Preporod vjere
U historiji religija oduvijek su postojala nastojanja ka reformi. To se odnosi i na Islam. U 19. vijeku rodena je jedna zajednica s ciljem da ukloni pogrešne predstave i nesporazume koji se odnose na religije.
Muslimanski džemat Ahmedija je islamska zajednica koju je 1889.godine osnovao hazreti Mirza Gulam Ahmad (mir neka je na njega). Bog mu je otkrio da je on obećani Mesija i Mehdi Islama. Nakon cijelog vijeka od njenog osnivanja, ova zajednica širom svijeta broji milione članova koji žive u preko 190 zemalja svijeta. Nakon smrti osnivača, 1908.godine izabran je njegov nasljednik koji je nazvan Halifa. Trenutno zajednicu vodi hazreti Mirza Masrur Ahmed koji je peti nasljednik po redu. U Njemačkoj ova zajednica ima preko 30 000 članova u 240 mjesnih zajednica i raspolaže preko 36 vlastitih džamija i otprilike 70 dodatnih islamskih centara.
O svom zadatku hazreti Ahmad je rekao:
“ Zadaća koja mi je odredena sastoji se u tome da otklonim jaz koji se nalazi izmedu Boga i Njegovih stvorenja i umjesto toga da omogućim vezu prožetu ljubavlju i iskrenošću; trebam otrkivati istinu kako bih vjerskim ratovima i neslozi priredio kraj i time postavio kamen temeljac miru; i trebam otkriti takve vjerske istine koje su očima svijeta postale nevidljive; i dati primjer takve duhovnosti koja je zakopana tamom strasti nefsa; i prije kroz moje djelo nego kroz moje riječi, trebam osigurati da se razglase i razjasne one Božije snage koje ulaze u čovjeka i kao meditacija i namaz opet iz njega izlaze.“ ( Predavanje Lahore,str.47)
Preko hazreti Ahmada, reforma obuhvata sve oblasti Islama i odnosi se na različite aspekte učenja od koji su neka u ovom listu otkrivena.
Bog u Islamu
Allah je Božije Ime u Islamu. Za muslimana je Allah Jedini Kojem treba upućivati dove. Bog čovjeku nije daleko, već blizu (Časni Kur'an 2: 187). On je Tvorac svemira i svih stvari i bića. On ima najdivnije i najljepše osobine i uvijek se iznova ljudima otkrivao i slao poslanike svim narodima. Svaki čovjek može čak i kroz slijedenje Njegovih zapovijedi postići Njegovu Blizinu, on za to ne treba posredovanje svećenika niti duhovnika. Kroz primanje dova, kroz istinite snove, vizije i otkrovenja (objave) i kroz ostale vidove ljudske spoznaje, Allah može sa Svojim stvorenjima komunicirati i ukazivati na dokaze za Svoju Svemoć i Svoje Živo Postojanje i Prisutnost.
Bog u Kur'anu kaže:„a Moja milost obuhvata sve stvari..“ (Časni Kur'an 7: 157) i „..Vaš Gospodar je Sebe obavezao na milost…“(Časni Kur'an 6:55). On prima pokajanje i oprašta. Tako da je Božija Milost prije Njegovih ostalih osobina. Drugi aspekt je monoteizam ili Božje Jedinstvo; koje je centralni element Islama. Hazreti Mirza Gulam Ahmad, Obećani Mesija ( mir neka je na njega), s tim u vezi kaže:
”Naš Bog je Živ i danas kao što je bio i u prošlosti; na isti način On govori danas kao što je govorio i u prošlosti; On sluša onako kako je i slušao i prije. Misliti da On u ovoj dobi samo sluša, a ne govori je pogrešno.”
Zašto Islam?
Allah je časnom Poslaniku Muhamedu savs objavio takvu prirodnu religiju koja sve prethodne religije upotpunjuje i usavršava. Živjeti prema naredbama Kur'ana znači u sebi ostvariti Allahove osobine na način i u onoj mjeri u kojoj je to čovjeku moguće. To vodi sreći, razumijevanju smisla života, čistoći, ljubavi, pravdi i milosti. Upućivanjem dove Allahu, pravovjerni nikad neće biti razočaran. Islam je vjera koja je u prirodi čovjeka, njegov put daje srcu smiraj i zajedničkom životu perspektivu, kako bi se ljudi jedni prema drugima ophodili bez mržnje i nasilja.
Džihad
Pojam „džihad“ se prevodi kao: „ Napor na Božijem putu“. Hazreti Ahmad je objasnio da je upotreba vojnog oružja dozvoljena samo kao sredstvo odbrane. Agresija je zabranjena. Pojam „sveti rat“ nije islamski, već je spomenut u Bibliji, u Knjizi Joel: „Posvetite se za rat! Dižite junake! Naprijed, navalite, svi ratnici!“ ( Joel, Poglavlje 3 ( u nekim izdanjima Poglavlje 4)).
Prema islamskom učenju, najveći džihad se sastoji u tome da se vodi borba protiv sopstvenog nefsa i lošeg ponašanja. Osim toga džihad uključuje duhovni napor jednog čovjeka da bude u Božijoj blizini (Časni Kur'an 29:70). Islam potpuno zabranjuje primjenu nasilja u širenju vjerskih ideja. Pored toga, Islam zabranjuje bilo koju vrstu pobune ili subverzivnih neprijateljskih djelovanja protiv države. U isto vrijeme Kur'an naglašava da ljudi moraju izbjegavati bilo kakva djelovanja i iskaze koja bi mogla dovesti do nastanka nemira u društvu ili državi: „I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen,…“ (Časni Kur'an 7:57)
Sloboda promjene vjere
Jedan široko rasprostranjen nesporazum koji se odnosi na Islam jeste da neko ko izade iz Islama mora biti kažnjen smrću ili na neki drugi način. Ovakva zamisao protivi se riječju i duhu osnova Islama. Kur'an kategorički objašnjava: ”Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!”(Časni Kur'an 18:30). I u 2:257 kaže se:”Nema prisile u vjeri.”
Pored toga na više mjesta u Kur'anu se spominje mogućnost izlaska iz Islama bez da se to povezuje sa kaznom. Allah u Kur'anu Poslaniku Muhamedu s.a.v.s kaže: „Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici?“ (10:100). Dakle zabranjena su prisilna prelaženja u vjeru. Dozvoljeni su samo savjet i prosvijećivanje. Kur'an kaže: ” Pozivaj putu Gospodara svoga mudrošću i lijepim savjetom…” (Časni Kur'an 16:126)
Žena u Islamu
Allah je u časnom Kur'anu utvrdio potpunu ravnopravnost muškarca i žene. U drugoj suri, u 188. ajetu kaže se: „…one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća.“ Odjeća štiti, održava i uljepšava, i prikladno toj metafori treba biti i veza izmedu spolova.
Časni Poslanik Muhamed savs rekao je:
”Najbolji medu vama je onaj koji je najbolji prema svojoj ženi.”
O položaju jedne pravedne majke rekao je:
”Džennet je pod majčinim nogama.”
Različite osobine i zadaci žene i muškarca zahtijevaju i dijelom različita prava i obaveze. U osnovi, ženi se mora dopustiti sve što joj je neophodno za dobrobit tijela i duše. To se osobito odnosi na obrazovanje. Poslanik Muhammed savs je rekao da će onaj koji ima jednu ili više kćerki i koji ne pravi razliku izmedu njih i svojih sinova i odgaja ih sa blagošću i ljubavlju, u džennetu mu biti veoma blizu.
Odnos izmedu države i religije
U Islamu se ne daje prednost nekom posebnom načinu vladavine. Kur'an prije svega zahtjeva da se djelovanje vlade temelji na potpunoj pravednosti. Islam odobrava odvajanje države i religije i obavezuje muslimane na lojalnost i vjernost zakonima u državi u kojoj žive. Vjerski propisi u Islamu su sažeti pod pojmom šerijat,što doslovce znači ”put ka izvoru”.
Šerijat se odnosi na sveukupnost pravila koja su neophodna za ispunjavanje svih vjerskih dužnosti, kao što su namaz, post, zekat, hadž itd. Osim toga, riječ je o odredbama koje se odnose na brak, nasljedstvo, ugovore itd. U najširem smislu, šerijat ima značaj u tome da čovjek živi prema moralnim načelima Islama kako bi se približio Bogu.