Džamija osvjetljava društvo
“Istinski muslimani i prave džamije prenose samo ljubav, mir i bratstvo kroz cijelo društvo” – Peti Kalifa Hazreti Mirza Masroor Ahmad [1]
Svijet se razvija brže nego ikada, najvjerojatnije ne slijedeći Darwinovu teoriju da je evolucija spor proces. Međutim, kako ovdje nije riječ o evolucijskom pitanju, već o promjeni, želio bih predstaviti istinsko razumijevanje onoga što džamija predstavlja u odnosu na njenu iskrivljenu sliku koju su imali ljudi posljednjih godina, posebice u Europi.
Vratimo se korak unatrag i pogledajmo što koči mir u društvu i što se smatra jednim od većih strahova koji se širi u europskim zemljama, od medija i vijesti, osim što lokalni poslovi političke korupcije ili oporbeni navodi zauzimaju stav da islamski terorizam pokušava zakoračiti u Europu.
Vrlo snažan nusprodukt ove retorike vijesti je da su svi muslimani pod općom sumnjom da su oni teroristi koji djeluju na stvaranju nestabilnosti u zemlji u kojoj borave. Od države do države se to može razlikovati jer je ta ideja snažno ugrađena u glave ljudi, no bilo bi naivno reći da ona uopće ne postoji.
Istina je da je prijetnja terorizmom stvarnost! Međutim, većina dok prihvaća ovu stvarnost zanemaruje drugu, veću istinu, a to je da islam nema nikakve veze s terorizmom. Nadalje, terorizam uopće nema religiju. Terorizam na putu krvi teži političkoj moći i svjetovnoj dobiti, s druge strane religija na putu suosjećanja i ljubavi teži duhovnom uzdizanju.
Uzmimo za primjer bilo koju terorističku skupinu povezanu s islamom, na primjer ISIS, i pokušajte primijeniti ili uskladiti njihovo ponašanje s učenjem islama. Pronaći ćete više i ozbiljnih proturječnosti, nego (ako išta) li sličnosti. U Svetom Kur’anu nema ajeta koji bi opravdao ubijanje nevinih ljudi. Međutim, pronaći ćete nekoliko suprotnih stihova, kako spasiti nevine živote.
Na primjer, kako je islamska religija mogla narediti da se ubijaju muslimani? Svi muslimani od svog djetinjstva svjesni su izreka Časnog Poslanika (s.a.v.s.) da je musliman brat drugom muslimanu, a musliman je ogledalo drugom muslimanu (oni međusobno odražavaju osobine mira). Budući da sam o tome već pisao u nekim prethodnim kolumnama, želio bih ga ostaviti ovdje i vratiti se onoj što je prava slika prave džamije i koja je uvijek bila.
Arapska riječ za džamiju je ‘mesdžid‘ i ta riječ doslovno znači mjesto za okupljanje ljudi u potpunoj poniznosti i pokornosti kako bi molili Boga Svemogućeg.
Zbog toga je prvi cilj džamije da je to mjesto za okupljanje i zajedničko klanjanje Svemogućem Bogu, klanjanje i pokoravanje pred Njim i molba za njegovu milost i ljubav. Međutim, nije dovoljno samo moliti za vlastiti osobni mir i prosperitet, već je dužnost muslimana da moli za mir i dobrobit svih drugih ljudi, bez obzira na njihovu vjeru i porijeklo, jer je Časni Poslanik (s.a.v.s.) islama rekao da je neophodno da musliman poželi drugima sve što oni žele sebi. Stoga, ako želimo mir, sigurnost, ljubav i poštovanje prema sebi, to moramo poželjeti i drugima. U skladu s tim, umjesto širenja sukoba i mržnje, prave džamije grade se s namjerom da okupljaju ljude i ujedine čovječanstvo u miru, slozi i uzajamnom poštovanju.
Dopustite mi da ovdje također razradim važnu točku koja možda nije dobila odgovarajuću pozornost. Muslimanima je naređeno da pet puta dnevno posjećuju džamiju kako bi zajednički obožavali Svemogućeg Boga. Zamislite sada da ako se neki ljudi okupe u Božjoj stvari kako bi poboljšali svoje razumijevanje jedinstva i mira, nego kako bi mogli nanijeti štetu bilo kojoj drugoj osobi ili društvu.
Isto tako, muslimani su naučeni da vole, štite i poštuju svoje susjede. A prema učenjima islama, opseg naših susjeda izuzetno je širok i dalekosežan. Susjedi ne uključuju samo one koji žive u blizini, već i mnoge druge ljude, uključujući nečije kolege s posla i pratitelje na putovanjima.
Opisujući razmjere društva, Svemogući Bog kaže u Svetom Kur’anu:
“I klanjajte se Allahu i ne povezujte ništa s Njim, i pokazujte dobrotu prema roditeljima, i rodbini, i siročadi, i siromašnima, i prema susjedu koji je rođak i susjed koji je stranac i suputnik pored vas, i putnik i oni koje posjeduju vaše desne ruke. Allah sigurno ne voli ponosne i hvalisave.” [2]
U ovom je stihu Bog Svemogući naložio muslimanima da pokazuju najbolje vrijednosti i moral u svako doba i među svim ljudima. Od muslimana se zahtijeva da s ljubavlju služe čovječanstvu, bez obzira na boju, stalež ili vjeru, počevši od nečijeg užeg kruga, koji obuhvaća roditelje, obitelj i prijatelje neke osobe, pa sve dalje, uključujući siromašne, siročad i druge ranjive članove društva. Dakle, sfera ljubavi u islamu je neograničena i kako bi onda pravi musliman ikada mogao pokušati naštetiti drugima ili biti uzrok nereda u društvu?
Časni Poslanik (s.a.v.s.) je vlastitim primjerom jasno rekao da ako se džamija ne gradi u skladu sa ciljevima obožavanja Boga i širenja mira u zajednici, ali uzrokuje nered, takvu džamiju treba uništiti u cilju zaštite i održavanja plemenitih karakteristika prave džamije.
Zbog toga je Časni Poslanik Muhammed (s.a.v.s.) naredio da se jedna džamija sruši, jer umjesto da se gradi kao kuća mira, ona je bila izgrađena s namjerom da potakne sukob i raširi nestašluke. Ljudi koji su sagradili tu džamiju bili su licemjeri koji su željeli izazvati podjelu u društvu, kako unutar muslimanske zajednice, tako i između muslimana i nemuslimana toga doba.
Dakle, ako posjetite džamiju i ne budete preplavljeni osjećajem mira i harmonije, ni muslimani koji je posjete, nisu propustili poštovati svoju odgovornost i služe svrsi džamije ili namjeri da tu džamiju grade, u prvom redu mjesto, nije se temeljilo na plemenitim ciljevima prave džamije.
Muslimanska zajednica Ahmadija kao međunarodna vjerska zajednica gradi stotine džamija širom svijeta. Izgrađeni su tako da budu kuća mira u kojoj se ljudi okupljaju kako bi obožavali Boga u skladu s islamskim učenjima. Naše džamije su otvorene za sve koji žele štovati Boga ili širiti dobru volju i jedinstvo. Te su džamije sastavni dio društva i jamče prosperitet i sklad svima u njihovoj okolini.
131-godišnja povijest muslimanske zajednice Ahmadija svjedoči o činjenici da mi prakticiramo ono što propovijedamo, a naša poruka je mir, ljubav i tolerancija. Umjesto svjetovnih ili političkih ambicija, naši su ciljevi u potpunosti duhovni. Tražimo zadovoljstvo Svemogućeg Boga i težimo ublažiti patnju čovječanstva.
Pod postignućima pravih džamija u Europi, muslimanski džemat Ahmadija sagradio je najveći kompleks džamija u zapadnoj Europi u Lodonu [3] ili je, na primjer, izgradio prvu namjenski izgrađenu džamiju u Španjolskoj od kraja muslimanske vladavine na kraju iz 15. stoljeća [4]. Nedavni razvoj događaja u Njemačkoj pokazuje da je muslimanska zajednica Ahmadija prvi put u Njemačkoj kupila crkvu kako bi je preuredila u džamiju, jer je crkva ostala bez sljedbenika o kojima se mora brinuti [5]. Muslimanska zajednica Ahmadija mogla bi zaštititi ovu crkvu s obzirom na to da će i dalje imati otvorena vrata za ljude koji će doći i klanjati se. Ovo je još jedan dodatak projektu “100 džamija” u Njemačkoj (trenutno su izgrađene više od 52 džamije s dodatkom 2-4 džamije svake godine). [6] [7]
Hazrat Mirza Masroor Ahmad, peti kalif Obećanog Mesije, rekao je za vrijeme inauguracije džamije u Kanadi:
“Kao naši susjedi, vidjet ćete da će ova džamija stajati kao svjetionik koji osvjetljava društvo univerzalnim vrijednostima dobročinstva, suosjećanja i milosti. Vidjet ćete kako će se ova džamija pokazati slavnim simbolom mira, prosperiteta i utočišta za cijelo čovječanstvo.” [8]
Tijekom još jednog otvaranja džamije iste godine u Kanadi, Njegova Svetost je rekao:
“Naše džamije su izgrađene sa svrhom okupljanja ljudi i služenja našim susjedima i lokalnom društvu. Naše džamije su svjetionici svjetlosti koja zrači mirom, ljubavlju i humanošću. Gdje god smo izgradili džamije ili smo osnovali Ahmadi zajednice, nastojimo ublažiti patnju lokalnog stanovništva jer je Allah Uzvišeni ispunjavanje svojih prava povezao sa ispunjavanjem prava čovječanstva. Naša nas vjera uči da su naše štovanje i naše molitve bezvrijedni ako ne volimo, ne podržavamo i njegujemo one oko sebe. U svjetlu ovog učenja nastojimo pružiti bolju budućnost najugroženijim i osiromašenim članovima društva.” [9]
I opet za vrijeme još jedne inauguracije u Švedskoj, njegova Svetost je rekao:
“U svjetlu takvih dobronamjernih i inkluzivnih učenja, kako se džamija može smatrati opasnim mjestom ili nečim čega se treba bojati? Svakako, gdje god i kad god Ahmadi muslimani grade džamije, one se grade s dvostrukim ciljevima ispunjavanja prava Svemogućeg Boga i također ispunjavanja prava čovječanstva.” [10]
Iako muslimanska zajednica Ahmadija još uvijek nema svoju džamiju u Hrvatskoj, poznati smo po svojoj dobroj volji da budemo vrijedan dio društva, da služimo čovječanstvu na najbolji mogući način i težimo vraćanju čovječanstva svom Stvoritelju. Međutim, i naravno radujemo se izgradnji prve Ahmadija džamije u Hrvatskoj koja će moći još učinkovitije širiti poruku mira i pružiti odgovarajuće bogomolje našim članovima i drugima.
Neka nam Svemogući Bog omogući da shvatimo važnost molitve i njihov učinak na naša srca da prođemo kroz evoluciju velike promjene u pogledu donošenja mira u svijet.
Povezan:
- Prave džamije prenose samo ljubav i mir
- Pravi musliman je onaj iz čijeg su jezika i djela drugi u sigurnosti
- ALLAHU AKBAR – sredstvo borbe?
[1] Svjetski poglavar muslimanske zajednice Ahmadija, Peti Kalif, Njegova svetost, Hazret Mirza Masroor Ahmad (a.b.a.) tijekom inauguracijskog govora Mahmud džamije u Malmou u Švedskoj 14. svibnja 2016.
[2] Časni Kur’an, 4:37
[3] https://en.wikipedia.org/wiki/Baitul_Futuh_Mosque
[4] https://en.wikipedia.org/wiki/Basharat_Mosque
[5] https://youtu.be/rzn2riY8wxM
[6] https://www.alhakam.org/100-mosque-scheme-in-germany/
[7] https://ahmadiyya.de/gebetsstaette/moscheen/
[8] https://www.alislam.org/articles/mosques-building-blocks-for-peace/
[9] https://www.alislam.org/articles/a-mosque-of-security-and-peace/
[10] https://www.ahmadiyya-islam.org/hr/clanci/prave-dzamije-prenose-samo-ljubav-i-mir/