Na putu do zvijezda: Intervju s čudom od djeteta, Sitarom Brooj Akbar - Ahmadija muslimanski džamat
U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Na putu do zvijezda: Intervju s čudom od djeteta, Sitarom Brooj Akbar

Na putu do zvijezda: Intervju s čudom od djeteta, Sitarom Brooj Akbar

Sitara Brooj Akbar uistinu je zvijezda[1] akademskog svijeta, završivši prvi završni ispit na općoj razini srednjoškolskog obrazovanja (tzv. O-level) sa zapanjujućih 9 godina, a  naprednu razinu srednjoškolskog obrazovanja (tzv. A-level) s 13 godina. Postavila je mnoge svjetske rekorde u obrazovanju, predsjednik Pakistana dodijelio joj je zlatnu medalju, a pakistanski premijer Nagradu za nadarenu djecu. Sve ovo postigla je potječući iz skromnog sela u pakistanskoj pokrajini Punjab. Isto tako, na testiranju IELTS (Međunarodni sustav za ispitivanje engleskog jezika) ostvarila je rezultat 9, čime je postavila svjetski rekord kao najmlađa osoba koja je ostvarila najveći mogući broj bodova, i to u dobi od 15 godina. Ambasadorica je mladih u Pakistanskom forumu mladih (PYF) u Dubaiju. Munavara Ghauri [MG], urednica rubrike za žene časopisa Review of Religions, imala je priliku intervjuirati Sitaru Brooj Akbar [SA] i naučiti nešto o Sitarinoj glasovitoj akademskoj karijeri, koju zasjenjuje jedino njezin filantropski duh.

MG: Položila si pet završnih ispita na općoj razini srednjoškolskog obrazovanja sa samo 11 godina. Kako ti je to pošlo za rukom?

SA: Kad sam bila mlađa, moj djed, Muhammad Aslam Nasir, koji je bio ravnatelj u  državnoj školi, pričao mi je priče o slavnim ljudima koji su promijenili svijet, kao što su Sir Zafirullah Khan, dr. Abdus Salam i Marie Curie. On me podsjećao na to koliko je vrijeme koje je povjereno svakoj osobi dragocjeno i kako ga moramo iskoristiti na najodgovorniji mogući način. Djed mi je također uvijek govorio da, umjesto da samo pamtim, pokušavam razumjeti koncepte jer se tako dolazi do istinskog znanja. Moja je majka, također učiteljica, održavala poduke navečer kada bi se vratila iz škole. Počela me podučavati zajedno sa svojim učenicima i otkrila da mi je najdraži predmet kemija. Prvi predmet na općoj razini položila sam s 9 godina i to je bio početak mog putovanja.

MG: Je li tvoja strast prema učenju nešto što su ti tvoji roditelji usadili ili je to bilo nešto urođeno?

SA: Oduvijek sam voljela stjecati što je više znanja moguće, iz svih izvora i u svakom obliku. Čim sam naučila čitati, moji su roditelji morali kupovati knjige na veliko u vrećama kako bi držali korak s mojom potražnjom. Zbog toga mislim da se radilo o nečem urođenom jer sam ja bila ta koja je vršila pritisak na roditelje da nabave više knjiga i osiguraju izvore kako bih mogla utažiti žeđ za znanjem. Vidjela sam i iskusila osjećaj koji imaju mala djeca kada se probude rano kako bi išla u školu i zbog toga plaču. S druge strane, ja nisam morala prolaziti kroz sve to jer sam bila samouka.

MG: Sitara, dok si se pripremala za završne ispite s 10-11 godina, kako si se osjećala dok si bila u interakciji i učila s učenicima koji su mnogo stariji od tebe, s obzirom da učenici koji polažu završni ispit obično imaju 15-16 godina?

SA: Uvijek je dobro učiti od ljudi koji su prošli tvoj put prije tebe. U tom sam smislu sretna što sam dobila takve prilike u životu da učim promatrajući one iznad sebe. Oni koji su bliže mojoj dobi mogu mi ponuditi razumijevanje i podršku dok zajedno prolazimo kroz sve pogreške i proces učenja, ali naši vršnjaci rijetko posjeduju onu mudrost koja može doći samo iz iskustva. Stoga je slijeđenje islamskih učenja o slušanju i ugledanje na starije bio kamen temeljac na mom putovanju.

MG: Očito je da si blagoslovljena iznimnom inteligencijom. Kako su tvoji 11-ogodišnji kolege iz razreda reagirali na tvoje uspjehe i na to da su tvoja akademska postignuća odjeknula diljem zemlje?

SA: Bog je svako dijete stvorio posebnim. Prije sam govorila da su sva djeca nadarena, samo što neki od nas svoje darove otkriju prije nego ostali. Kako koristimo i hoćemo li koristiti naše sposobnosti ovisi o mogućnostima i motivaciji da to učinimo. Iskreno, nisam se imala čime pohvaliti u školi jer sam prije primanja Međunarodne opće svjedodžbe o srednjoškolskom obrazovanju (IGCSE)  imala najlošije rezultate u svom razredu, pa je to bio jednak šok i za njih i za mene! Budući da sam u to vrijeme bila prilično mlada i već sam se školovala kod kuće, ne sjećam se mnogo toga, ali nikada nisam razmišljala o tim postignućima kao vlastitim, već o nečemu za što vjerujem da je bilo moguće samo zahvaljujući podršci svih oko mene, pa se nadam da je radost bila obostrana.

MG: Pripadnica si progonjene Zajednice (Muslimanske zajednice Ahmadija) u Pakistanu. Diljem zemlje izvještavalo se o tvojim akademskim postignućima, no ta činjenica nikada nije spomenuta. Kako si se osjećala zbog toga?

SA: Djela govore više od riječi. Premda se to nastoji ne spominjati, ipak je dobro poznato. Ako potražite moje ime, treći najtraženiji pojam tiče se mojih vjerovanja. Iako to možda izričito ne navode, njihovo priznanje te činjenice prilikom priznavanja postignuća za mene je dovoljno.

MG: Sitara, nedavno si stekla diplomu prvostupnice (s pohvalom) u biomedicinskim znanostima na Sveučilištu u Leicesteru u Engleskoj u dobi od 20 godina. Koji su tvoji trenutni ciljevi za budućnost?

SA: Imam toliko mnogo snova i nadanja (koje dopunjujem gotovo svaki dan) da bi ih bilo teško riječima opisati. Dok sam odrastala, shvatila sam da život koji se ne živi u službi čovječanstva nije vrijedan življenja. Želim provoditi istraživanja kako bi se u konačnici osiguralo liječenje za one bolesti koje se sada smatraju smrtonosnima. Želim promovirati obrazovanje i istraživanja u svojoj zemlji i nadam se da ću osnovati institucije sukladno cilju da budu dostupne svima, bez obzira na njihovo podrijetlo. Želim služiti koliko god mogu u bilo kojoj službi koju mi Bog namijeni i nadam se da ću iza sebe ostaviti bolji svijet nego što sam ga sama zatekla.

MG: Ako mogu pitati, što su to ispiti Središnje više službe (Central Superior Services)?

SA: CSS ispiti služe kako bi se odabrali ljudi za rad u javnim službama u različitim područjima rada vlade, kao što su vanjski poslovi i sl. U redu je jer šira javnost ne zna mnogo o njima.

MG: Ambasadorica si mladih za Pakistansku udrugu u Dubaiju. Tko ti je ponudio preuzimanje te uloge i što je to značilo?

SA: Pridružila sam se novoosnovanom Pakistanskom forumu mladih u Dubaiju nakon što me je kontaktirala njegova osnivačica, dr. Jamila Haq, koja je željela potaknuti i opremiti pakistansku mladež u UAE-u pružajući im svrhu i prilike. Organizacija radi u dvije glavne kategorije, pružajući zajednici bolje zdravstvene i obrazovne prilike. Od svog osnutka postigla je izvanredne ciljeve zahvaljujući stotinama volontera koji aktivno rade na poboljšanju života. Moja je uloga kao ambasadorice zastupati i širiti poruku Pakistanskog foruma mladih i čast mi je biti dio nečega tako nevjerojatnog i vidjeti kako raste tijekom godina. Vizija osnivača UAE-a, pokojnog Sheikha Zayeda bin Sultana, prvenstveno je bila obrazovana i osnažena mladež u kojoj žene imaju ravnopravnu ulogu u društvu. Sadašnje vodstvo tome posvećuje veliku pažnju. To se uistinu odražava i na svakodnevni život i prosperitet nacije u cijelosti. Stavovi su stoga znatno drugačiji.

MG: Je li tvoja vjera utjecala na tvoja akademska postignuća?

SA: Naša religija od nas muslimana zahtijeva da tražimo znanje gdje god je to moguće, čak i ako moramo putovati u Kinu kako bismo učili (kao što je rekao Časni Poslanik Islama s.a.v.s.). Za to nema dobnih ograničenja jer, kao što Časni Poslanik s.a.v.s. kaže, moramo tražiti znanje od kolijevke do groba. Islam ni na koji način nije prepreka ženama u ostvarivanju potencijala, kao što se to ponekad tvrdi. Upravo suprotno, Islam nas zapravo potiče na uspjeh i umnažanje naših talenata. Pozvani smo da nikada ne propustimo zlatne prilike za obrazovanje, već da ih umjesto toga zgrabimo i nastojimo postići izvrsnost u našim odabranim područjima interesa – bilo da se radi o znanosti ili drugim poljima… I to je upravo ono što pokušavam učiniti.

MG: Mislim da nitko ne može tvrditi da si propustila priliku, Sitara! Stekla si kvalifikacije za certificiranog stručnjaka za borbu protiv pranja novca (CAMS) 2017. godine u Dubaiju. To zvuči kao poprilično zanimljiva kvalifikacija. Možeš li nam objasniti što ti je to omogućilo i kako si razvila interes za tako specifično područje?

SA: Mnoge probleme u zemljama u razvoju uzrokuje nekoliko korumpiranih ljudi i njihova pogrešna postupanja s našom državnom imovinom. Mito i nepotizam naročito su česti u Pakistanu, pa bi poduzimanje mjera za njihovo suzbijanje trebalo biti naš prioritet. To se može postići sprječavanjem pranja novca, zapravo prekidanjem tog ciklusa, stoga me moja želja za promjenama  usmjerila prema tom polju. Certifikacija CAMS također pokriva sprječavanje financiranja terorizma i trgovine ljudima, a to je polje za koje se namjeravam dalje specijalizirati.

MG: To su pitanja od životne važnosti, Sitara. Misliš li da postoji nešto što možemo učiniti na individualnoj razini kako bismo spriječili financiranje terorizma i trgovinu ljudima?

SA: Svijest na individualnoj razini bila bi prvi korak! Mnogi ljudi jednostavno znaju da se takve stvari događaju, ali ne znaju na koji točno način, stoga je prijeko potrebno educirati stanovništvo. Primjerice, teroristi često koriste dobrotvorne organizacije koje obećavaju pružiti pomoć pogođenim područjima kao paravan za prikupljanje financijskih sredstava, a nevini ljudi doniraju iz suosjećanja i povjerenja, ne znajući gdje se novac troši i kome točno doniraju.

Drugi je korak onaj ka poboljšanju, a još jedan korak od veće važnosti na razini države bio bi potreba za odgovornošću naših agencija i osuvremenjivanje zakona. Nažalost, Pakistan desetljećima zaostaje u borbi protiv takvih kriminalaca i postoji vrlo malo ljudi koji su obučeni za suočavanje s tim problemima. Ako istraga otkrije da se takve prakse uistinu događaju, imamo ograničene mogućnosti u pogledu  kaznenog progona, ali nadam se da će nedavno pružena podrška Radne skupine za financijske aktivnosti (FATF) i vladina predanost uskoro početi donositi promjene. Inšallah.

MG: Nedavno si studirala u Leicesteru. Kako si doživjela britansku kulturu u usporedbi s pakistanskim i bliskoistočnim društvom?

SA: Život nacije živi u srcima i dušama njezinih ljudi, a Engleska je bez sumnje itekako jedinstveno mjesto za život zbog svoje povijesti i baštine. Iako je istina da su u Pakistanu i UAE-u okruženje i kultura općenito relativno konzervativni, postoji mnogo dobrih stvari koje se mogu naučiti od svih ljudi. Imala sam priliku tamo živjeti i naučiti kako biti još čvršća u svojim vrijednostima i uvjerenjima. Moji su roditelji u početku bili zabrinuti kad sam otišla (jer sam u to vrijeme bila maloljetna) i zapravo nisam provela mnogo vremena daleko od kuće. Međutim, živjela sam s ujakom, tetom i rođakom, koji su godine koje sam tamo provela učinili ljepšima nego što sam ikada mogla sanjati.

MG: Je li Purdah (Islamski propis muslimanskim ženama da pokriju glavu i tijelo u javnosti i ponašaju se skromno s muškarcima s kojima nisu u srodstvu) kao nauk odigrao neku ulogu u tvom životu?

SA: Purdah nikada nije bio prepreka ni u čemu, naprotiv, bio je neizmjeran blagoslov. Muslimanke koje su zadržale praksu Purdaha postigle su toliko mnogo stvari u povijesti, što je i danas vidljivo u svim područjima, bilo da se radi o medicini, zrakoplovstvu ili poučavanju. Problem s kojim se neki ljudi mogu susresti u pridržavanju Purdaha nikada nije bio sam Purdah ili da on bilo što sprječava, već način na koji ga shvaćamo. To su, primjerice, kompleks inferiornosti koji neki osjećaju i misle da možda nisu dovoljno moderni, no to je daleko od istine. Vjerujem da, nakon što stvarno shvatite razlog zbog kojeg ga se pridržavamo, odnosno zbog zadovoljstva Allaha, postat će izvor ugode, dostojanstva i samopouzdanja i bit će ga se lako pridržavati. To je dio mog identiteta kao Ahmadija muslimanke i iz toga crpim veliku snagu.

MG: Je li činjenica da si Ahmadija muslimanka na bilo koji način predstavljala zapreku u tvom obrazovanju i ciljevima u karijeri?

SA: Nikad. Kao ponosna Ahmadija muslimanka nisam ni na trenutak sumnjala da me moja religija sprječava u postizanju mojih ciljeva. Zapravo, to je izvor božanskih blagoslova i molitvi koje su bile razlog mog dosadašnjeg i budućeg putovanja.

MG: Kako uspijevaš ispuniti svoje vjerske dužnosti u okviru svog gustog rasporeda?

SA: Moje me iskustvo naučilo da, ako prije svega ispunjavate svoje vjerske obveze, sve ostalo jednostavno sjeda na svoje bez ikakvih problema i to je put do uspjeha u Dinu (vjeri) i Dunja (ovome svijetu). Nijedan čovjek ne može biti toliko zauzet da stvarno iskoristi sve sate koje nam Bog daje tijekom dana, a ako netko misli drugačije, onda on ne preuzima odgovornost za vrijeme koje troši. Ako netko ima postavljene prioritete, onda nikada nema problema.

MG: Kao Ahmadi muslimani, osjećamo da je Njegova Svetost Hazrat Mirza Masroor Ahmad (a.b.a.) naš duhovni poglavar i vođa. Koliko je Njegova Svetost (a.b.a.) utjecala na tvoj život?

SA: Ahmadija dijete treba biti ponosno što ima Njegovu Svetost Hazrata Mirzu Masroora Ahmada (a.b.a.) kao našeg duhovnog poglavara. Pogotovo kao dijete Waqf-e-Nau (dijete posvećeno služenju Ahmadijskoj muslimanskoj zajednici prije rođenja od strane svojih roditelja), uvijek sam se u svom životu ugledala na Njegovu Svetost (a.b.a.) da me vodi u svim životnim pitanja i, hvala Allahu, uvijek je u tome uspio. Samo kao primjer, nedavno sam se suočila s problemom koji se tiče mog obrazovanja i pisala Njegovoj Svetosti (a.b.a.) da me usmjeri. Međutim, bio je na putu pa nisam mogla dobiti odgovor. Kad se vratio, dobila sam termin za sastanak i otišla upoznati Njegovu Svetost (a.b.a.). Kad me je Njegova Svetost (a.b.a.) vidio, već je znao sve pojedinosti o mom problemu i dao mi je odgovor koji sam tražila, usmjeravajući me u trenutku kada ja i moja obitelj nismo znali što učiniti. Gledajući unatrag, to je bila najbolja opcija, čak i ako je u početku nismo vidjeli kao takvu prije nego što smo pitali Njegovu Svetost (a.b.a.). Hvala Allahu, svi smo sretni što je Njegova Svetost (a.b.a.) prisutan u našim životima i smatram da mu svatko od nas često treba pisati da bi iskoristio taj blagoslov.

MG: Dakle, koji su točno tvoji trenutni ciljevi, Sitara?

SA: Otkad znam za sebe, moj je san postati znanstvenicom i služiti čovječanstvu kroz istraživanje. Radit ću na tome da uskoro započnem doktorski studij, inšallah, i nastavit ću tim putem prema vodstvu Njegove Svetosti (a.b.a.).

MG: Hvala ti, Sitara, što si odvojila vrijeme kako bi nam ispričala nešto o svojim izvanrednim postignućima, za koja sam sigurna da su samo početak blagoslovljenog i korisnog života, potaknutog najplemenitijim namjerama, inšallah! Želiš li za kraj poslati neku poruku čitateljima ROR-a?

SA: Samo ću zatražiti njihove molitve… One mi znače sve na ovom svijetu!

Izvor: Review of Religions


[1] Sitara na jeziku urdu znači zvijezda.