Priča o Joni ne odnosi se samo na veliku ribu
Priče o svetim spisima toliko su poznate javnosti i čak su prikazane kao crtići za djecu da su s vremenom postale fikcija. Izgubile su važne detalje i jedino što ostaje je mutna, ali živopisna slika.
Uzmimo za primjer priču o proroku Jonia.s., da, onom koga je progutao “kit”. I da, onaj koji je preživio.
Ali znate li još nešto o njemu? Zašto ga je riba progutala i zašto se uopće spominje u starim spisima? Jedini važan dio njegove priče da je preživio oluju u trbuhu ribe?
To je pitanje na koje bih se želio kratko osvrnuti kako bih razumio koja je prava lekcija iza priče o Jonia.s. i velikoj ribi.
Priča o poslaniku Jonia.s. zapravo je detaljno zabilježena u židovskom Starom zavjetu i u Ćasnom Kur’anu gdje se na arapskom zove Yunus ili Dhul-Nun. Jonaa.s. je bio židovski prorok iz 8. stoljeća prije Kristaa.s.. Bog je Jonia.s. zapovjedio da otputuje u Ninive kako bi im donio Božju poruku. Zapravo nije jednostavan zadatak za izvršiti.
Fazal Ahmad u svom lijepom i detaljnom članku o “Joni i velikoj ribi” piše:
“U stvarnosti je Ninive bila jedan od velesila grada svog vremena. Da je Jonah (as) otišao u Ninivu i propovijedao pokajanje, bio bi ekvivalent modernom proroku koji to čini u Parizu, Tokiju ili New Yorku. Bila bi potrebna ogromna hrabrost i vjerovanje.“ [1]
No, vraćajući se na priču, kakve podatke dobivamo iz Starog zavjeta:
“idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloća njihova popela do mene.” [2]
U vrijeme kad je Jonia.s. zapovjeđeno da posjeti grad Ninivu, on tamo nije bio prisutan. Morao se spakirati za put i napustiti mjesto prebivališta. Morao je putovati iz Jaffe prema Tunisu. Čim je stigao u Ninivu, počeo je propovijedati ljudima, ali oni nisu slušali njegove riječi, zanemarivali su njega i Boga i nastavili sa svojim zlim djelima. Suočivši se s velikim razočaranjem, Jonaa.s. se u tom trenutku odlučio vratiti iz Ninive kući. Srce mu je bilo puno tuge, boli i bijesa. Dok je putovao brodom, pojavila se ogromna oluja i tijekom vreve na brodu, njegovi suputnici izbacili su ga preko broda.
“I uzevši Jonu, baciše ga u more – i more presta bjesnjeti.” [3]
Nakon ovog incidenta na moru u igru ulazi poglavlje s ribom:
“Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noći ostade Jona u ribljoj utrobi.” [4]
Bog je Jonaa.s. spasio i dao mu novu snagu i motiv da se vrati u Ninivu nakon što je svjedočio velikom znaku u svojoj vlastitoj osobi. Njegova tuga i bol da ga ljudi neće prihvatiti bili su zamijenjeni kupnjom punog povjerenja u Božju riječ. Vratio se u Ninivu, predao im Božju poruku i uspio. Mi čitamo:
„Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga – tri dana hoda. Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: „Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.“ Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.” [5]
Ako sada pogledamo istu priču iz Kur’ana, vidimo da Časni Kur’an opisuje Jonua.s. kao pobožnog proroka i pojašnjava da je na kraju bio uspješan u nagovaranju svog naroda da se pokaje. Zapravo postoji cijelo poglavlje koje je proglasio prorok Jona (Yunus) u Časnom Kur’anu. Čitamo u 37. poglavlju stihove 140 do 149:
“I zaista je Junuz [Jona] bio od poslanika, kad je pobjegao do natovarene lađe; i izvukao je kocku i bio od onih koji su bili izbačeni. I riba ga proguta dok je (sam sebe) korio. I da nije bio od onih koji slave (Boga), ostao bi sigurno u njenoj utrobi do Sudnjeg dana. Onda ga Mi izbacismo na otvoreno polje, a bio je jako bolestan; i Mi učinismo da jedna loza, kao tikvina, izraste iznad njega. A Mi smo ga poslali stotini hiljada (ljudi), i oni su (brojem) rasli, i povjerovali su; zato smo im Mi dali korist do određenog vremena.”
I u 10. poglavlju stiha 99 Časnog Kur’ana čitamo:
“Zašto pored naroda Junuzova nisu vjerovali stanovnici nekih naselja kojima bi njihovo vjerovanje koristilo? Kad su oni povjerovali, Mi smo od njih uklonili kaznu poniženja u ovom životu, i Mi smo im dali opskrbu za neko vrijeme.”
Priča o Jonia.s. u Svetom Kur’anu nosi puno detalja o preživljavanju s mora. Ali također stavlja veliki naglasak na činjenicu da je od samog početka poslan kao Glasnik, ali se morao suočiti s velikim protivljenjem. Međutim uspio je nakon svog čudesnog preživljavanja i odveo stotine tisuća na put Boga svemogućeg.
Hazrat Mirza Bashir-ud-Din Mahmud Ahmadr.a., drugi Kalif Obećanog Mesije, dodaje:
“Ninovci ga nisu vidjeli kad je ušao u trbuh ribe; niti su ga vidjeli kad je ostao živ u trbuhu i niti kad su ga ribe istjerale. Ali kad se Jona a.s. vratio narodu Ninive i vidjeli su da je to ista osoba koja je u strahu poletjela u bijeg, a Svemogući Bog prisilio ga je natrag i dodijelio mu uspjeh tamo gdje je mislio da nema izgleda, to je postalo moćan znak vladavine i moći Svemogućeg Boga kojem su svjedočili ljudi iz Ninive.” [6]
Od vremena stvaranja i vremena kada je Bog počeo slati svoje poslanike sa svrhom da vode čovječanstvo, On je također pomagao svojim prorocima božanskim znakovima u njihovu korist. Međutim, sami znakovi trebali su podcrtati Božju poruku i istinitost ovih proroka. Sami znakovi nisu trebali biti proslavljeni, već je život i misija Poslanika trebala biti cijenjena.
Priča o Joni priča je o pokajanju, pokajanju naroda Ninive. Njegov znak da preživi oluju bio je oruđe ili sredstvo da uvjeri narod Ninive da će ih Bog uništiti ako ne zaustave svoja zla djela. Isti Bog koji je Jonu čudesno spasio od smrti.
Jonia.s. je jedino nanijelo bol jer ljudi uopće nisu prihvatili njega i njegovu poruku. Zbog toga je zamolio Boga za oprost što nije bio nepokolebljiv posebno u vrijeme dok je bio u trbuhu ribe. Njegove se molitve spominju u Starom zavjetu i Časnom Kur’anu:
“Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega. On reče: Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; iz utrobe podzemlja zazvah, i ti si mi čuo glas.” [7]
U Časnom Kur’anu čitamo:
„I (navedi im spomen) o Za-Nunu (Joni), kad je otišao ljutit. I mislio je da Mi nećemo imati moći nad njim. Onda je iz mračnih dubina povikao: „Nema boga osim Tebe, Svet si Ti. Zaista, ja sam među grješnicima.“ Tako smo Mi primili njegovu molitvu i oslobodili ga patnje. Tako Mi spašavamo vjernike.“ [8]
Dakle, i na osobnoj i na kolektivnoj razini, ovo je priča o pokajanju koja vodi do opstanka Jonea.s. i naroda Ninive. Oboje im je oprostio Svemogući Bog.
Vrlo zanimljiv aspekt priče o Jonia.s. daje veliki naglasak još jednom poslaniku nakon njega. Isusa.s. se u nekoliko navrata pozivao na Jonina.s. znak. To je nešto čemu bih se želio obratiti sljedeći put.
Da sumiramo priču i lekciju koja je iz toga proizašla, moramo svjedočiti da ako se osoba kao pojedinac ili kao grupa ljudi zajednički pokaje istinskim srcem i čistim namjerama, svemogući Bog oprašta, uvijek je milostiv. Bog postaje njihov spasitelj i vodi ih put mira, napretka i sreće. Međutim, moramo imati na umu i priču o Proroku Lotua.s.. Narod Sodome se nije pokajao i morao se suočiti s Božjom kaznom.
Dakle, priča o Jonia.s. nije o ribi. Nasljeđe proroka Jonea.s. je da je uspio spasiti narod Ninive od Božje kazne. To je priča o pokajanju i oprostu.
Mogli bismo naučiti ovu važnu lekciju i pokušati tražiti od Boga oproštenje, oprost za naše pogrešne postupke i nepravde kao društva ili nacije.
Slika današnjeg svijeta nalikuje stavu naroda Ninive prije nego što su prihvatili Jonua.s.. Današnji svijet bježi od Boga, umjesto da ga traži da bi ušao u procvjetan odnos s Njim. Trebali bismo se pouzdati u Boga kako bismo se mogli vratiti od Boga s pogledom istine i mudrosti te kako bismo čovječanstvu donijeli mir u cjelini.
Povezan:
[1] https://www.reviewofreligions.org/12508/jonahas-and-the-big-fish/
[2] Jona 1:2-3
[3] Jona 1:15
[4] Jona 1:15
[5] Jona 3:3-6
[6] Hazrat Mirza Bashiruddin Mahmood Ahmad, Je li Isus iskupio čovječanstvo, (Rabwah, Pakistan: Shirkat-ul-Islamia Limited, 1960), 152
[7] Jona, 2:1-2
[8] Časni Kur’an, 21: 88-89