Mir u “nesretnoj zemlji” – Kabul i misija nade

Profesor Amtul Razzaq Carmichael, UK

U državi Afganistan, posebno gradu Kabulu, nasilje, smrt i razaranje nisu nepoznanica. Afganistan ima dugu i raznoliku prošlost punu tragičnih događaja. Ove tragedije imaju poseban značaj za Ahmadi muslimane zbog proročanstava Hazreti Mirze Ghulama Ahmada iz Kadiana, Obećanog Mesije^a.s..

U svom epskom teološkom djelu, Barahin-e-Ahmadiyya, Hazrat Mirza Ghulam Ahmad je napisao Božansko proročanstvo koje nagovještava brutalnu smrt dvojice njegovih sljedbenika. Proročanstvo je govorilo da će dvije koze biti žrtvovane. Ovo proročanstvo se ispunilo barbarskim ubojstvom dvojice Ahmadija u Afganistanu u iznimno okrutnim uvjetima. Hazreti Sahibzada Sayyad Abdul Latif ^r.a., cijenjeni vođa Khosta u Afganistanu, ubijen je kamenovanjem, a Hazreti Mian Abdul Rahman^r.a., jedan od najpouzdanijih učenika Sahibzade, ubijen je davljenjem samo zato što je prihvatio davljenje Mesija^a.s.. Brutalnost ovih događaja bila je tolika da je Obećani Mesija^a.s. napisao knjigu pod nazivom “Tadhkirat-ush-Shahadatain” (pripovijest o dva mučeništva) 1903. godine, grafički povezujući dvoje najgnusnijih ubojstava u ime vjere..[i]

Hazreti Sahibzada Sayyad Abdul Latif^r.a. je posjetio Kadiana kako bi istražio tvrdnju Hazreti Mirze Ghulama Ahmada iz Kadiana da je on Obećani Mesija^a.s., i da ga je Bog odredio za reformaciju ljudi potonjeg doba. Nakon pomnog ispitivanja i analize, Hazreti Sahibzada Sayyad Abdul Latif, se uvjerio u istinitost ove tvrdnje i položio zakletvu na vjernost Obećanom Mesiji^a.s.. Nakon što je proveo neko vrijeme u Kadianu, otputovao je natrag u Afganistan. Amir iz Kabula postao je svjestan posjeta Kadianu; Amir je pozvao Hazreti Sahibzadu Sayyada Abdul Latifa^r.a. u glavni grad pod lažnim izgovorom. Amir ga je uvjerio da bi želio saznati više o tvrdnjama Obećanog Mesije^a.s.; i ako bi bio uvjeren, rado bi prihvatio tvrdnju.

Kada je Hazreti Sahibzada Sayyad Abdul Latif ^r.a. stigao u Khost, osam vladinih službenika otpratilo ga je u obližnji Kabul. Amir se prema njemu odnosio s ogromnim prezirom. Amir je na krajnje pogrdan način rekao svojim službenicima da ga natjeraju da stane dalje od njega, tvrdeći da može osjetiti smrad koji dolazi iz njega. Ubrzo nakon toga, Hazreti Sahibzada Sayyad Abdul Latif ^r.a. je zatvoren u krugu Amirove rezidencije. U zatvoru je stavljen u okove zvane ‘Ghargharaab’, što je vrlo težak željezni lanac težak oko 130 funti ili 59 kilograma. Stavlja se oko vrata i struka, a zatvoreniku se vežu lisice. Amir je također naredio da mu se oko stopala stavi dodatni okov težak 17 funti ili oko osam kilograma. Zatim je četiri mjeseca mučen u ovom zarobljeništvu.[ii] Redovito su ga maltretirali i nagovarali da se odrekne Ahmadija. Obećano je da će, ako se odrekne Ahmadijata, Amir vratiti mjesto koje mu pripada u vjerskoj hijerarhiji Afganistana. Odbio je to učiniti i potvrdio je svoju vjeru unatoč ovim neizmjerno teškim i nehumanim uvjetima.

Zbog toga ga je vjerski sud optužio za otpadništvo i krivovjerje. U Kraljevskoj džamiji vođen je dijalog između njega i osam službenih klerika; arbitar je bio liječnik koji je bio uporni protivnik Ahmadija muslimanskog pokreta. Zaključci s tog suđenja nikada nisu objavljeni. Za vrijeme suđenja, Hazreti Sahibzada Sayyad Abdul Latif ^r.a. su postavljali pitanja svećenici, a on je morao pisati svoje odgovore iako je bio okružen s osmero vojnika koji su stajali iznad njega sa svojim mačevima bez korica koje su isukali nad njim. Na kraju suđenja izrečena je presuda za otpadništvo. Kabulski amir odobrio je ovu presudu ne pregledavajući bilo kakve papire ili slušajući daljnje argumente. Potom je vraćen u zatvor. Sljedeći tjedan, Amir iz Kabula pozvao ga je na audijenciju u svoj dvor pred velikim skupom.

Najviše je nadahnjujuće na vjeru pročitati izvještaj o tome i to riječima Obećanog Mesije^a.s., koji objašnjava razmjenu koja se dogodila između njih dvojice: “Presuda za otpadništvo je izrečena vama. Sada reci hoćeš li se pokajati ili ćeš se suočiti s kaznom? Hazreti Sahibzada Sayyad Abdul Latif je odgovorio na pozitivan i nedvosmislen način: Ne mogu se povući od istine; trebam li prihvatiti laž iz straha za svoj život? Ne, to nikada neću učiniti. Amir se trudio da ga uvjeri da se povuče i dao mu osobno obećanje slobode i usluga. Ali Sahibzada je uporno odbijao uvertiru i rekao: Nikada ne smijete očekivati ​​da ću se ikada povući od istine.”[iii]

Hazreti Sahibzada Sayyad Abdul Latif^r.a. je osuđen na smrt kamenovanjem. Na dan pogubljenja odvučen je kao životinju na mjesto pogubljenja tako što su mu provukli uže kroz nos. Zakopali su ga u zemlju do pojasa i nekoliko puta su mu rekli da prokaže Ahmadije kako bi izbjegao ovu nasilnu smrt, ali je on to odbio učiniti. Po nalogu Amira iz Kabula, vjerski vođa je bacio prvi kamen nakon čega je uslijedila masa kamenja koje je javnost bacila što je rezultiralo brutalnim mučeništvom 14. srpnja 1903..

Time se ispunilo proročanstvo Obećanog Mesije^a.s. o žrtvovanju dva jarca. Komentirajući ovu žrtvu je on objasnio da, tijekom svog života, koze hrane druge svojim mlijekom i na isti način, Hazreti Sahibzada Sayyad Abdul Latif dao je ljudima u Afganistanu mlijeko duhovnog znanja i mudrosti objašnjavajući im koncepte džihada, Isusove smrti i dolaska Obećanog Mesije^a.s.. Poput koza, žrtvovan je na brutalan i nehuman način.[iv] Obećani Mesija^a.s. je iskazao žaljenje za nasilnim mučeništvom nedužnog čovjeka od strane vjerskih klerika, političara i javnosti. Napisao je: “O zemljo Kabul! vi ste svjedok gnusnog zločina počinjenog na vašem tlu. O jadna zemljo! ti si, u očima Allaha, osuđen jer si poprište ovog najstrašnijeg zločina.“[v]

Nesretna zemlja Kabul od tada je mjesto ubojstava, krvoprolića, nasilja i ekstremne brutalnosti. Nakon brutalnog mučeništva, u gradu je izbila smrtonosna epidemija kolere koja je ubila stotine i tisuće ljudi, uključujući i članove vladajuće obitelji. 1919. godine, u nasilnoj borbi za vlast, Amir Habib Allah Khan je ubijen, a njegov sin obješen. Godine 1921. krvoproliće se nastavilo tijekom trećeg anglo-afganistanskog rata. Sukobi i neslaganja doveli su do daljnjih promjena režima i ubojstava 1923., a ubilačke borbe između raznih gospodara rata su se nastavile. 1980. godine, Afganistan su izvršile invaziju ruskih snaga. Nakon razdoblja nevjerojatno nasilnih borbi, ubojstava i krvoprolića, sovjetske snage su se povukle 1989. nakon gubitka više od 50.000 ruskih vojnika. Godine 1994. talibanske snage počele su stvarati pustoš u zemlji što je dovelo do ubojstava, mučenja i anarhije. Nakon događaja od 11. rujna 2001. godine, američke snage su izvršile invaziju na Afganistan.[vi]

Procjenjuje se da je 241.000 ljudi umrlo kao izravna posljedica ovog rata. Ovo ne uključuje smrt stotina i tisuća civila koji su umrli od gladi, bolesti i ozljeda tijekom ovog razornog rata. Povrh toga, procjenjuje se da je tijekom ova dva desetljeća život izgubilo 66.000 do 69.000 afganistanske vojske i policije. Broj pobunjenika koji su poginuli tijekom rata, uključujući talibanske borce, procjenjuje se na 84.191.[vii] Nedavna pobuna u nasilju nakon povlačenja zapadnih snaga i pojačane aktivnosti talibana vjerojatno će samo pridonijeti ovim tužnim i depresivnim brojkama.

Čini se da je nadolazeća putanja događaja u Afganistanu užasna. Čini se da su nasilje, ubojstva, krvoproliće i anarhija neizbježni. Ljudska cijena rata u Afganistanu je ogromna. Mora li to biti ovako? Hoće li nesretna zemlja Kabul uvijek ostati sjedište nasilja i ubojstava i ostati napuštena, razrušena, opasna i siromašna? Ima li nade za mir u ovoj osuđenoj zemlji anarhije, nasilja i krvoprolića? Postoji li izlaz da nedužni civili Afganistana izgrade život s nekim prividom normalnosti? Hoćemo li ikada vidjeti afganistanske muškarce, žene i djecu kako sretno rastu, napreduju i ostvaruju svoj puni potencijal?

Povijest vjerskih pokreta svjedoči da žrtva mučenika utire put dugom nizu trijumfa i pobjede. Afganistan je bio prva zemlja koja je pogrešno protumačila šerijatske zakone i ubijala nevine duše zbog prihvaćanja Mesije posljednjih dana, navodeći da su otpadnici. Ova netočna interpretacija islama progutala je živote afganistanskih pojedinaca, donoseći bol i bijedu milijunima Afganistanaca, posebno ženama. Jasno razumijevanje pravog islama postignuto prihvaćanjem Mesije tog vremena postavit će narod Afganistana na put mira.

Obećani Mesija^a.s. kaže:

“U viziji sam vidio da je velika, zelena i rascvjetana grana čempresa u našem vrtu posječena i da je netko drži u ruci. Tada sam čuo nekoga kako govori: Posadite ovu granu u zemlji blizu moje kuće na mjesto posječene. Ponovno će rasti. U isto vrijeme primio sam otkrivenje:

‘… کابل سے کاٹا گیا اور سیدھا ہماری طرف آیا [Urdu]

„Bio je odsječen od Kabula i došao ravno k nama.“

Protumačio sam ovo da znači da je krv pokojnika, šehida [Sahibzade Abdul-Latif], pala na zemlju poput sjemena i da će postati vrlo plodna i da će povećati broj naše zajednice.” 

Dakle, prihvaćanje poruke Mesije tog vremena, u skladu s učenjima Svetog Poslanika^s.a.v.s., drži ključ za rješavanje nasilja u Afganistanu.

Neka narodu Afganistana bude omogućeno da prihvate Mesiju tog vremena, neka blagoslovi mučeništva Hazreti Sahibzade Sayyada Abdul Latifa postanu očigledni. Neka Bog preobrazi Kabul iz zemlje osude i nasilja u zemlju mira i prosperiteta. Amin.

O autoru: Profesor Amtul Razzaq Carmichael MD, med., FRCS (Gen Surg.), MBBS, konzultant je. Kvalificirala se 1987. godine sa zlatnim medaljama za akademsku izvrsnost i poduzela svoju kiruršku obuku u velikim nastavnim bolnicama u Londonu, Edinburghu i Philadelphiji. Autorica je mnogih članaka za glavne recenzirane znanstvene časopise. Viša je članica uredništva Revije vjera kao i pomoćnica voditelja.

---

Završne bilješke:

[i] https://www.alislam.org/book/narrative-two-martyrdoms/foreword-11/

[ii] https://www.alislam.org/book/narrative-two-martyrdoms/the-events/

[iii] https://www.alislam.org/book/narrative-two-martyrdoms/the-events/

[iv] https://www.alislam.org/book/narrative-two-martyrdoms/prophecies-3/

[v] https://www.alislam.org/book/narrative-two-martyrdoms/prophecies-3/

[vi] https://www.reviewofreligions.org/wp-content/uploads/pdf/RR200307.pdf#page=17 Relevantne povijesne informacije zapravo su na stranicama 18-19 ovog PDF-a.

[vii] https://interactive.aljazeera.com/aje/2021/afghanistan-visualising-impact-of-war/index.html