U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Post u svjetskim religijama

ramazan,iftar

Uvod

Svake godine, kako se bliži blagoslovljeni mjesec Ramazan, muslimani širom svijeta s radošću iščekuju post – četvrti od pet temeljnih stubova (šartova) islamske vjere. Dolazak Ramazana svake godine budi zanimanje i razmišljanje o tome šta je to, zapravo, post? Je li to puka besciljna vježba gladovanja ili vjerska disciplina koja donosi moralni, fizički i duhovni razvoj? Je li ovo nova praksa koju je uveo Islam? Kako razne svjetske religije podstiču post i koji je istinski koncept posta u Islamu? Nakon toga, kakav je značaj samog Ramazana i koji su ciljevi koje musliman nastoji postići u ovom mjesecu?

Što je zapravo post?

Prvo i najvažnije, post se obično definiše kao „Suzdržavanje od svih ili nekih vrsta hrane i pića, u smislu vjerski obreda.“[1]U principu, ova definicija opisuje sam čin upražnjavanja posta, ali se u njoj ne odražava dubina i suština samog koncepta posta. Uključivanje posta u svjetske religije znači da je značaj ove prakse daleko veći od jednostavnosti pukog suzdržavanja od hrane i pića.

Posmatrajući kroz historiju, post se takođe koristio kao „izraz protesta protiv onoga za šta smatraju da krši socijalne, etičke ili političke principe.“[2] Na primjer, post Mahatme Gandhija značio je njegov moralni pritisak na političke protivnike, a često je bio efikasna i široko primijećena taktika. Ali, uopšteno, svjetske religije prije svega post smatraju načinom samorefleksije, moralnog uslovljavanja i duhovnog napretka.

Post u svjetskim religijama

Zanimljivo je da post nije nova praksa koju je uveo Islam. Ustvari, časni Kur’an to priznaje i u njemu se izjavljuje „O vjernici! Post vam je propisan, kao što je propisan onima prije vas, kako biste bili pravedni.[3] Dakle, praksa posta u Islamu je produžetak prakse koja se nalazila u ranijim religijama.

Hinduizam

U hinduizmu je post poznat pod nazivom Upavasa. To je uobičajeni izraz vjerske predanosti i preduzima se kao dio asketske rutine. Post se može kretati od potpune apstinencije od sve hrane i vode pa do izbjegavanja određene hrane. Može ga odlikovati i smanjena konzumacija hrane za određeno vremensko razdoblje.

Potpune postove praktikuju isposnici i pobožni poštovaoci, dok jednostavniji i fleksibilniji oblici posta postoje za druge vjernike. Upavasa se takođe može odnositi na sveobuhvatno suzdržavanje od svih oblika senzualnog zadovoljavanja.[4]

Judaizam

Židovi tokom određenih razdoblja posmatraju nekoliko godišnjih postova. Veliki post Yom Kippura podrazumijeva suzdržavanje od jedenja i pijenja, pranja, upotrebe masti i krema, nošenja kožnih cipela i seksualnih odnosa. Post je uobličen s dva porodična obroka koja obeshrabruju asketizam i uče da je jednako pohvalno dobro večerati kao i postiti. Poklonici se pozivaju da napuste udobnost svojih domova i umjesto toga odu na molitvu u sinagoge.[5]

Post u Tori naziva „pogađanjem nečije duše“[6] post, a praktikuje se iz nekoliko razloga, tj. obilježavanjem izbavljenja Židova od faraona, zatim iskupljenja za grijehe i nade da će se postići pozitivan sud.[7] Kaže se da je Mojsije (Musa, a.s) dva puta u životu postio po četrdeset dana – prvi put prije nego što je primio Deset Božjih zapovijesti na planini Sinaj, a drugi put nakon što je otkrio da su Izraelci skloni idolopoklonstvu.[8]

Budizam

Prema tradicionalnim crticama iz biografije o Budhi uglavnom se svi slažu da se, nakon istraživanja i eksperimentisanja s ekstremnim postovima, Budha prisjetio prethodnog meditativnog iskustva kao dijete i shvatio da je ekstremni asketizam koji ide čak do fizičke povrede uzaludan i nije nužan za duhovna postignuća. Nakon što je sistematično smanjio konzumaciju hrane na samo nekoliko kapi supe dnevno, Budha je ipak odlučio da jede, ali u umjerenim količinama. Htio je da preduzme prehranu koja nije obilna i ne podstiče na popuštanje već je dovoljna za funkcionisanje organizma.[9]

Iako se različiti oblici posta nalaze među budističkim školama, mišljenje je da oni nisu propisani kao obveza sljedbenicima vjere. Neki budistički redovnici i redovnice vjeruju da su produžena razdoblja posta korisna za njihovu praksu i stoga se odlučuju podvrgnuti minimalno 18-dnevnom postu u kom se uzimaju samo male količine vode. Za razliku od ove krajnosti, drugi budisti jednostavno uklanjaju meso i mliječne proizvode iz svoje prehrane te to smatraju oblikom posta. Postoji i umjereniji oblik posta u kojem budisti praktikuju suzdržavanje od hrane i pića nakon podneva određenim danima u mjesecu.[10]

Kršćanstvo

U kršćanstvu se post poštuje tokom korizme, razdoblja pripreme prije Uskrsa, i tokom došašća, razdoblja prije Božića.[11] Korizma predviđa 40-dnevni post (isključujući nedjelju) oponašajući Isusov post u pustinji.[12]

U ranom kršćanstvu pravila posta bila su stroga – navečer je bio dozvoljen jedan obrok dnevno, a meso, riba, jaja i maslac bili su zabranjeni. Tapravila je odredila rimokatolička crkva tokom Drugog svjetskog rata, a sad se samo dva dana provode kao korizmeni dani – Pepelnica (obilježava početak korizme) i Veliki petak (dan obilježavanja raspeća Isusa Krista).[13]

Suština posta u Islamu

U Islamu praktiikovanje posta nije samo tjelesna, već i duhovna vježba s krajnjim ciljem postizanja Božijeg zadovoljstva kroz regulisanje života u skladu s Njegovim odredbama. Ako musliman samo poštuje spoljne zahtjeve posta, jednostavno će samo ostati gladan i žedan i ništa više od toga neće imati. Objašnjavajući istinsku suštinu posta u Islamu, Hazreti Mirza Ghulam Ahmada.s., Obećani Mesija i osnivač Ahmadijske muslimanske zajednice kaže:

„Post nije samo ostati gladan i žedan; nego se njegov stvarni uticaj može steći samo iskustvom. U ljudskoj je prirodi to da što se manje jede, to se duh više pročišćava i time se povećava njegova sposobnost za [duhovne] vizije. Volja Božija je smanjiti jednu vrstu suzdržavanja, a povećati drugu. Osoba koja posti uvijek bi trebala imati na umu da se od nje ne traži samo da ostane gladna i žedna.

S druge strane,  trebalo bi i dalje misliti na Boga da bi se mogla razdvojiti veza svjetovnih želja i zabave s onim dijelom sasvim posvećenim Bogu. Stoga je važnost posta u tome da se čovjek odriče jedne vrste prehrane koja samo hrani tijelo, ali postiže drugu vrstu prehrane koja je izvor utjehe i zadovoljstva za dušu.“[14]

Prepuštanje nepristojnom govoru i neprimjerenim postupcima poništava sam cilj posta u Islamu. Zbog toga je Časni Poslanik Islamas.a.v.s. učio da „Onaj ko se ne kloni laganja i obmanjivanja riječima i djelima, treba znati da Bogu ne treba njegovo suzdržavanje od jela i pića.“[15]

Nadalje, post želi da nauči muslimane da kontrolišu svoje strasti i da vode produktivan život. Imajući tu misao na umu, Časni Poslanik Muhammeds.a.v.s. je održao jednostavnu lekciju o postu

„Post je štit; tako da onog dana kad jedan od vas posti, ne bi se trebao upuštati u prljave razgovore niti bi trebao vikati. A ako ga neko zlostavlja ili se bori s njim, jednostavno mu treba reći: „Ja postim“.“[16]

Prema Islamu, svaka radnja koju čovjek učini je radnja za tog čovjeka – osim posta, koji je za Allaha i koji je sam nagrada za to.[17] Stoga se muslimanu koji poštuje post savjetuje da provodi većinu svog vremena izvršavajući svoje dužnosti prema Bogu i Njegovom stvaranju.

Trebali bi posvetiti više pažnje prema pet farz namaza i nastojati klanjati noćne molitve poput tahadžud (poslije ponoći) namaza. Časni Poslanik Muhammeds.a.v.s. naglasio je poštivanje tahadžudske molitve za vrijeme Ramazana rekavši „Ko god stoji u tahadžudskoj molitvi u Ramazanu s čvrstom vjerom i s namjerom da postigne Božje zadovoljstvo, opraštaju mu se svi prethodni grijesi.“[18]

Pored molitve i duhovnosti, Islam je religija koja dobrobit društva smatra brigom svakog muslimana. Težiti napretku čovječanstva ambicija je koju Islam želi usaditi muslimanima u svakom trenutku njihovog života, a suština posta u Ramazanu podrazumijeva upravo taj duh. Izlažući se blagodati posta i njegovoj važnosti za dobrobit današnjeg društva, Hazreti Mirza Masroor Ahmada.b.a., Halifa Obećanog Mesije i poglavar muslimanske zajednice Ahmadija kaže:

„Kad se post temelji na „taqvi“ (pravednosti), on stvara lijepo društvo, stvarajući duh požrtvovnosti jednih za druge. Čovjek privlači potrebe svoje nedovoljno privilegovane braće, a to je vrlo važno jer je blagoslovljeni model Časnog Poslanikas.a.v.s. bio da će tokom Ramazana njegovo davanje milostinje i dobročinstvo dobiti snažan zamah poput oluje.

To postaje izvor uklanjanja tjeskobe iz društva i stvara osjećaj sempatije za one manje sretne među onima koji su dobrostojeći; i osjećaje ljubavi i zahvalnosti u srcima slabo privilegovanih vjernika za svoju imućniju braću.“[19]

Je li post obavezan za vrijeme Ramazana?

Islam propisuje post za sve odrasle muslimane jer je to religija koja želi da svaki musliman postigne duhovne visine da bi primio Božju milost. Islam ne želi da takva praksa postane teret onima koji nisu u stanju postiti. Dakle, oni koji zbog bolesti ili putovanja nisu u stanju postiti, oslobođeni su posta u mjesecu Ramazanu i dužni su kasnije nadoknaditi propušteni post.[20]

Trudnice, žene s menstruacijom i dojilje takođe su izuzete od posta. Daljnji ustupak je napravljen za one muslimane koji kasnije ne mogu dovršiti propušteni post; stoga su dužni platiti fidju (naknadu – da bi se nahranili siromašni).[21]

Ovu nadoknadu ne treba smatrati kaznom zbog nemogućnosti posta, već je propisana kao mala žrtva da bi im Bog podario sposobnost i snagu da sami izvršavaju post.[22]

Dobrovoljni post u Islamu

Mudrost posta, kada se praktikuje u iskrenosti i ispunjava sve uslove, jeste da ako se neko može odreći zakonitog zadovoljenja svojih želja u razdoblju od mjesec dana, sigurno stiče moć i volju da se odrekne nezakonitog zadovoljenja svog čula. Upravo iz tog razloga post u Islamu nije samo promovisan i ograničen na mjesec Ramazan. Dobrovoljni postovi, koje su držali poslanici  i pobožnjaci , pokazali su se kao izvor velikih blagoslova i božanskih usluga Svemogućeg Boga.

Časni Poslanik Muhammeds.a.v.s., Obećani Mesijaa.s., Isaa.s., Mojsijea.s., Davida.s. – što znači da su gotovo svi poslanici i pobožne osobe dobrovoljno postili i pokazali da to Bog posebno voli i omogućava čovjeku da postigne duhovnu važnost u Njegovim očima .

Post Ramazana je u osnovi osnovni i minimalni zahtjev za ispunjenje nečije vjere u Islam. Dopunjavajući ovo, dobrovoljni postovi koje drže oni koji traže blizinu i dodatnu naklonost od Boga daju im odobrenje kao istinski pravednih sluga. Takve borbe i žrtve nagrađuju se jednakim nagradama. Dakle, u Hadis-e-Kudsi (objava Časnom Poslaniku Muhammedus.a.v.s. koju sam Bog nije uvrstio u Časni Kur’an) Bog Svemogući otkriva nagrade onoga ko teži napredovanju u duhovnosti dobrovoljnim djelima, rekavši:

„Najdraže stvari s kojima mi se približava moj rob je ono što sam mu učinio obaveznim; i Moj rob nastavlja napredovati bliže Meni dobrovoljnim naporima van onoga što je propisano sve dok ga ne počnem voljeti [s posebnom ljubavlju]. Kad ga volim, postajem poput njegovih ušiju kojima čuje, i očiju kojima vidi, ali i ruku kojima hvata i nogu kojima hoda. Kada Me pita, odgovorim mu i kad traži Moju zaštitu, Ja ga štitim“[23]

Imajući na umu potencijalne duhovne rezultate obećane postom, muslimani koji to žele smiju postiti kad god je to razumno; iako je zabranjeno upražnjavanje dobrovoljnih postova u značajno blagoslovljenim i radosnim prilikama u Islamu, poput petka i tokom dvije godišnje proslave Bajrama.

Dobrovoljni postovi u osnovi se održavaju na isti način i s istim namjerama kao i oni tokom mjeseca Ramazana.

Suština mjeseca Ramazana

Riječ „Ramazan“ izvedena je od arapske riječi Ramz, što znači „jako vruće“ ili „goruće“.[24] Mjesec Ramazan nazvan je kao takav iz tri razloga:

  1. Onaj koji posti postaje vruć zbog žeđi.
  2. Ibadet i predanost u ovom mjesecu izgaraju tragove grijeha.
  3. Pobožnost ovog mjeseca u čovjeku stvara potrebnu toplinu ljubavi prema njegovom Stvoritelju i bližnjima.[25]

Ramazan je izabran za mjesec posta i duhovnog napretka zbog njegove povezanosti i bliske srodnosti s objavom Časnog Kur’ana. Časni Kur’an kaže: „Mjesec Ramazan je onaj u kom je Kur’an poslan kao smjernica čovječanstvu s jasnim dokazima smjernica i diskriminacije.“[26]
To može značiti ili da je objava Časnog Kur’ana započela u Ramazanu ili se može odnositi na činjenicu da će Časni Kur’an ponoviti Časnom Poslaniku Muhammedus.a.v.s. svakog Ramazana od strane meleka Džibrila.[27] U ovom se mjesecu muslimani posebno trude voditi i regulisati svoj život u skladu s kur’anskim odredbama i smjernicama.

Blagodati samog mjeseca mogu se shvatiti ovom izrekom Časnog Poslanikas.a.v.s.: „Kad uđe mjesec Ramazan, džennetska vrata se otvore, vrata Džehennema zatvore, a šejtani stave u okove.“[28] to jest, kada suština mjeseca uđe u nečije srce, tada su vrata Džehennema zatvorena i šejtan koji nekoga poziva na zlo je okovan. Tako blagoslovljeno vrijeme i prilika dolaze s jednakim odgovornostima. Tako, Hazreti Mirza Ghulam Ahmad, Obećani Mesijaa.s. kaže:

„Tokom tog mjeseca treba odbaciti svoju zaokupljenost jelom i pićem. Treba se odvojiti od tih potreba i u potpunosti se obratiti Bogu. Nesretna je osoba kojoj se daje materijalni hljeb, a ona ne obraća pažnju na duhovni hljeb. Materijalni hljeb jača tijelo, a duhovni hljeb podupire dušu i izoštrava duhovne sposobnosti. Tražite milost Božiju, jer se sva vrata otvaraju Njegovom milošću.“[29]

Komponente mjeseca Ramazana

Tipičan dan u životu muslimana za vrijeme Ramazana je aktivan, angažiran i disciplinovan. Ispod je popis komponenata Ramazana koje musliman posmatra, praktikuje i raduje se iskušenju tokom tog mjeseca, ali i nakon toga.

Tahadžud (noćnih) namazi: Namazi koji se klanjaju pojedinačno nakon ponoći i prije zore. Rano ujutro.
Teravija: Molitve koje se klanjaju noću u džematu. Oni se mogu ponuditi umjesto tahadžuda.
Sehur : Tradicionalni islamski obrok koji se jede prije početka posta.
Iftar : Tradicionalni islamski obrok koji se jede nakon završetka posta.
Dars-e-Kur’an(Predavanje Časnog Kur'ana): Posebne hutbe o ajetima Časnog Kur’ana održane u džamijama za vrijeme Ramazana. Pohađanje ovih posebnih hutbi daje jedan uvid u učenja Kur’ana i nadopunjuje nečije duhovno putovanje tokom mjeseca.
Itikaf (osamljenost): Posebno tokom posljednjih deset dana Ramazana, po mogućnosti u džamiji.
Lejlatul-Kadr (noć sudbine): Posebno blagoslovljena noć među neparnim noćima posljednjih deset dana Ramazana.
Ramazanski Bajram (Eid-ul-Fitr): Islamski praznik povodom završetka Ramazana. Slavi se zajedničkom molitvom nakon kojih slijedi hutba. Muslimani se raduju jer im je dana snaga da ispune svoju obvezu posta.
Post u Ševvalu (mjesec koji slijedi nakon Ramazana): Dan Bajrama može se slijediti sa šest dana dobrovoljnog posta, tokom islamskog mjeseca Ševvala. Izvještava se da je Časni Poslaniks.a.v.s. rekao da će onaj ko to učini biti nagrađen kao da je neprestano postio.[30]

Neka Svemogući Bog omogući muslimanima da duhovno napreduju tokom mjeseca Ramazana. Amin!


[1] Jezik iz Oxfordskih rječnika, brzi “post”: definicija brzog u Oxfordskom rječniku (britanski i svjetski engleski), Oxfordski rječnici,
http://www.oxforddictionaries.com/definition/english/fast?q=fasting#fast- 2
[2] Enciklopedija Britannica i Wendy Doniger, Britannica Encyclopedia of World Religions (Chicago, IL: Encyclopaedia Britannica, 2006), 348.
[3] Časni Kur’an, 2:184
[4] W. J. Johnson, Oxfordski rječnik hinduizma (Oxford: Oxford UP, 2009), 335.
[5] Nicholas De Lange, Uvod u židovstvo (Cambridge, UK: Cambridge UP, 2000.), 105.
[6] Levitski zakonik, 23:27.
[7] Nicholas De Lange, Uvod u židovstvo (Cambridge, UK: Cambridge UP, 2000.), 105.
[8] Ponovljeni zakon, 9:9-18
[9] John Strong, Buddha: Kratka biografija (Oxford: Oneworld, 2001.), 83.
[10] Heng Sure, vlč. “Budistička perspektiva posta”. Urbana Dharma – budizam u Americi. Mreža. 03. srpnja 2014,http://www.urbandharma.org/udharma9/fasting.html.
[11] Enciklopedija Britannica i Wendy Doniger, Britannica Encyclopedia of World Religions (Chicago, IL: Encyclopaedia Britannica, 2006), 348.
[12] Matej, 4: 1-2.
[13] Jaroslav Pelikan, Britannica Enciklopedija svjetskih religija (Chicago, IL: Encyclopaedia Britannica, 2006), 658
[14] Hazrat Mirza Ghulam Ahmada.s., Malfuzat sv. 5, (Rabwah: NazaratIsha’at Rabwah Pakistan), 102.
[15] Sahih Al-Bukhari, Kitab Al-Saum, Bab: Man lam yada ‘Qaulazzuri wal‘amala bihi.
[16] Sahih Al-Muslim, Kitab Al-Siyam, Bab: Hifz al-lisan li al-Sa’im.
[17] Sahih Al-Bukhari, Kitab Al-Saum, Bab: Hal yaqulu innee saa’imun izaa shutima
[18] Sahih Al-Bukhari, Kitab Al-Saum, Bab: Čovjek Sama Ramadana imanan wah-tisaban wa niyyatan.
[19] Hazrat Mirza Masroor Ahmadaba, „Hutba u petak: Ramazan – vrline posta“. Al Islam. 17. lipnja 2014. http://www.alislam.org/friday-sermon/2013-07-12.html.
[20] Časni Kur’an, 2:185-186.
[21] Časni Kur’an, 2:185.
[22] Hazrat Mirza Ghulam Ahmada.s., Suština islama sv. 2. (Tilford: Islam International Publications, 2004.), 313.
[23] Sahih Al-Bukhari, KitabAr-Riqaq, Bab: At-Tawadhu’i.
[24] Hazrat Mirza Bashir-ud-Din Mahmoodra, Sveti Kur’an s engleskim prijevodom i komentarom. Sv. 1, (2: 186) (Tilford: Islam International Publications, 1988), 239.
[25] Isto
[26] Časni Kur’an, 2:186.
[27] Hazrat Mirza Bashir-ud-Din Mahmoodr.a., Časni Kur’an s engleskim prijevodom i komentarom. Sv. 1, (2: 186) (Tilford: Islam International Publications, 1988), 239.
[28] Sahih Al-Bukhari, Kitab Al-Saum, Bab: Hal yuqalu Ramadanu au shahru Ramadana.
[29]  Hazrat Mirza Ghulam Ahmada.s., Suština islama sv. 2. (Tilford: Islam International Publications, 2004.), 316.
[30] Sahih Al-Muslim, Kitab Al-Siyam, Bab: Istijaabi saumi sittati ayyamin min shawwalin ittibaa’an li’Ramadan.

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp