Islam umjesto solarnog kalendara slijedi lunarni kalendar, i Ramazan je jedan od 12 mjeseci u tom lunarnom kalendaru Islama. Zbog toga se Ramazan svake godine pojavljuje na različite datume. Zapravo mjesec Ramazan započinje svake godine otprilike 11 do 12 dana ranije u odnosu na prethodnu godinu.
Ukupni dani Ramazana stoga takođe zavise od pojave mjeseca koji pokreće lunarni kalendar tako da se mjesec Ramazan može sastojati od 29 ili 30 dana. Međutim, stavimo sa strane svu tu matematičku računicu i razmotrimo važnost mjeseca Ramazana. Vidjećemo zašto je mjesec Ramazan tako poseban u Islamu.
Važnost mjeseca Ramazana
Pročitajmo najprije odgovarajući ajet iz Časnog Kur’ana:
„Mjesec Ramazan je onaj u kom je Kur’an objavljen kao jedna uzvišena Uputa za ljude, u kom je dato jasno objašnjenje Upute i Furkan (razlikovanje istine od neistine). Zato, ko god slijedi ovaj mjesec, neka posti. A ko god je bolestan ili je na putu, to će ispuniti u nekim drugim danima. Allah vam želi olakšati i ne želi da ste u teškoćama, želi da ispunite taj broj i da veličate Allaha što vas je uputio na to te da Mu budete zahvalni.“[1]
Jasno objašnjenje koje je Časni Kur’an dao o značaju mjeseca Ramazana prije svega je to da je sam Časni Kur’an prvi put objavljen u mjesecu Ramazanu Časnom Poslaniku Muhammedus.a.v.s.. Od Ahadisa, izreke Časni Poslaniks.a.v.s., takođe saznajemo da je melek Džibril svaki Ramazan s njim ponavljao Časni Kur’an.
Tako da je razlog zašto slavimo mjesec Ramazan to što nam je u ovom blagoslovljenom mjesecu poslana Božija riječ.
Sljedeće je pitanje kako muslimani slave ovaj mjesec?
Prvo što naučimo iz gore pomenutog objašnjenja Časnog Kur’ana je da naša pažnja tokom mjeseca Ramazana mora biti usmjerena na Božiju riječ, čitajući je i pokušavajući je razumjeti, a zatim je, naravno, provesti. Zbog toga su se muslimani, mladi i stari, potrudili čitati Kur’an. Islam čak ide do te mjere da će vam čak i učenje Časnog Kur’ana (na arapskom) podariti blagoslov od Svemogućeg Boga.
Dakle, uzmite u obzir da muslimani koji žive u zemljama koje ne govore arapskim jezikom uglavnom izgovaraju Kur'an na arapskom jeziku da bi prvo primili blagoslov, a zatim se skoncentrisali na prijevod da bi od Boga dobili daljnji uvid i mudrost.
Čitav ovaj postupak ponavljanja ajeta toliko je veličanstven da ne možete pronaći sličan primjer takvog vježbanja u drugim religijama gdje se sličan napor ulaže u čitanje Božije riječi na kolektivnom nivou tokom dugog razdoblja kao tokom mjeseca Ramazana što znači 29 ili 30 dana.
Dakle, čim musliman slijedi ovu prvu zapovijed odnosno da slijedi Božje vodstvo čitajući Njegovu riječ, dolazimo do sljedećeg važnog koraka koji je spomenut u gornjem stihu o mjesecu Ramazanu.
„Ko god je od vas kod kuće u ovom mjesecu, neka posti“
Klauzula, neka u tome posti, znači da je potrebno postiti sve dane mjeseca Ramazana; neće postiti samo nekoliko dana. Dakle, od svakih dvanaest mjeseci u godini, barem jedan – Ramazanov – mora biti toliko posvećen štovanju Boga.
Još jedna stvar koju islamsko učenje primjenjuje na vjernike jeste da je post obaveza svakog zdravog i odraslog muslimana. Djeca, trudnice ili bolesni ljudi ne smiju postiti tokom mjeseca Ramazana.
“A ko god je bolestan ili je na putu, neka isposti broj drugih dana”
U ovom ajetu Časni Kur’an čak otkriva da su osim bolesnika i putnici oslobođeni posta. Daje se objašnjenje da „Allah želi da vam olakša a ne da potešoće imate“, ali pošto je uslov mjeseca Ramazana prvenstveno štovanje Boga, obaveza je putnika i bolesnika da čim se vrati s putovanja ili se oporavi od bolesti nakon toga dovrši svoj broj propuštenih dana posta.
Bog je time jasno rekao da je post nešto što vam pomaže da povećate duhovnost i steknete mudrost od Boga. Fizički aspekt je sporedan. Zbog toga su učenja Časnog Kur’ana uvela dodatnu klauzulu za one koji trajno nisu u stanju da poste.
Ramazn u korist društva
“Određeni broj dana, a ko god od vas bude bolestan ili bude na putu, neka posti isti broj drugih dana; a onima koji ne mogu (da poste) otkup (fidija) je da nahrane jednog siromaha.”[2]
Bog kaže da ako ste bolesni i ne možete kasnije postići određeni broj dana posta, morate nahraniti drugu osobu koja inače ne bi mogla postiti, jer nema sredstava da sebi priušti obrok da se pripremi za post. Ovo je opet prekrasno učenje Islama koje stavlja drugu temeljnu filozofiju, osim štovanja Boga, a to je da na svaki mogući način morate pokazati saosjećanje s Božijim stvaranjem. Ovo je jedna od promocija mjeseca Ramazana odnosno da su muslimani još više uključeni u dobrotvorne svrhe tokom mjeseca Ramazana bez obzira na to postili ili ne.
Zbog toga se post kod muslimana uvijek prilagođava situaciji siromašnih ljudi. Ljudi koji nisu svjesni ovog koncepta, na primjer na zapadu, često pitaju muslimane: kako izdrže, a da ništa ne jedu ili čak ne piju malo vode? Odgovor je u tome da se svako zamisli kako se milioni ljudi koji gladuju svakodnevno u svijetu moraju osjećati kada nemaju pristup hrani, jer mi na njih ne obraćamo pažnju!
Pretpostavljamo da će preživjeti – što je lažna pretpostavka da oslobodimo svoj um od loših osjećaja; a ne pokušavamo promijeniti situaciju. Ispravniji odgovor je – da, moguće je preživjeti bez hrane i vode! Činim to sa spoznajom da ću jesti hranu ujutro i naveče. Međutim, milioni ljudi nemaju istu mogućnost. To je razlog zašto gladuju. Pa kad postim da bih se svidio Bogu i sjetim se koliko mi je blagoslova podario, mislim na one koji nemaju istu privilegiju kao ja. To mi daje još više motivacije da prije svega brzo (što nije uvijek lako) pomognem onima koji su u potrebi.
Jednak tretman svima
Post se propisuje svakom odraslom muslimanu koji takođe uključuje i bogate na isti način kao i siromašne. Islam iz ove perspektive ponovo stavlja čitavo čovječanstvo na isti nivo bez obzira na njihov socijalni status u društvu.
Ako bogata osoba koja ima sva sredstva za obilatu i kvalitetnu prehranu, nikada ne doživi osjećaj gladi, uskoro će izgubiti razumijevanje kako glad utiče na ljudsko tijelo ili kako je kad se osjeća glad, kad je čovjek gladan. Ovim Islam poziva ljude svih klasa da se pridruže postu i razviju univerzalno razumijevanje kako se boriti protiv gladi u svijetu i da to niko ne bi trebao iskusiti protiv svoje volje.
Hazreti Mirza Masroor Ahmada.b.a., peti halifa Obećanog Mesijea.s. kaže:
„Kad se post temelji na „taqvi“ (pravednosti), on stvara lijepo društvo, stvarajući duh požrtvovnosti jednih za druge. Čovjek privlači potrebe svoje nedovoljno privilegovane braće, a to je vrlo važno jer je blagoslovljeni uzor Časnog Poslanikas.a.v.s. bio da će tokom Ramazana njegovo davanje milostinje i dobročinstvo dobiti snažan zamah poput oluje.
To postaje izvor uklanjanja tjeskobe iz društva i stvara osjećaj empatije za one manje sretne među onima koji su dobrostojeći; i osjećaje ljubavi i zahvalnosti u srcima slabo privilegovanih vjernika za svoju dobrostojeću braću.“[3]
Neka nam Bog pomogne da shvatimo ovaj aspekt Ramazana među mnogim drugima da bismo postigli srčani mir prepoznavanjem Stvoritelja i Njegove tvorevine. Neka nam Bog pomogne da ojačamo vjeru u Boga tokom mjeseca Ramazana.
[1] Časni Kur'an 2:186
[2] Časni Kur'an 2:185
[3] Hazrat Mirza Masroor Ahmad (aba), “Friday Sermon: Ramadhan – Virtues of Fasting.” Al Islam. 17 June 2014.
https://www.alislam.org/friday-sermon/2013-07-12.html