Islam i alkohol - što je učenja islama o alkoholu?
U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Islam i alkohol

Alkohol u islamu

Dr. Amtul Razzaq Carmichael, Ujedinjena Kraljevina i Aizaz Khan, Kanada (prvi dio)

Islam i alkohol

Muslimani su poučavani da objektivno procjenjuju stvari i donose izbore u kojima pozitivne posljedice nadilaze negativne. Filozofija koja stoji iza islamske zabrane alkohola temelji se na razumnim načelima odabira i procjene štetnih učinaka u usporedbi s prednostima. Časni Kur’an navodi:

Oni tebe pitaju o vinu i igrama na sreću. Reci: “U oboma je veliki grijeh, a i neka korist za ljude; ali je grijeh toga dvoga veći nego njihova korist.“[i]

Dakle, islam priznaje da u takvim uobičajeno zabranjenim stvarima postoje korisne značajke i uči nas da na najbolji mogući način iskoristimo pozitivne strane svega, bez obzira na to koliko su one male.[ii] Islam stoga dopušta alkohol u takvim okolnostima, radi korištenja drugih svojstava alkohola – kao otapala, kao što je to primjerice slučaj s farmaceutskim proizvodima, dok potpuno zabranjuje konzumaciju alkohola kao društveno prigodnog pića.

Islamski nauk kaže da ako tvar ima štetne učinke u velikim dozama, treba ju odbiti. Dakle, Časni Poslaniks.a.v.s. navodno je rekao: „Svako opojno sredstvo je zabranjeno; što god uzrokuje opijenost u velikim količinama i mala količina istog je zabranjena.“[iii] Sljedbenicima Poslanika Muhammedas.a.v.s. zabranjeno je proizvoditi, posluživati, prodavati ili pohranjivati alkohol.[iv] Vrednovanje dokaza o alkoholu i raku samo naglašava mudrost ove islamske zapovijedi.

Prepoznavši razorne posljedice konzumacije alkohola, islam je nastojao zaštititi društvo od tih razornih posljedica. Časni Poslaniks.a.v.s. jednom je rekao: „Ljepota islama leži i u tome da što god je beznačajno treba biti napušteno.“[v] Stoga, osoba nikada ne bi trebala dovoditi svoje zdravlje u opasnost radi podlijeganja iskušenjima i upuštanja u štetne radnje. Naravno, može se tvrditi da je prevencija raka samo jedna od prednosti odbijanja alkohola – činjenica nepoznata u vrijeme Časnog Poslanikas.a.v.s. – i da stoga glavni cilj zabrane alkohola nije bio iz zdravstvenih razloga, već zbog duhovnog razvoja. Obećani Mesijaa.s. objašnjava ovaj koncept tvrdeći:

„… Kur’an ne dopušta svojim sljedbenicima da piju alkohol u mjeri da se ne opiju. Umjesto toga, on potpuno zabranjuje konzumiranje alkohola. Inače biste bili izgubljeni na putu koji vodi do Boga i njegovog razgovora, a Bog ne bi očistio takvu osobu od nečistoća. Kur’an kaže da su takve stvari sotonin izum i morate ih se paziti.“[vi]

Kao što je navedeno u Časnom Kur’anu:

„O vjernici! Opojna sredstva i kocka i kipovi i za sreću bacanje strelica prljava su djela šejtanovog rada. Zato se potpuno čuvajte ovoga da biste uspjeli. Šejtan jedino želi da stvori neprijateljstvo i mržnju među vama vinom i kockom, i da vas zaustavi od spominjanja Allaha i namaza. Hoćete li vi, onda, prestati?“[vii]

Ocjenjujući brojne razorne učinke konzumacije alkohola, Obećani Mesijaa.s. objašnjava:

„Šerijat (islamski zakon) je jasno utvrdio da su one stvari koje su štetne za zdravlje također štetne za vjeru – a glavni (od svih takvih štetnih stvari) je alkohol.“[viii]

Komentirajući da će znanost pokazati suglasnost s naukom islama, obećani Mesija.s. dalje je napisao:

„Zahvalan sam što mi je darovano znanje o najvišim snagama islama. S ovim znanjem mogu reći da će se islam ne samo braniti od napada moderne filozofije, nego će i dokazati da je suprotstavljeno znanje ništa više od pukog neznanja i nazadnosti. Kraljevstvo islama ne boji se napada znanosti i filozofije.“[ix]

Filozofija slobodne volje u islamu

Filozofija izbora savršeno je opisana u Časnom Kur’anu:

„I svakom dušom i Onim koji je nju savršeno napravio – On je njoj objavio šta je štetno a šta ispravno za nju – zaista, uspjet će samo onaj ko je (bogobojaznost) poveća, a propast će onaj ko je u zemlju zabije.“[x]

Islam uči da je Bog u ljudsku prirodu usadio sposobnost razlikovanja između dobra i zla. Kroz svoje sposobnosti razmišljanja i razumijevanja ljudi su obdareni sposobnošću slobodne volje i prihvaćanja posljedica svojih odluka. Hazrat Mirza Gulam Ahmada.s., Obećani Mesija i osnivač muslimanske zajednice Ahmadija, piše:

„Sve neizbježne posljedice naših postupaka, koje je Svemogući Bog odredio zakonom prirode su Božja djelovanja jer je On uzrok uzroka. Primjerice, ako osoba proguta otrov, njegovu će radnju slijediti božansko djelovanje koje će ga dovesti do smrti.“[xi]

Sveti Kur’an dalje objašnjava ovaj koncept, navodeći u sljedećim odlomcima:

„Allah ne opterećuje nijednu dušu više od njene moći. Ona će imati (nagradu) koju zaradi, i dobit će (kaznu) koju zaradi.“[xii]

„Zaista, Mi smo ga uputili na Pravi put, bilo da zahvaljuje ili ne zahvaljuje.“[xiii]

Drugim riječima, filozofija učenja Kur’ana je da su islamske zapovijedi putevi kojima ljudi mogu razviti i poboljšati svoje sposobnosti ili ih mogu pogoršati. Oni koji prihvaćaju ove zapovijedi ili smjernice pokazuju zahvalnost, a to će im prihvaćanje pomoći da u potpunosti ostvare svoj fizički i mentalni potencijal i razviju se u bolju verziju sebe. Nasuprot tome, oni koji odustanu od takvih smjernica i pokažu nezahvalnost time zaslužuju Božju kaznu i riskiraju gubitak svojih mentalnih i fizičkih sposobnosti.[xiv] Dakle, sloboda izbora u vidu slijeđenja islamskih zapovijedi ili odustajanja od njih utvrdit će je li osoba zahvalna i blagoslovljena ili nije.

Povezan:


[i] Časni Kur’an, 2:220
[ii] Hazrat Mirza Bashiruddin Mahmud Ahmad (ra). Tafsir-e-Kabir. 2:220, Vol 2, 480.
[iii] Sunan Ibn Majah, Kitab-ul-Ashribah, Book 30, No. 3392.
[iv] Sunan Abi Dawud, Kitab-ul-Ashribah, Book 27, No. 6.
[v] Jami’ At-Tirmidhi, Abwab-uz-Zuhd An Rasoolillah SA, Book 36 No. 14.
[vi] https://www.alislam.org/library/book/noahs-ark/our-teaching-3/
[vii] Časni Kur’an, 5:91-92.
[viii] Hazrat Mirza Ghulam Ahmad (as), Malfuzat Vol. 3, (Old Woking, Surrey: The Gresham Press, 1984), 292.
[ix] Hazrat Mirza Ghulam Ahmad (as), Aina Kamalat-e-Islam, Ruhani Khazain, (Tilford: Islam International Publications Ltd,) 254-255, footnotes.
[x] Časni Kur’an, 91:8-11
[xi] Hazrat Mirza Ghulam Ahmad (as), Filozofija učenja islama
[xii] Časni Kur’an, 2:287
[xiii] Časni Kur’an, 76:4
[xiv] Hazrat Hafiz Mirza Nasir Ahmad (rh), Tafsir Anwar-ul-Qur’an, 562.