“Dan Hilafata”
Većina nas cijeli život slavi Dan Hilafata 27. svibnja, što ga čini jednim od onih aspekata života kada rijetko zastanemo razmišljajući kada i zašto je mogao početi.
Dan Hilafata nije uvijek bio tu, već je prvi put obilježen 27. svibnja 1957. Hazreti Mirza Baširudin Mahmud Ahmadr.a., učinio je sve da džamat shvati blagodati, status i važnost od Hilafat-e-Ahmadija. Prošao je kroz vrlo turbulentne faze tijekom svog života kada se činilo da su protivnici džemata odlučni da unište Hilafat, jer su ga vidjeli kao jedino sredstvo za rušenje sve većeg zdanja Ahmadija.
Od samog početka Hilafata hazreti Mirze Baširudina Mahmuda Ahmadar.a. 1914. godine pa sve do 1956. godine, razne vrste napada vršene su na instituciju Hilafat-e-Ahmadija. Uzvišeni Allah je uvijek držao ovu blagoslovljenu ustanovu, utemeljenu Njegovom vlastitom voljom i odredbom, pod Svojom posebnom zaštitom i nikakve zlonamjerne spletke nikada nisu mogle naštetiti.
Međutim, hazreti Halifatul Mesih II je smatrao da ne samo da treba podizati više svijesti među članovima džamata o ovom jedinstvenom blagoslovu, već bi trebali biti i zahvalni Uzvišenom Allahu što im je udijelio ovaj veliki blagoslov.
Bilo je to 1956. godine kada su Khudam-ul-Ahmadija održavali svoju Nacionalnu Ijtemu u Rabvi gdje je prisustvovao hazreti Halifatul Mesih II. Obraćajući se mladima iz Ahmadija, hazreti Baširudin Mahmud Ahmad je rekao:
“Uvijek se sjetite blagoslova Hilafata. Kako bi se nešto prisjetili, narodi su povijesno određivali dan za spomen na to. Na primjer, šiiti marširaju u procesijama jednom godišnje kako se šahadet hazreti imama Huseinar.a. ne bi zaboravio. Slično, savjetujem Khudam da posvete dan i slave ga kao „Dan Hilafata“ na kojem bi trebali izraziti svoju zahvalnost Svemogućem Allahu i oživjeti povijest. Možda će biti teško pronaći stare novine, ali Al-Fazl je nedavno prepričao cijelu povijest; Hazreti Halifatul Mesih I argumentirao je u prilog Hilafatu, kao i zlostavljanje koje su mu zauzvrat uputili Paighamiji [Ahmedije Andžuman-i-Ishaat-i-Islam Lahore, koji je odstupio od sistema halifeta].
“Takve odlomke treba čitati iz ovih novina. Ako se Dan Hilafata obilježava jednom godišnje, mlađi naraštaji će ih slušati svake godine i na kraju ih znati napamet. Nastavite držati ove džalse do kraja vremena, tako da džamat nikada ne zaboravi blagodati i važnost Hilafata. Isusov Hilafat postoji oko 1900 godina. Neka Hilafat Obećanog Mesijea.s. – koji je viši od Isusa – ostane 10.000 godina. To je moguće samo ako za tu svrhu posvetite dan u godini.
“Također bih želio uputiti Markaz da se, poput Dana Sirat-un-Nabija, jedan dan slavi kao Dan Hilafata. Markaz bi trebao savjetovati [organizatore ovih dželsa] o tome koje teme treba obrađivati u govorima, koje dijelove Al-Fazla treba čitati mladima kako bi ih upoznali o tome kako je hazreti Halifatul Mesih I podržavao instituciju Hilafata i napisao je Paighamis . Treba spomenuti one snove i vizije koje mi je Uzvišeni Allah jamčio davno prije i kako je ispunio svaki od njih da pokaže da su Njegovi blagoslovi još uvijek kod Hilafata.”
U svjetlu ovih uputa hazreti Halifatula Mesiha II, Nazarat Islah-o-Irshad je, uz konzultacije sa članovima džamata, predložio da 27. svibnja bude posvećen Hilafatu i slavi se kao Dan Hilafata te da će ga svi džamati obilježavati. Ova se objava pojavila u Al-Fazlu od 9. studenog 1956. godine.
Od tada, Ahmadija muslimanski džamat na današnji dan obilježava sjećanje na blagodati Hilafata, slaveći klanjanjem dova, prisjećajući se Allahovih blagoslova na džamatu kroz ovu blagoslovljenu instituciju i osvrćući se na to kako je svaka prošla godina donosila – i donosi – blagostanje u džamat pod ovim božanskim vodstvom.