Zašto Bajram i Ramazan počinju na različite datume ako svi vidimo isti mjesec?
U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Zašto Bajram i Ramazan počinju na različite datume ako svi vidimo isti mjesec?

Ramazana Mjesec

Standard uočavanja Mjeseca koji koristi Ahmadija muslimanki džamat temelji se prema vidljivosti mjeseca golim okom na svakom horizontu. Vidljivost mjeseca određena je kombinacijom proračuna i stvarnog viđenja Mjeseca, kao što je to učinio Časni Poslanik s.a.v.s..

Prilikom izračunavanja datuma Bajrama, hazreti Halifatul Mesih IVr.a.  je u komentaru sure El-Bekare (2. poglavlje), 185. ajet rekao:

مَنْ شَهِدَ مِنْكُمُ الشَّهْرَ فَلْيَصُمْه

“Riječi ‘šahida’ [i] ‘šahra’ znače „ko god  od vas svjedoči mjesecu ramazana, neka posti“, pa treba postiti.“

„Sada, mjesec Ramazana u stvarnosti ne izlazi svima u isto vrijeme. Općenito se javljaju rasprave o tome zašto ne usvojimo način na koji bi svi muslimani trebali postiti istovremeno; na ovaj način se može riješiti cijeli problem da nekome Ramazan počinje jednog dana, a nekom drugom nekog drugog dana. Međutim, Kur’an to ne dokida. Časni Kur’an ovu temu ostavlja otvorenom. ‘Pa tko vidi mjesec, neka ga posti’ (Pogl.2: V.185). Moguće je da ljudi žive u istoj zemlji i da su horizonti te zemlje različiti. Ako je čovjek našao vrijeme ‘Pa ko vidi mjesec, neka ga posti’, onda je obavezno postiti. Onaj tko ga nije našao, njemu nije obvezno; zapravo, ne priliči mu postiti. Morat će pričekati dok se ovaj ajet počne odnositi na njega“.

„Dakle, Ramazan niti počinje u svakom mjestu točno istog datuma niti to može tako biti. Kada gledamo različite zemlje, onda je to ionako nemoguće, jer kada ramazanski mjesec izlazi, u to vrijeme je ponegdje noć, ponegdje jutro, ponegdje popodne. Kako je onda moguće da Uzvišeni Allah daje naredbe koje su u suprotnosti sa sustavom koji je stvorio? Zato tema ‘Pa tko to vidi’ (Pogl.2: V.185) ima veliku važnost. Božja svrha uopće nije da svi ljudi zajedno započnu i završe post. To uopće nije svrha, da se Bajram slavi u cijelom svijetu istog dana, ili da se Bajram slavi u cijeloj zemlji istog dana, ako je velika država. U malim zemljama moguće je, ali neke velike zemlje su takve da se sa sjevera protežu daleko u dio juga; mijenjaju im se horizonti. Ili su vrlo prostrane od istoka do zapada. Pogledajte sada Čile, od vrha počinje gotovo od sredine Amerike, a na jugu ide do točke iza koje nema zemlje bliže Južnom polu. Rusija je tako golema da postoje razlike od tri sata, dapače i više. Širina Amerike je toliko velika da i tamo postoji slična razlika. Dakle, kako se može reći da u jednoj zemlji Ramazan može početi u isto vrijeme, ili da u jednoj zemlji dan Bajrama može izaći na jedan dan?“

„Izbor riječi u Časnom Kur’anu ispunjen je mudrošću i oni sami pojašnjavaju temu“.[i]

Ako dva mjesta ne dijele isti horizont, tada se promatranje mjeseca u jednom području neće odnositi na drugo. Primjer za to se prenosi u  Sahih Muslim.

Pripovjedač kaže:

“U Siriji je počeo mjesec Ramazan. Vidio sam mladi mjesec (Ramazana) u petak. Zatim sam se vratio u Medinu krajem mjeseca. Abdullah ibn Abbasr.a. me je upitao (o mladom mjesecu Ramazana) i rekao: ‘Kada si to vidio?’ Rekao sam: ‘Vidjeli smo to u noći na petak.’ Rekao je: ‘(Jeste li) sami vidjeli?’ Rekao sam: ‘Da, i ljudi su to vidjeli i postili su i Muavija je također postio’, na što je on rekao: ‘Ali vidjeli smo to u subotu navečer. Dakle, nastavit ćemo postiti sve dok ne ispunimo trideset (postova) ili dok ga ne vidimo (mladak Šavala).’ Rekao sam: ‘Zar Muavijahovo viđenje mjeseca ne vrijedi za tebe?’ Rekao je: ‘Ne; ovako nam je  naredio Allahov Poslanik.’”[ii]

Budući da su Sirija i Medina udaljene oko tisuću kilometara i ne dijele isti horizont, uočavanje mjeseca u Siriji ne bi se nužno odnosilo na Medinu.

Ako dva mjesta dijele isti horizont, tada će se promatranje jednog područja primijeniti na drugo. Primjer za to se prenosi u  Sunan Abu Davud:

„Ljudi su se međusobno razilazili posljednjeg dana Ramazana (oko pojave mjeseca Ševala). Zatim su došla dva beduina i svjedočila pred Poslanikoms.a.v.s. zaklevši  se Allahom da su vidjeli mjesec prethodne večeri. Dakle, Allahov Poslanik, je  naredio ljudima da prekinu post i da krenu na mjesto namaza (za Bajram)“.[iii]

Hazreti Halifatul Mesih IVr.a. objasnio je kako se svjedočanstvo o viđenju Mjeseca odnosi na sve na tom horizontu:

„’Pa tko vidi mjesec, neka ga posti’ (Pogl.2: V.185). Ne posti se samo na temelju onoga što drugi rade ili glasina. Ovdje se riječ مَنْ (koji) ne odnosi samo na pojedinačnu osobu već se odnosi na onaj narod koji ima jedan horizont. Časni Poslaniks.a.v.s. je  uspostavio pristup da ako većina ljudi na jednom horizontu ne može vidjeti mjesec zbog lošeg vremena, onda ako neki pouzdani ljudi stoje i svjedoče da su vidjeli mjesec, tada će za svakoga početi Ramazan ako njihov horizont je isti, onda će se svima dogoditi Bajram ako im je horizont isti“.

„Riječ je o onim ljudima koji imaju isti horizont, na kojima mjesec uvijek izlazi zajedno, i kad god izađe, svima zajedno izlazi, a kada zađe, zalazi svima zajedno. Na one narode koji dijele isti horizont, ako bilo koji od njih vidi mjesec, tada će se zapovijed cijele nacije koja to vidi odnositi na njih kao da je cijela nacija vidjela mjesec. Kao primjer za to, Engleska očito ima jedan horizont; bilo na sjeveru ili jugu, koliko ja znam, ne postoje dva horizonta. U Americi, s obzirom na različita područja, ponekad se stvaraju dva horizonta, ali obično je jedan. Ponekad se njegov horizont poravna s Arabijom. Ponašanje Mjeseca potpuno je drugačije od svakodnevne rutine Sunca. Postoji izvjesnost u izlasku Sunca i postoji sigurnost u zalasku Sunca. Prema Mjesecu postoje vjerojatnosti i mogućnosti. Dakle, zapovijed مَنْ شَهِدَ (koga god svjedoči) je u skladu s tim promjenjivim mogućnostima i vjerojatnostima“.[iv]

Izračuni se mogu koristiti za određivanje kada će mjesec biti vidljiv golim okom. Hazreti Halifatul Mesih IVr.a. je objasnio:

„Značenje شَهِدَ je onaj koji postaje svjedok, tko vidi, tko nalazi. Znanstvenici vam čak mogu sa sigurnošću reći da, na primjer, ako mjesec ostane 20 minuta nakon zalaska Sunca, tada se prvih 15 minuta neće vidjeti, ali zadnjih pet minuta može se vidjeti. Ili vam mogu reći da, ako se mjesečev horizont u određenoj mjeri uzdiže iznad horizonta zemlje s kojeg ga promatramo, onda sigurno možemo vidjeti mjesec. Ako postoje oblaci onda je to posebno pitanje, ali ako nema oblaka i to se može vidjeti golim okom, onda naredba مَنْ شَهِدَ (koga god da svjedoči) postaje primjenjiva jer شَهِدَ (znači) ne zahtijevaju da svi ljudi tome svjedoče, samo neki to moraju moći vidjeti. Međutim, ova mogućnost viđenja je prema ljudskoj sposobnosti gledanja golim okom. Ako je tako, onda će se ova presuda jednako odnositi na cijeli narod. Oni ljudi koji imaju isti horizont mogu znanstveno odrediti i donijeti svoju odluku prije vremena“.[v]

„Tako je svjedočanstvo kalendara koje objavljuje Džamat-e-Ahmadija uvjerljivo jer nikada ne prihvaćamo svjedočanstvo s mjesta gdje je mjesec nemoguće vidjeti golim okom. Gdje je sigurno da će se, ako je vrijeme vedro, i mjesec sigurno vidjeti, tamo je to prihvaćeno“.[vi]

Časni Poslaniks.a.v.s. je podučavao korištenje računanja u određivanju mjeseca. Sahih Muslim  prenosi:

„Hazreti Ibn Omerr.a. je prenio da je Allahov Poslaniks.a.v.s. spomenuo Ramazan i pokretom ruke rekao: ‘Mjesec je ovako i tako i ovako.’ Zatim je treći put povukao palac (što znači 29). Rekao je: ‘Posti kada to vidiš i prekini post kada to vidiš, a ako je vrijeme oblačno, računaj to kao trideset dana.”[vii]

U ovom Hadisu kombinirana je metoda izračunavanja i metoda stvarnog viđenja mjeseca. Niti jedna metoda se ne može zanemariti. Za područja u kojima se izračunava da je mjesec lako vidljiv, oslanjamo se na izračun. Međutim, unatoč izračunima, uvijek postoji rub na horizontu izlaska mjeseca gdje postoji nejasnoća o mogućnosti vidljivosti golim okom. Za takva područja, konačni zaključak se mora donijeti sa stvarnim promatranjem Mjeseca.

Hazreti Halifatul Mesih Va.b.a. je  u svojoj hutbi u petak 3. lipnja 2016. objasnio je važnost fizičke moći vidjeti mjesec:

„U ovom dobu, Svemogući Bog je zadužio Obećanog Mesijua.s. kao  pravednog arbitra koji je trebao donijeti svoju presudu o svim pitanjima na temelju temeljnih pravaca islama, i to je ono što je on učinio. On je trebao donijeti presudu o svim pitanjima koja su se pojavila, što je i učinio. Stoga, da bismo riješili naše različite probleme i povećali svoje znanje, moramo se okrenuti Obećanom Mesiji.

Kao što je već spomenuto, u pitanjima posta često se postavljaju mala pitanja. U odgovoru na ta pitanja, kakav je bio stav Obećanog Mesijea.s. kao i u što je vjerovao, kakav je bio njegov edikt o tom pitanju? To je ono o čemu ću sada govoriti.

Uvijek trebamo imati na umu da kada su u pitanju  šerijatske naredbe, upute i vjera u Obećanog Mesijua.s. kao što će biti naš odgovor na svaki pravni spor. Prije svega, uvijek treba imati na umu da je osnovni princip svake zapovijedi u islamu takva, tj. ispravnost. Stoga, držeći pravednost u vidu, uvijek bismo se trebali sjećati uputa Obećanog Mesije – ispuni svoj post pošteno i radi Allaha.

Neki se pitaju u vezi s Ramazanom, na primjer, čak se i neka djeca pitaju zašto klanjamo Bajram-namaz na poseban dan ne-ahmadijskim muslimanima i zašto Ramazan počinjemo nekad drugog dana?

Prvo, ne postoji pravilo da dani moraju biti odvojeni. Nikada namjerno ne želimo započeti Ramazan ili klanjati Bajram-namaz na poseban dan. U mnogim prilikama, tijekom godina, bilo je trenutaka kada su naši ramazanski i bajramski namaz bili istog dana kao i ostali muslimani. U Pakistanu i drugim muslimanskim zemljama, gdje postoje odbori za uočavanje Mjeseca, tj. tijelo koje je odgovorno za uočavanje mladog Mjeseca, njih je uspostavila vlada, i kada najave uočavanje mladog Mjeseca, i tamo, tada mi ahmadije po tome počinjemo i završavamo svoj Ramazan, kao i slavlje Bajram-namaza.

Međutim, u tim zapadnim, odnosno europskim zemljama, ne postoji takva komisija za promatranje Mjeseca, niti postoji takva najava za njih. Iz tog razloga post počinjemo u vrijeme kada je najvidljivija mogućnost da se mjesec vidi. Doista, ako je naša procjena pogrešna i mjesec se vidi unaprijed, i ako ima mudrih odraslih koji su tome svjedoci, kao i vjernika koji svjedoče o viđenju Mjeseca, onda se u tom slučaju Ramazan može započeti prije procijenjenog vremena. Nije bitno da zbog toga što je napravljen raspored Ramazana mora početi u skladu s tim. Međutim, bitno je jasno vidjeti mjesec i svjedočiti tome. Ali reći da mjesec Ramazan i Bajram-namaz moramo započeti najavom ne-ahmedijskih muslimana, a da sami nismo vidjeli mjesec, pogrešno je. Obećani Mesijaa.s. kao što  je to spomenuo u svojoj knjizi  Surma Chashm-e-Arya  i nije odbacio pojam procjene i zaključivanja, ovo je također znanost, ali je također dao prednost viđenju mjeseca.”[viii]

Standard za promatranje Mjeseca koji koristi Ahmadija muslimanski džamat je prema vidljivosti mjeseca golim okom, kao što je to učinio i Časni Poslaniks.a.v.s.. Metoda uočavanja radi se kombinacijom proračuna i stvarnog viđenja Mjeseca, kao što je to učinio Časni Poslaniks.a.v.s.. Ako se izračuna da je mjesec vidljiv golim okom, onda to prepoznajemo kao prvi dan lunarnog mjeseca za područja unutar tog horizonta. Ako je izračunato da je mjesec teško pronaći bez optičke pomoći i postoji mala vjerojatnost da ga se vidi golim okom, tada se oslanjamo na stvarna uočavanja Mjeseca da bismo odredili prvi dan lunarnog mjeseca za taj horizont. Koristimo kombinaciju proračuna i stvarnih viđanja Mjeseca, i na taj način odlučujemo u skladu s principima koji se uče u Časnom Kur’anu i  Hadisima.

Povezan:


Završne bilješke:

[i] Khutbat-e-Tahir, Vol. 15, str. 44-45, 19. siječnja 1996.
[ii] Sahih Muslim,  Kitab al-Siyam, hadis 1087
[iii] Sunen Ebi Davud,  Kitab al-Saum, Hadis 2339
[iv] Khutbat-e-Tahir , sv. 15, str. 45-46, 19. siječnja 1996.
[v] Khutbat-e-Tahir , sv. 15, str. 48, 19. siječnja 1996.
[vi] Khutbat-e-Tahir , Vol. 15, str. 49, 19. siječnja 1996.
[vii] Sahih Muslim,  Kitab al-Siyam, Hadis 1080b
[viii] www.alislam.org/friday-sermon/2016-06-03.html