Ramazan – poseban mjesec u islamu

Ahmad Nooruddeen Jahangeer Khan, UK

Odrastajući u zapadnoj zemlji, svaki put kad počne mjesec Ramazan susrećem se sa sličnim pitanjima mojih prijatelja nemuslimana: Koliko dugo postiš? Zašto postiš? Zar nisi jako gladan? Čekaj, zar ne smiješ čak ni piti vodu? Stoga nije teško zamisliti da se onima koji nikada ne poste može činiti vrlo zahtjevnim pridržavati se posto samo jedan dan, a kamoli cijeli mjesec. Ramazan je, zapravo, najsvetiji mjesec za muslimane, u kojem se odraslima nalaže da poste od zore do sumraka, te da više vremena provode u molitvi, svojoj duhovnoj obnovi i ulasku u sebe te  samodisciplini. Naravno, nekim muslimanima može biti teško izdržati sate bez hrane i pića i rano se probuditi kako bi započeli post.

Budući da je to tako, još uvijek ostaje činjenica da niti jedna naredba spomenuta u Časnom Kur’anu – uključujući i onu o postu – nije izvan ljudskih mogućnosti. Kada osoba razumije svrhu koja stoji iza ovih zapovijedi i nastoji ih slijediti, može brzo doći do stupnja u kojem je u stanju s lakoćom djelovati u skladu s tim zapovijedima. U slučaju posta, Uzvišeni Allah je naredio:

„O vi koji vjerujete! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste postali bogobojazni.“[i]

Hrana i piće su, naravno, neophodni za preživljavanje čovjeka, pa se suzdržavanje od jela i pića čini ne samo teškim nego i nemogućim. Ali upravo je u drugom dijelu ovog stiha Svemogući Bog pokazao aspekt lakoće unutar ove zapovijedi, koja je, „kao što je propisano onima prije vas“. Ovo aludira na činjenicu da islam nije prvi koji je uveo ovu instituciju posta. U vezi s ovim, hazreti Mirza Baširudin Mahmud Ahmad^r.a., drugi Kalif Ahmadija muslimanske zajednice je komentirao:

„Zapovijed o postu, bez obzira na detalje, može se naći u većini religija u ovom ili onom obliku. Rane pobožnosti i post Buddhe (vidi Lalitavistara & Buddhacharita), post Mojsija^a.s., prije nego što je primio Deset zapovijedi (Izlazak 34:‌28; Ponovljeni zakon 9:‌9), postovi Isusa^a.s. prije njegova primanja nebeskog poziva (Mt 4,‌2), sve svjedoči o važnosti ove ustanovljenja. Zapravo, post je oblik predanosti i samodiscipline što je prirodno privlačno čovjeku.“[ii]

On, međutim, pojašnjava da to ne znači da je post propisan muslimanima u istom obliku u kojem je bio propisan ljudima ranijih vjera, te da ga je islam uvelike produhovio i ukazao na njegovu pravu svrhu.

Prema tome, ako musliman osjeća da je previše teško suzdržati se od jela, pića ili bračnih odnosa sa svojim supružnikom, podsjeća ih se da je ova zabrana također data onima u prošlosti, da je to samo na određeno vrijeme, i stoga je to isprobana i provjerena metoda da netko postane pravedna i pobožna osoba, kao što je navedeno na kraju gore spomenutog stiha. Napominje se da prema tradicijama u nekim vjerama, osoba mora posvetiti sve svoje vrijeme fokusirajući se na post, pritom pazeći da ne troši svoje vrijeme na druge stvari kao što su posao ili igra. Ali u islamu, muslimani moraju nastaviti sa svojim svakodnevnim aktivnostima, kao što je odlazak na posao ili u školu, itd., dok nastoje provesti što više vremena u pobožnim nastojanjima kao što su samoobuzdavanje, pokajanje, sjećanje na Boga i obožavanje ga.

Navike se rađaju kroz kontinuiranu praksu

Svjedoci smo da u svakom aspektu života čovjek mora razviti navike na svom putu prema bilo kojem cilju koji ima na umu. Jednostavan primjer toga je da se zubi moraju redovito prati kako bi se održali zdravima. Slično tome, ako želimo briljirati u određenom sportu ili postići određenu tjelesnu građu, ne možemo se osloniti samo na čisti talent ili sreću, a neki od najtalentiranijih također su i neki od najvrjednijih; drže se određenih stilova života koji im to maksimalno olakšavaju i oslobađaju se navika koje im smetaju u onome što žele postići. To je praksa koju ne drže samo određeni broj dana ili tjedana, već je nastoje održati kako bi bili u optimalnoj kondiciji.

Važno je da se navike mogu promijeniti, ali morate poduzeti korake u pravom smjeru kako biste prekinuli loše navike i razvili one dobre. Tek tada će čovjeku biti lakše sadašnju praksu pretvoriti u onu drugu. U vezi s ovim, hazreti Mirza Baširudin Mahmud Ahmad^r.a. je izjavio da su mnoge ljudske radnje određene kroz praksu kao i kroz sposobnosti. Na primjer, onaj tko puno spava razvit će naviku puno spavati. Ali uz trud i odlučnost može se i smanjiti količina sna. Dakle, ljudi posjeduju mnoge sposobnosti koje počinju djelovati na određeni način kada se primjene u praksi. Njegova Svetost je dao primjer vojnika u vojsci, objašnjavajući da oni prolaze stalnu obuku tijekom cijele godine, pa čak i kada je mir.

Potom je objasnio da je jedan od temeljnih razloga za božanske zakone usađivanje takvih navika u čovječanstvo kako bi mogli podnijeti teškoće kada god se pojave.

U kontekstu posta, budući da je ljudima naređeno da provode duge sate bez hrane i pića, provode manje vremena spavajući kako bi se klanjali i da se suzdržavaju od drugih želja, oni će prirodno razviti otpornost ako ikad dođe vrijeme kada moraju biti bez toga. U mjesecu ramazanu vjernik se dobrovoljno odriče svega toga i to radi Boga. Zatim, nakon mjesec dana, sami sebi daju primjer kako lakše rješavaju probleme. Općenito, nemaju svi muslimani naviku posta tijekom cijele godine, niti se bude svaki dan da se klanjaju i dobrovoljno mole prije zore. Dakle, mjesec ramazan je neka vrsta treninga za muslimane, koji im daje priliku da još jednom čvrsto uspostave dobre navike koje steknu tijekom tog mjeseca, i to za ostatak godine, pa čak i cijeli život.

Post vam koristi

Sama riječ „ramazan“ znači neku vrstu „spaljivanja“, pa ukazuje na činjenicu da se osoba mora podvrgnuti borbi dok posti tijekom ovog mjeseca. Ali baš kao što se kod onih koji poste izaziva žar zbog gladi i žeđi, ovaj mjesec također spaljuje njihove grijehe i proizvodi u njima žarku ljubav i odanost prema Stvoritelju i Njegovom stvorenju.

Post je jedan od pet stupova islama, a njegovo držanje u mjesecu ramazanu je obaveza koja doista može biti sredstvo za postizanje mnogih duhovnih blagodati. Na primjer, Časni Poslanik^s.a.v.s. je opisao post kao štit, jer štiti ljude od grijeha i potiče ih da također postanu građani koji vole mir, kada osoba koja posti izbjegava ono što je nezakonito i suzdržava se od svađe s drugima. Kad se od zore do sumraka ostane bez hrane i pića, osjećaju se napadi gladi i žeđi i još bolje upoznaju patnje siromaha, pa to omogućuje imućnijima u društvu da pokažu veću sućut prema siromašnima i stoga mogu dati veću podršku. Post također omogućava veću odlučnost i samokontroliranje i ovaj aspekt je posebno jedinstven za post, jer uz druga dobra djela, čovjek je prirodno upućen da se suzdrži od zla i onoga što je nezakonito, ali kada se radi o postu, od čovjeka se traži da se suzdrži čak i od onoga što je dopušteno u normalnim okolnostima. Dakle, naučiti se kontrolirati i usaditi samodisciplinu na taj način omogućuje bolje prevladavanje budućih situacija u kojima bi se mogao naći s nedostatkom hrane ili pića.

No, osim što pomaže u razvoju moralnih kvaliteta, poznato je da post ima i nekoliko fizičkih dobrobiti. Pomaže u regulaciji tjelesne težine, smanjuje upale u cijelom tijelu, poboljšava rad kardiovaskularnog sustava, pomaže u poboljšanju rada mozga i omogućuje umu jasnije razmišljanje.[iii] Kao što je već spomenuto, da bi postigli ove zdravstvene dobrobiti, ljudi moraju neprekidno postiti, a ako su u mogućnosti to činiti mjesec dana, bit će im lakše nastaviti tako i u budućnosti. Čak i ako netko posti dan ili dva svaki tjedan, veća je vjerojatnost da će i dalje imati koristi od nekih od ovih zdravstvenih dobrobiti, za razliku od toga da potpuno prestane postiti nakon mjesec dana. Zanimljivo je da je pored posta u mjesecu ramazanu, praksa Časnog Poslanika^s.a.v.s. bila da se također dobrovoljno posti ponedjeljkom i četvrtkom. Međutim, također je zabranio preopterećenje svakodnevnim postom tijekom cijele godine, jer to nosi rizik od onesposobljavanja tijela za obavljanje svakodnevnih zadataka. Dakle, nalazimo da islam uči čovjeka slijediti zlatnu sredinu i ne opterećivati ​​se činjenjem bilo kojeg dobrog djela.

أَيَّامًا مَّعۡدُودَٰتٍ ۚ فَمَن كَانَ مِنكُم مَّرِيضًا أَوۡ عَلىٰ سَفَرٍ فَعِدَّةُُ مِّنۡ أَيَّامٍ أُخَرَ ۚ وَعَلَى ٱلَّذِينَ يُطِيقُونَهُۥ فِدۡيَةُُ طَعَامُ مِسۡكِينٍ ۖ فَمَن تَطَوَّعَ خَيۡرًا فَھُوَ خَيۡرٞ لَّهُۥ ۚ وَأَن تَصُومُواْ خَيۡرُُ لَّكُمۡ إِن كُنتُمۡ تَعۡلَمُونَ

“Određeni broj dana, a ko god od vas bude bolestan ili bude na putu, neka posti isti broj drugih dana; a onima koji ne mogu (da poste) otkup (fidija) je da nahrane jednog siromaha. A ko god dobrovoljno učini neko dobro djelo, to je bolje za njega. Ako postite, to je bolje za vas, da samo znate.”[iv]

Ovdje su dvije glavne skupine ljudi izuzete od posta u mjesecu ramazanu – bolesnici i oni koji su na putovanju. Razumljivo je izuzeće zbog dodatnih poteškoća s kojima se susreće na putovanju, ali što je s drugima na koje bi moglo negativno utjecati ako bi postili mjesec dana? Odgovor je unutar riječi مَرِيضٌ ( maridun ) koja se općenito koristi za onoga tko je bolestan, tj. onaj koji nije u stanju pune snage ili dobrog zdravlja. U kontekstu posta, može se odnositi i na osobu koja ima dugotrajnu bolest ili kojoj su potrebni redoviti lijekovi. Osim njih, ovaj izraz se može odnositi i na malu djecu koja još nisu dostigla zrelost i punu snagu, starije osobe, trudnice ili dojilje.

Nažalost, unatoč tome što su izuzeti od posta, neki muslimani i dalje tjeraju svoju djecu da ga poštuju tijekom mjeseca Ramazana. Dok je objašnjavao ovo pitanje, hazreti Mirza Baširudin Mahmud Ahmad^r.a. kaže:

„Po mom mišljenju, tjerati dijete da posti prije 12. godine je zločin; a da dijete posti između 12. i 15. godine nije u redu…Ima onih koji čak i djecu tjeraju da poste. Međutim, svaka naredba i zapovijed ima svoj opseg i svoje vrijeme. Prema našem shvaćanju, određene zapovijedi počinju vrijediti u dobi od četiri godine. Postoje i druge [zapovijedi] koje se počinju primjenjivati ​​između sedme i dvanaeste godine; a tu su i oni koji se počinju primjenjivati ​​između 15. i 18. godine. Što se mene tiče, zapovijed posta počinje se primjenjivati ​​na djecu između 15. i 18. godine, jer je to vrijeme kada se dostiže zrelost. Naviku posta treba početi usađivati ​​od 15. godine, a onda od 18. treba ga smatrati obaveznim. Sjećam se kad smo bili mladi, i mi smo jako željeli postiti; međutim, Obećani Mesija^a.s. nam ne bi dozvolio da postimo. Umjesto da nam je naredio da postimo [u toj dobi], on nam je utisnuo važnost posta. Otuda, da bi se održalo zdravlje djece i povećala njihova snaga, ne treba im dopustiti da poste. Zatim, kada dođu u dob u kojoj stječu snagu – a to je dob od 15 godina – tada im se može dopustiti da poste, iako postupno. Koliko god [posta] držali u prvoj godini, trebali bi držati još nekoliko sljedeće godine, a onda više u godini koja slijedi nakon toga. Na taj način treba im postupno usađivati ​​naviku posta.“[v] Otuda, da bi se održalo zdravlje djece i povećala njihova snaga, ne treba im dopustiti da poste.

Važno je također upamtiti da ako neko potpada pod bilo koju od ovih kategorija, islam uči da ne bi trebali pokušavati postiti, jer bi to bilo jednako proturječenju zapovijedi Svemogućeg Allaha kada On zapravo želi njihovu dobrobit u svjetlu njihovih okolnosti. Na kraju, Svemogući Bog nije u potrebi nečije gladi ili žeđi; to je duh poslušnosti koji privlači Njegovo zadovoljstvo.

Može li netko i dalje zavrijediti ramazanske nagrade ako je izuzet od posta?

U gore spomenutom stihu Časnog Kur’ana, Uzvišeni Allah je uputio onoga tko ne može postiti u toku ramazana da nahrani siromašnu osobu tako što će dati  fidju  (iskupljenje za propušteni post) za propuštene dane, i da kada kasnije bude u dobrom zdravstvenom stanju, može postiti onoliko dana koliko su propustili tijekom ramazana. Dakle, ovo je način na koji još uvijek mogu sudjelovati u blagodatima mjeseca ramazana, ali kao i kod svih djela, namjera je ono što ima težinu u Božjim očima.

U vezi s tim, dok je pojašnjavao razloge iskušenja, hazreti Mirza Ghulam Ahmad, Obećani Mesija^a.s. je izjavio:

„Svrha propisanog iskušenja je da se nekome podari snaga za pridržavanje posta, a to se može postići samo uz pomoć milosti Svemogućeg Boga… Da je Svemogući Bog tako želio, On ne bi propisao ograničenja za muslimane kao što je On propisao ranijim narodima; ali svrha ograničenja je promicanje dobrobiti dotičnih ljudi.“[vi]

Obećani Mesija^a.s. je također objasnio da ako nečije namjere nisu čiste kada propuste post, lišit će se blagoslova u njemu. U isto vrijeme, ako se netko samo obaveže na post u mjesecu ramazanu, ali se ne suzdrži od zlih riječi i djela, i on će biti lišen blagodati, a Allah Uzvišeni kaže da On nema potrebe za time da se suzdrže samo od hrane i pića. Ipak, bez obzira na to može li netko postiti ili ne, islam je svima otvorio vrata za dobrobit mjeseca ramazana.

Religija je sredstvo olakšanja

Za one koji se ne povezuju ni s jednom religijom, organizirana religija može se smatrati oruđem za nametanje ograničenja ljudima, otimanje njihovog bogatstva, indoktriniranje da djeluju prema beskrajnim zapovijedima, i ukratko, za otežavanje života. Međutim, ovo se može činiti istinitim samo kada je nečija želja plivati ​​protiv plime; krenuti prema nekim dubinama, a ne prema Božjem zadovoljstvu. Put do postizanja prave svrhe u životu je jedan, a smetnje su pritom mnoge. I tako, religija usmjerava u pravom smjeru. To je alat koji omogućuje ne samo da počne kročiti tim putem, nego i da na njemu ostane. To je pomagač, a ne prepreka.

Ova želja za olakšanjem u vjeri, a posebno za vrijeme mjeseca ramazana, jasno je spomenuta u Časnom Kur’anu kada Svemogući Bog kaže:

Allah vam želi olakšicu i ne želi teškoće za vas, i želi da upotpunite broj, i da veličate Allaha što vas je uputio, i da budete zahvalni.[vii]

Ovdje se spominje vrlo važno načelo, da su božanske zapovijedi namijenjene zapravo pružanju olakšanja i utjehe, a ne izazivanju neugodnosti. Dok su neki u prošlosti možda smatrali zapovijedi u svojim spisima preteškim, Svemogući Allah je pojasnio u Časnom Kur’anu da se istinska sreća, utjeha i sloboda nalaze u pokornosti volji Božjoj, jer Njegova vjera je tu da udalji od onoga što je štetno i približi ih onome što je od stvarne koristi.

Objašnjavajući kako uvijek treba imati na umu ovaj aspekt lakoće i ne opterećivati ​​se, Časni Poslanik Muhamed^s.a.v.s. je rekao:

„Uistinu, vjera je lakoća, i nitko se nikada neće previše opteretiti vjerom, osim što će ga ona nadvladati. Zato se drži pravog puta, i približi se što više možeš (savršenstvu), i primi radosnu vijest (da ćeš biti nagrađen), i ojačaj se klanjajući ujutro, poslijepodne i u posljednjim satima noći.“[viii]

Ovdje se može vidjeti da kada je Svemogući Bog želio da čovječanstvo slijedi Njegovu religiju, On je također uzeo u obzir da je svaka osoba drugačija i da svaka ima svoje sposobnosti. Stoga su naučeni da daju sve od sebe, ali opterećivati ​​se preko svojih mogućnosti bilo bi pogrešno. U suprotnom, religija bi prestala biti sredstvo olakšanja.

Kao što je spomenuto, što više netko vježba kako bi postigao cilj, njegove sposobnosti postaju jače i postaje lakše postići ono što se želi. Kada je Časni Poslanik^s.a.v.s. podučavao čovječanstvo istinskom cilju života, također je spomenuo način na koji ga mogu postići – da traže pomoć i snagu klanjajući se ujutro, navečer i u dijelovima noći. Dakle, ramazan je savršena prilika da se čovjek osposobi i pripremi za postizanje ovog cilja. To je mjesec u kojem treba nastaviti usmjeravati vjernike prema savršenstvu. Dok netko trenira svoje tijelo, um i dušu tijekom ovog mjeseca, opremljen je sposobnošću da izdrži teškoće tijekom cijele godine. To je mjesec u kojem se pojačavaju molitveni napori, postom izoštravaju osjetila i pomlađuje žeđ za duhovnom nagradom.

Lakoća koja se pruža u ibadetu (molitvi) tijekom ramazana

Osnovno načelo islama je klanjanje obaveznih pet dnevnih namaza (molitava). Ove molitve su minimalni zahtjev, i ako neko želi postići daljnje blagoslove, može ponuditi drugima molitve koje je Časni Poslanik^s.a.v.s. redovno obavljao, kao i dobrovoljne molitve. Jedna od njegovih praksi bila je rano buđenje kako bi klanjao  tahadžud  (dobrovoljni noćni namaz), a poseban naglasak je stavljen na to tijekom mjeseca ramazana jer je to vrijeme većeg prihvaćanja. Naravno, muslimani nastoje razviti i ovu naviku. Međutim, ima i onih kojima će biti previše teško rano se probuditi da klanjaju  tehadžud. Zaista, ovo je također bio slučaj u vrijeme hazreti Omera^r.a., drugog Kalifa islama. Kada je primijetio da neki ljudi nisu bili u mogućnosti klanjati ove dobrovoljne namaze tako rano, možda zbog dugog rada tijekom dana, i da su se klanjali u različitim grupama nakon Iša molitve (noćnog namaza), smatrao je da bi bilo bolje da okupi sve te ljude da se klanjaju pod vodstvom jednog imama. I tako, isti broj molitvenih jedinica u  tehadžud  namazu su ovi muslimani klanjali na teravih  namazu za vrijeme mjeseca ramazana. Zanimljivo je da riječ  teravih sama je izvedena iz arapskog za odmor i opuštanje. Iako je molitva na ovaj način dozvoljena, važno je napomenuti da je on također učio da je bolje klanjati dobrovoljne molitve nakon buđenja u drugom dijelu noći, jer to nosi više blagoslova.

Imajte na umu da postoji veći poticaj za činjenje bogobojaznih nastojanja u ramazanu. Period posta je određen u ramazanu koji je sam po sebi sveti mjesec, a djela učinjena u ovom mjesecu mogu nositi blagoslove jednake 70 djela u drugim mjesecima. To je mjesec u kojem bi anđeo Džibril^a.s. (Gabriel) posjećivao Časnog Poslanika^s.a.v.s. – svake godine do njegove smrti – i uvježbavao objavljene dijelove Časnog Kur’ana, tako da se može reći da je cijeli Kur’an objavljen u ovom mubarek (blagoslovljen) mjesecu. Sva dženetska vrata (vrata raja) su otvorena u ovom mjesecu, a džehenemska (vrata paklene vatre) su sva zatvorena, odnosno da je to vrijeme većeg primanja namaza, a kada suština ramazana uđe u srce, čovjek postaje manje sklon činjenju grijeha. Ramazan je mjesec u kojem je Noć odredbe, za koji se kaže da je veći od tisuću mjeseci. To je mjesec u kojem je nečije bogatstvo blagoslovljeno u još većoj mjeri nego u drugim mjesecima. Uzvišeni Bog također navodi da za svako dobro djelo postoji nagrada, ali nagrada za post je sam Bog Uzvišeni.

Sa svim ovim čimbenicima, vjerojatnost da netko doživi duhovni uspon tijekom ovog mjeseca ramazana je sve veća, jer se nalaze u posebnoj atmosferi u kojoj se mogu više usredotočiti na svoj duhovni razvoj, umjesto da se koncentriraju na materijalnu korist. Međutim, pravi test je nastojati to održati, jer kao što je Časni Poslanik Muhamed^s.a.v.s. rekao, vjera se povećava i smanjuje. Ne ostaje u stagnaciji. Mudrost koja stoji iza ovoga je da se morate jako truditi da iskusite vrhunce duhovnosti, a tada uživate u plodovima toga. Zatim, kada dožive padove, prisjećaju se trenutaka u kojima su ubirali dobrobiti povećanja vjere i još jednom udvostruče svoje napore kako bi ponovno otkrili tu radost i blaženstvo. Zato, kada nastupi mjesec ramazan, služi kao platforma za intenziviranje napora za postizanje blagodati koje je obećao Svemogući Bog, a kada se na taj način trudi cijeli mjesec, to mu olakšava i utire put da nastavi činiti dobra djela i suzdržati se od grijeha. tijekom ostatka godine. A ako se ta razina vjere i odlučnosti kasnije smanji, barem će se sjetiti koliko ih je Svemogući Bog blagoslovio kada su se žrtvovali za Njega, i to će im omogućiti da budu bolje pripremljeni za sve poteškoće koje su pred njima.

Kada se mjesec ramazan približi kraju, muslimani će dočekati Bajram, dan radosti i sreće. Uživat će u jelu i piću tijekom dana te davanju i primanju darova od voljenih osoba. No, istinska radost će se osjetiti samo kada netko bude u stanju nastaviti dobro koje je postigao u mjesecu ramazanu, do kraja života. Stoga bolje shvatimo ovaj sveti mjesec i doista zaslužimo njegove neizmjerne nagrade.

O autoru :  Ahmad Nooruddeen Jahangeer Khan je imam muslimanske zajednice Ahmadije i služi kao zamjenik odjela za komparativne religije časopisa The Review of Religions.

Povezano:

• Sehur i Iftar – Kada muslimani počinju i prekidaju post za vrijeme Ramazana?
• Je li Časni Kur’an objavljen u Ramazanu?
• Što je Ramazan i post?

---

Bilješke:

[i] Časni Kur’an, 2:184
[ii] Hazreti Mirza Bashiruddin Mahmud Ahmad ra,  Petotomni komentar Časnog Kur’ana , Komentar 2:184.
[iii] Profesor Amtul Razzaq Carmichael ,  “Ramazan je završio, što je sada s postom? – Intervju s dr. Markom Mattsonom, profesorom neuroznanosti na Sveučilištu Johns Hopkins,” 18. lipnja  2020. Pristupljeno u ožujku 2020. https://www.reviewofreligions.org/23282/intermittent-fasting-health-benefits-after- ramazan/
[iv] Časni Kur’an, 2:185
[v]Al Fazal , 11. travnja  1925.
[vi] Hazreti Mirza Ghulam Ahmad (as),  Suština islama – tom II  (Tilford, Surrey: Islam International Publications Ltd., 2004), 313-314.
[vii] Časni Kur’an, 2:186.
[viii] Sahih al-Bukhari , Kitab al-Iman, hadis 39.