji list.[i]

Potvrđeno je to priopćenjem Zagrebačkog Velesajma: „Interliber je posjetilo više od 120.000 zadovoljnih posjetitelja.”[ii]

Ono što želim istaknuti je da broj posjetitelja dokazuje činjenicu da ljudi u Hrvatskoj žele uzeti dio tog svijeta knjiga i integrirati ga u vlastite domove – svjetove.

Pa tko god je ove godine propustio posjetiti sajam, neka se pripremi za iduću godinu. Obraćam se općenito ljudima a prvenstveno onima koji imaju posebnu vezu s knjigama.

Renata Suša, ravnateljica ZV-a je rekla:

„Interliber je najveća književna manifestacija u Hrvatskoj, mjesto na kojem se slavi knjiga i gdje se susreću svi naraštaji čitatelja te gdje se redovno svjedoči stvaranju ljubavi prema knjizi.“[iii]

Mi kao izlagači na sajmu možemo potvrditi da Interliber bez ikakve sumnje ističe  da je to izvrsna prilika za izlaganje inventara knjiga i pisaca koji inače nemaju priliku doprijeti do šire publike. Moglo bi se reći i obrnuto, Interliber posjetiteljima pruža priliku da tijekom posjeta bace pogled kako bi pronašli nešto što žele, a možda nisu tražili nego su našli, kupili i zbog toga su i zadovoljni.

To je zapravo ono što mi je rekao jedan posjetitelj dok je pokazivao interes za naše izložene knjige na policama. Kad sam ga pitao mogu li mu pomoći, odgovorio je „Idem okolo, ne tražim određenu knjigu, knjiga nađe mene“.

Bio sam jako zadivljen njegovom izjavom i uživao sam u njoj čak i nakon što je otišao. Kakav otvoren način razmišljanja. Sada mi recite, tko se ne bi složio da knjige zapravo mogu komunicirati s nama. Dopustite mi da podijelim jednu misao s vama:

Znamo situaciju da kada obilazimo i čak uspijemo obići svih 300 štandova na Interliberu i dalje nismo mogli pronaći naslov koji smo tražili i tada se osjećamo kao da smo propustili priliku kupiti i pročitati knjigu koju smo željeli. Osjećamo se loše ili tužno, ali ne odustajemo i tješimo se, nadamo se da ćemo ga naći sljedeće godine!

Rekavši to, dopustite mi da sada zauzmem stav knjiga. Knjiga se ne može kretati i posjećivati ​​ljude u domovima na način na koji to čine posjetitelji kada dođu na sajam. Knjige su nepokolebljive, leže na policama i pokušavaju biti strpljive. Usredotočene su na to da se pokažu na najbolji mogući način kako bi privukle pozornost posjetitelja. Neki se možda slažu, a neki ne, ali ono što je najvažnije, naslovna stranica je sa svojim naslovom naravno. Dakle, knjige u jednoj boji pa  sve do široke varijacije šarenih naslova stranica, nastoje prema svojoj temi privući čitatelje.

Pa što ako potencijalni kupac takve knjige, ipak stoji ispred ove lijepo ukrašene knjige i ne uspijeva vidjeti odabrani naslov između drugih knjiga i iznenada odlazi? Hoće li knjiga ostavljena sama na stalku također se osjećati loše ili tužno i reći sama sebi, možda sljedeće godine netko dođe po mene?

Pa, ostavimo raspravu po strani bilo da knjiga može djelovati loše ili tužno, rekao bih da svjesno ili nesvjesno izlagači preuzimaju ulogu u ime knjiga da im pruže još jednu priliku da se povežu sa svojim čitateljima svaki put kada se održava bilo kakva izložba, u ovom slučaju je to bio Interliber.

S tim u vezi, kao što sam ranije spomenuo Renatu Sušu, kada je govorila o ljubavi koju ljudi imaju prema knjigama, potpuno se slažem s njom. Čak bih otišao i dalje i rekao da književnik koji se odluči napisati knjigu kako bi dao mjesta svojim riječima i mislima ili dao odgovor na potrebe društva ili njihovih očekivanja, je na prvom mjestu, element buduće veze i ljubavi u obliku knjige. Drugim riječima, osnovni element  ljubavi prema knjigama nastaje kada se prvo slovo knjige stavlja na prazan list papira.

U stvarnosti, međutim, ponekad volimo knjigu zbog autora, a ponekad volimo autora zbog knjige. Drugim riječima, ponekad volimo autora više od njegovog rada i ponekad volimo djelo više od njegovog autora. U ekstremnim slučajevima čak potpuno ignoriramo jednog dok se hvalimo drugog.

Moj cilj ovdje nije dijeliti mišljenje koji je način povezivanja s knjigama bolji ili lošiji. Radije bih rekao da treba izabrati koji god je put potrebniji da stvorimo ljubav prema knjigama zbog autora ili samog djela. Jednostavno skočite u svijet knjiga, lebdite okolo i pokušajte pronaći ili biti pronađen.

Dat ću vam kratak primjer. Nakon sajma knjiga dok sam čitao članak primijetio sam da je vrlo popularna knjiga Interlibera bila “Svjetlo koje ne vidimo” za koju je Anthony Doerr 2015. godine osvojio Pulitzerovu nagradu za književnost. Pisalo je da je prva naklada romana gotovo rasprodana. Priča je o slijepoj djevojčici i njemačkom dječaku, čiji se putovi isprepliću u okupiranoj Francuskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata.[iv]

Nakon čitanja ovog članka osjetio sam da mi govori da kupim i pročitam ovu knjigu. Poslušao sam i kupio – sada nestrpljivo čekam da mi dođe knjiga.

U ovom slučaju nije bio autor niti naslovna stranica ono što me privuklo, no bila je to reakcija ljudi koji su mi skrenuli pažnju na ovu knjigu. Pitao sam se zašto su mnogi Hrvati odabrali taj roman između mnogih drugih. Govori o nekoj priči koja se dogodila u dalekoj prošlosti za vrijeme rata. Pa sam bio znatiželjan zašto mladi i stari u modernom svijetu biraju takvu knjigu, a u međuvremenu se mnogo toga promijenilo. Zašto žele se vratiti u povijest i pročitati nešto što se tamo dogodilo? Žele li pronaći neku kompenzaciju na pozitivan način za traume koje su prošli za vrijeme rata u Hrvatskoj, a to nije bilo tako davno?

Budući da još nisam pročitao knjigu i nisam svjestan konteksta, ostavit ću pretpostavke sa strane prije nego što krenem u krivom smjeru. U svakom slučaju moja glavna namjera je pročitati knjigu kako bih se povezao sa svim drugim čitateljima koji čitaju konkretnu ovu knjigu kako bismo podijelili neko znanje koje će nam biti zajednički. Kakav lijep, a opet neupadljiv način osjetiti osjećaje šireg društva.

Pada mi na pamet jedna njemačka izreka: “Svaka je osoba otvorena knjiga za onoga tko je zna čitati.”

Znam da se ne uklapa u potpunosti s onom što sam prije rekao, ali je tu vrlo sladak element zabune.

Kao što sam govorio o našem interesu u prošlosti i našem impulsu da upoznamo što se dogodilo u prošlosti da bi ili stekao znanje ili oponašao neke odgovore na dublja pitanja i jer sam bio pasivno motiviran od ljudi da pročitam knjigu “Svjetlo koje ne vidimo” Ja bih također iskoristio ovu priliku da vam preporučim knjigu:

“Muhamed^s.a.v.s.  – Život Časnog Poslanika”- Poslanik Muhamed islama je vrlo jedinstvena osoba u povijest čovječanstva.

Prema knjizi Michaela Harta „100 najutjecajnijih ljudi svih vremena“ rangirao je Poslanik Muhamed^s.a.v.s. kao najutjecajnija osoba ikada. On je utjecajniji od Konfucija, Isusa ili Einsteina.

Michael Hart piše:

“Moj odabir Muhameda da predvodi listu najutjecajnijih osoba svijeta neke bi mogao iznenaditi, čitatelji i drugi ga mogu propitivati, ali on je bio jedini čovjek u povijesti koji je bio vrhunski uspješan i na vjerskoj i na svjetovnoj razini. … Danas, trinaest stoljeća nakon njegove smrti, njegov utjecaj je još uvijek snažan i sveprisutan.”[v]

Razlog zašto vam preporučujem knjigu “Muhamed^s.a.v.s. – Život Časnog Poslanika” je taj što ispunjava upravo ovaj zadatak da vam pruži detaljne informacije o tome kako je Muhamed^s.a.v.s. postao to vrhunski uspješno biće o kojem govori Michael Hart. Mora se pročitati, a ne samo naučiti o njegovoj osobnosti, ali i da iz prve ruke saznate kako se islamska vjera razvijala i nastajala. Čak i danas veliki utjecaj Poslanika Muhameda^s.a.v.s. i islama je neporeciv. Ako žele razumjeti način razmišljanja i osjećajnost otprilike četvrtina (oko 2 milijardi ljudi) stanovništva svijeta, ne može zatvarati oči i tvrditi da je nevažno ili isključiti to iz našeg društva.

Muslimanska zajednica Ahmadija ponovno je objavila ranije rasprodano izdanje. Sada možete pronaći novoobjavljeno izdanje na web stranici ili jednostavno kontaktirajte Ahmadija zajednicu, ako razmišljate o kupnji tvrdo ukoričene verzije knjige.

Još jedna zanimljiva knjiga koja je prvi put u Hrvatskoj objavljena uoči Interlibera i koja dostupna je i na web stranici Ahmadije, je knjiga “Hidžab – veo”.

Ovo je zbirka odabranih govora koje je održao Njegova Svetost Hazreti Mirza Masroor Ahmad^a.b.a., V. Kalif Obećanog Mesije, u kojem je na vrlo učinkovit i uvjerljiv način objasnio islamsko učenje o hidžabu.

Mislim da ova knjiga pruža priliku mnogim čitateljima kojima je koncept hidžaba stran, pokrivanje dijelova tijela od strane muslimanskih žena u islamu, ostaviti po strani predrasude i nemar i povećati svoje znanje kako bi proširili svoj spektar razumijevanja ne samo o religiji već i o širem kontekstu kulture i društva.

Sigurno vam je poznata još jedna izreka, da ne sudite knjigu po koricama. To je osjećaj mnogih žena koje nose hidžab. Da im se sudi po percepciji koju ljudi imaju u svojim umovima bez odgovarajućeg znanja ili razumijevanja stvarnog značenja riječi hidžab.

Dakle, ova knjiga “Hidžab – veo” je vrlo dobar alat za razbijanje prepreka i pružanje čitatelju snage da se ne boji onoga što ne poznaje.

Ovo me vraća na naslov ovog članka, mi kao ljudi živimo u našim samoizgrađenim i ponekad samoograničenim svjetovima. S druge strane, svijet knjiga neprestano raste i stvara neku neutralnu zonu koja nam kao čitateljima omogućuje da u nju zaronimo. Kada ovaj svijet knjiga istovremeno posjećuju mnogi čitatelji iz cijelog fizičkog svijeta, ponekad se povezujemo sa svjetovima drugih ljudi. Približavamo se, uspostavljamo vezu i počinjemo dijeliti simpatije i ljubavi jedno za drugo. Inače to ne bi bilo moguće u našem svijetu s našem vlastitom voljom, međutim, kroz portal knjiga otvaramo svoja srca da spojimo svoje svjetove s drugim stvarnim ljudima. Ono što smo postigli je da smo omekšali granice i to nas je obogatilo milijunima boja svijeta. Po mom mišljenju, naslovnica knjige s milijun boja otisnutih na njoj i tako naslovljena odavala bi izvrstan prvi dojam. Bila bi odlična knjiga za čitanje. Volio bih da mi kao ljudi možemo učiniti isto – odražavati milijun boja koje opisuju našu prekrasnu unutrašnjost. Dok možda imamo poteškoće u tome, poslužimo se knjigama.

Povezan:

• Ahmadija na Interliberu
• Tko je bio Poslanik Muhamed? Ne – svi ga poznajemo!
• Hidžab: Priča o dva morala

---

Završne bilješke:

[i] https://www.jutarnji.hr/kultura/knjizevnost/interliber-je-pred-zavrsetkom-guzve-su-goleme-izdavaci-porucuju-oboreni-su-rekordi-15393508
[ii] https://www.zv.hr/press-10/press-informacije/zavrsen-interliber-9625/9625
[iii] https://www.vecernji.hr/zagreb/pocinje-interliber-stize-vise-od-300-izlagaca-sprema-se-prvi-filmski-maraton-radionice-kvizovi-1721719
[iv] https://www.jutarnji.hr/kultura/knjizevnost/interliber-je-pred-zavrsetkom-guzve-su-goleme-izdavaci-porucuju-oboreni-su-rekordi-15393508
[v] Michael H. Hart, The 100: A Ranking of the Most Influential Persons in History