Duhovni poglavar Ahmadijske muslimanske zajednice, Peti Kalif, Njegova Svetost, Hazreti Mirza Masroor Ahmad a.b.a., održao je povijesno glavno predavanje 8. listopada 2019. u sjedištu Organizacije Ujedinjenih Naoda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) u Parizu. Događaju je prisustvovalo više od 80 dužnosnika i gostiju, uključujući diplomate, političare, akademike i zastupnike savjetodavnih tijela, kao i poslovne vođe i ostale uvažene goste raznih profesija. Prije glavnog obraćanja, nekoliko uvaženih gostiju izašlo je na pozornicu i riječima hvale pozdravilo Ahmadijsku muslimansku zajednicu i njene napore u širenju islamske poruke mira u svijetu, također su pohvalili i njenu predanost humanitarnoj službi. Gostujući izlagači bili su: Ambasador Oumar Keïta, delegat Malija u UNESCO-u, vjerski savjetnik Ministarstva vanjskih poslova Francuske, g. Jean Christophe Auge, direktor središnjeg savjetničkog odbora za vjerska pitanja Ministarstva unutrašnjih poslova Francuske, g. Clément Rouchouse, gradonačelnik Eaubonne, g. Guillaume Dublineau, predsjednik NATO-va Memorijala, g. Willy Breton. Uvodno izlaganje o Ahmadijskoj muslimanskoj zajednici održao je tajnik Nacionalne službe za vanjske poslove Ahmadijske muslimanske zajednice u Francuskoj, g. Asif Arif. Službeni prijepis glavnog izlaganja Njegove Svetosti, Hazretija Mirze Masroora Ahmada (aba) nalazi se ispod.
Hazrati Mirza Masroor Ahmad (a.b.a.)
Hazreti Mirza Masroor Ahmad a.b.a., duhovni poglavar Ahmadijske muslimanske zajednice, Peti Kalif, rekao je:
Bismillahir Rahmanir Raheem, u ime Allaha, Milostivog i Milosnog.
Svim uvaženim gostima, Assalamo Alaikum Wa Rahmatullahe Wa Barakatohu – mir i Allahov blagoslov svima.
Prvo želim iskoristiti ovu priliku da zahvalim administraciji UNESCO-a na njihovom ljubaznom dopuštenju da održimo ovaj događaj.
Također, želio bih da bude zapisana moja iskrena zahvalnost svim gostima koji su prihvatili naš poziv i pojavili se da čuju govor osobe koja nije ni političar ni znanstvenik, već vođa vjerske zajednice – Ahmadija.
Ciljevi prema kojima je osnovan UNESCO izvrsni su i hvalevrijedni, a među njima su promicanje mira i ljudskog dostojanstva, promicanja vladavine prava, ljudskih prava i obrazovanja diljem svijeta.
UNESCO se također zalaže za slobodu tiska i zaštitu različitih kultura i kulturnih nasljeđa. Još jedan od ciljeva je iskorjenjivanje siromaštva, promicanje održivog razvoja, a time i osiguranje pozitivnog čovjekova nasljedstva, od kojeg će imati koristi buduće generacije.
Možda će neke iznenaditi da se, prema islamskom učenju, od muslimana zahtijeva predani rad u smjeru ispunjenja istih ciljeva i kontinuirano stremljenje za što većim napretkom čovječanstva. Takva služba se temelji na već prvom poglavlju Časnog Kur‘ana, u kojem se tvrdi da je Svemogući Allah „Gospodar svih svjetova“.
Ovaj stih je ključan za islamsku vjeru, jer se muslimane upućuje da shvate kako Svemogući Bog nije samo njihov Gospodar i Darovatelj, već Gospodar cijelog čovječanstva. On je Samilosni Darovatelj, bez obzira na kastu, klasu, uvjerenje ili boju kože, Svemogući Bog ispunjava potrebe svih Njegovih stvorenja. Shodno tome, istinski muslimani čvrsto vjeruju u jednakost svih ljudi, bez obzira na razlike u vjerovanjima. Vrijednosti međusobnog poštovanja i tolerancije moraju se čvrsto usaditi u društvo.
Predivno islamsko načelo, dano u drugom poglavlju, u stihu 139 Časnog Kur‘ana, poziva muslimane da slijede put na koji je ukazao Allah i usvoje Njegove atribute. Već spomenuta Allahova Darežljivost je sveobuhvatna, a On je Darovatelj svih ljudi, uključujući i one koji poriču Njegovo postojanje. Njegova Darežljivost i Samilost ostaju i s onima koji neprestano govore protiv Njega i onima koji čine okrutna djela.
U islamu, filozofija kažnjavanja ili sankcija koju je uspostavio Svemogući Bog, odnosi se više na zagrobni život, dok za vrijeme trajanja ovog života i u ovom svijetu Svemogući Allah nastavlja manifestirati svoju Darežljivost i Samilost. Upućujući muslimane da slijede Njegov put, Allah Svemogući naložio im je da pokažu suosjećanje i naklonost prema njihovim bližnjim stvorenjima. Iz toga jasno slijedi da je vjerska obaveza muslimana ispunjenje potreba drugih ljudi, bez obzira na vjeru, kulturu ili narodnost, te da uvijek budu ljubazni, suosjećajni i obazrivi na potrebe drugih.
Štoviše, Časni Kur‘an je proglasio da je Svemogući bog poslao Časnog Poslanika (neka su mir i Allahovi blagoslovi s njim) da bude izvor neprikosnovene milosti i dobročinstva za sve čovječanstvo. On je bio praktična manifestacija učenja o samilosnim učenjima islama. Nakon što je osnovao islam, Časni Poslanik Muhammed s.a.v.s. i njegovi sljedbenici bili su žrtve okrutnog i nehumanog tretmana ne-muslimana iz Meke, unatoč tome, takav tretman su otrpjeli sa strpljenjem i suzdržanošću.
Konačno, nakon pretrpljenih godina neumornog progona, Muhammedovi sljedbenici su migrirali u grad Medinu, gdje je Časni Poslanik Muhammed (neka su mir i Allahovi blagoslovi s njim) uspostavio mirovni sporazum između muslimana migranata, Židova i ostalih članova medinskog društva. Prema uvjetima mirovnog sporazuma, razne skupine su se obvezale na miran suživot, i međusobno uvažavanje prava u duhu zajedničkog života, tolerancije i suradnje.
Časni Poslanik Muhammed s.a.v.s. bio je izabran za čelnika države i pod njegovim vodstvom taj mirovni sporazum postao je primjer veličanstvene povelje ljudskih prava i uzornog gospodarenja, i jamac mira između različitih zajednica. Prorok islama (neka su mir i Allahovi blagoslovi s njim) uspostavio je neovisno sudstvo za rješavanje razmirica. Naglasio je da postoji samo jedan zakon, bez obzira na imetak, ugled i moć, te da će se sa svim ljudima postupati jednako i sukladno zakonu.
Na primjer, jednom prilikom imućna žena počinila je zločin, na što su mnogi stali u njenu obranu, uzevši u obzir njen ugled u društvu. Časni Poslanik Muhammed (neka su mir i Allahovi blagoslovi s njim) odbio je njihove sugestije za povlaštenim tretmanom i naglasio da zakon ne poznaje favoritizam ili nepotizam, te da se radi i o njegovoj kćeri i ona bi bila podložna zakonu kao i svi ostali.
Prorok islama (neka su mir i Allahovi blagoslovi s njim) uspostavio je i izvrstan obrazovni sustav koji je uzdigao intelektualne standarde društva. Pismeni i obrazovani ljudi bili su upućeni da podučavaju nepismene. Provedene su posebne mjere za obrazovanje siročadi i ostalih ranjivih članova društva. Cilj tih mjera bio je u jačanju slabih i nemoćnih, kako bi se mogli osamostaliti te napredovati kao članovi društva.
Uspostavljen je sustav oporezivanja kojim su se oporezivali bogatiji članovi društva, ti prihodi su korišteni za financiranje članova društva u nepovoljnijem položaju. Prema učenju Časnog Kur‘ana, Prorok islama (neka su mir i Allahovi blagoslovi s njim) uspostavio je poslovni kodeks i financijsku etiku koji su jamčili pravično poslovanje i trgovinu.
U vrijeme neobuzdane trgovine robovima i kada su vlasnici roblja tretirali svoje robove na nemilosrdan način, Prorok islama (neka su mir i Allahovi blagoslovi s njim) nastojao je provesti revoluciju u društvu. Vlasnicima robova bilo je naloženo da se odnose prema robovima sa suosjećanjem i poštovanjem, a Poslanik je opetovano naglašavao potrebu njihova puštanja.
Također, pod vodstvom Časnog Poslanika Muhammeda (neka su mir i Allahovi blagoslovi nad njim), razvijen je sustav sanitarne vodoopskrbe i odvodnje. Uveden je program čišćenja grada i ljudima je pruženo obrazovanje o potrebi održavanja osobne higijene i tjelesnog zdravlja. Ceste su bile unaprijeđene i proširene. Proveden je popis stanovništva kako bi se skupili podaci i utvrdile njihove potrebe.
Dakle, tijekom 7. stoljeća, pod vladavinom Proroka islama (neka su mir i Allahovi blagoslovi nad njime), postignut je zadivljujući napredak u poštovanju pojedinačnih i kolektivnih prava u Medini. Dapače, prvi put u arapskom svijetu, uspostavljeno je uredno sređeno i civilizirano društvo.
Umnogome, iz aspekta razvijene infrastrukture, usluga i što je još važnije, jedinstva i tolerancije, radilo se o uzornom multikulturnom društvu. Muslimani, unatoč tome što su bili migranti, uspješno su se integrirali u lokalno društvo i doprinijeli njegovu uspjehu i razvoju.
Nadalje, s obzirom na učenja islama, duboko nas rastužuje da se danas riječi Časnog Poslanikas.a.v.s. iskrivljuju, ili se pogrešno shvaćaju. Prikazuje ga se kao ratobornog vođu, dok istina ne može biti dalje od toga.
Istina je da je Prorok islama (neka su mir i Allahovi blagoslovi nad njime) proveo svaki trenutak svog života da promiče, svojim primjerom i učenjem islama, prava ljudi. Uspostavio je, za to vrijeme, neusporedivu povelju o ljudskim pravima, a njeno nasljeđe se osjeća i danas. Na primjer, poučavao je da bi ljudi trebali međusobno poštovati uvjerenja i osjećaje. Trebali bi se suzdržati od kritiziranja onog što ostali smatraju svetim.
Jednom je pred njega došao Židov koji se požalio na ponašanje svojeg najbližeg prijatelja. Prorok islama (neka su mir i Allahovi blagoslovi nad njime) ga je pozvao da ispriča o čemu je riječ. Rekao mu je da je njegov prijatelj Židov tvrdio kako je Mojsije (mir njemu) pozicioniran više od Proroka islama (neka su mir i Allahovi blagoslovi nad njime), što on nije mogao podnijeti.
Na to je žestoko uzvratio i odgovorio je da je Prorok islama ipak više pozicioniran. Kad je čuo tu priču, Časni Poslaniks.a.v.s. nije bio zadovoljan. Upozorio ga je da je trebao poštovati njegove vjerske osjećaje i da se nije smio svađati s njime. To su bila njegova nenadmašna učenja, i prema mom mišljenju, duboko me žalosti što se načelo međusobnog poštovanja, kao sredstvo postizanja ljubavi i jedinstva, žrtvuje u suvremenom svijetu pod krinkom tzv. slobode i čak u ime zabave.
Čak i osnivači religija više nisu pošteđeni ruganja i prijezira, unatoč tome njihovo ismijavanje duboko vrijeđa osjećaje i uzrokuje patnju milijunima njihovih sljedbenika diljem svijeta. S druge strane, Časni Kur‘an ide toliko naprijed da nalaže muslimanima da nikada ne govore loše o idolima drugih religija, jer će ih to uznemiriti te bi zauzvrat mogli loše govoriti o Bogu, a to bi posljedično narušilo mir i jedinstvo društva.
U smislu ispunjenja prava slabih i siromašnih, Časni Poslanik s.a.v.s. je uspostavio razne projekte kojima su podignuti životni standardi i instrumente kojima je osigurano da se ljudima ne može uskratiti njihovo dostojanstvo. Kako je često govorio, iako mnogi mogu osigurati visoki status svojim imetkom i bogatstvom, siromašni koji su moralni i obazrivi imaju daleko više koristi od imućnih kojima nije stalo do ostalih i koji žive isključivo od materijalnog bogatstva.
Čak i u malim stvarima, Časni Poslanik (neka su Allahovi blagoslovi i mir nad njim) posvetio je mnogo pažnje zaštiti neprivilegirane djece. Na primjer, uputio je muslimane da uvijek pozivaju siromašne i potrebite na društvena zbivanja ili gozbe. Ako bi se ranjivi ljudi izrabljivali od strane moćnih, Poslanik je govorio svojim sljedbenicima da uvijek pomažu slabijima kako bi se očuvala pravda.
Časni Poslanik (neka su Allahovi blagoslovi i mir nad njim) uvijek je težio ukidanju ropstva. Prema tome, Časni Poslanik s.a.v.s. je kontinuirano ponavljao svojim sljedbenicima da oslobode robove. Ako to nije bilo moguće u zadanom trenutku, onda im je naložio da ih bar hrane i odijevaju na isti način kako to čine i za sebe.
Još jedno pitanje koje se često postavlja je pitanje ženskih prava u islamu, tj. pretpostavlja se da islam ukida neka ženska prava. Ništa nije dalje od istine! Dapače, islam je po prvi puta uspostavio korpus ženskih prava. U ono vrijeme kada su žene i djevojčice bile diskriminirane i krajnje ponižene, Časni Poslanik (neka su Allahovi blagoslovi i mir nad njim) govorio je svojim sljedbenicima da osiguraju obrazovanje za djevojčice, te da se prema ženama odnose s poštovanjem.
Govorio je za one koji imaju tri kćeri, kojima su priskrbili najbolje obrazovanje, da će sigurno ući u raj. To je protivno tvrdnjama ekstremista da će ih nasilni džihad i klanje ne-muslimana odvesti u raj. Prorok islama (neka su Allahovi blagoslovi i mir nad njim) učio je ljude da je ulazak u raj osiguran obrazovanjem i odgojem djevojčica.
Na temelju tih učenja se obrazuju mnoge Ahmadijske djevojke diljem svijeta i uspijevaju u raznim područjima. One postaju doktorice, učiteljice, arhitektice i stručnjaci u raznim drugim profesijama koje služe čovječanstvu. Osigurali smo da je djevojkama dano jednako pravo na obrazovanje kao i dječacima. Zbog toga je stopa pismenosti Ahmadijskih djevojaka u razvijenom svijetu barem 99%. Osim obrazovanja, islam je prva religija koja je ženama dala pravo nasljeđivanja, pravo na razvod i ostala ljudska prava.
Časni Poslanik (neka su Allahovi blagoslovi i mir nad njim) naglasio je prava građana i susjeda i govorio da Allah naglašava njihova prava u tolikoj mjeri da se mogu uvrstiti u nasljednike vlastitih dobara. Time je Časni Poslanik (neka su Allahovi blagoslovi i mir nad njim) uspostavio univerzalna ljudska prava koja pripadaju svakom pojedincu, bez obzira na vjeru, uvjerenja, socijalni status ili narodnost.
Upravo sam govorio kako je Časni Poslanik s.a.v.s. obratio veliku pažnju na važnost obrazovanja. Odraz toga se može naći u periodu nakon prve bitke u povijesti islama. Unatoč lošoj opremljenosti, muslimani su uspjeli pobijediti mnogo jaču Mekansku vojsku uz Allahovu pomoć.
Nakon toga, Časni Poslanik Muhammed s.a.v.s. ponudio je oslobađanje svih pismenih zatvorenika pod uvjetom da poduče nepismene članove društva čitati i pisati. Na taj način, prije mnogo stoljeća, Prorok islama je uspostavio veoma uspješan model rehabilitacije i reintegracije zatvorenika u društvo, uz višestruku korist za društvo.
Često se tvrdi kako je islam vjera nasilja i rata, ali istina se jasno navodi u Časnom Kur‘anu. Tamo se navodi pravo na obranu i obrambeni rat kako bi se očuvala načela slobode vjeroispovijesti i slobode mišljenja za svo čovječanstvo. Kur‘an kaže, da se muslimani nisu branili od Mekanske vojske, nijedna crkva, sinagoga, hram, džamija ili bilo koje drugo mjesto bogoštovlja ne bi bilo sigurno, jer su protivnici islama bili odlučni da uklone sve oblike vjere.
Istina je da su rani muslimani ratovali, ali to su bili obrambeni ratovi vođeni s namjerom uspostave trajnog mira, i s ciljem zaštite prava ljudi i njihovih sloboda.
Ako danas postoje muslimani koji su usvojili ekstremističke stavove ili oni koji propovijedaju nasilje, to je zbog toga što su napustili islamska učenja ili su krajnje neuki. Terorizam se provodi zbog moći ili bogaćenja. Na sličan način, države koje provode nepravedne i ekstremne politike ciljaju na stjecanje geo-političke koristi i dominaciju nad drugima. Njihovo ponašanje nije u skladu s islamom.
Časni Kur‘an jasno tvrdi da ne smije postojati prisila u vjerskim stvarima. Islam zabranjuje agresiju, a tako su i Časni Poslanik (neka su Allahovi blagoslovi i mir nad njim) i njegovi pravedni nasljednici bili miroljubivi, te su težili pomirenju i u tu su svrhu poduzeli mnoge žrtve.
Još jedna neistinita tvrdnja protiv islama je i navodna nazadnost, ili nedostatak promicanja intelektualnog napretka. Radi se o nedopustivom stereotipu koji nema veze sa stvarnošću. Časni Kur‘an je naglasio važnost obrazovanja molitvom: „O Bože, povećaj moje znanje“. Ova molitva ulijeva nadu i moć muslimanima, i nadahnjuje ih za učenje i širi ljudski napredak prema znanju.
Istina je da u Kur‘an i učenja Časnog Poslanika nadahnuli radove generacija muslimanskih intelektualaca, filozofa i izumitelja u srednjem vijeku. Dapače, ako gledamo više od jednog tisućljeća unazad, možemo vidjeti da su muslimanski znanstvenici imali ključnu ulogu u promicanju općeg civilizacijskog napretka, poput razvoja novih tehnologija koje su promijenile svijet i ostaju i danas s nama.
Na primjer, prvu kameru je razvio Ibn Haytham, a njegov revolucionarni rad je prepoznao UNESCO, kada su ga prozvali „pionirom suvremene optike“. Također, zanimljivo je kako je riječ „kamera“ arapskog podrijetla, tj. dolazi od arapske riječi „qamara“.
U 12. je stoljeću muslimanski kartograf napravio prvu i najopširniju kartu svijeta u srednjem vijeku, koja je korištena stoljećima.
Nadalje, u svijetu medicine, izumi mnogih muslimanskih liječnika i znanstvenika su udarili temelje koji se osjećaju i danas. Mnoge kirurške instrumente su po prvi puta proizveli muslimanski liječnici Al-Zahrawi u 10. stoljeću.
U 17. stoljećuje engleski liječnik William Harvey proveo prvo slavno istraživanje o cirkulaciji krvi i funkcioniranju ljudskog srca. Međutim, kasnije se otkrilo da je 400 godina prije Harveyeva otkrića, Ibn Nafees, arapski liječnik, već objasnio osnove plućne cirkulacije u arapskim tekstovima.
U 9. stoljeću, Jabir ibn Hayyan revolucionirao je područje kemije, izumivši mnoge osnovne procese i aparate koji se koriste i danas.
Načela algebre prvi puta su razvili muslimani, isto vrijedi i za teoriju trigonometrije.
U suvremenom svijetu algoritmi su temelj suvremene računalne tehnologije, a matematičke temelje algoritama razvili su također muslimani.
Doprinosi muslimana intelektualnom razvoju i prosvjetljenju još se i danas raspoznaju.
Na primjer, New York Times u svojem članku koji je izdao njihov izvjestitelj za znanost, Dennis Overbye, spominje ulogu muslimanskog polihistora Al-Tusia. Autor članka navodi:
„Al-Tusi je objavio mnoge radove iz područja astronomije, etike, matematike i filozofije, čime je ostavio pečat jednog od velikih učenjaka svoga doba…Muslimani su stvorili društvo koje je u srednjem vijeku bilo znanstveni centar svijeta. Arapski jezik bio je sinonim za učenjake i znanost punih 500 godina, bio je sinonim za zlatno doba koje je predstavljalo preteču suvremenih sveučilišta…“
Dakle, od samih začetaka, islam je naglašavao iznimnu vrijednost učenja i pomicao je granice ljudskog znanja. Od svog osnutka 1889. Ahmadijska muslimanska zajednica je uvijek promicala obrazovanje svojih članova. Allahovom milošću, prvi muslimanski Nobelov laureat je bio Ahmadijac, prof. dr. Abdus Salam, istaknuti fizičar koji je osvojio Nobelovu nagradu iz fizike 1979. Tijekom cijelog svog života, prof. Salam govorio je kako islam, posebice Časni Kur‘an, služi kao inspiracija i smjernica za njegovo životno djelo. Govorio je kako u Kur‘anu postoji oko 750 stihova posvećenih znanosti, a koji su pospješili naše razumijevanje prirode i svemira.
Treći Kalif naše zajednice je priželjkivao novu renesansu koju bi predvodili veliki muslimanski znanstvenici i akademici, pa je tako unutar naše zajednice pokrenuta tradicija darivanja zlatnih medalja za izvrsnost u znanosti. Svake godine stotine Ahmadijskih muslimana, momaka i djevojaka, muškaraca i žena, osvajaju zlatne medalje.
Mi Ahmadije vjerujemo da je slobodan pristup obrazovanju ključ razbijanja začaranog kruga siromaštva, koje već generacijama uništava gospodarski slabe zemlje. To smo naučili od Svetog Proroka islama (neka su mir i Allahovi blagoslovi nad njim) koji je sugerirao muslimanima da financiraju obrazovanje ranjivih članova društva, poput siročadi.
Učio nas je da je duhovni napredak neraskidivo vezan sa službom čovječanstvu, što znači da se božja ljubav ne može zadobiti isključivo bogoštovljem i molitvom, već je potrebno da se musliman dokaže službom čovječanstvu. K tome, u 90. poglavlju, stih 15-17 Časnog Kur‘ana, muslimanima se nalaže da iskorijene glad i siromaštvo, da ispune potrebe siročadi te da obrazuju ranjivu i siromašnu djecu, kako bi se otvorile mogućnosti njihova napretka.
U svim dijelovima svijeta Ahmadijska muslimanska zajednica provodi ova plemenita učenja u djelo. Vjerujemo da je islam religija ljubavi i suosjećanja, te zbog toga služimo čovječanstvu bez ikakve suzdržanosti ili obzira na religiju ili narodnost.
Dakle, u dalekim i siromaštvom pogođenim dijelovima Afrike izgradili smo osnovne i srednje škole, otvorili bolnice i klinike. Pružamo čistu pitku vodu udaljenim mjestima i selima, brinemo se da su djeca slobodna pohađati škole, umjesto da provode dane putujući kilometrima daleko kako bi donosila vodu za svoje obitelji.
Uspostavili smo projekte izgradnje sela, koja uključuju zajednička javna okupljališta, pristup pitkoj vodi, infrastrukturu za solarnu energiju i ostale sadržaje. Sve usluge stoje na raspolaganju lokalnom stanovništvu, bez obzira na njihovu pozadinu ili uvjerenja. Sve napore Ahmadijske zajednice u tom smjeru motivira naša vjera.
Ljubav prema čovječanstvu, koju smatramo ključnom za iskorjenjivanje siromaštva i bijede, smatramo ključnom i za razvijanje održivog mira u svijetu. Kada bi ljudi imali hrane za jelo, vode za piće, sklonište, školu za sebe i svoju djecu i zdravstvenu skrb, tek tada bi imali uvjete da žive u miru i izbjegnu smrtonosni stisak frustracije i ogorčenja koje često ljude vodi u ekstremizam.
To su temeljna ljudska prava, dok ih ne zadovoljimo, tj. dok ne pomognemo ljudima da izbjegnu siromaštvo i bijedu, nećemo doživjeti istinski trajan mir u svijetu.
Na kraju, molim se svim srcem da će čovječanstvo zaboraviti na pohlepu i koristoljublje, te umjesto toga nastojati ukloniti bol i patnju onih koji pate u svijetu.
Ovim riječima, želim ponovno zahvaliti što ste nam se pridružili ove večeri. Zahvaljujem iz sveg srca.
Povezan:
English text: