Kurban Bajram šerif mubarek olsun

Kurban Bajram (festival žrtvovanja) obilježava završetak hodočašća u Meku. Stoga muslimani iz cijelog svijeta posjećuju sveta mjesta u Meki 10. dana islamskog mjeseca Zul-Hadža. Hodočašće je obvezno uspješno završiti žrtvovanjemm životinje. Poput molitve i posta, i hodočašće je način rasta u duhovnosti.

Često nemuslimani postavljaju pitanje zašto muslimani svake godine na kraju hodočašća žrtvuju životinje i što uopće slave?

Odgovor na to pitanje je da je Kurban Bbajram, kako i samo ime govori, festival žrtvovanja koji su muslimani slavili u znak sjećanja na žrtvu koju je podnio poslanik Abraham^a.s. i njegov sin Jišmael^a.s. prije otprilike 4.000 godina. Da, to je tradicija u islamu koja je nastala uzornim djelima poslanika Abrahama^a.s..

Mislim da nema spora oko činjenice da je poslanik Abraham^a.s. kojeg priznaju sve tri glavne svjetske religije, islam, kršćanstvo i judaizam ili židovstvo kao svog praoca. To je poslanik Abraham^a.s. kojega je Bog silno blagoslovio. Nalazimo i velike  proroke poput Mojsija^a.s., Isusa^a.s. i Časni Poslanik Muhammed^s.a.v.s. među njegovim potomstvom. Ovo je dokaz snage molbi proroka Abrahama i njihovog prihvaćanja od strane Svemogućeg Boga.

No, hajde da sada dobijemo kratki pregled o čemu se radilo u žrtvi, koju mi ​​kao muslimani danas slavimo.

U bajramskoj propovijedi 2020. njegova svetost Hazreti Mirza Masroor Ahmad^a.b.a. 5. Kalif Obećanog Mesije^a.s. dao je neke prosvjetljujuće napomene o žrtvi Abrahama^a.s. i Jišmaela^a.s.. Rekao je:

“… prepričavanje ove žrtve oca i sina istinskog vjernika čini emotivnim. U svijetu postoje određene boli koje čovjek na kraju zaboravi i oni nastavljaju sa životom. Ali ovaj incident je Svemogući Bog sačuvao u Časnom Kur’anu, čineći ga tako uspomenom i mjerilom za vječnost; i kako je to uzvišen primjer. Čovjek je doživio  90. godinu i tek tada je dobio sina. Tada je primio zapovijed od Boga da žrtvuje svog sina jedinca. Kako je ovo sjajan primjer žrtvovanja Abrahama^a.s. da je, čuvši ovu zapovijed, položio sina i bio spreman da ga žrtvuje.“^[i]

Dalje je Kalif nastavio govoriti:

“… ne samo da je otac, Abraham^a.s. pokazao poslušnost, nego je i sin Jišmael^a.s. prihvatio sve što što mu je zapovjeđeno.”

O ovom razgovoru čitamo u Časnom Kur’anu:

 ”O oče moj, čini kako ti je naređeno; ti ćeš uvidjeti da sam, ako Bog da, od onih koji su strpljivi.”^[ii]

Danas oni koji nisu u stanju razumjeti pravo značenje ove žrtve mogu pomisliti da su Abraham^a.s. i njegov sin bili ludi ljudi ili su izgubili razum. Mogu reći da bi samo bezosjećajna i luda osoba stavila nož na vrat svog djeteta. Međutim, dopustite mi da vas uvjerim da imamo sjajna svjedočanstva iz Svetog pisma kao Časnog Kur’ana koji je Abrahama^a.s. prikazao dobrodušnom i suosjećajnom osobom. Kako ga možemo smatrati da ne voli vlastito dijete, a istovremeno znamo koliko brige gaji za druge. Ipak, jedna stvar koja ga je učinila izvanrednim u usporedbi sa svima drugima bilo je njegovo potpuno povjerenje u Boga. Kad ga je Bog isprobao s najtežim zadatkom koji se može zamisliti, prošao je i Bog je stoga otkrio Abrahamu^a.s. da je položio ispit i da bi umjesto toga trebao žrtvovati životinju:

“Zaista, ti si ispunio svoj san. Ovako Mi nagrađujemo one koji čine dobro.”[iii]

Ako sumnjamo u spremnost Abrahama^a.s. da žrtvujemo svog sina mi zapravo sumnjamo u mudrost Boga svemogućeg. Ovaj Abrahamov čin donio je dva sjajna rezultata, prvi kraj ljudskih žrtava što je bilo više ili manje uobičajeno u to doba, a drugo, pažnja istinskog vjernika bila je usmjerena na važnost žrtve (pobožnosti) na putu prema Bogu.

Sjetite se kako je u današnje vrijeme postalo teško naučiti svoju djecu pouzdati se u Boga. Pogotovo u doba rastućeg ateizma. Pa ipak, očito je koji nam dio nedostaje. Nama kao roditeljima nedostaje povjerenja u Boga, pa sukladno tome buduća generacija nije upoznata s Bogom. Moramo se posvetiti na način na koji je Abraham^a.s. učinio da žrtvuje sve što je volio da bi postigao Božju ljubav. Ako se spremimo žrtvovati svoje želje da bismo iskusili ljubav prema Bogu, vidjet ćemo isti duh i u svojoj djeci. Oni će slušati Božju riječ i postati poslušni na isti način kao što je bio i Jišmael^a.s..

Zbog toga je zabilježeno u Časnom Kur’anu:

“Njihovo meso ne stiže do Allaha, niti njihova krv, ali će vaša bogobojaznost stići do Njega.”[iv]

To je razlog zbog kojeg se na kraju hodočašća žrtvuju životinje kao simbolički izraz kojim se odriče nešto manje važno za nešto veće. Podsjetnik je da se treba žrtvovati za veće dobro. Ovo veće dobro zbog kojeg bi musliman uvijek trebao biti spreman žrtvovati se, je Svemogući Bog.

Netko se može pitati kako? Bog kaže, budite spremni žrtvovati svoje vrijeme, bogatstvo, čast i ako je potrebno život. Kurban Bajram dakle nije riječ o postizanju mesa od žrtvovanih životinja koje ne dopire do Boga niti mu je od koristi, već je to duh žrtve kojeg se želimo prisjetiti i slaviti.

Razumijevanje istinskog duha žrtvovanja od najveće je važnosti u današnje vrijeme. Pogledajte svijet, toliko nemira i nepravde, gladi, okrutnosti i brutalnosti, mržnje i rasizma, čak se i sveta krv ljudi troši za manje svjetovne i materijalističke dobitke. Zašto? Budući da čovječanstvo nije spremno žrtvovati svoj ponos, čast, dostojanstvo, bogatstvo i vrijeme za veću stvar, a to su mir i jedinstvo u svijetu. Dopustite mi da vas uvjerim da se mir ne može postići ako ne dodijelimo pravdu i slobodu svima!

Obećani Mesija^a.s. izjavio je da je daleko velika vrlina žrtvovati svoja srca nego puko klanje životinja, što znači da je žrtvovanje svjetovnih želja vrlina veće vrijednosti. Usklađivanje nečijih želja sa Allahovom željom i naredbom je ono što uistinu znači žrtvovati svoje srce.

Drugom prilikom Obećani Mesija Hazreti Mirza Ghulam Ahmad^a.s. izjavio je da islam zapravo znači spremnost da se svaka svjetovna želja položi na oltar pobožnosti, spreman da je žrtvuje na način našeg Stvoritelja.

Čitamo u Časnom Kur’anu:

“Uistinu, kod Allaha je najplemenitiji onaj među vama tko je najbogobojazniji.”[v]

“Allah je obećao da će oni koji vjeruju i čine dobra djela imati oprost i veliku nagradu”[vi]

Velika nagrada za istinskog muslimana nije nikakva svjetovna moć ili materijalna korist, već je to zadovoljstvo Boga i ljubav prema drugima.

Zbog toga je Hazreti Mirza Masroor Ahmad^a.b.a. rekao:

“Nije nam stalo do svjetovne moći, sredstava i bogatstva; naša jedina briga je kako možemo koristiti takva sredstva za širenje poruke islama u svijetu, kako možemo uspostaviti jedinstvo Boga i kako možemo uspostaviti dobrotu u čovječanstvu.”^[vii]

Kurban Bajram je, dakle, prilika u kojoj se muslimani svugdje potiču na sve vrste žrtvovanja za duhovno, moralno, socijalno i ekonomsko uzdizanje svijeta. Ako muslimani to čine zajedničkim ciljem i trude se da u sebi očituju ljubav prema Bogu u skladu s učenjima i smjernicama Časnog  Kur’ana, doista će Kurban Bajram donijeti vječne plodove i Allah Uzvišeni će nam dati njegov mir i milost.

Svoj svojoj braći i sestrama u vjeri želim sretan Bajram.

Kurban Bajram šerif mubarek olsun

Povezan:

• Bajram nakon Ramazana
• Hranimo za Allahovo zadovoljstvo, ne želimo nagradu niti zahvalnost
• Molitva za pobožnu djecu i supružnike

---

Završne bilješke:

[i] https://www.reviewofreligions.org/23982/eid-ul-adha-sermon-summary-31st-july-2020-establishing-the-true-spirit-of-sacrifice/
[ii] Časni Kur’an, 37:103
[iii] Časni Kur’an, 37:106
[iv] Časni Kur’an, 22:38
[v] Časni Kur’an, 49:14
[vi] Časni Kur’an, 5:10
[vii] https://www.reviewofreligions.org/23982/eid-ul-adha-sermon-summary-31st-july-2020-establishing-the-true-spirit-of-sacrifice/