Život Poslanika II Vjera u Allahovu moć

Kratak Sadržaj

Nakon što je proučio Tešahhud, Teavuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti govoriti o standardu Časnog Poslanika (savs) da se oslanja na Boga.

Dove za uklanjanje briga

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Poslanik (savs) jednom rekao da ko sedam puta izgovori sljedeće: ‘Allah mi je dovoljan, nema nikoga osim Njega dostojnog obožavanja, u Njega se uzdam, a On je Gospodar veličanstvenog prijestolja’, Allah će biti dovoljan da ukloni sve što brine tu osobu.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jednom Poslanik (savs) rekao da bi mu, kad god bi bio zabrinut zbog nečega, došao melek Džibril (as) i rekao mu da uči: ‘Pouzdam se u Živo Biće Koje nikada neće umrijeti. Sva hvala pripada Allahu, Koji nema sina ni partnera.

Nikada Mu nije bio potreban partner da Mu pomogne u slabosti. Veličajte Njegovu veličinu s velikim žarom.’

Hazreti Halifa (aba) je rekao da bi Časni Poslanik (savs) rekao: ‘O Allahu, prihvatio sam pokornost Tebi i vjerujem u Tebe i uzdao sam se u Tebe i klanjam se Tebi.

Samo uz Tvoju pomoć mogu se suočiti sa svime. O Allahu, Tvojom čašću tražim utočište od toga da budem osuđen na krivi put. Nema nikoga dostojnog obožavanja osim Tebe. Ti si Jedini Živi i nikada nećeš umrijeti, dok će sva stvorenja umrijeti.’

Vjerovati Bogu ne znači napustiti sredstva koja je On dao

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) uvijek razmišljao o Bogu. Svakako, Časni Poslanik (savs) nije napustio svjetovna sredstva; međutim, nakon što ih je koristio, nikada nije polagao povjerenje u njih, već se isključivo oslanjao na Allaha.

Zabilježeno je da je u vrijeme zabrinutosti Časni Poslanik (savs) dovio: ‘Nema nikoga dostojnog obožavanja; On je Gospodar velikog prijestolja suverenosti.

Nema nikoga dostojnog obožavanja; On je Gospodar nebesa i zemlje i velikog prijestolja.’ Drugim riječima, Časni Poslanik (savs) je izrazio da je svo svoje povjerenje položio u Allaha.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Poslanik Ibrahim (as) učinio dovu: “Allah nam je dovoljan i On je najbolji Zaštitnik” kada je stavljen u vatru.

Zabilježeno je da je Časni Poslanik (savs) učinio istu dovu kada je obaviješten da su nevjernici pripremili veliku vojsku za njega i da se treba bojati. Umjesto da se boji, vjera Časnog Poslanika (savs) se samo povećala, i on je izgovorio ovu dovu.

Odbacivanje svjetovnih iskušenja i potpuno povjerenje u Boga od strane Časnog Poslanika (savs)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je bilo raznih slučajeva u kojima su Mekkanlije nudili Časnom Poslaniku (savs) mnogo toga da odustane od svoje misije; međutim, Časni Poslanik (savs) bi uvijek ostajao odlučan.

Jednom prilikom, mekanski poglavica pristupio je Časnom Poslaniku (savs) u vrijeme kada je islam stalno rastao. Rekao je Časnom Poslaniku (savs) da ima visok položaj u njegovoj porodici; međutim, on ih sramoti porukom koju širi.

Tada je ovaj poglavica rekao da ako Časni Poslanik (savs) želi bogatstvo, učinit će ga najbogatijim u zemlji. Ako želi utjecaj, onda će ga učiniti velikim poglavarom bez kojeg se neće donositi nikakve odluke.

Ako želi suverenitet, onda će ga prihvatiti kao svog kralja. Ili, ako ga je opsjedao neki zli duh, onda će potrošiti svoj novac da ga liječe najbolji ljekari dok se ne izliječi. Na to je Časni Poslanik (savs) progovorio:

„ U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ha Mim. Hamidun medžidun – Posjednik hvala, Posjednik veličanstva. Objavljivanje ovoga je od Samilosnog, Milostivog.

Knjiga čiji su ajeti jasno objašnjeni – u obliku Kur’ana, koji je vrlo jasan i izražajan – za ljude koji imaju znanje. Donosi radosne vijesti i upozorava.

Ali većina njih se okreće i ne čuje. I oni kažu: “Naša srca su pod pokrivačima od onoga čemu nas ti pozivaš.”“ (Časni Kur'an, 41:1-6)

Kada je Časni Poslanik (savs) ovo izgovorio, rekao je Utbi, poglavici, da je sada odluka na njemu. Kada su se njihovi napori da zaustave Časnog Poslanika (savs) pokazali uzaludnim, poglavice su se okupile i otišle kod ujaka Časnog Poslanika (savs), Ebu Taliba, i rekle da su pokušali sve i da će se, ako ne zaustavi svog nećaka, boriti protiv obojice.

Ebu Talib je pozvao svog nećaka i rekao im šta mekanski poglavice govore i zamolio ga da razmotri njihovu ponudu. Časni Poslanik (savs) je odgovorio: ‘Čak i da stave sunce u moju desnu ruku, a mjesec u lijevu, nikada neću odustati od svoje misije i nastavit ću dok Bog ne objavi da se završi ili dok ne umrem u ovom poduhvatu.’

Nakon toga, Ebu Talib je rekao Časnom Poslaniku (savs) da nastavi sa svojom misijom i da ga ništa neće natjerati da se odrekne svoje podrške za njega.

Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as) koji piše:

„Kada su objavljeni ajeti [Časnog Kur'ana] koji osuđuju pagane kao odvratne, zagađene i najgore od stvorenja, kao glupe i potomke šejtana, i da će njihovi idoli biti gorivo za vatru i da će biti bačeni u Džehenem, Ebu Talib je poslao po Časnog Poslanika, neka je mir i blagoslov Allaha na njega, i rekao mu: ‘Sine moga brata, ljudi su jako razjareni tvojim zloupotrebama i odlučni su da ubiju i tebe i mene.

Nazvao si njihove mudrace budalama, a njihove pretke si nazvao najgorim od stvorenja, a njihove štovane bogove si nazvao drvetom i gorivom za vatru i općenito si ih sve opisao kao odvratne, potomke šejtana i zagađene.

Savjetujem ti, kao tvoj dobronamjernik, da kontroliraš svoj jezik i prestaneš sa svim ovim zloupotrebama; inače, ne bih imao moć da te zaštitim od gnjeva ljudi.'“

Časni Poslanik (savs), odgovori: Ujače, nisam izrekao nikakvu uvredu. Sve što sam rekao je činjenica i u potpunosti je relevantno za situaciju. Zbog toga sam poslan.

Ako bi ovo uključivalo moju smrt, rado bih prihvatio takvu smrt za sebe. Moj život je posvećen ovoj svrsi i ne mogu se suzdržati od izražavanja istine iz straha od smrti.

Ujače, ako si zabrinut zbog vlastite slabosti i zbog problema u koje bi mogao biti upleten, mogao bi povući svoju zaštitu od mene. Bog zna da mi ne trebaš.

Nikada se neću suzdržati od prenošenja Božje poruke. Zapovijedi moga Gospodara smatram dražima od svog života. Ako bih bio ubijen u ovom cilju, želio bih biti vraćen u život kako bih svaki put umro u Allahovom cilju. Ne osjećam strah. Naprotiv, smatram da je najugodnije patiti u ovom cilju.

Dok je Časni Poslanik (savs), govorio, njegovo lice je sjalo svjetlošću istine. Kada je završio, Ebu Talib, primijetivši svjetlost na njegovom licu, bio je obuzet emocijama i rekao je: „Nisam bio svjestan tvog uzvišenog stanja. Ti postojiš u drugom svijetu i u drugom stanju. Idi i nastavi kako želiš. Dok god sam živ, podržavat ću te do granica svojih mogućnosti.“

(Izala-e-Auham, str. 16–18,  Ruhani Khazain, tom 3, str. 110–111, preuzeto iz  Tadhkirah, engleski prijevod, str. 228-229)

Vjerujte u Boga čak i u teškim vremenima

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) pokazao veliko povjerenje u Boga i u vrijeme svoje seobe iz Meke u Medinu. Kada je naredio Hazreti Aliju (savs) da prenoći kod njega, Časni Poslanik (savs) ga je s najvećom sigurnošću uvjerio da neprijatelj neće moći nauditi ni dlaci na njegovoj glavi.

Čak i kada je njegov dom bio okružen ljudima spremnim da ga ubiju, Časni Poslanik (savs) je položio potpuno povjerenje u Boga i prošao pored tih ljudi potpuno neprimjećen.

Po dolasku do pećine Sevr, pratili su ga vješti tragači, od kojih je jedan stigao do ulaza u pećinu i rekao da ako je Muhammed (savs) negdje, to bi bilo u ovoj pećini.

Da je iko želio, lako je mogao pogledati u pećinu da vidi da li je Časni Poslanik (savs) zaista tamo. Pa ipak, čak ni u tom slučaju, Časni Poslanik (savs) nije bio ni najmanje zabrinut.

Umjesto da izrazi bilo kakvu zabrinutost, Časni Poslanik (savs) je rekao svom ashabu Hazreti Ebu Bekru (ra) da njih dvojica nisu sami u pećini; nego, s njima je bio i treći: Bog.

Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as) koji piše:

„Istina i iskrenost Ebu Bekra Sidika (ra) izašle su na vidjelo dok je oko njega plamtila vatra, u vrijeme kada je Časni Poslanik (savs), bio okružen svojim napadačima.

Iako su neki od njih bili mišljenja da ga jednostavno treba protjerati iz Meke, većina ih je zapravo nastojala okončati njegov život. U tom času, hazreti Ebu Bekr Sidik (ra) pokazao je svoju iskrenost i odanost, što će sjati kao primjer do kraja vremena.

U ovom teškom času, sam izbor Časnog Poslanika (savs), snažan je argument u korist izvrsnosti i vrhunske odanosti hazreti Ebu Bekra Sidika (ra)…

To je također slučaj i sa izborom Časnog Poslanika(savs).“ U to vrijeme, Časni Poslanik (savs) je imao sedamdeset ili osamdeset ashaba, pa čak je i Hazreti Ali (ra) bio s njim, ali od svih tih ashaba, Časni Poslanik (savs) nije izabrao nikoga drugog do Hazreti Ebu Bekra (ra).

U čemu je tajna ovoga? Činjenica je da Poslanik vidi okom Svemogućeg Boga, a njegov uvid dolazi od Svemogućeg Boga. Stoga je Uzvišeni Allah obavijestio Časnog Poslanika (savs), putem vizije i objave da je najbolja i najprikladnija osoba za ovaj zadatak Hazreti Ebu Bekr Siddik (ra).

Hazreti Ebu Bekr (ra), pratio je Časnog Poslanika (savs) u ovom teškom času. Ovo je bilo vrijeme opasnog iskušenja. Kada je slično vrijeme svanulo Mesiji (as), njegovi učenici su ga napustili i pobjegli, a jedan od njih je čak stao pred njega i prokleo ga.

Ali svaki od plemenitih ashaba Časnog Poslanika (savs) pokazao je potpunu odanost. Stoga je hazreti Ebu Bekr Sidik (ra) stajao uz Časnog Poslanika (savs) i pružio mu punu podršku, a kada su stigli do pećine poznate kao Pećina Sevr, obojica su se sklonili u pećinu.

Zli nevjernici koji su se zavjerili da naude Časnom Poslaniku (savs) odvedeni su u ovu pećinu u svojoj potrazi. Hazreti Ebu Bekr Sidik (ra) se pokorio Časnom Poslaniku (savs) : ‘Sada su nam ovi ljudi na putu, i ako iko od njih i malo pogleda dolje, moći će nas vidjeti i bit ćemo uhvaćeni.’

U tom trenutku, Časni Poslanik (savs) je rekao: „Ne boj se nimalo, jer Uzvišeni Allah je s nama. Razmislite o ovim riječima.“ Časni Poslanik (savs), pridružuje se Hazreti Ebu Bekru Sidiku (ra) i kaže: Zaista, Allah je s nama.“

Arapske riječi maana odnose se na oboje, tj. ‘s tobom i sa mnom’. Uzvišeni Allah je stavio Časnog Poslanika (savs), na jednu stranu, a Hazreti Ebu Bekra Sidika (ra) na drugu.

U to vrijeme, obojica su bili u stanju iskušenja. Jer je to bio trenutak kada su temelji islama trebali biti ili osigurani ili dovedeni do kraja.

Neprijatelj je stajao na ulazu u pećinu, a iznosila su se različita mišljenja. Neki su govorili da pećinu treba pretražiti jer otisci stopala završavaju u pećini, dok su drugi isticali da je nemoguće da osoba prođe ovuda i uđe u pećinu, jer je pauk ispleo mrežu na ulazu u pećinu, a golubica je položila jaja.

Ove rasprave su se mogle čuti iznutra pećine, a i Časni Poslanik (savs) ih je mogao jasno čuti. U ovakvom stanju stvari, neprijatelj je došao da ih obojicu ubije i krenuo je s ogromnom snagom da izvrši svoj zadatak, ali samo primijetite izvanrednu hrabrost Časnog Poslanika (savs), koji kaže svom istinskom prijatelju:

Ne strahuj, jer Allah je s nama. Ove riječi očigledno pokazuju da je Časni Poslanik (savs) izgovorio spomenutu frazu svojim jezikom, jer su se takve riječi mogle izraziti samo glasom, a ne znakovnim jezikom.

Neprijatelj je stajao vani i međusobno se dogovarao, a unutar pećine su i ashab i Poslanik (savs) bili zauzeti razgovorom. Časni Poslanik (savs) nije se brinuo da će neprijatelj čuti njegov glas, a to je dokaz njegove izvanredne vjere i uvida u Uzvišenog Allaha.

To pokazuje da je imao puno povjerenje u obećanja Svemogućeg Boga.’ (Malfuzat, engleski prijevod, tom 2, str. 90-92)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će nastaviti prepričavati ove događaje u budućnosti.