Prvi stup učenja islama – Vjerovanje u jednog Boga

 “On je Allah, nema boga osim Njega, Znalca nevidljivog i vidljivog. On je Darovalac bez traženja, beskrajno Milostivi, Samilosni. On je Allah, nema boga osim Njega, Vladara, časnog, Darovaoca mira, Darovaoca sigurnosti, Zaštitnika, savršeno Nadmoćnog, Ispravljača neispravnog, Uzvišenog. čist je Allah iznad onog što (Mu) oni pridružuju. On je Allah, Stvaralac, Onaj koji započinje stvaranje, Onaj koji daje oblik. Njemu pripadaju najljepša imena. Sve što je na nebesima i naZemlji Njega veliča. On je Moćni, Mudri.“ (Časni Kur’an, 59:23-25)

U sljedećim poglavljima želio bih govoriti o pet stupova islama. Nakon rasprave o prvom stupu – Božjoj jednakosti, nastavit ću s preostalim stupovima koji su: vjera u anđele, vjera u svete knjige, vjera u Poslanike i vjerovanje u Sudnji dan.

Dopustite mi da vam odmah na početku kažem da su učenja islama o ovim temama vrlo jasna i izravna u usporedbi s drugim religijama gdje postoji velika zbrka ili uopće nema smjernica. Ponekad sljedbenici određene religije zanemaruju svoje vlastite spise i izmislili su vlastito razumijevanje svojih učenja bez ikakve veze s izvornom Božjom porukom. Kao rezultat toga, stvorili su toliko zabluda o ovim vitalnim temama da nitko nije spreman o njima govoriti u otvorenom dijalogu.

Pa počnimo s prvim gore spomenutim stupom. Časni Kur’an ističe u mnogim prilikama:

„Ti reci: “On – Allah [Bog], Jedan je!“[i]

Iako se čini da je ova zapovijed ili izjava toliko jasna da se od nje ne bi očekivao nikakav izuzetak, stvarnost ipak pokazuje bizarnu sliku da su mnoge religije mnoge bogove stavile ispred Jednoga Boga tako da je mnogo puta Uzvišeni Jedan Bog potpuno izgubljen u prostoru i vremenu. Učenje islama tvrdi da su sve religije u svom porijeklu naučavale obožavanje Jednog Boga, ali nakon što je prošlo vrijeme i intervencije i interpolacije svetih spisa ljudskom rukom, učenje o obožavanju Jednog Boga se izgubilo. Kao rezultat toga, ljudi su počeli obožavati sunce, mjesec, druga stvorenja ili jednostavno druga ljudska bića.

S tim u vezi islam je donio posebne smjernice kako bi osigurao vjeru u Jednog Boga kako muslimani ne bi zalutali kao što su to činili prethodni ljudi koje je izabrao Svemogući Bog.

Alat za zaštitu vjernika od obožavanja više od jednog Boga djeluje kao firewall, ako se služimo tehničkim terminima. U Čanom Kur’anu taj firewall opisan je izrazom “širk” (povezivanje bilo kojih drugih bogova osim Boga). Muslimanu je u Časnom  Kur’anu naređeno da mora paziti da se ne približi “širku“, jer je to najveći grijeh koji vjernik može počiniti. Čitamo u Časnom Kur’anu:

„Allah, doista, neće oprostiti da mu se drugi ravnim smatraju; a sve osim toga On će oprostiti kome On hoće. A ko god smatra druge Allahu ravnim, zaista je počinio veliki grijeh.“[ii]

Dopustite mi da naglasim da se radi o različitim zapovijedima s velikim magnetskim privlačenjem jednih prema drugima. Prva zapovijed je obožavanje jednog Boga, a druga je ne stavljati nijednog partnera pored Boga (neki ljudi vjeruju u Jednog Boga, ali pored njega stavljaju neke polu-bogove). Nakon objašnjenja da se sve vrste grijeha mogu oprostiti osim “širka“, Časni Kur’an je dao jasnu definiciju onoga što se podrazumijeva pod “širkom“. Ova definicija briše svaku lažnu pretpostavku stvaranja polu-bogova. Čitamo u Časnom Kur’anu:

„Ti reci: “O sljedbenici Knjige! Dođite oko riječi jednake između nas i vas – da ne obožavamo nikog osim Allaha, i da ne pripisujemo druga Njemu, i da neki od nas ne uzimaju nekog drugog za gospodare mimo Allaha.” Pa ako se oni okrenu, onda reci: “Budite svjedoci da smo mi muslimani.”[iii]

Drugi Kalif Hazret Mirza Baširudin Mahmud Ahmad razradio je ovaj ajet:

Časni Kur’an klasificira Širk (ili povezivanje drugih Bogova s Allahom) u četiri vrste. Prva je vjerovanje u mnoštvo Bogova. Druga je vjerovanje da svako drugo biće dijeli božanske atribute, bez obzira je li takvo biće božansko ili nije. … Treće vjerovanje je u tome da se na biće osim Boga gleda kao da je vrijedno štovanja, iako se to biće ne smatra Bogom, niti se vjeruje da dijeli Njegove atribute; … Četvrto vjerovanje je u pripisivanju nepogrešivosti ljudskom biću. …“[iv]

Recite mi, nakon tako jasnog objašnjenja “širka” i zapovijedi vjerovanja u jednoga Boga, postoji li ikakva osnova da se bilo što ili bilo tko povezuje s Bogom?

Čitamo u Časnom  Kur’anu:

„Ti reci: “On – Allah, Jedan je! Allah nikoga ne treba, a svi trebaju Njega! Nije rodio i rođen nije! I Njemu niko ravan nije.”[v]

Učenje islama koje sam iznio pred vas također bi moglo pomoći u razumijevanju pravog značenja prve od deset zapovijedi spomenutih u Bibliji:

„Ja sam Gospodin, Bog tvoj, … Nemoj imati drugih bogova osim mene.”[vi]

Nažalost, nisu svi spremni pročitati Bibliju ili pokušati razumjeti ovo važno poglavlje vjere u Boga. Ako da, zašto je većina kršćana proglasila Isusa Bogom ili sinom Božjim u fizičkom smislu (ne u duhovnom). Zašto oni umjesto štovanja Boga obožavaju Isusa?

Ako biste primijenili te četiri definicije “širka” na Isusa s gledišta kršćanskih vjerovanja, slika koju dobijete je poražavajuća.

Sam Bog je rekao u gore spomenutom ajetu iz poglavlja 112 Časnog Kur’ana da se nije rodio niti mu je potrebna ikakva obitelj. Pa zašto ljudi vjeruju da samo zato što je Isusa rodila djevica, to ga čini Bogom? Bi li prošlo otkriće ili službeni zapis u budućnosti o djevičanskom rođenju učinili da i ta ljudska individua bude rođena da bude bog? Znanstveno stajalište ostavlja otvorena vrata djevici da rodi čovjeka protivno tradicionalnom načinu rađanja. U biljnom i životinjskom svijetu postoji bezbroj sve većih zapisa o djevičanskim rođenjima koja se događaju u stvarnom vremenu diljem svijeta. Pa koliko je na taj način djece spremno družiti se s Bogom uz Isusa?

Odgovor na ovo pitanje od strane učenja islama je jednostavno! Pročitajte ovaj lijepi ajet iz Časnog Kur’ana o razgovoru između Boga i Isusa:

„I (sjeti se) kad će Allah reći: “O Isa [Isus], sine Merjemin, jesi li ti rekao ljudima: ’Uzmite mene i moju majku za dva boga pored Allaha?’ ” On će odgovoriti: “Ti si čist. Ja nisam mogao reći takvu stvar za koju nisam imao pravo. Da sam ja to rekao, Ti bi sigurno znao.“[vii]

Kakav istinit odgovor. Jeste li igdje u Bibliji pročitali da je Isus rekao da ga se naziva Bogom? Da, on je pozvan da bude sin Božji, ali nisu li iste riječi korištene i za druge proroke u Bibliji. Nije li Mojsije također oslovljen kao sin Božji? Je li i on bio Bog? Nije li stvar da smo svi mi koji iskreno i dragim srcem vjerujemo u Boga svi sinovi i kćeri Božje?

Naprotiv, Časni Kur’an ide čak i korak dalje i daje izjavu koja ne ostavlja mjesta sumnji da je Isus čovjek:

„Sigurno je primjer Isaa [Isusa] kod Allaha kao primjer Adama. On ga je stvorio od zemlje, onda mu rekao: “Budi!”, i on je nastao i bio.“[viii]

Ako uistinu shvatimo da je stvaranje čovječanstva evoluiralo iz praha (zemlje), onda nema sumnje da je i Isus potekao iz istog izvora.

Netko bi mogao iznijeti argument da je Isusu darovan Duh Sveti (Duh) pa zato nije bio čovjek nego Bog. Međutim, dopustite mi da se vratim na ovaj argument. Niste li u svetim pismima pročitali da je i drugim prorocima Bog dao Duha Svetoga. Drugim riječima, Duh Sveti nikada nije bio ništa drugo do uvjerenje i poslušnost proroka prema Jednom Bogu da ostvari svoje poslanje na ovoj zemlji da prosvijetli čovječanstvo i da ga vodi prema Bogu.

Da se vratimo na temu Božje jednote, što nas je naučio primatelj Duha Svetoga? Spominje se da je Isus rekao u Časnom Kur’anu:

“Zaista je Allah moj Gospodar i vaš Gospodar. Zato Njega obožavajte; ovo je Pravi put.”[ix]

Dozvolite mi da završim s dovom koju svaki musliman ponavlja u svojih pet dnevnih namaza (molitava) više puta. Ova molitva je prvo poglavlje Časnog Kur’ana i sastoji se od sedam stihova:

„U ime Allaha, Milostivog, Darovaoca bez traženja, Samilosnog. Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Darovaocu bez traženja, Samilosnom, Vladaru sudnjeg dana. Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo. Uputi nas na Pravi put – na put onih kojima si dao blagodati, na koje se nije srdžba izlila, I koji nisu zalutali.“[x]

Povezan:

• Knjiga – Naš Bog
• Idolopoklonstvo – što je učenje islama?
• Spominjanje Boga zaista je najveće od svih dobrih djela

---

Završne bilješke:

[i] Časni Kur’an, 112:2, 16:23, 22:35
[ii] Časni Kur’an, 4:49
[iii] Časni Kur’an, 3:65
[iv] Ahmadija ili istinski islam str. 49-50
[v] Časni Kur’an, 112:2-5
[vi] Novi Zavjet 20:2-3; Peta knjiga Starog zavjeta 5:6-7
[vii] Časni Kur’an, 5:117
[viii] Časni Kur’an, 3:60
[ix] Časni Kur’an, 19:37
[x] Časni Kur’an, 1:1-7