Tko je bio Poslanik Muhamed? Ne – svi ga poznajemo! (Dio 1)
Dio 1: Njegovo djetinjstvo
U današnjem svijetu veliki broj ljudi pretpostavlja da zna tko je bio Muhamed. Možda imaju prijatelja koji se zove Muhamed. Možda su vidjeli sirijske izbjeglice kako hodaju njihovim ulicama (neki misle da se svi zovu Muhamed). Možda su vidjeli neke vijesti na TV-u o „Muhamedu“, prijestolonasljedniku Saudijske Arabije ili možda nisu sigurni što da misle o Muhamedu koji se bori protiv Muhameda u Afganistanu. Možda ti, dragi moj čitatelju, poznaješ drugačijeg Muhameda od onih koje sam spomenuo.
Da zaključimo, zapravo većina nije upoznata s tim tko je bio Poslanik Muhamed. Mnogi su najvjerojatnije zbunjeni svojim lokalnim Muhamedom koji je izgubio vezu s izvornim Muhamedom, no i dalje nastavlja živjeti po nekim tradicijama koje ni sam ne razumije u potpunosti.
Pa krenimo ispočetka. Tko je Časni Poslanik Muhameds.a.v.s. ?
Počnimo od njegovog djetinjstva.
Časni Poslanik Muhameds.a.v.s., rođen je 20. aprila 570. godine u Mekki. Dobio je ime Muhamed, prema snu njegove majke Amine. Riječ Muhamed znači “veliko hvaljen”, pa možda je ovo već zanimljiv podatak za mnoge nemuslimane. Dakle, kad god kažemo Muhamed, nazivamo ga hvaljenim.
Muhamedov otac Abdullah je preminuo prije njegovog rođenja. Na pola puta je preminula i njegova majka u posjeti rodbini u udaljenom gradu Medini. U to vrijeme Muhamed je imao samo 6 godina i ostao je siroče.
Tužna priča ovog siročeta nije tu završila. Jer, nakon što je ostao bez roditelja, dat je na čuvanje djedu koji je tada imao 80 godina, a ubrzo, samo dvije godine kasnije, preminuo je i njegov djed. Bio je jako povezan sa svojim djedom, a kad je on umro, Muhamed je bio jako tužan. Nakon toga, njegov stric Ebu Talib brinuo se o njemu sve dok Muhamed nije odrastao.
Sirzafrullah Khan je dao vrlo zanimljivu bilješku u svojoj knjizi “Muhamed, pečat poslanika” o ovim izvanrednim okolnostima, piše on:
“Događaji da je Muhamedov otac umro prije njegovog rođenja, da mu je majka umrla u njegovoj sedmoj godini i da mu je djed umro nekoliko godina kasnije, nisu bili niz slučajnosti od malog značaja. Oni su bili dio božanskog dizajna, kako bi on rano mogao razviti kvalitete samopouzdanja, refleksije i postojanosti. Iako je u nježnoj dobi više puta ožalošćen, o njemu se dobro brinulo, jer je bio pod posebnom Božjom brigom. U Časnom Kur’anu čitamo o Mojsiju: ‘Okružio sam te Svojom ljubavlju, da budeš odgajan pod mojom brigom… Izbavili smo te od tuge i dokazali te na razne načine… Tada si došao do zastave, Mojsije, i ja sam te izabrao za Sebe’ (20:40-42). Kako kod Mojsija, tako i kod Muhameda. Bio je pod izravnom Božjom skrbi čak i prije svog rođenja i pripremao se, korak po korak, za veliku odgovornost koju je Bog namjeravao položiti na njegova ramena. Bio bi zaštićen i zaštićen od svih povreda, bilo fizičkih ili moralnih, ali bi morao proći sve što je potrebno za koordiniran i uravnotežen razvoj njegove osobnosti.”
Ovdje se u potpunosti slažem sa Sir Zafrullahom Khanom, a razlog je to što sam jednu stvar naučio iz mojih brojnih razgovora s raznim vjerskim predstavnicima koji pripadaju glavnim svjetskim religijama da je naš sav Bog, ustvari jedan Bog. U skladu s tim slažemo se da Bog ima plan za čovječanstvo. Kako bi ispunio svoj plan, poslao je mnoge poslanike kroz povijest. Dakle, okolnosti u kojima je Časni Poslanik odrastao mora da su bile u skladu s Božjim planom da on postane izvanredni Poslanik kakav je bio.
Ako pažljivo pogledamo djetinjstvo Poslanika Muhameda, razumijemo da je, iako je postao siroče u vrlo mladoj dobi, ipak bio poštovan i cijenjen u društvu, tako da je dobio nadimak “sadik” (istinitih) i “ amin” (pouzdano).
Ako se danas osvrnemo na svijet u raznim društvima, čiini se da ako ijedan onda najmanje vjerojatno da će siroče dobiti tu titulu. Siročad se često ne bavi brigom i strašću, već su vjerojatnije napuštena. Čini se da je na zapadu situacija bolja nego u trećem svijetu, ali siročad se ipak mora boriti protiv korumpiranih sustava i drugih nejednakosti kako bi dobila pravednu šansu u odnosu na drugu djecu u istom društvu. S druge strane, doživljavamo da zbog neadekvatnoga odgoja mnoga od te djece zalutaju i ne uspijevaju u životu.
Časni Poslanik Muhameds.a.v.s., nikada nije stavio nogu na krivi put i uvijek ga je kroz život vodio Svemogući Bog.
Za vrijeme svog poslanstva, Časni Poslanik je stavio veliki naglasak na moralnu odgovornost društva da se dobro brine o siročadi. Jednom prilikom je spomenuo da će osoba koja se dobro brine o siročetu biti pored njega u raju kao dva prsta njegove ruke. To je očito bio poriv i pokazatelj da je briga o siročadi vrlo radosna akcija koju Bog cijeni. Bog će takvim ljudima dati raj. Biti uz Časnog Poslanika na ahiretu emotivno je velika nagrada za svakog muslimana.
Poslanik Muhameds.a.v.s. je uvijek bio vrlo svjestan svoje prošlosti i gubitka. Uvijek je razmišljao o svojoj prošlosti kako bi krenuo naprijed u životu. Jednom je Muhamed, mnogo godina nakon smrti svoje majke, putovao iz Medine u Hudaibiyyu. On je u to vrijeme usput posjetio majčin grob, povisio glas i zaplakao. Kad su ga drugi pitali što se dogodilo, rekao je “ovo je grob moje majke; Gospodin mi je dopustio da ga posjetim. Tako sam prizvao majku na sjećanje, a nježno sjećanje na nju me obuzelo i zaplakao sam”.
Ova reakcija pokazuje koliko je njegova ljubav prema majci bila vječna i da je nije mogao zaboraviti iako je Poslanik Muhamed u mladosti izgubio ne samo nju već i oba roditelja.
Uvijek bi pričao o statusu roditelja. Kasnije, za vrijeme svog poslanstva, upitali su ga koga bi osoba trebala najviše poštovati ili o kome treba brinuti. Odgovorio je Poslanik, tvoja majka. Osoba je upitala koga sljedeće? Poslanik Muhamed je opet rekao, tvoja majka. Zatim je taj ispitivač ponovo pitao i Časni Poslanik je dao isti odgovor. Kada je ispitivač po četvrti put postavio isto pitanje, nego što je Časni Poslanik vidio rekao, tvoj otac.
U usporedbi s Isusovim ponašanjem prema svojoj majci gdje ju je opisao jednostavno kao i svaku ženu, Poslanik Muhameds.a.v.s. je rekao da pravi raj leži pod nogama majki. S time je objasnio i važnost poštivanja posebno svoje majke i odgovornost majki da svojoj djeci pruže dobar odgoj. Kako lijepo učenje za stvaranje vječne veze između djece i roditelja. Da su ovisni jedni o drugima u pogledu postizanja raja.
Postoji još jedan vrlo zanimljiv slučaj koji se dogodio prije njegove tvrdnje da je Poslanik kojeg je Bog postavio. Zbog nekog nevremena glavna bogomolja u Mekki, a Kaba je oštećena i svi predstavnici glavnih lokalnih plemena odlučili su je obnoviti. Posao je bio skoro gotov da su se odjednom počeli svađati tko bi trebao podići crni kamen u prvobitni položaj. Ovaj crni kamen, drevni relikt, smatrao se vrlo svetim. Samo najčasnijem treba dati pravo da ga vrati na položaj. Nažalost, svi su tvrdili da su odabrani. Nakon pet dana rasprave i bez rezultata, odlučili su da onaj tko u tom trenutku prvi uđe na vrata, odluči kome će se dati čast podići kamen ili će to učiniti sam. Možete to nazvati slučajnošću ili Božjom intervencijom, ali riječi plemenskih vođa bile su: o, vidi, dolazi “sadik” (istinit). To je zaista bio poslanik Muhamed. Raširio je svoj plašt i zamolio četiri vlasca plemena da se drže sa četiri ugla i podignu kamen. Na kraju je Muhamed dao kamenu konačni nagib u prvobitni položaj.
Ovaj slučaj je izvanredan u mnogim aspektima. Drugo da je imao mudrosti riješiti problem tako što je sve njih učinio dijelom rješenja. I treće da i danas ovaj kamen ima ekstra status jer mu je Časni Poslanik savs dao poljubac.
Zaključak ovog kratkog uvoda u život Časnog Poslanika je da je Poslanikov život prije njegove tvrdnje da je poslanik svjedočanstvo za njega da je pravi Poslanik. Što više čitamo o životu Muhamedas.a.v.s. prije nego što je on tvrdio da je Poslanik, to ćemo više dokaza i svjedoka pronaći u njegovu korist da je istiniti Poslanik.
Međutim, ostaje relevantno pitanje. Jesmo li spremni podnijeti iste žrtve koje je iznio Časni Posalanik Muhamed kako bi pojačao svoju vezu s Bogom? On je bio netko tko će postati Poslanik i bio je izabran, ali je ipak bio stavljen na vrlo teške ispite. Na takvim ispitima gdje prosječna osoba nađe razlog ili izgovor da zaniječe Boga. Uz jednostavno pitanje. Zašto ja moram patiti ako ti, Bog postojiš?
Poslanik Muhameds.a.v.s. nije upao u zamku samosažaljenja, ali je razumio da cijeni Božje blagoslove nad njim. Da li mi, koji živimo život u luksuzu u usporedbi sa životom Časnog Poslanika na svjetovne načine, cijenimo blagoslove Svemogućeg Boga nad nama? Ili vidimo samo ono što drugi imaju više u materijalnoj dobiti?
Dopustite mi da vam dam stanku i vrijeme za razmišljanje. Ako Bog da, nastavit ćemo učiti više o životu Časnog Poslanika Muhamedas.a.v.s..
Neka nam Bog pomogne da shvatimo pravi status Časnog Poslanika Muhamedas.a.v.s. da bismo mogli ući u kraljevstvo nebesko.