Potraga za podrijetlom života – znak velikog dizajnera?
Kako se naše razumijevanje svemira povećava i prostranstvo ovog velikog svemira postaje sve razumljivije, naša potraga za traženjem podrijetla života također se pojačava. Prirodno je istražiti kako i zašto je svaki pedalj ove sferne stijene, naše zemlje, naseljen životom i to od najviše planine do najdubljeg mora? Nema poznatih dokaza o sličnim oblicima života ni na jednom drugom planetu Sunčevog sustava. Kako to da pusto kamenje, vulkani, meteoritska prašina, pijesak i kemikalije na našem relativno mladom planetu, starom samo 4,5 milijardi godina, kriju život? Kako je nastao život na zemlji?
Što je život?
Prije nego što pokušamo istražiti pitanje podrijetla života, moramo razumjeti što je život. Oxfordski rječnik definira život kao: ‘Stanje koje razlikuje životinje i biljke od anorganske tvari, uključujući sposobnost rasta, reprodukcije, funkcionalne aktivnosti i stalne promjene koje prethode smrti.’[i] U potrazi za podrijetlom života, naš najveći izazov je to što ne znamo kako je život izgledao u trenutku nastanka. Smatra se da su najstariji prihvaćeni fosili pronađeni u drevnim stijenama stari 3,5 milijarde godina. To su jednostanični mikroorganizmi poput suvremenih bakterija, a znanstvenici još uvijek pokušavaju razumjeti njihov značaj i podrijetlo.[ii] Tvrdi se da virusi trebaju druge za svoj opstanak i da se razmnožavaju samo inficiranjem stanica svojih domaćina; stoga virusi nisu mogli biti prvi. Dok je još jedan intrigantan prijedlog da su virusi možda doveli do razvoja staničnog života.[iii],[iv]
Koji su bitni životni procesi?
Da bi život funkcionirao, postoje određeni ključni/ esencijalni procesi. Sada, uzmimo primjer najmanje žive jedinice, stanice, i vidimo kako ti živi procesi funkcioniraju na najosnovnijoj razini u živoj stanici.Kao prvo, žive stanice trebaju imati strukturu jezgre, tj. zid ili granicu, i sposobnost da ostanu zajedno s drugim sličnim stanicama zbog svog strukturnog integriteta. U živoj stanici stanične membrane su izgrađene od lipida (masti), molekula koje sadrže duge lance ugljikovih atoma.Drugo, živa stanica treba proći kemijske reakcije kako bi se održala iskorištavanjem energije iz svoje okoline, što se naziva metabolizam. U živim stanicama proteini pomažu u odvijanju metabolizma – proteini su lanci aminokiselina (kemijskih spojeva), upleteni u oblike pereca. Proteini, poput enzima, pomažu u ubrzavanju kemijskih reakcija.Treće, živa stanica mora imati sposobnost razmnožavanja putem mehanizama koji uključuju izgradnju više stanica prenošenjem gena u izvorište. Geni su unaprijed postavljeni u molekule zvane nukleinske kiseline, kao što je deoksiribonukleinska kiselina, poznatija kao DNK ili DNA.
Teorije o nastanku života
Ne postoji trenutačni konsenzus među znanstvenicima o podrijetlu života i kako su se bitni procesi života spojili u takvom skladu. Postoji nekoliko teorija o podrijetlu života, a do danas ne postoji jedinstvena hipoteza koja je univerzalno prihvaćena na temelju dokaza. Međutim, proučavanje podrijetla života potvrdilo je da su čak i u najjednostavnijim stanicama tri bitna životna procesa neovisni i međusobno ovisni. Na primjer, u živoj stanici struktura, metabolizam i geni su izvanredno složeni, iznimno dobro koordinirani i oslonjeni jedni na druge. Na primjer, proteini zahtijevaju gene za svoje postojanje jer geni nose upute za stvaranje proteina; zauzvrat, proteini su neophodni za održavanje i kopiranje gena, pa su geni potrebni proteinima za postojanje. A proteini – stvoreni od strane gena – ključni su za izgradnju lipida za membrane, koji su potrebni za strukturni integritet stanica. Stoga su bitni procesi života isprepleteni, a stanice mogu funkcionirati samo u prisutnosti svih ovih bitnih sustava. Ovo bi shvaćanje odbacilo ideju ‘prvo jednog sustava života, kao što je ‘primordijalna juha’.
1. Jedan jedini sustav života
Ideju o „primordijalnoj juhi“ predložili su neovisni ruski znanstvenik Alexander Oparin i engleski genetičar John Haldane. Sugerirali su da je život u oceanima započeo spontano u obliku proteina nastalog mješavinom plinova u atmosferi i energije od udara groma.[v],[vi] To znači da je jedna komponenta života ne samo spontano nastala, preživjela, već je i na neki način stvorila druge vitalne komponente oko sebe. Sva dosadašnja znanstvena istraživanja nisu dala nikakve dokaze koji bi to potkrijepili u laboratoriju. Kada su osnovne jedinice proteina, nazvane aminokiseline, zagrijane u laboratoriju, u suhim uvjetima, spojile su se (polimerizirane su) kako bi formirale složeniju strukturu. Slični eksperimenti dali su određeni uspjeh u stvaranju složenih struktura, ali tim strukturama nedostaju kreativni kapaciteti i metabolička aktivnost.[vii],[viii] Stoga, istraživači počinju shvaćati da je pretpostavka da je život započeo kao jedna točka i da je ono što je prvo ‘izumilo’ ostale, kao da pokušavate napraviti automobil izradom šasije i nadati se da će se kotači i motor spontano pojaviti.[ix]
2. Prvo svi sustavi života
Alternativna hipoteza je da su se sva tri bitna sustava života, tj. stanična membrana, metabolizam i geni, pojavili zajedno u vrlo pojednostavljenom obliku.[x],[xi] Potraga za podrijetlom života dala je zamah hipotezi o svemu prvom.[xii] Ova ideja je podržana identifikacijom komponente RNA i lipidnog materijala koji čini staničnu membranu u Murchisonovom meteoritu.[xiii],[xiv],[xv] Laboratorijski eksperimenti demonstriraju da iste početne kemikalije mogu napraviti prekursore aminokiselina i lipida, sugerira se da su svi stanični podsustavi mogli nastati istovremeno kroz zajednički kemijski proces.[xvi]
Ključ je ono što se zove “kemija Zlatokose”: mješavina dovoljno raznolika da se mogu dogoditi složene reakcije, ali ne toliko da postane zbrkani nered. Koncept „kemije Zlatokose“ predlaže da prava mješavina kemijskih spojeva prolazi složene kemijske reakcije u točno vrijeme, točnom brzinom i završava u točnom trenutku kako bi se proizveo željeni materijal.[xvii]
Reflektivna misao
Proučavanje podrijetla života pokazuje da je čak i najosnovniji život iznimno složen. Najmanja poznata bakterija koja je metabolički neovisna pripada vrsti Pelagibacter ubique; ovaj najjednostavniji oblik života ima 1400 gena! Može li nevođena nasumična genetska aktivnost kroz nasumične mutacije uopće početi objašnjavati spontano podrijetlo tolikog broja gena koji rade skladno i učinkovito? Procjenjuje se da bi, da se prepusti slučaju, trebalo 10248 godina kako bi se formirala jedna proteinska molekula.[xviii] Samo 4,5 milijardi godina je prekratak vremenski okvir za neusmjeren nastanak života. Kako se svi pravi procesi, potrebni za nastanak života, mogu odvijati, u pravo vrijeme, u pravom redoslijedu i završiti u pravo vrijeme bez vodstva Majstorskog Stvoritelja? Prije 1500 godina, ovaj koncept pravog mjesta, pravog vremena i pravog izbora spominje se u Časnom Kur’anu. Uzvišeni Allah kaže: ‘Ko je stvorio sedam nebesa u skladu. Ne možete vidjeti nikakav nesklad u stvaranju Milostivog Boga. Zatim ponovno pogledajte: Vidite li kakvu manu? Da, pogledaj još jednom, i opet će ti se vid vratiti, samo zbunjen i umoran .’[xix]
Stupanj preciznosti u ovom svemiru može se racionalizirati samo prihvaćanjem da svjesna mudrost upravlja svrhovitim, progresivnim dizajnom korak po korak. Ovaj svijet je previše dobro ugođen da podržava život; iracionalna je i slijepa predrasuda inzistirati na tome da neusmjerena slučajnost i kaos mogu dovesti do koherentnih i dobro uravnoteženih procesa potrebnih za nastanak i održavanje života. Nerazborito je bespogovorno prihvatiti da je složen i dobro strukturiran život nastao bez vođenog dizajna, glavnog plana i domišljatog kreatora.
Islamski koncept nastanka života
Časni Kur’an kategorički odbacuje koncept slučajne evolucije bez unaprijed postavljenog dizajna. Časni Kur’an kaže: ‘ I Gospodar tvoj stvara šta hoće i bira koga hoće. Nije na njima da biraju. Slavljen neka je Allah, i daleko je On od svih onih što Mu se pridružuju .’[xx] Časni Kur’an objašnjava da se stvaranje dogodilo samo u progresivnoj fazi korak po korak. U različitim fazama razvoja života potrebni su različiti procesi kako bi se upravljao i oblikovao život. Glavni Stvoritelj pružio je ispravan sadržaj, proces i resurse u svakoj fazi. Ti su procesi optimizirani kako bi se stvorilo okruženje koje podržava život, bez mjesta za zbrkani nered. Drugim riječima, Majstorski dizajner stvorio je „kemiju Zlatokose“ za stvaranje života.
Ne postoji ni mrvica dokaza iz svakodnevne znanstvene prakse da slijepi, nasumični i nasumični biološki procesi dovode do vrlo preciznih, organiziranih, kohezivnih i koordiniranih strukturiranih ishoda. Časni Kur’an nas uči da je nastanak života dobro iscrtan, dobro očuvan i dobro proveden proces. Na svakom koraku koji je vodio do nastanka života, bio je izbor. Ruka Svevidećeg i Sveznajućeg Boga vodila je taj izbor prema usmjeravanju procesa na odmjeren način. Takva preciznost je izvan mogućnosti slijepog operatera prirodne selekcije. Bog je Stvoritelj; On sam bira. Genijalno i duboko znanje, ogromna moć i svjesna mudrost koja je potrebna za stvaranje „kemije Zlatokose“ iz milijuna bioloških mogućnosti, ne može se postići samo slučajno. Nastanak života je igra šaha, a ne igra na sreću. Na golemoj kockastoj ploči stvaranja, svaka kreacija se pomiče kvadrat za kvadratom na unaprijed određeno odredište.[xxi]
Podrijetlo života nije ni slučajnost, ni neupravljani i nevođeni proces evolucije; rezultat je majstorskog dizajna i kreacije od strane glavnog pokretača, koji vlada s veličanstvom i apsolutnom mudrošću. Zanat Majstora Dizajnera, našeg svemira, predstavlja red, strukturu i apsolutnu usklađenost; ili drugim riječima, pokazuje „kemiju Zlatokose“. Doista, ovaj besprijekoran dizajn „Zlatokose kemije“ živi je dokaz postojanja Velikog dizajnera. Svjesna mudrost i majstorski nacrt Sveznajućeg Boga jedino je racionalno objašnjenje nastanka života. ‘Što je tebi da ne očekuješ mudrost i postojanost od Allaha? I On vas je stvorio u različitim oblicima i različitim uvjetima.’[xxii]
O autoru:
Dr. Amtul Razzaq Carmichael MD, M Ed, FRCS (Gen Surg.), MBBS, konzultantica. Dobila je 1987. zlatne medalje za akademsku izvrsnost te se usavršila za kirurga u glavnim nastavnim bolnicama u Londonu, Edinburghu i Philadelphiji. Autorica je mnogih članaka za glavne recenzirane znanstvene časopise. Viša je članica uredništva Revije vjera kao i pomoćnica voditelja.
Završne bilješke:
[i] https://www.lexico.com/definition/life
[ii] http://awramik.faculty.geol.ucsb.edu/pubs/AWRA0500.pdf
[iii] https://www.nature.com/scitable/topicpage/the-origins-of-viruses-14398218/
[iv] https://www.newscientist.com/article/mg24732940-800-a-radical-new-theory-rewrites-the-story-of-how-life-on-earth-began/
[v] Haldane JBS (1929) Podrijetlo života. Racionalistički Annu 148:3–10
[vi] Oparin AI (1924) Proiskhozhedenie Zhizni. Mosckovskii Rabochii, Moskva. Ponovno tiskano i prevedeno izdanje Bernal JD (1967.) Podrijetlo života. Weidenfeld i Nicolson, London
[vii] Schwartz, AW Sidney W. Fox, 1912–1998. Orig Life Evol Biosph 29, 1–3 (1999). https://doi.org/10.1023/A:1006508001786
[viii] https://www.nature.com/articles/266078a0
[ix] https://www.newscientist.com/article/mg24732940-800-a-radical-new-theory-rewrites-the-story-of-how-life-on-earth-began/#ixzz6jh23RHOX
[x] https://www.nature.com/articles/266078a0
[xi] https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0022519315002192?via%3Dihub
[xii] https://www.pnas.org/content/110/33/13272
[xiii] https://cshperspectives.cshlp.org/content/2/3/a002105
[xiv] https://www.nature.com/articles/317792a0
[xv] https://www.newscientist.com/article/dn14142-genetic-building-blocks-may-have-formed-in-space/
[xvi] https://www.nature.com/articles/nchem.2202
[xvii] Giovannoni, SJ, Tripp, HJ, Givan, S., Podar, M., Vergin, KL, Baptista, D., et al. (2005.). Pojednostavljenje genoma u kozmopolitskoj oceanskoj bakteriji. Znanost 309, 1242–1245. 7
[xviii] Allen F 1958 Porijeklo svijeta — slučajno ili s naumom? U Božjim dokazima u svemiru koji se širi. Od Monsa JC. Thomas Samuel Publishers. Bombay, str. 20
[xix] Časni Kur’an. Poglavlje 67; Stih 4-5
[xx] Časni Kur’an. Poglavlje 28; Stih 69
[xxi] https://www.alislam.org/library/books/RRKT.pdf . stranica 351
[xxii] Časni Kur’an; Poglavlje 71; Stih 14-15