Život Poslanika (savs) II Pouzdanost u Allaha
Kratak Sadržaj
Nakon što je proučio Tešahhud, Teavuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da je, nakon što je poslao Časnog Poslanika (savs) kao savršen primjer cijelom čovječanstvu, Bog u njemu učvrstio svaku moralnu kvalitetu i razvio je do savršenstva. Zatim je Bog ohrabrio cijelo čovječanstvo, rekavši da ako želi uspostaviti najbolji moral u sebi, onda mora slijediti Časnog Poslanika (savs).
Hazreti Halifa (aba) je rekao da, budući da je isticao različite aspekte moralnog karaktera Časnog Poslanika (savs), danas će govoriti o Njegovom (savs) povjerenju u Boga; kako ga je prakticirao, naređivao i kako je postavio vlastiti primjer.
Vjera u Boga uklanja sve strahove
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Bog podučavao Časnog Poslanika (savs) o povjerenju u Allaha u raznim prilikama. Na primjer, Bog u Časnom Kur'anu kaže:
„O Vjerovjesniče, Mi smo tebe poslali kao svjedoka, i donosioca radosnih vijesti, i kao onog koji upozorava, i kao onog koji poziva Allahu po Njegovoj naredbi, i kao blistavo sunce.
I podari vjernicima radosne vijesti da će imati veliku blagodat od Allaha. I ne pokoravaj se nevjernicima i licemjerima, i ne obaziri se na njihovo vrijeđanje, i pouzdaj se u Allaha; jer Allah je dovoljan kao staratelj.“ (Kur'an, 33:46-49)
U drugom slučaju, Bog kaže u Časnom Kur'anu:
” Allah! Nema boga osim Njega! Zato, neka se u Allaha vjernici uzdaju.” (Kur'an, 64:14)
Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as): “Kada proučavamo život Hazreti Hatamul-Anbije” [Pečata Poslanika], neka je Allahov mir i blagoslov na njemu, vrlo je jasno da je posjedovao najviši nivo čestitosti i integriteta.
Uvijek je bio spreman žrtvovati svoj život za Boga. Bio je potpuno oslobođen straha ili nade od ljudi i polagao je povjerenje samo u svog Gospodara.
Njegova pokornost i odanost Božjoj volji bila je toliko potpuna da je propovijedao Njegovo jedinstvo bez straha od nesreća koje bi ga zadesile i bola i patnje koju bi morao podnijeti od ruku idolopoklonika. Izvršavajući naredbu svog Gospodara, prihvatio je svaku nevolju, teškoću i patnju.
Nepokolebljiv prijetnjama, ispunio je sve zahtjeve duhovne vježbe, propovijedanja i ohrabrenja. Zaista vam kažem da kroz historiju svih ostalih poslanika nije bilo nikoga ko je pokazao takvo povjerenje u Boga, propovijedao Njegovo jedinstvo, zabranjivao idolopoklonstvo suočen s tolikom opasnošću i ostao uvijek postojan i čvrst suočavajući se s tolikim neprijateljima.’ (Barahin-e-Ahmadija – Drugi tom, engleski prijevod, str. 130-131)
Preduvjet za potpunu predanost Svemogućem Bogu
Hazreti Halifa (aba) je dalje citirao Obećanog Mesiju (as), koji je napisao:
„Allahov Poslanik, naš Poslanik, je pravi primjer potpune predanosti Bogu, isključujući sve ostale. Časni Poslanik (savs) nije mario ni za čiju pohvalu ni za njihov prijekor.
Suočio se s bezbrojnim teškoćama, ali ga nije ni najmanje bilo briga. Nijedna pohlepa ili želja nisu mogle spriječiti Časnog Poslanika (savs) da izvrši Božije djelo koje je došao izvršiti.
Sve dok osoba ne bude u stanju vidjeti ovo stanje u sebi i ne prođe svoj test, nikada se ne bi trebala osloboditi brige.“
Štaviše, treba imati na umu da tek kada osoba postane potpuno posvećena Bogu, može njegovati povjerenje u Njega. To jest, da bi postala osoba koja vjeruje Bogu, preduvjet je da se prvo mora u potpunosti posvetiti Njemu.
Jer dok neko održava odnos povjerenja i ovisnosti o drugima, kako se može u potpunosti uzdati samo u Allaha? Kada osoba prekine sve svoje veze radi Boga, ona se odvaja od svijeta i stvara vezu s Bogom, a to se događa kada razvije apsolutno povjerenje u Boga.
Kao što je naš Plemeniti Poslanik, mir i blagoslov Allaha na njega, bio čovjek savršeno i potpuno posvećen Bogu, tako je i on posjedovao apsolutno povjerenje u Boga.
Upravo je to razlog zašto ga uopće nisu strahopoštovali moćni poglavari koji su zapovijedali velikim narodima i plemenima, i nije bio ni najmanje pogođen njihovim protivljenjem.
Časni Poslanik (savs) posjedovao je izvanredno vjerovanje u biće Svemogućeg Boga. Tako je preuzeo veličanstveni teret koji je stavljen na njega i suprotstavio se cijelom svijetu, ne smatrajući da ljudi imaju ikakvu moć.
Ovo je izvanredan primjer povjerenja u Boga, koji je bez premca u svijetu, jer u ovom slučaju osoba daje prednost Bogu, a svijet postaje njen protivnik.
Međutim, ovo stanje se ne razvija u osobi sve dok, kao da, ne vidi Boga, i dok ne povjeruje da će se nakon toga sigurno otvoriti druga vrata za nju. Kada osoba razvije ovo vjerovanje i sigurnost, rado će podnijeti neprijateljstvo čak i vlastite rodbine radi Boga.
Jer takvi ljudi znaju da će im Allah dati nove prijatelje. Čak će se odreći i svoje imovine jer znaju da će im biti dato nešto bolje.
Ukratko, biti potpuno predan Bogu, isključujući sve ostalo, znači dati prednost Božijem zadovoljstvu. U istini, potpuna predanost Bogu i povjerenje u Boga su, takoreći, blizanci.
Tajna koja podupire potpunu predanost Bogu je povjerenje u Boga, a preduvjet za povjerenje u Boga je potpuna predanost Bogu. Ovo je moje uvjerenje o toj temi.’ (Malfuzat, engleski prijevod, tom 4, str. 27-28)
Hazreti Halifa (aba) je nastavio citirati Obećanog Mesiju (as) koji piše:
Ne misli da je Uzvišeni Allah slab. On zaista posjeduje ogromnu moć. Kada se uzdaš u Njega za podršku u bilo kojoj stvari, On će ti priskočiti u pomoć.
“A onaj ko se u Allaha uzda – On mu je dovoljan.”
Međutim, oni kojima su prvi upućeni ovi ajeti bili su vjernici. Sve njihove misli vrtjele su se oko religije i prepuštali su svoje svjetovne poslove Bogu.
Zato ih je Uzvišeni Allah uvjeravao i govorio im da je On njihova podrška. I tako, jedna od blagodati pravednosti je da Uzvišeni Allah pruža sigurnost pobožnoj osobi od nevolja koje pogađaju njene vjerske poslove.
Uprkos tome što nije bio pismen, Časni Poslanik (savs) trebao se suočiti s cijelim svijetom, što je uključivalo sljedbenike Knjige, filozofe, visokointelektualce, učenjake i učene ljude.
Međutim, Časni Poslanik (savs) bio je toliko bogato blagoslovljen duhovnom opskrbom da je nadvladao sve njih i ispravio njihove greške. Ova duhovna opskrba je neusporediva. (Malfuzat, engleski prijevod, tom 1, str. 11)
Svemogući Bog nastavlja da se brine o onima koji se u Njega uzdaju
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) jednom prilikom rekao da ako neko položi svoje povjerenje u Boga, onda će mu sigurno biti data opskrba, baš kao ptici.
Ujutro, ptica napušta svoje gnijezdo praznog želuca, a vraća se u svoje gnijezdo navečer nakon što se najede do mile volje. U drugoj prilici, Časni Poslanik (savs) je rekao da nepažnja u svijetu ne znači smatrati nedozvoljenim ono što je dozvoljeno.
Umjesto toga, nepažnja u svijetu znači polagati više povjerenja u ono što leži u vašim rukama, više nego u ono što leži u Božjim rukama. Stoga, istinsko povjerenje u Boga znači polagati potpuno povjerenje u Boga, čak i kada posjedujemo sredstva za ispunjenje cilja.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je u drugoj prilici Časni Poslanik (savs) rekao da ako je nečija primarna briga njeno duhovno stanje, onda se Svemogući Allah brine o svim njenim drugim svjetovnim brigama.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je polaganje povjerenja u Boga dio svakodnevnog života Časnog Poslanika (savs). Kad god bi napuštao dom, molio bi se:
‘U ime Allaha, položivši svoje povjerenje u Njega; o Allahu, tražimo Tvoju zaštitu od posrtanja ili zalutanja, od činjenja pretjerivanja ili da se prema nama čine pretjerivanja, ili od usvajanja arogancije ili da se prema nama postupa na arogantan način.’
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, po ulasku u kuću, Časni Poslanik (savs) učinio dovu: ‘O Allahu, tražim dobro pri ulasku u svoj dom i dobro pri izlasku iz njega.
Ulazimo u ime Allaha i izlazimo u ime Allaha, i uzdamo se u Allaha, našeg Gospodara.’ Časni Poslanik (savs) je rekao da treba pozdraviti one u kući nakon što se prouči ova dova.
Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as), koji piše:
„Čovjekova vjera može napredovati samo kada slijedi upute Svemogućeg Boga i uspostavi svoje povjerenje u Boga. Jednom je Plemeniti Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, vidio Bilala (ra), kako skuplja hurme. Upitao ga je zašto to radi. Bilal (ra), rekao je da ih skuplja za sljedeći dan.
Poslanik (savs), ga je upitao: ‘Zar ne vjeruješ u Boga tevakula [pouzdanja u Njega]?’ Ali to je rekao samo Bilalu (ra); nije to rekao svima. Svakome se savjetuje i upućuje prema onome što može podnijeti.“ (Malfuzat, engleski prijevod, tom 9, 323)
Pouzdanje u Boga ne znači napustiti mjere opreza
Hazreti Halifa (aba) je rekao da polaganje povjerenja u Boga ne znači da treba napustiti svu brigu i mjere opreza. Zabilježeno je da je neko jednom pitao Časnog Poslanika (savs) da li treba ostaviti svoju kamilu nevezanu i položiti povjerenje u Boga, ili vezati kamilu, a zatim se uzdati u Boga.
Časni Poslanik (savs) je rekao da treba vezati svoju kamilu, a zatim se uzdati u Boga. Dakle, istinsko povjerenje u Allaha označava da se koriste sredstva i sposobnosti koje je Bog dao, a nakon toga se treba uzdati u Boga.
Jednom je osoba otišla u susret Časnom Poslaniku (savs) i ostavila svoju kamilu nevezanu ispred džamije. Kada se vratio, njegove kamile nigdje nije bilo.
Otišao je i rekao Časnom Poslaniku (savs) da se uzdao u Boga, ali da mu je deva pobjegla. Časni Poslanik (savs) je rekao da bi bilo bolje da je prvo vezao svoju kamilu, a zatim se uzdao u Boga.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se Časni Poslanik (savs) nije oslanjao na svijet i njegova sredstva; radije, njegov pogled je uvijek bio usmjeren na nebesa i uvijek se uzdao u Allaha za sve stvari.
Jednom je Musailima Kazab otišao Časnom Poslaniku (savs) s vojskom, rekavši da ako ga Časni Poslanik (savs) imenuje svojim nasljednikom, onda će on i njegova vojska prihvatiti islam. Islamsko stanje je bilo slabo i iz svjetovne perspektive, veći broj vojnika bi bio u njegovu korist.
Ipak, Časni Poslanik (savs) nije mario za svjetovnu prizmu i odbio je Musailimin prijedlog. Časni Poslanik (savs) je rekao da čak i da je Musailimah tražio granu u njegovoj ruci, on mu je ne bi dao.
Musailimina sudbina ne bi bila veća od one koju mu je Bog odredio, a ako se Musailimah okrene, onda je Časni Poslanik (savs) rekao da će ga sam Bog oštetiti. Časni Poslanik (savs) je rekao da je usnio san o Musailmi, u kojem je vidio sebe kako nosi dvije narukvice, i to mu se nije svidjelo. U snu je Časnom Poslaniku (savs) objavljeno da treba puhnuti u narukvice.
Kada je to učinio, narukvice su nestale. Časni Poslanik (savs) je to shvatio kao da će nakon njega biti dva lažna pretendenta, naime Asved Ansi i drugi Musailme Kazab. Ovo pokazuje dubinu povjerenja i vjerovanja u Boga Časnog Poslanika (savs).
Dženaze
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će predvoditi dženazu-namaz u odsustvu sljedećih osoba:
Mirza Safdar Mahmud iz Pakistana. Šehidom ga je učinio 2. septembra nepoznati napadač koji je na njega otvorio vatru s leđa, a zatim pobjegao s mjesta događaja.
Na dan ovog incidenta, Mirza Safdar Mahmud se uputio prema džamiji kada se napad dogodio. Po zanimanju je bio mehaničar i u svim svojim postupcima je primjenjivao transparentnost i istinu.
Uvijek je pomagao siromašnima i nijedan prosjak ne bi napustio njegovu radnju praznih ruku. Njegova supruga svjedoči da je posjedovao odlične moralne kvalitete, da je redovan u obavljanju ibadeta i da je uvijek redovno davao finansijske priloge i žrtve.
Bez obzira koliko je bio zauzet na poslu, davao je prednost događajima u Zajednici. Služio je lokalnom ogranku Zajednice u raznim svojstvima. On je otvarao džamiju za namaze.
Iza njega su ostali supruga i dva sina. Hazreti Halifa (aba) je dovio da Allah podari šehidu oprost i milost i da mu podari uzvišeni položaj u Džennetu. Neka Allah podari njegovoj porodici strpljenje i zaštiti ih.
Amatul Aziz, koja je nedavno preselila nakon duge bolesti, bila je unuka hazreti Mirze Bashiruddina Mahmuda Ahmada (ra). Bila je rodica Hazreti Halife (aba) i mlađa sestra Hazreti Halifine (aba) poštovane supruge.
Imala je dva sina, Mahmuda Iftihara i Hašira Ahmada. Oba sina su služila svojoj majci u potpunosti. Iako se suočavala s mnogim teškim životnim okolnostima, podnosila ih je s velikim strpljenjem.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da rijetko viđa ljude tako strpljive kao što je ona bila. Mnogo je služila svojim roditeljima. Mnogo je voljela Halifat i odgajala je svoju djecu na odličan način.
Nikada nije rekla niti podnijela čuti bilo šta negativno o bilo kome. Čak i kada su je ljudi lažno optuživali ili loše govorili o njoj, uvijek je izbjegavala sukobe po svaku cijenu.
Uvijek je bila ljubazna prema drugima i nije mogla podnijeti da ih vidi u nelagodi. Imala je veliko povjerenje u Allaha. Naređivala je svojoj djeci da vole Halifat i budu odana sistemu Zajednice.
Više je brinula o drugima nego o sebi. Njen muž je imao djecu od prve žene koja je preselila, a ona je uvijek učila svoju djecu da žive u slozi zajedno, a to je nešto što je i Hazreti Halifa (aba) potvrdio.
Uvijek je prakticirala ono što je propovijedala. Skrivala je tajne i mane drugih. Hazreti Halifa (aba) je dovio da joj Allah podari oprost i milost i uzdigne njen položaj.
Rašid Ahmad Hayat iz Pakistana. Iza njega su ostali supruga, dvije kćerke i četiri sina. Njegov sin je imam i služi kao zamjenik direktora Džamiatul Mubašireen u Gani.
Zbog obavljanja službe nije mogao prisustvovati očevoj dženazi. Bio je predan služenju i džematu, volio je Halifat i redovno je učio Časni Kur'an. Redovno je davao finansijske priloge. Hazreti Halifa (aba) je dovio Allahu da mu podari oprost i milost.