Pitanje: Kako vidite budućnost zapadnog društva sa stanovišta vaše religije?
Odgovor: Ovo je vrlo zanimljivo pitanje koje bi trebalo biti ineteresantnije za čitavo čvječanstovo više nego što jeste. Činjenica je da su potraga za zadovoljstvom i osjećajem slobode učinili zapadno društvo onim što je ono danas. Sloboda od čega? Sloboda od svega što povezuje čoveka sa njegovim Stvoriteljom. To je ono što danas vidimo u zapadnom konceptu slobode. Sloboda od svega što je plemenito, što stvara odgovornost, od svega što vas povezuje i ograničava vaše mogućnosti za zadovoljstvo. To je sloboda koju Zapad ima danas i još uvijek traga – u ludoj potrazi za zadovoljstvom gdje god toga ima, zaboravljajući da nije za čovjeka da dobije sve što hoće, u bilo kojoj mjeri i koliko god želi.
Čovjek je rođen sa ograničenim sposobnostima i ograničenim resursima. Rođen je sa ograničenom maštom i ograničenim dosegom. Dakle nemoguće je da čovjek dobije neograničeno zadovoljstvo onako kako to želi, a kao rezultat toga najčešće takvi putevi ne vode nigdje. Ostaje samo osjećaj mamurluka nakon ludih poteza svetskih želja. Postoje i drugi štetni neželjeni efekti, a društvo postaje sve više nemirno.
Objasnit ću – U orijentalnim društvima, na primjer, posebno onih pod uticajem muslimanske religije, žene i muškarci su generalno odvojeni i postoje učenja da se u određenoj mjeri provjeri tok seksualnih prohtjeva između muškarca i žene. Kao kod elektične energije pozitivna i negativna žica se razlikuju. Ako nema izolacije između, šta će se desiti? Protok energije, umesto da uzme teži kurs i prođe kroz neke mašine i uređaje, napravi kratki spoj i uništi se. Dakle, islam gleda na ljudske nagone sa željom da ih iskoristi i da ih pravilno upotrebljava. Islam veruje da će se, ako se neograničena sloboda daje željama i nagonima, to negativno odraziti i uništiti tražioce zadovoljstva.
Nasuprot tome, u društvima u kojima se žene drže u segregaciji, samo mali pogled na prelepo lice daje veće zadovoljstvo ljudima tog društva nego što danas možete dobiti od gole osobe, koliko god to lijepo bilo, to je zbog toga što ste naviknuti na sve više i više nagosti. Dok napredujete u stanju zadovoljstva dobijate sve manji i manji učinak, kao što se desi sa alkoholom. Nakon prvih gutljaja alkohola imate veliki učinak na one koji po prvi put spoznaju alkohol, a zatim se to zadovoljstvo postepeno smanjuje. Oni idu sve dalje i dalje i onda postanu alkoholičari. I tada alkohol postaje izvor bolesti umjesto izvor zadovoljstva. Upravo to se dogodilo zapadnom društvu u potrazi za zadovoljstvom. Izmislili su nove načine u ime slobode, u ime emancipacije od svih starijih misli. Ali gdje su završili?
Kao primjer, proučavao sam američko društvo. Ono što se kod njih dogodilo jeste to da su nakon nekog vremena počeli izmišljati nove načine zadovoljstva. Svi časopisi su bili posvećeni ovim stvarima, sve psihološke studije su se bavile ovim stvarima. U ime nauke rekli su ljudima da traže zadovoljstvo u različitim pravcima – da odu u sadizam, da rade ovo ili ono. Da dopuste homoseksualnost, da dozvoli bilo kakav oblik izobličenja koji čovjek može smisliti i tražiti zadovoljstvo. Rečeno im je da tu nema nikakve štete, nikakvih tabu tema – to je bila poruka modernog društva – i oni su to uradili! Ali do koje mjere? Uvijek završe u slijepoj ulici kojim god putem išli. Kao rezultat toga, nekakvo ludilo počelo je uzimati društvo – pratili su bohemijanizam, eksperimentisali su sa hipiizmom, a ponekad su postajali skinsi – samo da bi osjetili impuls života- i taj se impuls nakon nekog vremena obrnuo. Neki ljudi su počeli koristiti drogu i tražiti je u svemu šta su mogli dosegnuti. Ipak, to nije bilo moguće – nije se moglo dopustiti da se cijela država pretvori u ovisnike droge, tako da je Vlada spustila svoju čizmu nakon određene tolerancije i onda je počeo rat na kraju kojeg su ovisnici pobjedili igru. Sada je američko društvo potpuno bespomoćno u rukama mafije. Kriminal je postao beskrajan do te mjere da bi ljudi koji su htjeli osjetiti taj impuls ubijali samo zbog uzbuđenja koju su osječali prilikom toga.
Dok sam prije par godina bio u Americi imali su radio stanicu koja je u potpunosti posvećena izvještavanju ubistava, i u prosjeku svakih pet minuta dolazilo je do ubistva. Ljudi su opljačkani i ubijeni, ne zbog hljeba, ne zbog životnih potreba, već samo zbog uzbuđenja. Tražili su zadovoljstvo gdje god su to mogli pronaći. To je bolest društva. U ime slobode stavljaju se u vezice iz kojih, nažalost, nikada se više ne mogu osloboditi. Oni idu ka konačnom razaranju jer ih je ta potjera, ta luda potraga za zadovoljstvom, učinila potpuno “odsutnim”, ne kažem “nezavisnim”, već “odsutnim” od svog Gospodara. Želim da naglasim razliku između “odsutnog” i “nezavisnog”. Niko ne može biti nezavisan od Boga, ali neki ljudi mogu vjerovati da ne zavise od Boga, tako da za njih koristim riječ “odsutan”. Njima više nije potreban Bog i njihov materijalizam ih dovodi do daljeg uništenja. Oni se bore za izgubljenu bitku. Potraga za zadovoljstvom koju su usvojili sada je dostigla kraj, gdje ih umjesto zadovoljstva samo čeka mizeriju i ništa drugo.
Na primjer, u Americi su se pojavile nove venerične bolesti o kojima ljekari ranije nisu imali pojma. Šire se jako brzo i otporne su na sve ono čega se čovjek može dosjetiti da koristi protiv njih i potpuno su izmakle kontroli. Govorim o herpesu koji se odnosi na veneričnu bolest, a sada, prema najnovijim činjenicama i podacima Američkog ministarstva zdravlja, 30% američkog stanovništva pati od herpesa, a u sljedećem valu vjeruju da može doći 60% – a zatim cijelo društvo. To znači da je potraga za zadovoljstvom postala izvor terora za njih. Nijedan Amerikanac se ne može osjećati sigurnim u društvu drugog Amerikanca jer ne zna kada i kako može dobiti tu bolest koja ih muči, što ih izluđuje i igra se njihovim živcima.
Ovo je stanje stvari koje ljudi ne žele vidjeti. Sve što su prikazuje svugdje na televiziji su igre, ludi ples i izložba nečije ljepote, a šta da ne. Ne moram vam objašnjavati ove stvari, jer to možete objasniti bolje od mene. Nemam mnogo iskustva o ovim stvarima, pokušavam da vam kažem samo ono što sam vidio.. Samo da istaknem pravac ovih stvari sasvim je dovoljno.
Dakle, šta je odgovor? Odgovor je to da pravo zadovoljstvo, trajno i istinsko zadovoljstvo i sreća može biti jedino ostavrena kroz vezu sa Stvoriteljem. To je ono što je stvoreno za vas. Društvo je izgubilo pravac. Čovek je izgubio svoje ležište. Izgubio je svrhu svog stvaranja. Pa zašto bi se Bog više interesovao da spasi čoveka kada ne služi svrsi za koju je stvoren? Sve je stvoren za određenu svrhu i prema Časnom Kur'anu čovjek je stvoren da spozna svog Gospodara. U prethodnim fazama života nijedna životinja nije se dovoljno razvila da shvati stvari koje jedino čovjek može ostvariti. Prva vrsta koja je mogla doći u kontakt sa njegovim Stvoriteljem bila je u obliku čovjeka – mislim na direktan svjesni kontakt. To nam govori Časni Kur'an- da nastavimo u tome, da stignemo do svog Gospodara što je prije moguće i da ostanemo kod Njega, da živimo s Njim, da osjećamo Njegovu blizinu i tako dalje. Časni Kur'an nam kaže da je to sreća, to je zadovoljstvo. Takođe nam govori da kroz život bliži Gospodaru postajemo plemeniti, jer On je plemenit.
Jedini način unapređenja društva je približavanje tog društva Bogu jer Bog pripada svim ljudima svake boje, nijanse i rase. Oni koji pripadaju Allahu su saosjećajni prema svim ljudima. Oni ne vrše diskriminaciju između bijelog i crnog, između sjevernog i južnog, između zapadnjaka i istočnjaka jer svi pripadaju Bogu. Jedini način da se kultiviše čovečanstvo jeste okrenuti se Bogu. Ovo je moja poruka za vas – uradite to što je prije moguće! Za par dana provedenih u Australiji vidim da se bitka gubi. Ali nisam izgubio nadu, jer za čovjeka nije da gubi nadu sve dok može da se moli, sve dok nas Allah sluša svojom milošću ne možemo izgubiti nadu, ali možemo reči da su stvari u lošem stanju.
Treba napomenuti da vođa pokreta Ahmadiyya daje odgovore na postavljena pitanja. Ako naši čitaoci žele neka daljna pojašnjenja ne trebaju se ustručavati da kontaktiraju urednika.
(Pitanje i odgovor – Hazreti Mirza Tahir Ahmad –Halifatul Massih IV. održan 30. septembr 1983.godine u West ferry-Australiji. Original tekst je uzeto sa al.islam.org i prevoden na bosanskom)
Image: Freepik.