Isus je preživio u trbuhu zemlje kao i Jona preživio čudesno u trbuhu ribe

Kao što je obećano u prethodnoj kolumni, želio bih nastaviti osvjetljavati priču o proroku Joni^a.s.. Veličanstveno je vidjeti kako se isto proročanstvo i znak ispunjavaju drugi put. Motički proroci preživjeli su što je trebalo preživjeti. Ovaj put u korist Isusa Krista.

Želio bih podijeliti kratki sažetak iz posljednje kolumne – Jona^a.s. je prorok koji je bačen u more za vrijeme jake oluje, a progutala ga je velika riba.[i] Čudesno je preživio u trbuhu ribe uz pomoć Božju. Nakon ovog incidenta Jona se vratio u grad Ninive i uspješno prenio Božju poruku. Narod Ninive prihvatio je poruku i pokajao se pred Bogom Svemogućim.[ii]

Ovaj Jonin znak u razgovoru je stoljećima kasnije spomenuo Isus^a.s. Krist. Čitamo u Novom zavjetu:

„Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak. A on im odgovori: Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći.”[iii]

Zašto je Isus^a.s. spomenuo Jonin^a.s. znak i o kakvoj sličnosti Isus govori? Što je Isus^a.s. znao u vrijeme ovog razgovora čega njegovi prijatelji nisu bili svjesni? Budući incident, raspeće bi trebalo donijeti svjetlost ovom skrivenom znaku.

Obećani Mesija Hazrat Mirza Ghulam Ahmad^a.s. piše u svojoj knjizi „Isus u Indiji”:

„Sada je jasno da Jona^a.s. nije umro u trbuhu zemlje; sve što se dogodilo jeste da je bio u nesvjestici ili komi. Časne Božje knjige svjedoče o tome da je Jona^a.s., milošću Božjom, ostao živ u utrobi zemlje i da je izišao živ i da ga je njegov narod konačno prihvatio.“[iv]

U sljedećoj rečenici Obećani Mesija^a.s. daje komentar na temu koju kršćanski svećenici šute i pokušavaju izbjeći obraćanje. On kaže:

„Ako je Isus^a.s. umro u utrobi zemlje, kakva bi tu sličnost mogla biti između mrtvog i živog, i obratno?“

Mirza Ghulam Ahmad^a.s. dalje govori:

„Kao što smo već napomenuli, poslanik nikada ne laže. Isus^a.s. svoj trodnevni boravak u grobnici uporedio je s tri dana koje je Jona proveo u trbuhu ribe. Ovo jedino ukazuje na to da, kako je Jona^a.s. ostao živ tri dana u trbuhu ribe, tako mora biti da je i Isus isto tako ostao živ tri dana u grobnici. Treba zapamtiti da židovske grobnice u ovo doba nisu bile kao današnje; one su bile prostrane kao soba, i s jedne strane je bio prozor pokriven velikim kamenom.“[v]

Isus^a.s. je bio živ, ali se onesvijestio kad su ga skinuli s križa i smjestili u grob. Da je, međutim, Isus^a.s. umro na križu i bio mrtav stavljen u srce zemlje, a zatim uskrsnuo, ne bi bilo sličnosti sa znakom Jone^a.s..

Da bismo razumjeli zašto je Isusu^a.s. važno preživjeti pokušaj ubojstva od strane Židova, moramo razmotriti koja je Isusova misija bila:

“On odgovori: Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.”[vi]

Ovaj stih i mnogi drugi jasno pokazuju da je Isusova misija bila predati Božju poruku dvanaestorici izraelskih plemena. Kao pravi Božji prorok, bilo bi nemoguće ili protiv svake logike i mudrosti da je Isus^a.s. umro prije nego što je završio svoju misiju. Ako bi umro prije nego što je uspješno završio misiju, ne preostaje mu druga mogućnost nego vjerovati da je propali prorok. Ono što želim istaknuti jest da je Božji plan trebao zaštititi Isusa od križa i dati mu dostojanstvo i uspjeh koji je Bog dao Joni^a.s. u znaku čudesnog preživljavanja iz trbuha ribe.

I opet po skriptu znamo da je Isus^a.s. bio potpuno svjestan da nestala plemena žive dalje od njegova mjesta rođenja i da im mora doći bez obzira na sve kako bi dovršio svoju misiju.

„I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan.”[vii]

„Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir.”[viii]

„Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.“[ix]

Ovi stihovi jasno pokazuju da je Isus, nakon što je izašao iz groba (groba), otišao u Galileju, a ne u nebo. Zapravo je u Markovom evanđelju zapisano da je Isus nakon izlaska iz groba viđen na putu za Galileju i s vremenom je upoznao jedanaest učenika koji su bili na obroku; pokazao im je ruke i noge na kojima su rane; mislili su da je on možda duh. Tada im je rekao:

„Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam … Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.“[x]

Zbog toga Hazreti Mirza Bašir-ud-Din Mahmud Ahmad^a.s. piše o Isusovoj misiji nalik Joni:

“…poput proroka Jone^a.s., Mesija će otići do izgubljenih izraelskih plemena i priopćiti im Božju riječ i da će ga oni čuti i da će to biti znak kojem će izgubljene ovce Izraela svjedočiti kao i narod Ninive.”[xi]

Međutim, Isusova misija ne bi bila laka baš kao što to nije bio i Jona^a.s., Hazrat Mirza Bašir-ud-Din Mahmud Ahmad dalje razrađuje:

“… Mesija se bojao odlaska u Afganistan i Kašmir kao i prorok Jona koji se bojao odlaska u Ninivu. Jer, prešavši tamo, [morao je] odustati od jezika, ostaviti svoj narod i svoje drage i bliske. Lako je bilo da Mesija živi među svojim narodom, a ostajući u Palestini i dalje propovijedati Židovima. Ali dok je prorok Jona nastojao izbjeći i Bog je izvršio pritisak na njega stvaranjem okolnosti koje su ga prisilile da se vrati u Ninive i natjerao ga da shvati da nema smisla bježati od Svemogućeg Boga i da se stoga mora odvesti kamo god Gospodin je htio da ode; slično u slučaju [Isusa] Mesije […] Svemogući Bog stvorio je takve uvjete [koji] su ga prisilili da ode u Kašmir i Afganistan, na način proroka Jone […] Kada je Jona otišao propovijedati stanovnicima Ninive ? Odgovor je, kad je izašao iz trbuha ribe. Slično tome, stvarno razdoblje rada za Mesiju [Isusa] dogodilo se kad je ustao iz groba. Da se to nije dogodilo i Mesija nije propovijedao nakon što je ustao iz groba i nije sakupio izgubljene ovce, pokazao bi se lažovom […] (Utječemo se Bogu protiv takvog vjerovanja).”[xii]

Kao zaključak obećanog znaka Jona Hazreta Mirza Ghulam Ahmad^a.s. piše Obećani Mesija:

„Isus je bio istinski poslanik i znao je da će ga Bog, koji ga je volio, spasiti od proklete smrti. Stoga je on, na temelju Božje objave, predskazao parabolom i pojasnio da on neće umrijeti na križu, niti će ispustiti dušu na prokletom drvetu; naprotiv, da će kao poslanik  Jona samo biti u stanju nesvjestice. Kroz parabolu je on, također, nagovijestio da će izići iz utrobe zemlje i da će se pridružiti svom narodu i da će kao i  Jonah biti poštovan. Tako je ovo predskazanje također bilo ispunjeno, jer je Isus^a.s. izišao iz utrobe zemlje i otišao svojim plemenima koja su živjela u istočnim zemljama kao što su Kašmir i Tibet. To je bilo deset plemena Israilćana koji su 721 godinu* prije Isusa bili zarobljeni i od Šalmanesera, kralja Assura, bili primorani da napuste Samari. Na kraju su ova plemena došla u Indiju i nastanila se u raznim dijelovima ove zemlje. Isus morao je krenuti na ovo putovanje, jer je Bog odredio kao cilj njegovog poslanstva da se sastane s izgubljenim plemenima Židova, koja su se nastanila u različitim dijelovima Indije, zato što su oni stvarno bili izgubljene ovce Israila koje su napustile svoju pradje-dovsku vjeru nakon naseljavanja u ovim predjelima i većina njih su postali budisti i postepeno počeli da se klanjaju idolima. Dr. Bernier, na temelju tvrdnje brojnih uglednih učenjaka, iznosi u svojim Putovanjima da su Kašmirci ustvari Židovi koji su se doselili u ovu zemlju tijekom političkog meteža u vrijeme kralja Assura.”[xiii]

Fascinantno je da mnogi ne prihvaćaju da je Isus^a.s. mogao preživjeti raspeće i dovršiti svoje poslanje uz božansku Božju pomoć, nego vjeruju da ga je Bog odnio na nebo. I dalje nisu u stanju odgovoriti na pitanje gdje je sada Isusova duša ili njegovo fizičko tijelo?

Oduvijek je Bog prema tradiciji davao svojim voljenim prorocima znakove koji bi dokazivali njihovu istinitost. Međutim, iz povijesti također znamo da mnogi ne prihvaćaju ove Božje znakove i suprotstavljaju se svetim prorocima te na kraju postaju neuki o Bogu.

Neka nam Bog pomogne i omogući nam da razumijemo božju mudrost i čuda kako bismo se pokajali prema Bogu kao što su to činili ljudi iz Ninive kad su prihvatili živog Jonu^a.s..

Povezan:

• Priča o Joni ne odnosi se samo na veliku ribu
• Isus će ponovno doći – obećanje Božje
• Isus u indiji – knjiga
• Kršćanstvo – putovanje od činjenica do izmišljotina – knjiga

---

[i] Jona 1:1-15
[ii] Časni Kur’an, 37:140-149
[iii] Luka, 11:29-30 i Matej, 12:39-41
[iv] Isus u Indiji str. 15
[v] Isus u Indiji str. 21
[vi] Matej, 15:24
[vii] Luka, 4:44
[viii] Ivan, 10:16
[ix] Matej, 26:32
[x] Luke 24:37-43 i Marka 16:14
[xi] Hazrat Mirza Bashiruddin Mahmood Ahmadra, Did Jesus Redeem Mankind, (Rabwah, Pakistan: Shirkat-ul-Islamia Limited, 1960), 162.
[xii] Hazrat Mirza Bashiruddin Mahmood Ahmadra, Did Jesus Redeem Mankind, (Rabwah, Pakistan: Shirkat-ul-Islamia Limited, 1960), 162, 163, 165
[xiii] Isus u Indiji str. 16