Islam o Mojsiju i faraonu – proročanstvo ispunjeno u naše vrijeme nakon 3000 godina

Mojsije ^a.s. je vrlo zanimljiva figura u vezi s 3 glavne religije ovog svijeta. Mojsije^a.s. je bio veliki prorok koji se nije bojao svjetovne moći faraona. Upravo suprotno, Mojsije ^a.s. je srušio svoje kraljevstvo i uspostavio veliki znak postojanja Boga i njegove Slave za vremena koja dolaze.

Dopustite samo ukratko nekoliko riječi o tome kako su Izraelci završili pod okrutnim faraonovim vladarskim brodom.

Prema povijesti, loza predaka Bani Izraela može se izravno pratiti do proroka Abrahama^a.s.. Prema biblijskoj pripovijesti, Jakovu ^a.s., sinu Izaka ^a.s., dodijeljeno je ime “Izrael”, a Bani Izrael doslovno znači djeca ili potomstvo Izraela. Bani Izrael boravio je u kanaanskoj zemlji koja je bila podijeljena između dvanaest plemena. Međutim, zbog gladi bili su prisiljeni migrirati u Egipat. Tijekom nekoliko generacija, uznemiren njihovim sve većim brojem, faraon tog vremena porobio je Bani Izrael i podvrgnuo ih intenzivnom progonu i ugnjetavanju, čak je izdao naredbe za ubijanje sve muške djece Bani Izraela.

U ovim teškim okolnostima Mojsije ^a.s. bi se trebao roditi i živjeti pod zaštitom Boga. Tako iz Biblije, kao i iz Časnog Kur’ana, doznajemo da se Mojsije rodio točno u vrijeme kada je zapovijed da se ubiju sva muška djeca. Mojsijeva se majka boji i bespomoćna je, osim ako Bog ne otkrije svoj plan da spasi Mojsija.

Čitamo u Časnom Kur’anu:

„I Mi smo Mojssijevoj majci objavili: “Doji ga; a kad se budeš pobojala za njega, onda ga stavi u rijeku i ne boj se i ne tuguj; jer Mi ćemo ga, zaista, tebi vratiti, i Mi ćemo ga učiniti (poslanikom) među poslanicima.”[i]

Priča se nastavlja:

„I faraonova porodica ga je uzela (po Božijoj odredbi) da im on bude neprijatelj i da im bude povod tuge. Doista su faraon i Haman i njihove vojske bili grješnici. A faraonova žena je rekla: “Ovo će za mene i za tebe biti očima radost. Nemoj ga ubiti; možda će nam biti od koristi, ili ga možemo usvojiti kao sina.” I oni nisu shvatali.“[ii]

Kakvo je čudo da će oni koji su htjeli ubiti svu djecu Bani Izraela nahraniti onoga koji će donijeti kraj njihovom carstvu. Kaže se da je jedna od faraonovih kćeri otkrila Mojsija^a.s. u rijeci i da je faraonova majka usvojila ga kao svog sina.

U Časnom Kur’anu čitamo da kada mu je Mojsije ^a.s.  postigao punu snagu i zrelost, Bog mu je dao mudrost i znanje.[iii]

Napokon je Bog zapovjedio Mojsiju^a.s. i njegovom bratu Aronu^a.s. da predaju Božju poruku Faraonu i izvedu njihov narod iz Egipta.

“Idite obojica faraonu, jer on je zaista pretjerao. I govorite mu blagim riječima – možda će se opomenuti ili se pobojati.” Njih dvojica rekoše: “Gospodaru naš, zaista se mi bojimo da nas on na muke ne stavi, ili da ne prijeđe sve granice.” On je rekao: “Ne bojte se; zaista sam Ja s vama obojicom. Ja čujem i vidim. Zato vi obojica otiđite njemu i recite: “Mi smo dva izaslanika od Gospodara tvoga; zato pošalji djecu Israila s nama; i nemoj ih stavljati na muke. Mi smo ti zaista donijeli jedan veliki znak od Gospodara tvoga; i sigurnost onome ko slijedi uputu. Zaista, nama se objavljuje da će kazna stići onog ko laže i ko se okreće.” On je rekao: “Ko je onda vaš Gospodar, o Musa?” On je rekao: “Naš Gospodar je On, koji svakoj stvari daje njen prikladan oblik i zatim upućuje.”[iv]

Faraon nije prihvatio Božju poruku niti se bojao kazne. Međutim, njegova oholost otvorila mu je put do smrti. Ali prije nego što razgovaramo o ovom incidentu, moramo znati ključni događaj prije toga.

Iz Biblije i Časnog Kur’ana saznajemo da je Mojsije^a.s. izveo Izraelovu djecu iz egipatske zemlje i kako je Bog zapovjedio, prešao je Crveno more u vrijeme plime i oseke. Kad ih je Faraon pokušao preteći, plima se krenula mijenjati. Faraon i njegovi sljedbenici bili su zarobljeni kad je plima počela brzo rasti. To je uzrokovalo faraonovu smrt.

Dopustite mi da ovdje samo pojasnim da prema islamskim spisima muslimani ne vjeruju u poznate slike koje su prikazali mnogi umjetnici koji prikazuju Mojsija^a.s. kako rastvara more. Visoki zidovi vode kojima Mojsije^a.s. prolazi kroz djecu Izraelovu. A kad Faraon uđe u rascjep, voda se razbije i sav neprijatelj utopi se u vodi do smrti. Ovo nije onako kako islam gleda na incident. Islamska perspektiva u velikoj je mjeri u skladu sa znanošću i logikom. Mojsije^a.s. je hodao morem putem koji je zbog oseka bio ravan i bez vode. A kad su prošli i Faraon je ušao na  isti put, voda se zbog plime dignula i uništila ih.

U Časnom Kur’anu čitamo da se Faraon u svom posljednjem trenutku prije smrti pokajao i rekao:

„I Mi djecu Israila prevedosmo preko mora; a faraon i njegove vojske slijedili su ih sa zlom namjerom i neprijateljstvom. A kad je njega stiglo davljenje, on je rekao: “Ja vjerujem da nema boga osim Njega, u kojeg djeca Israila vjeruju, i ja sam od onih koji se pokoravaju.““[v]

Međutim, Bog nije prihvatio njegovo pokajanje jer su mu pružene brojne šanse za to. Bog je međutim odlučio uspostaviti znak za buduće generacije kako bi se čovječanstvo prisjetilo pobjede svog sluge Mojsija^a.s. nad svojim neprijateljem Faraonom.

Bog navodi u Časnom Kur’anu:

„Zato ćemo te Mi danas spasiti sa tvojim tijelom, da budeš (pouka) onima poslije tebe. A zaista je većina ljudi potpuno nemarna prema Našim znakovima.“[vi]

Ovo je proročanstvo zabilježeno u Časnom Kur’anu prije 1400 godina. Proročanstvo kojeg nema ni u jednom drugom spisu kršćanstva ili židovstva. Ova tvrdnja da će se tijelo Faraona čuvati do budućih vremena spominje se samo Časnom Kur’anu.

Pogledajmo dublje što to proročanstvo sadrži:

Prije svega da će tijelo Faraona biti sačuvano potpuno netaknuto i da ga voda neće oprati, niti će ga oštetiti riba ili neki drugi način. Rezultat toga je da su njegovo tijelo vojnici pokopali na pravi način u skladu s njihovom tradicijom. Druga stvar koju moramo imati na umu jest da bi se proročanstvo moglo ispuniti samo ako bi njegovo tijelo bilo balzamirano kako bi se očuvalo. Upravo se to dogodilo. Međutim, nije nešto što bi se trebalo dogoditi svim tijelima jer znamo da tijelo njegovog oca nije balzamirano. Treća točka odnosi se na činjenicu da, iako su tisuće tijela balzamirana, nisu sva preživjela vrijeme. Sljedeći čimbenik za ispunjenje proročanstva također je vrlo važan za pronalazak tijela. Moglo se dogoditi da je tijelo sačuvano u nekoj špilji, ali nitko ne zna za njegovo postojanje. Stoga je bilo neophodno da se tijelo mora pronaći. I na kraju da tijelo treba sačuvati u takvom stanju da bude prepoznatljivo i da se može svjedočiti identitet.

Svi ovi elementi ovog veličanstvenog proročanstva ispunili su se kada je 1898. g. Loret, egiptolog, otkrio tijelo Faraona.

Faraon je umro prije gotovo 3000 godina. Proročanstvo o očuvanju njegova tijela izgovoreno je prije 1400 godina, a ispunjenje proročanstva događa se prije samo jednog stoljeća. Ako ovo nije dokaz postojanja i slave bogova, ne znam kako razbiti aroganciju onih koji o tome ne razmišljaju.

U svakom slučaju, dok govorimo o Mojsiju^a.s. od kojeg možemo puno naučiti, želio bih podijeliti komentar četvrtog kalifa, Hazreti Mirze Tahira Ahmada^r.a. koji je prosvijetlio jedan aspekt misije proroka i svjetovnih ljudi s obzirom na život i ostavštinu proroka Mojsije^a.s..

Hazrat Mirza Tahir Ahmad^r.a., za vrijeme inauguracijskog govora prve džamije Ahmadije u Australiji 1983. godine, osvrnuo se na zgradu koju su za vrijeme Mojsija podigli njegovi protivnici, kao što je spomenuto u Časnom Kur’anu:

„A faraon je rekao: “O poglavari, ja za vas ne znam drugog boga osim mene; zato mi peci (opeke) od blata, o Haman, i napravi mi jednu palaču, da pogledam Boga Musaova, i zaista smatram da je on jedan od lažova.““[vii]

Uspoređujući je s onom koju su Abraham^a.s. i njegov sin Izak^a.s. sagradili u Meki za štovanje Jedinog Istinitog Boga i poznatu kao Ka’aba, rekao je:

„Nijedna materijalistička filozofija nikada ne može objasniti kako je siromašni i usamljeni Mojsije^a.s. trijumfirao nad velikim egipatskim faraonom koji nije znao ni za koga drugog osim za sebe. Kako doista ovaj čovjek Mojsije^a.s., rođen od skromnih roditelja, uopće može pomisliti pobijediti moćnog faraona? Sada nije ostao ni trag kule koju je sagradio faraon Minfattah – kule koja je izgrađena s jedinom svrhom da istraži Mojsijevog Boga. Čudno je da građevine izgrađene petnaest generacija prije Minfattaha još uvijek stoje, ali ona koju je on tako bahato izgradio da bi istraživao Boga neba, danas je uočljiva apsolutnom odsutnošću; previše se potpuno izmiješao s prašinom da bi uopće ikad bio izgrađen.

No, bez obzira gdje i kada je sagrađena ova zgrada, koliko je visoka i kad je uništena, jedno je sigurno – da je moćni Kralj, svom svjetovnom snagom na njegovu zapovijed, pretrpio sramotni poraz od skromog, čovječe božji. Civilizacija koju je predstavljao izbrisana je. Njegova je kultura postala stvar prošlosti. Njegova je arogancija pretrpjela takav smrtni udarac, a njegova je tvrdnja o božanstvu tako potpuno srušena da danas u cijelom svijetu nema nijedne osobe koja bi mu se htjela pripisati, a kamoli prepoznati njegovu zahtjev za božanstvom. Ali Mojsije^a.s., Allahov sluga, i danas je živ. Bio je skroman, ali postigao je tako uzvišenu postaju kakvu nije mogla zamisliti najluđa faraonova mašta. Mozaičnu tvrdnju danas priznaju tri najveće svjetske religije. Sjećaju ga se s dubokim poštovanjem. S vremenom njegova eminencija, umjesto da jenjava, nastavit će rasti i širiti se. U ovom kontekstu takvih povijesnih činjenica Časni Kur’an nam skreće pažnju na zaključak da su materijalne vrijednosti u usporedbi s duhovnim nestvarne i prolazne: one su sjene, a ne suštinske stvari.“

Neka nam Bog omogući da naučimo lekciju iz Mojsijeva^a.s. života i da se uvijek pouzdajemo u Svemogućeg Boga.

Povezan:

• Proročanstva Mesije – tko je Obećani Mesija?
• Priča o Joni ne odnosi se samo na veliku ribu
• Islam & Europa – sukob civilizacija?

---

Završne bilješke:

[i] Časni Kur’an, 28:8
[ii] Časni Kur’an, 28:9-10
[iii] Časni Kur’an, 28:15
[iv] Časni Kur’an, 20:44-51
[v] Časni Kur’an, 10:91
[vi] Časni Kur’an, 10:93
[vii] Časni Kur’an, 28:39