Što je Ramazan i post? Da li je ramazan jedino vrijeme posta u islamu?
U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Što je Ramazan i post?

Što je Ramazan i post

Uvod

Svake godine, kako se bliži blagoslovljeni mjesec Ramazan, muslimani diljem svijeta  u radosnom su iščekivanju prilike da poštuju post – četvrti od pet temeljnih stupova islamske vjere. Pogodan dolazak Ramazana svake godine pobuđuje zanimanje i razmišljanje o tome što je zapravo post? Je li to besciljna vježba štednje ili vjerska disciplina koja obećava moralni, fizički i duhovni razvoj? Je li ovo nova praksa koju je uveo islam? Kako razne svjetske religije potiču post i koji je istinski koncept posta unutar islama? Slijedom toga, kakav je značaj samog Ramazana i koji su ciljevi koje musliman nastoji postići u ovom mjesecu?

Što je zapravo post?

Prvo i najvažnije, post se obično definira kao „Suzdržavanje od svih ili nekih vrsta hrane ili pića, posebno kao vjerski obred.“[i] U principu, ova definicija opisuje sam čin držanja posta, ali se u njoj ne odražava dubina i suština samog koncepta posta. Uključivanje posta u svjetske religije znači da je značaj ove prakse daleko viši od jednostavnosti pukog suzdržavanja od hrane i pića. Promatrajući kroz povijest, post se također koristio kao „izraz protesta protiv onoga za što smatraju da krši socijalne, etičke ili političke principe.“[ii] Na primjer, post Mahatme Gandhija značio je njegov moralni pritisak na političke protivnike, a često je bio učinkovita i široko publicirana taktika. No, općenito, svjetske religije prije svega post smatraju načinom samorefleksije, moralnog uvjetovanja i duhovnog napretka.

Post u svjetskim religijama

Zanimljivo je da post nije nova praksa koju je uveo islam. Zapravo, Časni Kur’an to priznaje i u njemu se izjavljuje „O vjernici! Post vam je propisan, kao što je propisan onima prije vas, kako biste postali pravedni.[iii] Dakle, praksa posta u islamu je produžetak prakse koja se nalazila u ranijim religijama.

Hinduizam

U hinduizmu je post poznat pod nazivom Upavasa. To je uobičajeni izraz vjerske predanosti i poduzima se kao dio asketske rutine. Post se može kretati od potpune apstinencije od sve hrane i vode pa do izbjegavanja određene hrane. Može ga odlikovati i smanjena konzumacija hrane za određeno vremensko razdoblje. Potpune postove prakticiraju isposnici i pobožni štovatelji, dok jednostavniji i fleksibilniji oblici posta postoje za druge vjernike. Upavasa se također može odnositi na sveobuhvatno suzdržavanje od svih oblika senzualnog zadovoljenja.[iv]

Judaizam

Židovi tijekom određenih razdoblja promatraju nekoliko godišnjih postova. Veliki post Yom Kippura podrazumijeva suzdržavanje od jedenja i pića, pranja, upotrebe masti i krema, nošenja kožnih cipela i seksualnih odnosa. Post je uobličen s dva obiteljska obroka koja obeshrabruju asketizam i uče da je jednako pohvalno dobro večerati kao i postiti. Poklonici se pozivaju da napuste udobnost svojih domova i umjesto toga odu na molitvu u sinagoge.[v]

Post u Tori naziva „pogađanjem nečije duše“[vi] post, a prakticira se iz nekoliko razloga, tj. obilježavanjem izbavljenja Židova od faraona, zatim iskupljenja za grijehe i nade da će se postići povoljan sud.[vii] Kaže se da je Mojsije dva puta u životu postio po četrdeset dana – prvi put prije nego što je primio Deset Božjih zapovijedi na planini Sinaj, a drugi put nakon što je otkrio da su Izraelci skloni idolopoklonstvu.[viii]

Budizam

Prema tradicionalnim crticama iz biografije o Budi uglavnom se sve slaže da se, nakon istraživanja i eksperimentiranja s ekstremnim postovima, Buda prisjetio prethodnog meditativnog iskustva kao dijete i shvatio da je ekstremni asketizam koji ide čak do tjelesne ozljede uzaludan i nije nužan za duhovna postignuća. Nakon što je sustavno smanjio konzumaciju hrane na samo nekoliko kapi juhe dnevno, Buda je ipak odlučio jesti, ali u umjerenim količinama. Htio je preuzeti prehranu koja nije obilna i ne potiče na popuštanje već je dovoljna za funkcioniranje organizma.[ix]

Iako se različiti oblici posta nalaze među budističkim školama, mišljenje je da oni nisu propisani kao obveza sljedbenicima vjere. Neki budistički redovnici i redovnice vjeruju da su produžena razdoblja posta korisna za njihovu praksu i stoga se odlučuju podvrgnuti minimalno 18-dnevnom postu u kojem se uzimaju samo male količine vode. Za razliku od ove krajnosti, drugi budisti jednostavno uklanjaju meso i mliječne proizvode iz svoje prehrane te to smatraju oblikom posta. Postoji i umjereniji oblik posta u kojem budisti prakticiraju suzdržavanje od hrane i pića nakon podneva u određene dane u mjesecu.[x]

Kršćanstvo

U kršćanstvu se post poštuje tijekom korizme, razdoblja pripreme prije Uskrsa, i tijekom došašća, razdoblja prije Božića.[xi] Korizma predviđa 40-dnevni post (isključujući nedjelju) oponašajući Isusov post u pustinji.[xii]

U ranom kršćanstvu pravila posta bila su stroga – navečer je bio dozvoljen jedan obrok dnevno, a meso, riba, jaja i maslac bili su zabranjeni. Ta je pravila odredila Rimokatolička crkva tijekom Drugog svjetskog rata, a sada se samo dva dana provode kao korizmeni dani – Pepelnica (obilježava početak korizme) i Veliki petak (dan obilježavanja raspeća Isusa Krista).[xiii]

Suština posta u islamu

U islamu prakticiranje posta nije samo tjelesna, već i duhovna vježba s krajnjim ciljem postizanje Božjeg zadovoljstva kroz regulaciju života u skladu s Njegovim uredbama. Ako musliman samo poštuje vanjske zahtjeve posta, jednostavno će sam ostati gladan i žedan i ništa više od toga neće shvatiti. Objašnjavajući istinsku suštinu posta u islamu, Hazreti Mirza Ghulam Ahmada.s., Obećani Mesija i osnivač Ahmadijske muslimanske zajednice kaže:

„Post nije samo ostati gladan i žedan; nego se njegova stvarnost i utjecaj mogu steći samo iskustvom. U ljudskoj je prirodi to da što se manje jede, to se duh više pročišćava i time se povećava njegova sposobnost za [duhovne] vizije. Volja Božja je smanjiti jednu vrstu uzdržavanja, a povećati drugu. Osoba koja posti uvijek bi trebala imati na umu da se od nje ne traži samo da ostane gladna. S druge strane,  trebalo bi i dalje misliti na Boga kako bi se mogla razdvojiti veza svjetovnih želja i zabave s onim dijelom sasvim posvećenim Bogu. Stoga je važnost posta u tome da se čovjek odriče jedne vrste prehrane koja samo hrani tijelo, ali postiže drugu vrstu prehrane koja je izvor utjehe i zadovoljstva za dušu.“[xiv]

Prepuštanje nepristojnom govoru i neprimjerenim postupcima poništava sam cilj posta u islamu. Zbog toga je Časni Poslanik Islamas.a.v.s. učio da „Onaj tko se ne kloni izgovaranja laži riječima i djelima, treba znati da Bogu ne trebaju njegova uzdržavanja od jela i pića.“[xv] Nadalje, post želi naučiti muslimane da kontroliraju svoje strasti i vode produktivan život. Imajući tu misao na umu, Časni Poslanik Muhammeds.a.v.s. je održao jednostavnu lekciju o postu: „Post je štit; tako da onog dana kad jedan od vas posti, ne bi se trebao upuštati u prljave razgovore niti bi trebao vikati. A ako ga netko zlostavlja ili se bori s njim, jednostavno mu treba reći: „Postim, postim“.“[xvi]

Prema islamu, svaka radnja koju čovjek učini je radnja za tog čovjeka – osim posta, koji je za Allaha i Koji je sam nagrada za to.[xvii] Stoga se muslimanu koji poštuje post savjetuje da provodi većinu svog vremena izvršavajući svoje dužnosti prema Bogu i Njegovom stvaranju. Trebali bi posvetiti više pažnje prema pet obaveznih namaza i nastojati klanjati moćne molitve poput tahadžud (poslije ponoći) namaza. Časni Poslanik Muhammeds.a.v.s. naglasio je poštivanje tahadžudske molitve za vrijeme ramazana rekavši „Ko god stoji u tahadžudskoj molitvi u Ramazanu s čvrstom vjerom i s namjerom da postigne Božje zadovoljstvo, opraštaju mu se svi prethodni grijesi.“[xviii]

Pored molitve i duhovnosti, islam je religija koja dobrobit društva smatra brigom svakog muslimana. Težiti napretku čovječanstva ambicija je koju islam želi usaditi muslimanima u svakom trenutku njihovog života, a suština posta u ramazanu podrazumijeva upravo taj duh. Izlažući se blagodati posta i njegovoj važnosti za dobrobit današnjeg društva, Hazreti Mirza Masroor Ahmada.b.a., Kalifa Obećanog Mesije i poglavar muslimanske zajednice Ahmadija kaže:

„Kad se post temelji na „takvi“ (pravednosti), on stvara lijepo društvo, stvarajući duh požrtvovnosti jednih za druge. Čovjek privlači potrebe svoje nedovoljno privilegirane braće, a to je vrlo važno jer je blagoslovljeni model Časnog Poslanikas.a.v.s. bio da će tijekom Ramazana njegovo davanje milostinje i dobročinstvo dobiti snažan zamah poput oluje. To postaje izvor uklanjanja tjeskobe iz društva i stvara osjećaj empatije za one manje sretne među onima koji su dobrostojeći; i osjećaje ljubavi i zahvalnosti u srcima slabo privilegiranih vjernika za svoju dobrostojeću braću.“[xix]

Je li post obavezan za vrijeme Ramazana?

Islam propisuje post za sve odrasle muslimane jer je to religija koja želi da svaki musliman postigne duhovne visine kako bi primio Božju milost. Islam ne želi da takva praksa postane teret onima koji nisu u stanju postiti. Dakle, oni koji zbog bolesti ili putovanja nisu u stanju postiti, oslobođeni su posta u mjesecu ramazanu i dužni su kasnije provesti propušteni post.[xx] Trudnice, žene s menstruacijom i dojilje također su izuzete od posta. Daljnji ustupak je napravljen za one muslimane koji kasnije ne mogu dovršiti propušteni post; stoga su dužni platiti fidju (naknadu – kako bi se nahranili siromašni).[xxi]

Ovu nadoknadu ne treba smatrati kaznom zbog nemogućnosti posta, već je propisana kao mala žrtva kako bi im Bog mogao podariti sposobnost i snagu da sami poštuju post.[xxii]

Dobrovoljni post u islamu

Mudrost posta, kada se prakticira u iskrenosti i ispunjava sve uvjete, jest da ako se netko može odreći zakonitog zadovoljenja svojih želja u razdoblju od mjesec dana, sigurno stječe moć i volju da se odrekne nezakonitog zadovoljenja svog osjetila. Upravo iz tog razloga post u islamu nije samo promoviran i ograničen na mjesec ramazan. Dobrovoljni postovi, koje su držali proroci i sveci, pokazali su se kao izvor velikih blagoslova i božanskih usluga Svemogućeg Boga. Časni Poslanik Muhammeds.a.v.s., Obećani Mesijaa.s., Isusa.s., Mojsijea.s., Davida.s. – što znači da su gotovo sve poslanike i svetačke osobe dobrovoljno postile i pokazale da to Bog posebno favorizira i omogućava čovjeku da postigne duhovnu važnost u Njegovim očima .

Post Ramazana je u osnovi osnovni i minimalni zahtjev za ispunjenje nečije vjere u islam. Dopunjavajući ovo, dobrovoljni postovi koje drže oni koji traže blizinu i dodatnu naklonost od Boga daju im odobrenje kao istinski pravednih sluga. Takve borbe i žrtve nagrađuju se jednakim nagradama. Dakle, u Hadis-e-Kudsi (objava Časnom Poslaniku Muhammedus.a.v.s. koju sam Bog nije uvrstio u Časni Kur’an) Bog Svemogući otkriva nagrade onoga tko teži napredovanju u duhovnosti dobrovoljnim djelima, rekavši:

„Najdraže stvari s kojima mi se približava moj sluga je ono što sam mu učinio obaveznim; i Moj rob nastavlja napredovati bliže Meni dobrovoljnim naporima izvan onoga što je propisano sve dok ga ne počnem voljeti [s osobitom ljubavlju]. Kad ga volim, postajem poput njegovih ušiju kojima čuje, i očiju kojima vidi, ali i ruku kojima hvata i noge kojima hoda. Kada Me pita, odgovorim mu i kad traži Moju zaštitu, ja ga štitim“[xxiii]

Imajući na umu potencijalne duhovne rezultate obećane postom, muslimani koji to žele smiju postiti kad god je to razumno; iako je zabranjeno držanje dobrovoljnih postova u značajno blagoslovljenim i radosnim prigodama u islamu, poput petka i tijekom dvije godišnje proslave Bajrama.

Dobrovoljni postovi u osnovi se održavaju na isti način i s istim namjerama kao i oni koji se održavaju tokom mjeseca Ramazana.

Suština mjeseca Ramazana

Riječ „ramazan“ izvedena je od arapske riječi Ramz, što znači „jako vruće“ ili „goruće“.[xxiv] Mjesec ramazan nazvan je kao takav iz tri razloga:

Onaj koji posti postaje vruć zbog žeđi.

Obožavanje i predanost u ovom mjesecu izgaraju tragove grijeha.

Pobožnost ovog mjeseca u čovjeku stvara potrebnu toplinu ljubavi prema njegovom Stvoritelju i bližnjima.[xxv]

Ramazan je izabran za mjesec posta i duhovnog napretka zbog njegove povezanosti i bliske srodnosti s objavom Časnog Kur’ana. Časni Kur’an kaže: „Mjesec Ramazan je onaj u kojem je Kur’an poslan kao smjernica čovječanstvu s jasnim dokazima smjernica i diskriminacije.“[xxvi] To može značiti ili da je objava Časnog Kur’ana započela u Ramazanu ili se može odnositi na činjenicu da će Časni Kur’an ponoviti Časnom Poslaniku Muhammedus.a.v.s. svakog Ramazana od strane arhanđela Gabrijela.[xxvii] U ovom se mjesecu muslimani posebno trude voditi i regulirati svoj život u skladu s kur’anskim naredbama i smjernicama.

Blagodati samog mjeseca mogu se shvatiti ovom izrekom Časnog Poslanikas.a.v.s.: „Kad uđe mjesec ramazan, rajska vrata se otvore, vrata pakla zatvore, a sotone stave u okove.“[xxviii] to jest, kada suština mjeseca uđe u nečije srce, tada su vrata Pakla zatvorena i sotona koji nekoga poziva na zlo je okovan. Tako blagoslovljeno vrijeme i prilika dolaze s jednakim odgovornostima. Tako, Hazreti Mirza Ghulam Ahmad, Obećani Mesijaa.s. kaže:

„Tijekom tog mjeseca treba odbaciti svoju zaokupljenost jelom i pićem. Treba se odvojiti od tih potreba i u potpunosti se obratiti Bogu. Nesretna je osoba kojoj se daruje materijalni kruh, a ona ne obraća pažnju na duhovni kruh. Materijalni kruh jača tijelo, a duhovni kruh podupire dušu i izoštrava duhovne sposobnosti. Tražite milost Božju, jer se sva vrata otvaraju Njegovom milošću.“[xxix]

Komponente mjeseca Ramazana

Tipičan dan u životu muslimana za vrijeme Ramazana je aktivan, angažiran i discipliniran. Ispod je popis komponenata ramazana koje musliman promatra, prakticira i raduje se iskušenju tijekom tog mjeseca, ali i nakon toga.

Tahadžud (veći od uobičajenih) namazi: Namazi koji se klanjaju pojedinačno nakon ponoći i prije zornice. Rano ujutro.

Taravi (veće od uobičajenih) molitve: Molitve koje se klanjaju noću u džematu. Oni se mogu ponuditi umjesto tahadžuda.

Suhur (Sehri): Tradicionalni islamski obrok koji se uzima prije početka posta.

Iftar (Iftari): Tradicionalni islamski obrok koji se uzima nakon otvaranja posta.

Dars-e-Kur’an: Posebne hutbe o ajetima Časnog Kur’ana održane u džamijama za vrijeme Ramazana. Pohađanje ovih posebnih hutbi daje jedan uvid u učenja Kur’ana i nadopunjuje nečije duhovno putovanje tijekom mjeseca.

Itikaf (osamljenost): Primjećeno tijekom posljednjih deset dana ramazana, po mogućnosti u džamiji.

Lejlatul-Kadr (sudbinska noć): Posebno blagoslovljena noć među neparnim noćima posljednjih deset dana ramazana.

Ramazanski bajram (Eid-ul-Fitr): Islamski blagdan u povodu završetka Ramazana. Slavi se zajedničkim molitvama nakon kojih slijedi propovijed. Muslimani se raduju jer im je dana snaga da ispune svoju obvezu posta.

Post u Šavalu (mjesec koji slijedi nakon ramazana): Dan bajrama može se slijediti sa šest dana dobrovoljnog posta, tokom islamskog mjeseca Šaval. Izvještava se da je Časni Poslaniks.a.v.s. rekao da će onaj tko to učini biti nagrađen kao da je neprestano postio.[xxx]

Neka Svemogući Bog omogući muslimanima da duhovno profitiraju tijekom mjeseca Ramazana. Amen!

Povezan:


Bilješke

[i] Jezik iz Oxfordskih rječnika, brzi “post”: definicija brzog u Oxfordskom rječniku (britanski i svjetski engleski), Oxfordski rječnici, http://www.oxforddictionaries.com/definition/english/fast?q=fasting#fast- 2.
[ii] Enciklopedija Britannica i Wendy Doniger, Britannica Encyclopedia of World Religions (Chicago, IL: Encyclopaedia Britannica, 2006), 348.
[iii] Časni Kur’an, 2:184
[iv] W. J. Johnson, Oxfordski rječnik hinduizma (Oxford: Oxford UP, 2009), 335.
[v] Nicholas De Lange, Uvod u židovstvo (Cambridge, UK: Cambridge UP, 2000.), 105.
[vi] Levitski zakonik, 23:27.
[vii] Nicholas De Lange, Uvod u židovstvo (Cambridge, UK: Cambridge UP, 2000.), 105.
[viii] Ponovljeni zakon, 9:9-18.
[ix] John Strong, Buddha: Kratka biografija (Oxford: Oneworld, 2001.), 83.
[x] Heng Sure, vlč. “Budistička perspektiva posta”. Urbana Dharma – budizam u Americi. Mreža. 03. srpnja 2014, http://www.urbandharma.org/udharma9/fasting.html.
[xi] Enciklopedija Britannica i Wendy Doniger, Britannica Encyclopedia of World Religions (Chicago, IL: Encyclopaedia Britannica, 2006), 348.
[xii] Matej, 4: 1-2.
[xiii] Jaroslav Pelikan, Britannica Enciklopedija svjetskih religija (Chicago, IL: Encyclopaedia Britannica, 2006), 658.
[xiv] Hazrat Mirza Ghulam Ahmada.s., Malfuzat sv. 5, (Rabwah: NazaratIsha’at Rabwah Pakistan), 102.
[xv] Sahih Al-Bukhari, Kitab Al-Saum, Bab: Man lam yada ‘Qaulazzuri wal‘amala bihi.
[xvi] Sahih Al-Muslim, Kitab Al-Siyam, Bab: Hifz al-lisan li al-Sa’im.
[xvii] Sahih Al-Bukhari, Kitab Al-Saum, Bab: Hal yaqulu innee saa’imun izaa shutima.
[xviii] Sahih Al-Bukhari, Kitab Al-Saum, Bab: Čovjek Sama Ramadana imanan wah-tisaban wa niyyatan.
[xix] Hazrat Mirza Masroor Ahmadaba, „Hutba u petak: Ramazan – vrline posta“. Al Islam. 17. lipnja 2014. http://www.alislam.org/friday-sermon/2013-07-12.html.
[xx] Časni Kur’an, 2:185-186.
[xxi] Časni Kur’an, 2:185.
[xxii] Hazrat Mirza Ghulam Ahmada.s., Suština islama sv. 2. (Tilford: Islam International Publications, 2004.), 313.
[xxiii] Sahih Al-Bukhari, KitabAr-Riqaq, Bab: At-Tawadhu’i.
[xxiv] Hazrat Mirza Bashir-ud-Din Mahmoodra, Sveti Kur’an s engleskim prijevodom i komentarom. Sv. 1, (2: 186) (Tilford: Islam International Publications, 1988), 239.
[xxv] Isto
[xxvi] Časni Kur’an, 2:186.
[xxvii] Hazrat Mirza Bashir-ud-Din Mahmoodr.a., Časni Kur’an s engleskim prijevodom i komentarom. Sv. 1, (2: 186) (Tilford: Islam International Publications, 1988), 239.
[xxviii] Sahih Al-Bukhari, Kitab Al-Saum, Bab: Hal yuqalu Ramadanu au shahru Ramadana.
[xxix] Hazrat Mirza Ghulam Ahmada.s., Suština islama sv. 2. (Tilford: Islam International Publications, 2004.), 316.
[xxx] Sahih Al-Muslim, Kitab Al-Siyam, Bab: Istijaabi saumi sittati ayyamin min shawwalin ittibaa’an li’Ramadan.