Post je čin suzdržavanja od jela i od pića tokom nekog određenog vremena, a taj čin se nalazi u svim svjetskim religijama u jednom obliku. U svetom Kur’anu piše:
„O vi koji vjerujete! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste postali bogobojazni.“[1]
U hinduizmu je post poznat kao ‘varat’ ili ‘barat’. Samo se isposnici moraju suzdržavati od hrane četrdeset dana. Za ostale vjernike postupak posta je fleksibilniji; smiju jesti voće, piti mlijeko i vodu, a tokom posta zabranjena je samo hrana koja se kuha na vatri. Ovo i daljnje pojedinosti o postu u hinduizmu mogu se naći u Sanatan Dharmu.[2]
U konfucionizmu, vjernici koji poste moraju nositi svijetlu čistu lanenu odjeću i zamijeniti hranu.
U budizmu redovnici i redovnice jedu u podne, a nakon toga uopće ne jedu. Glavni razlozi zbog kojih poste prije svega su iz zdravstvenih razloga, ali post im omogućava duboku meditaciju. Osim časnih sestara i svećenika, budisti uopšte ne poste, jer vjeruju da ih to skreće sa ‘Srednjeg puta’.
U judaizmu, prije babilonskog izgnanstva, post se nazivao ‘mučnom dušom’. U Levitskom zakoniku 23:27 piše: „Desetog dana sedmog mjeseca biće dan pomirenja, to će biti sveti saziv; i vi ćete poraziti svoje duše.“ Ovo je godišnji post koji pada na dan kad je Bog izbavio sljedbenike Mojsija, odnosno Musaaa.s. od faraona.[3]
Tokom babilonskog progonstva određena su još četiri posta u spomen na opsadu i uništenje Jeruzalema. Postoje i dodatni postovi iz određenih razloga, poput iskupljenja grijeha. Čitali smo, „i okupili su se u Mispi, izvadili vode i izlili je pred Jehovom i postili tog dana.“[4] Mojsije je dva puta postio u svom životu četrdeset dana. Prvi put je bio prije nego što je primio 10 Božijih zapovijesti, a drugi put, po povratku, kad je zatekao Izraelce kako vrše idolopoklonstvo:
„Kad sam se popeo na goru da primim kamene ploče, čak i ploče zavjeta koje je Bog sklopio s vama, tada sam boravio na gori četrdeset dana i četrdeset noći, niti jeo hljeb niti pio vodu; i Gospod mi dade dvije kamene ploče … I reče mi On: ‘Ustani, siđi odavde!’ jer se narod tvoj koji si doveo iz Egipta pokvario; … Pa se okrenuh i siđoh s gore … I padoh pred Gospodom kao prvih četrdeset dana i četrdeset noći: nisam jeo ni hljeba ni pio vode , zbog svih svojih grijeha kojima ste zgriješili …“[5]
U kršćanstvu čitamo da je Isus, odnosno Isaa.s. četrdeset dana postio suzdržavajući se od hrane: „Tada je Isusa Duh Sveti odveo u pustinju gdje ga je iskušavao vrag, odnosno šejtan. Nakon posta od četrdeset dana i četrdeset noći, bio je prosvećen.“[6]
Isus a.s. je postio ovo dugo razdoblje samo jednom u životu. Možda ga vrag više nije napastvovao. U Novom zavjetu njegov četrdesetodnevni post spominje se samo jednom. U katoličanstvu je zabranjeno samo meso za vrijeme posta. Hljeb, maslac, povrće, voće i sve vrste pića mogu se konzumirati u svježem stanju.
U protestantskoj crkvi post nije obavezan. Kršćanin može postiti, a to mu je poput vježbe discipline. Ne postoje prehrambena pravila i zabrane, a vrijeme i način posta prepušteni su diskreciji pojedinca.
Post u Islamu
Nakon kratkog pregleda posta u drugim religijama, sada dolazimo do Islama. Post je prvi put propisan 2. godine po Hidžri (nakon hidžre), kada je iz Časnog Kur’ana objavljen sljedeći ajet:
„O vi koji vjerujete! Propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste postali bogobojazni.“[7]
Nakon toga uslijedila je zapovijest koja je Ramazan, deveti mjesec u islamskom kalendaru, odredila kao mjesec posta:
„Mjesec Ramazan je onaj u kom je Kur’an objavljen kao jedna uzvišena Uputa za ljude, u kom je jasno objašnjenje Upute i Furkan (razlikovanje istine od neistine). Zato, ko god je od vas prisutan u ovom mjesecu kod kuće, neka posti. A ko god je bolestan ili je na putu, neka isposti isti broj drugih dana. Allah vam želi olakšicu i ne želi teškoće za vas.“[8]
U skladu s tim, Ramazan 2. godine po Hidžri postao je prvi Ramazan koji je ikada bio spomenut kao mjesec posta.
Post je obavezan za svakog odraslog muslimana; oni koji su bolesni ili su na putu trebali bi postiti isti broj nekih drugih dana, da bi nadoknadili propušteni post, kad se oporave ili kad im putovanje završi. Oni koji su trajno bolesni, suočavaju se s dugotrajnim lošim zdravljem ili pate od bolesti koje im iz medicinskih razloga ne omogućuju post, savjetuje se da za svaki post nahrane siromašnu osobu, ako to mogu priuštiti. Ovo pravilo se odnosi i na trudnice i one koje njeguju svoju djecu.[9]
To vrijedi i za one koji su stalno na putu, poput vozača, čuvara vozova, pilota itd. Ni oni nisu izuzeti.[10] U svrhu posta, ne računaju se putnici. Islamski post traje od zore do mraka. Vjernici se u ovom razdoblju suzdržavaju od hrane i pića i svih vrsta bračnih odnosa. Doručak prije zore savjetuje se da bi se izbjeglo nepotrebno opterećenje tijela. Odmah nakon izlaska sunca, vjerniku se naređuje da počne postiti i to bez odgađanja. Časni Poslaniks.a.v.s. savjetovao je: „Ljudi će i dalje imati dobro sve dok otvore svoj post odmah nakon izlaska pa sve do zalaska sunca.“[11]
Suština naredbe o postu je pokoravanje Bogu. Drugim riječima, kad se kaže ‘apstinirati’, ne smije se jesti; i kad se kaže ‘jedi’, onda se treba pokoravati bez nepotrebnog odgađanja. Dalje, islamsko učenje o postu više je propisano i rigoroznije je nego u nekim drugim vjerama.
Na primjer, u nekim religijama zabranjena je samo kuhana ili pečena hrana, dok se može jesti puno voća i pića te bilo koja količina vode. U određenim vjerama zabranjeno je samo meso, a sve ostale jestive proizvode možete slobodno jesti. Takvi dodaci narušavaju samu svrhu posta i njegovu stvarnu suštinu, odnosno suzdržavanje od hrane i pića se zanemaruje.
U nekim religijama je post obavezan samo za vodstvo, a ne i za obične sljedbenike. Međutim, Islam nalaže post svim odraslima, izuzeće je samo kod ljudi koji su iz nekog razloga nesposobni to napraviti. Druge religije uglavnom koriste solarni kalendar za regulisanje posta, a kao rezultat toga, njihovi postovi uvijek padaju u iste određene dane svake godine.
Islam u tu svrhu usvaja lunarni kalendar, što znači da se islamski post poštuje oko godine u različitim godišnjim dobima tokom vjerničkog života; tako je cijela godina uključena u ovu svetu praksu. Suzdržavanje od hrane nije jedina svrha Ramazana. Časni Poslanik Muhammeds.a.v.s. je rekao:
„Post je štit; tako da onog dana kad neko od vas posti, ne bi se trebao upuštati u neprikladne razgovore niti bi trebao vikati. A ako ga neko zlostavlja ili se bori s njim, jednostavno mu treba reći: ‘Ja postim’.“[12]
Dakle, post je štit od zla. Ako se neko prepusti nepriličnim temama ili postupcima, njegov post neće biti koristan. Časni Poslaniks.a.v.s. je rekao:
„Ko se ne kloni izgovaranja laži riječima i djelima, trebao bi znati da Bogu ne treba njegovo suzdržavanje od jela i pića.“[13]
Osobi koja poštuje post savjetuje se da veći dio vremena provodi izvršavajući svoje dužnosti prema Bogu i Njegovom stvaranju. Trebao bi posvetiti više pažnje obavljanju pet obaveznih namaza (molitva) zajedno s noćnim molitvama poput tahadžud (poslije ponoći) molitve itd. Treba pokušati maksimalno pomoći siromašnima I ugruženima u društvu. Na taj način će moći postići Božiji užitak. Časni Poslanik Muhammeds.a.v.s. je naglasio poštivanje tehadžud-molitve tokom Ramazana govoreći:
„Ko ustraje u tahadžud molitvi u Ramazanu s čvrstom vjerom i s namjerom da postigne Božije zadovoljstvo, opraštaju mu se svi prethodni grijesi.“[14]
Onima koji ne uspiju klanjati tehadžud-namaz u Ramazanu, dozvoljeno je klanjanje teravih-namaza u džematu nakon jacije (noćne) molitve. Hazreti Omerr.a., Drugi Kalifa Islama nakon Časnog Poslanika svake noći bi obilazio Medinu da provjeri je li sve u redu. Jednom, kada je bio u krugu, vidio je ljude kako se mole u džamiji nakon jacije molitve u mjesecu Ramazanu.
Neki su se molili u grupama, a neki pojedinačno. Više je volio da se svi mole iza jednog imama, pa je za njihovog imama imenovao Hazreti Ubeja bin Kabr.a..
Zatim je jedne noći, kad je bio u jednom od svojih uobičajenih obilazaka, vidio ljude kako mole u džematu iza imama. Bio je zadovoljan i rekao: „Kako je ovo lijepo“ i dodao: „Ali zadnji dio noći je bolji od ovog dijela.“[15] Mislio je da je tahadžud bolji od teravije.
Časni Poslaniks.a.v.s. je rekao „Kada dođe mjesec Ramazan, džennetska vrata se otvore, vrata Džehennema zatvore, a šejtan je okovan.“[16] Ovo je blagodat Ramazana; da su u ovom mjesecu svi putevi zla blokirani, tako da osoba može nesmetano doći blizu Bogu. Ovdje se pojavljuje odgovarajuće pitanje za neke: Ako je šejtan okovan u Ramazanu, zašto se oni poroci koji se čine tokom cijele godine takođe javljaju čak i u ovom svetom mjesecu Ramazanu?
Pitanje se postavilo kao rezultat nedostatka razmišljanja o stvarnim riječima Časnog Poslanikas.a.v.s.. On je rekao: „Kad uđe Ramazan.“ Gdje ulazi? Jasno se ovdje misli na to da kad Ramazan uđe u srca i duše vjernika, tad su njihovi šejtani okovani lancima. Časni Poslaniks.a.v.s. jednom je rekao, “Svako ima šejtana koji ga pokušava okrenuti da zaluta na svom putu.“ Na to su ga pitali: „Čak i ti, o Allahov Poslaniče?“ Odgovorio je: „Da; ali moj šejtan mi se pokorio.“[17]
Ovaj Hadis uči sve one vjernike koji puste Ramazan da uđe u njihova srca, da su njihovi šejtani nesumnjivo okovani i ne mogu naštetiti takvim vjernicima, međutim, drugima u čijim je srcima Ramazan djelimično, njihovi šejtani ostaju slobodni. Zbog toga primjećujemo da su poroci počinjeni i za vrijeme Ramazana baš kao i u ostalim mjesecima. U jednom Hadisu Kudsi,[18] Časni Poslaniks.a.v.s. je ispričao da je Bog rekao, „Svaki čin čovječijeg sina je njegov, osim posta; jer to je samo Moje i Ja sam njegova nagrada.“[19]
Pošto Bogu nije potrebna hrana i piće, trajni ‘post’ je Njegov, međutim, čovjek ne može preživjeti bez hrane i može postiti samo nekoliko sati. Kada vjernici iz svoje velike ljubavi prema Bogu žele postati poput svog Voljenog i pokušavaju se suzdržati od hrane, podnoseći teškoće radosno, na taj način se privlači Božjia ljubav. „Ja sam njegova nagrada“ znači da vjernik za vrijeme posta postiže Allahovu nagradu kao nagradu za svoj post.
Za različita dobra djela vjernik prima različite vrste usluga; za post prima nagradu samog Boga. Ovo je velika blagodat Ramazana. Jednom kada se Časni Poslaniks.a.v.s. obratio svojim sljedbenicima rekavši: „O ljudi, osvanuo vam je sjajan mjesec, blagoslovljeni mjesec.“[20] Časni Poslaniks.a.v.s. upotrijebio je riječ ‘mubarek’ (blagoslovljen). Ova je riječ izvedena iz ‘birkah’, što znači ribnjak u koji teče kišnica iz svih krajeva, tako da je Ramazan mjesec ‘mubarek’ znači da je ovaj mjesec skup svih vrlina.
Ramazan je veliki duhovni buket voća koji obuhvata obavezne i iznad toga ibadete, post i dobrotvorna djela itd. Postoji čak i ukus hadža. O hadžu znamo da ‘ne smije biti prljavih riječi, niti bilo kakvog prijestupa, niti bilo kakve svađe tokom hodočašća’ (Kur’an, 2:198); takav je slučaj i s Ramazanom:
„Onog dana kad neko od vas posti, ne bi se trebao upuštati u loše razgovore niti bi trebao vikati. A ako ga neko zlostavlja ili se bori s njim, on bi jednostavno trebao reći: ‘Ja postim’.“[21]
Evo još jedne izreke Časnog Poslanikas.a.v.s. koja privlači našu pažnju. Rekao je
„Od Njega u čijoj je ruci moja duša, kuluf (neugodan miris) koji dolazi iz usta postane Bogu ugodniji od mirisa mošusa.“[22] kuluf je neugodan miris. Dvije su vrste uvredljivog mirisa koje izlaze iz usta:
- Smrad koji uzrokuju čestice hrane zbog neispiranja usta nakon jela. To nije onaj kulufo kom se govori u Hadisu, jer se ta nečistoća gadi u Islamu. Izviješteno je da je Časni Poslanikv.s. rekao: „Očistite zube, očistite zube, ne dolazite meni prljavih zuba.“[23] Odlučno je naložio čišćenje usta nakon jela. Čistio bi usta nekoliko puta dnevno – ne samo dva puta – štapićem za čišćenje (misvak). Čak i dok je postio, često su ga posmatrali kako čisti usta misvakom. Rekao je, „Od najboljih navika osobe koja posti, je čišćenje usta misvakom.[24] Zamjena za misvak je pranje zuba četkicom i pastom, pa se onome koji posti savjetuje da stalno pere usta tokom posta.
- Druga vrsta neugodnog mirisa koji dolazi iz usta nema nikakve veze s nečistoćom. Prema arapskom, „kulufje promjena mirisa u ustima uzrokovana kašnjenjem uzimanja hrane.“[25] Dakle, Arnold Ehret u svom djelu Racionalni post piše: „Svaka zdrava ili bolesna osoba nanese na jezik smrdljivu sluz dok smanjuje hranu ili posti. To se događa i na sluznici želuca“[26]
Dakle, zbog posta su zahvaćeni jezik i želudac; dok se jezik višestrukim četkanjem čisti od ovog smrdljivog mirisa, ništa se ne može učiniti s mirisom iz želuca i to je miris koji je spomenut u Hadisu. To nije zbog nečistoće, već je rezultat suzdržavanja od hrane.
Pošto vjernik to trpi jer se pridržava Božije naredbe, taj miris Bogu postaje ugodniji od mirisa mošusa. Zamislite samo smrdljivu odjeću onoga ko brzo uskoči u odvod da spasi nečije dijete koje je slučajno u njega palo. Zamislite kako bi njihova smrdljiva odjeća bila ugodna djetetovoj majci!
Značenja riječi ‘Ramazan’
‘Ramazan’ je izveden iz korijena ramd, što znači užarena vrućina. Časni Poslaniks.a.v.s. je učio: „Ramazan je dobio ovo ime, jer sagorijeva sve grijehe.“[27] Post koji prolazi kroz Ramazan zadovoljava sve uslove ovog mjeseca da bi izašao duhovno pročišćen.
Ramazan je možda izveden iz ramda al-nasla, što znači „stavljanje vrha koplja između dva glatka kamena i temeljito udaranje po njima da bi se izoštrili.“[28] U slučaju posta, dva glatka kamena označavaju svanuće i sumrak, između kojih glad i akutnu žeđ „tuče“ duša posta. Zora i sumrak su glatki bridovi jer vjernici ta dva puta mogu jesti i piti, tako da s izoštrenom dušom vjernici mogu nadvladati šejtanske napade.
S druge strane, Ramazan je možda izveden iz ramade al-tair, što znači izgaranje ptičjeg želuca zbog akutne žeđi.[29] Dakle, ptica očajnički leti u različitim smjerovima u potrazi za vodom da bi utolila žeđ. Tako i u Ramazanu, vjernik, koji je duhovna ptica, postaje nemiran zbog žeđi Božije ljubavi.
Očajnički se silno trudi potražiti vodu Božije ljubavi i zaboravlja jesti i piti pa se upušta u različite postupke da bi postigao svoj cilj. Konačno, Bog mu poklanja svoju ljubav i vjernik postiže duhovno zadovoljstvo.
Itikaf – 10 dana u izolaciji
Itikaf znači osamljenost. U islamskoj terminologiji to znači povući se iz svjetovnih poslova i zaokupiti se sjećanjem na Boga tokom posljednjih deset dana Ramazana, po mogućnosti boraveći u džamiji. Ne treba napuštati ovu osamu osim odlaska na kupanje. Vrijeme se koristi za molitvu, učenje Svetog Kur’ana i razmišljanje o njegovim značenjima. Iako se može drijemati ili spavati danju ili noću da se osvježi, većinu vremena treba iskoristiti u sjećanje na Allaha. Časni Poslaniks.a.v.s. je ulazio u svoje mjesto itikaf 20. ramazana, nakon jutarnje molitve. Itikaf je prekinut viđenjem polumjeseca sljedećeg mjeseca, Ševala, nakon 29 ili 30 dana Ramazana.
Lailatul-Qadr (Noć dostojanstva)
Tokom posljednjih deset dana Ramazana, je određena noć među neparnim noćima ovog razdoblja koja je u Islamu poznata kao Lailatul-Kadr. Može pasti 21., 23., 25., 27. ili 29. Ramazana. Ova noć je puna blagoslova jer se čini da je ovo vrhunac Ramazana i molitve se u ovoj noći prihvataju vrlo lako. Hazreti Aišar.a., supruga Časnog Poslanikas.a.v.s., jednom je pitala Poslanikas.a.v.s., „Šta da kažem, ako slučajno znam noć koja je Lailatul-Kadr? “ Časni Poslaniks.a.v.s. rekao je: „Reci, Bože! Ti si onaj koji najviše oprašta, veličanstveni; Ti voliš oprost, zato mi oprosti.“[30] Vjernik koji se sa svim žarom i iskrenim naporima pridržava svih obaveza i zahtjeva Ramazana može biti uspješan u pronalasku te noći i uvjerava ga snažni duhovni osjećaj vjernika prisutnosti blagoslovljene noći.
Pouke Ramazana
- Čovjek koji posti, punih mjesec dana osjeća trpljenje gladi u stomaku i praktično upoznaje muke siromašnih u društvu. To ga podstiče da pomogne siromašnima od sveg srca koji su lično u određenoj mjeri iskusili njihovu nevolju.
- Uzimati doručak u neobično vrijeme prije zore čini se da je u početku malo teško, ali ova praksa osposobljava onoga ko posti da se prilagodi neobičnim okolnostima kada u krizi možda mora uzimati hranu u neredovno vrijeme, zajedno s ostalim nepravilnostima u normalnom toku života.
- Onaj ko posti, suzdržava se čak i od nekih normalnih svakidašnjih stvari za vrijeme Ramazana iz Božijeg zadovoljstva, pa mu postaje lako izbjegavati nezakonite radnje zbog Boga. Post uči da se za postizanje visokih ciljeva mora uložiti ogroman i iskren napor.
- Post uči da za postizanje visokih ciljeva treba uložiti ogroman i iskren trud.
Molimo se da Allah omogući svima nama da ispostimo Ramazan, zadovoljavajući njegove uslove i ispunjavajući sve njegove obaveze za postizanje Božije ljubavi. Amin.
[1] Časni Kur’an, 2:184
[2] Ashok Mehta Rajput, Sanatan Dharm (Balochistan, društvo Gita Marg)
[3] Sahihul-Buhari, Kitab al-Saum, Bab: Sijamu jaumi ‘Ašura.
[4] 1 Samuelova, 7: 6
[5] Ponovljeni zakon 9: 9-18
[6] Matej 4: 1-2
[7] Časni Kur’an, 2:184
[8] Časni Kur’an, 2:186
[9] Džami-ul-Tirmizi, Abwab Al-Saum, Hadis 715
[10] Ovo je opće pravilo. Ako se netko osjeća fizički nesposobnim podnijeti apstinenciju, može postiti isti broj drugih dana; ali svoju sposobnost trebao bi procijeniti iskreno, bojeći se Boga
[11] Sahihul-Buhari, Kitab al-Saum, Bab: Tajil al-iftar
[12] Sahihul-Muslim, Kitab Al-sijam, Bab: Hifz al-lisan li al-Saim
[13] Sahihul-Buhari, Kitab al-Saum, Bab: Man lam yada ‘Qaulazzuri wal’amala bihi
[14] Sahihul-Buhari, Kitab al-Saum, Bab: Čovjek Sama Ramadana imanan wah-tisaban va nijatan
[15] Sahihul-Buhari, Kitab al-Taravi
[16] Sahihul-Buhari, Kitab al-Saum, Bab: Hal jukalu ramadanu au šahru ramadana
[17] Sahihul-Muslim, Kitab Sifatil-Kijamati wal-dženati wanari, Bab: Tahriš al-Šejtan
[18] Hadith Kudsi znači ‘sakrosanktni hadis’. U tome Časni Poslanik (s.a.v.s.) citira izreku Svemogućeg Boga
[19] Sahihul-Buhari, Kitab al-Saum, Bab: Fadl al-Saum
[20] Šu‘ab al-Iman, li Al-Baihki, Bab: Fada’il šahr ramazan
[21] Muslim, Kitab al-sijam, Bab: Hifz al-lisan li al-saim.
[22] Sahihul-Buhari, Kitab al-saum
[23] Kanzul-Ummal, Bab: al-sivak
[24] Sunan Ibn Madže, Kitab al-Sijam, Bab: Ma ja’a fi al-sivak
[25] Lisan al-Arab pod Kilafom
[26] Arnold Ehret, Racionalni post, (New York, Benedict Lust Publications, 1971) 7
[27] Kanzul Umal, Kitab al-Saum
[28] El-Munjid, pod Ramdom
[29] El-Munjid, pod Ramdom
[30] Jami-ul-Tirmizi, Kitab al-Davat an rasulillahi (s.a.v.s.)