Šest razloga zašto muslimani ne slave Božić

Božić je došao. To je najljepše doba godine, kažu. Vesela atmosfera, božićni duh, ljubav i radost su zarazni. Što vam se tu ne sviđa! Zašto se ne biste pridružili i širili i vi božićno veselje?

Isus^a.s. je vrlo cijenjen i u kršćanstvu i u islamu, zar ne? Pa što je loše u tome da ga slavimo? Božić je vjerska svetkovina kojom se slavi rođenje čovjeka za kojeg kršćani vjeruju da nije samo sin Božji, već i sam Bog.

Jednostavno rečeno, kako kaže Hazreti Mirza Tahir Ahmad^r.a. , “To je vjerska stvar. Kao takvog, ne biste ga trebali slaviti, jer vaša religija nije kršćanstvo; to je islam.”.[i]

Doduše tako je, ali Božić je još uvijek kulturni fenomen. Dakle, zašto ne možemo sudjelovati u kulturnim svečanostima Božića?

Evo šest razloga zašto muslimani ne bi trebali slaviti Božić, vjerski ili kulturno.

Donosimo nastavak tih razloga:

1. Isus nije bio sin Božji ili utjelovljeni Bog

Uzvišeni Allah je vrlo jasan u vezi s tim. U više navrata u Časnom Kur’anu, On se odvaja od ideje da je Isus Njegov sin ili da Isus dijeli dio Njegovog božanstva. U stvari, Allah Uzvišeni izražava gađenje zbog ovoga:

„O sljedbenici Knjige, ne pretjerujte u svojoj vjeri, i ne recite o Allahu ništa osim istinu. Uistinu je, Mesih Isa [Isus], sin Merjemin, samo Allahov poslanik i Njegova Riječ koju je On poslao Merjemi, i duša od Njega. Zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike, i ne recite: “Tri.” Prestanite, ovo je bolje za vas. Uistinu je Allah samo Jedan Bog. On je čist da bi imao sina. Njemu pripada šta god je na nebesima i šta god je na Zemlji. A dovoljan je Allah kao staratelj.“ (Časni Kur’an, 4:172)

„I (rekli su): “Uzvišena je slava Gospodara našeg. On ne uzima ni žene ni sina.“ (Časni Kur’an, 72:4)

Isus također jasno objašnjava na način da on nije bio doslovni sin Božji ili sam Bog, već je epitet za njega korišten kao simbolički izraz poštovanja prema njemu. Čitanje po Ivanu 10:31-36:

„Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti – čovjek – sebe Bogom praviš.« Odgovori im Isus:»Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena – a Pismo se ne može dokinuti – kako onda vi onome kog Otac posvetii posla na svijet možete reći: ‘Huliš!’ – zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’?“

Ovdje Isus izričito navodi da se svi Božji glasnici, na koje je došla Božja riječ, smatraju pobožnima u simboličkom smislu. Rimljanima 8:14 pokazuje da je isti simbolizam korišten za izraz “sin Božji”.

Čitamo: „Jer svi koji su vođeni Duhom Božjim, to su sinovi Božji.”

2. Božić je poganski praznik

“Božić je zapravo otkrivanje vašeg unutarnjeg pogana”, kaže povjesničar Kenneth C Davis.[ii]

Evanđelja uopće ne spominju datum Isusova rođenja, a prvi kršćani uopće nisu bili zainteresirani za Isusovo rođenje. Tek tri stoljeća nakon Isusova rođenja, kada je kršćanstvo postalo službena religija Rimskog Carstva, Božić se prvi put slavio. Ni tada se nije naveliko slavilo. Božić je postao popularan tek 800. godine nove ere, kada je Karlo Veliki na Božić okrunjen za cara Rimskog Carstva.[iii]

Kako bi kršćanstvo učinilo ugodnijim poganima, ranokršćanski crkveni vođe asimilirali su poganske tradicije u svoje božićne svečanosti.[iv]

Kako piše njemački povjesničar Wolfgang Behringer, “Božić, blagdan ‘rođendana Gospodnjeg’, slavi se 25. prosinca od 354. godine, vjerojatno kako bi se potisnuo rođendanski festival poganskog boga Sol Invictusa (Nepokoreno Sunce)”.[v]

Stoljećima prije Isusova rođenja, poganski Europljani slavili su zimski solsticij, radujući se dolasku dužih dana i produženoj sunčevoj svjetlosti. U Skandinaviji su Nordijci slavili Yule, zimski solsticij, kada bi očevi i sinovi donosili kući velike cjepanice i drveće koje bi palili kako bi im bilo toplo. Rimljani bi slavili rođendan Mitre, svoga boga sunca, 25. prosinca. Mitrin rođendan smatrao se najsvetijim danom u godini.[vi]

Škotski antropolog Sir James George Frazer razotkriva i objašnjava nevjerojatne sličnosti između poganskih tradicija i Božića.

Piše:

“Poganski su bili običaji da istoga dvadeset i petog prosinca slave rođendan Sunca, na koji su palili svjetla u znak svečanosti. U tim svečanostima sudjelovali su i kršćani. U skladu s tim, kada su liječnici Crkve shvatili da su kršćani naklonjeni ovom festivalu, savjetovali su se i odlučili da se pravo Rođenje slavi na taj dan… Stoga se čini da je kršćanska Crkva odlučila proslaviti rođendan svog Utemeljitelja na dan dvadeset i peti prosinca kako bi se predanost pogana sa Sunca prenijela na onoga koji se zvao Sunce pravednosti”.[vii]

On nastavlja:

“Podudarnosti kršćanskih i poganskih svetkovina preblizu su i prebrojne da bi bile slučajne. Oni označavaju kompromis koji je Crkva u času svog trijumfa bila prisiljena napraviti sa svojim pobijeđenim, ali još uvijek opasnim suparnicima.”

Zbog svoje previše očite povezanosti s poganskim ritualima i Božjeg gađenja idolopoklonstva u kršćanskim i muslimanskim tradicijama, muslimani – i kršćani – trebali bi se suzdržavati od bilo koje tradicije povezane s Božićem, uključujući ukrašavanje božićnih drvca, imele, badnjaka, božićnih pjesama, itd.

3. Muslimani ne slave rođendane proroka, kao ni rani kršćani

Četvrti Kalif navodi:

“Rođendani sami po sebi nisu islamska tradicija. U ranim stoljećima svjetlosti, kada je islam bio čist, kada je islam bio sve za što je stvoren, nitko nikada nije održavao rođendane u znak sjećanja na bilo koga. Na primjer, rođendan Časnog Poslanika Muhammedas.a.v.s. – koji je bio utemeljitelj islama – nikada nisu slavili njegovi sljedbenici, sljedbenici njegovih sljedbenika, sljedbenici koji su slijedili u generacijama koje su uslijedile.

“To je zapadnjački koncept povezan s islamom, i nažalost u zapadnim tradicijama. To su samo proslave koje stvaraju neodgovornost, a ne odgovornost; ponekad stvaraju nered; ponekad stvaraju poremećaje mira.”[viii]

Kao što je ranije spomenuto, prvi Isusovi sljedbenici nisu bili ni najmanje zainteresirani za slavljenje Isusovog rođenja, niti se u Evanđeljima ili ranokršćanskoj literaturi spominje da su Isusa.s. ili njegovi učenici slavili njegovo rođenje.[ix]

4. Biblija i Časni Kur’an potvrđuju da Isus nije rođen 25. prosinca (ili čak zimi)

Evanđelja ne spominju izričito datum Isusova rođenja. Međutim, čitamo u Luki 2,7-8 da je Marija “rodila svog prvorođenca, sina. Zamotala ga je u krpe i smjestila u jasle, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. I pastiri su živjeli u poljima u blizini, čuvajući noću svoja stada.”

Ovdje utvrđujemo da je Marija morala roditi Isusa vani na otvorenom, jer joj nisu dali da se smjesti u svratište. Također je novorođe Isusa smjestila u vanjske jaslice kao improviziranu kolijevku.

Prosječna niska temperatura u Betlehemu pokraj prosinca iznosi od 4 do 6 stupnjeva Celzijusa, a kiša u prosincu pada u prosjeku 11 dana.[x]

Je li moguće da bi žena mogla roditi na otvorenom u gotovo niskim vremenskim uvjetima dok je vjerojatno padala kiša? Može li novorođenče preživjeti u ovako teškim vremenskim uvjetima? Čini se vrlo nevjerojatnim.

Također, zašto bi Marija u teškoj trudnoći putovala gotovo 100 milja, od Nazareta do Betlehema, po ledenoj hladnoći? Čak i kršćanski znanstvenici priznaju da je malo vjerojatno da bi Marija putovala zimi dok je trudna.

Dr Henry M Morris, kršćanski apologeta i autor knjige The Defender’s Study Bible, piše:

“Vjerojatnije vrijeme bi bilo potkraj rujna, vrijeme godišnje Svetkovine sjenica, kada je takvo putovanje bilo općenito prihvaćeno. Stoga se prilično često vjeruje (iako nije sigurno) da je Isusovo rođenje bilo u zadnjim danima rujna.”[xi]

Časni Kur’an također ukazuje na veliku vjerojatnost da je Isusa.s. rođen mnogo prije zime. Uzvišeni Allah navodi u 19. poglavlju, ajeti 23-26:

“I ona ga je zanijela, i povukla se s njim na daleko mjesto. I porođajni bolovi je dovedoše do stabla palme. Ona reče: “O! Da sam umrla prije ovoga i da sam postala potpuno zaboravljena!” Onda (jedan glasnik) niže nje zovnu je: “Ne žalosti se. Tvoj Gospodar je učinio da niže tebe potočić poteče. I potresi prema sebi granu palme – i ona će baciti na tebe svježe hurme.“

Prema Časnom Kur’anu, Isusovo rođenje dogodilo se u vrijeme kada su svježe hurme pronađene na palmama u Judeji. Hurme u toj regiji ne rastu niti sazrijevaju zimi. Prema najvećoj i najpopularnijoj izraelskoj web stranici za vijesti i sadržaj, Ynet News, “Sezona žetve datuma počinje krajem srpnja i završava se u listopadu” u Palestini/Izraelu (izraelski datumi osvajaju svijet, Ynetnews).

Dakle, Isusa.s. je najvjerojatnije rođen od srpnja do listopada, zbog čega je besmisleno slaviti njegovo rođenje 25. prosinca.

5. Sami kršćani se ne slažu oko točnog datuma Isusovog rođenja

Od ukupnog broja kršćana na svijetu, njih 12 posto slavi Božić 7. siječnja, vjerujući da je to pravi Isusov datum rođenja. Pravoslavno kršćanstvo, treća najveća kršćanska denominacija s procijenjenih 260 milijuna sljedbenika, slijedi julijanski kalendar dok ostatak kršćanstva slijedi gregorijanski kalendar.

Da bismo razumjeli ovaj nesklad, nužna je kratka lekcija iz povijesti. Godine 325. n.e., kada se sastao koncil u Niceji kako bi raspravljao o Isusovom božanstvu, također su trebali standardizirati datum najvažnijeg crkvenog blagdana, Uskrsa. Da bi to učinili, odlučili su ga temeljiti na julijanskom kalendaru, solarnom kalendaru koji je rimski vladar Julije Cezar usvojio 46. pr.n.e.

Međutim, julijanski je kalendar precijenio duljinu sunčeve godine za oko 11 minuta. Naravno, kalendar i solarna godina postajali su sve više neusklađeni kako su stoljeća odmicala.

Nepodudarnost u datumima kršćanskih praznika postala je toliko drastična da je 1582. godine papa Grgur XIII sazvao grupu astronoma i predložio novi kalendar, poznat kao gregorijanski kalendar.

Većina kršćanskog svijeta usvojila je novi gregorijanski kalendar jer je riješio neslaganja u datumima kršćanskih blagdana. Ali pravoslavna crkva, koja se rascijepila u vlastiti ponor kršćanstva tijekom Velikog raskola 1054., usprotivila se promjeni.

Prihvaćanje gregorijanskog kalendara značilo bi prihvaćanje povremenog preklapanja između Pashe i Uskrsa, što je bilo protivno svetim tekstovima pravoslavnog kršćanstva. Dakle, pravoslavna crkva je odbacila gregorijanski kalendar i nastavila se oslanjati na julijanski kalendar. Za pravoslavne kršćane nastavilo se kalendarsko pomicanje i danas postoji 13-dnevna razlika između dva kalendara, pa je pravoslavni Božić 7. siječnja.[xii]

6. Poslanik Muhammed nam je zabranio oponašanje kršćana ili Židova

Časni Poslanik Muhammed^s.a.v.s. izričito je uputio: “Onaj koji oponaša druge osim nas [u vjeri i vjerskim obredima] nije među nama. Ne oponašajte Židove i kršćane.”[xiii]

Opet je izjavio:

“Onaj tko oponaša bilo koje ljude [u njihovim postupcima] smatra se jednim od njih.”[xiv]

Obećani Mesija^a.s. naglašava ovu točku kada navodi:

“Kako je sramotno to što se zna da je netko iz Ummeta veličanstvenog Poslanika^s.a.v.s., a provodi život kao nevjernik.”[xv]

Muslimani koji žive u zapadnim zemljama ne bi trebali trpjeti kompleks inferiornosti u pogledu svoje vjere. Njihovo uvjerenje u islam trebalo bi biti toliko snažno da iskorijeni svaki pritisak da se prilagodi ili oblikuje neislamskim kulturnim normama drugih kultura.

Hazreti Mirza Masroor Ahmad^a.b.a , peti Kalif odlučno izjavljuje:

“Za nas je bitno da ne nosimo nikakav oblik kompleksa inferiornosti, ni djece, ni starijih. Mi tvrdimo da smo mi ljudi koji će donijeti vjersku i duhovnu revoluciju u svijetu. Dakle, samo oni ljudi mogu donijeti ovu vjersku i duhovnu revoluciju, koji su slobodni od svih vrsta kompleksa inferiornosti.”[xvi]

Povezan:

• Božić i Isus
• Knjiga – Isus u indiji
• Proročanstva Mesije – tko je Obećani Mesij

---

a?Završne bilješke:

[i] Dječji razred [program na MTA], Fazl džamija, snimljeno 27. travnja 1991.
[ii] Neočekivano podrijetlo popularnih božićnih tradicija, CBS News
[iii] Porijeklo Božića: poganski obredi, pijana veselja i više, Newsweek
[iv] Gerd Schwerhoff, “Festivali”, u: Brill’s Encyclopedia of the Middle Ages
[v] Behringer, Wolfgang, “Božić”, u: Encyclopedia of Early Modern History Online
[vi] Povijest Božića, History Channel
[vii] Sir James George Frazer, Zlatna grana, Ch. 37, Oriental Religions in the West
[viii] Sesija pitanja i odgovora, snimljena 25. studenog 1984., Fazl džamija
[ix] Zašto je Božić 25. prosinca?, Washington Post
[x] AccuWeather
[xi] Bilješke za Luku 2:8,13
[xii] Izvor: „Zašto neki ljudi slave Božić u siječnju“, National Geographic
[xiii] Džami’ al-Tirmizi, Poglavlja o traženju dozvole, 2695
[xiv] Sunan Abi Dawood, Knjiga o odjeći, 4031
[xv] Malfuzat [Urdu], Vol. 2, str. 187, Objavljeno 1985.
[xvi] Propovijed u petak, 22. lipnja 2012.