Ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s.
Kratki sadržaj
Danas je Hazreti Halifatul Masih V (da Allah bude njegov pomagač) nastavio da govori o životu Hazreti Sa’ad bin Mu'az. Huzur je rekao kao što je spomenuo u prošloj hutbi, poslije bitke Ahzab, Časni Poslanik (savs) je dobio Božije naređenje da krene prema Benu Kureiza plemenu i da presudi u vezi njihove izdaje.
Izdaja Benu Kureiza
Hazreti Halifatul Masih V je naveo iz pisanja hazreti Mirza Baširudin Mahmud Ahmad (ra) prepričavajući događaje koji se odnose na Banu Kureiza. Časni Poslanik (savs) je poslao hazreti Alija (ra) da ih upozori i skrene pažnju na njihovu izdaju. Međutim, umjesto da shvate svoje greške i izraze kajanje, oni su počeli da nepristojnim govorom govore o suprugama Časnog Poslanika. Hazreti Ali (ra) se vratio i obavijestio Časnog Poslanika (savs) nakon čega je, zajedno sa muslimanima, krenuo prema dvorcu Banu Kureiza i okupirali su ga.
Konačno, kad su Banu Kureiza shvatili da ne postoji drugi način, poslali su vijest da žele da se pošalju vjesti Abu Lubabu da pregovara o njihovoj predaji. Abu Lubabah (ra) je otišao i pozvao ih da se predaju i prihvate Časnog Poslanika (savs) međutim oni su to odbili. Umjesto toga, izrazili su da umjesto da Časni Poslanik (savs) odluči o njihovoj sudbini to uradi Hazreti Sa`d bin Mu'az (ra) vođa plemena Aus koje im je bilo saveznik. Iako je među Banu Kureiza bilo nekih koji su smatrali da se sporazum sa muslimanima treba dogovoriti, opće stanovništvo Banu Kureiza nije moglo podnijeti i prihvatiti da Časni Poslanik (savs) ima bilo kakvu vlast nad njima.Tako su, nadajući se njegovoj popustljivosti, insistirali na tome da kakva god da je njihova sudbina, to treba odlučiti Hazreti Sa`d bin Mu'az (ra). Neki iz plemena Aus pokušali su uvjeriti hazreti Sa`d bin Mu'aza (ra) da izrekne blažu kaznu jer je Benu Kureiza bio njihov saveznik, međutim nije se prepustio nikakvom utjecaju i rekao je da odluku treba prepustiti onome kome je povjerena.
Presuda Hazreti Sa’ad bin Mu'aza (ra) u vezi Benu Kureiza
Hazreti Halifatul Masih V dalje je nastavio da je Hazreti Sa`d (ra) se prvo pobrinuo za sve prisutne; Aus, Benu Kureiza i Časnog Poslanika (savs) da bi oni svi prihvatili njegovu odluku; na šta su se svi složili. Zatim je iznjeo svoju odluku prema sledećem biblijskom učenju:
Kada krenete da napadnete grad, ponudi te mir ljudima. Ako prihvate i otvore svoja vrata, svi ljudi u njemu će bit izloženi prinudnom radu i radiće za vas. Ako odbiju mir i nastupe sa vama u bitku, obsjedni te taj grad. Kad Gospodin, Bog vaš, pruži to u vaše ruke, stavite na mač sve ljude u njemu. Što se tiče žena, djece, stoke i svega ostalog u gradu, ovo možete uzeti kao plijen za sebe. I možete koristiti plijen koji vam Bog od vaših neprijatelja daje. Ovako se treba odnositi prema svim gradovima koji su udaljeni od vas i ne pripadaju narodima u blizini. Međutim, u gradovima naroda koje vam daje Gospod, Bog vaš, u baštinu, ne ostavljajte živima ništa što diše. Potpuno ih uništite – Hetiti, Amoriti, Kanaanci, Periziti, Hiviti i Jevusejci – kao što vam je naredio Gospodin Bog. U protivnom će vas naučiti da slijedite sve grozne stvari koje čine u obožavanju svojih bogova, a vi ćete griješiti protiv Gospoda, Boga svoga. (Ponovljeni zakon 20: 10-18)
Dakle, vidjevši da Banu Kureiza nisu bili spremni prihvatiti odluku Časnog Poslanika (savs.) koja bi bila donesena prema Islamskom učenju, a što bi najviše prouzrokovalo njihovo protjerivanje iz Medine, hazreti Sa`d (ra ) je donio svoju odluku na osnovu odluke koju je Musa (as) već bio donio za takav scenarijo.
Štaviše, ovu odluku nije donio Časni Poslanik (savs).Neki ljudi tvrde da je Časni Poslanik (savs) izvršio izuzetno oštru kaznu. Ali kako historija nam pokazuje, odluku je donio Hazrat Sa`d bin Mu’az (ra); prije donošenja svoje odluke potvrdio je sa svim uključenim stranama, uključujući i Časnog Poslanika (savs) ako bi prihvatili njegovu odluku na koju su se svi složili. Ustvari to nije čak ni odluka hazreti Sa`d bin Mu'aza (ra), jer je on samo donio ono što je Musa (as) već donio.
Časni Poslanik (savs) je rekao da činjenica da su Benu Kureiza insistirali na tome da hazreti Sa`d bin Mu'az (ra) bude taj koji će odlučivati o njihovoj sudbini i činjenica da je hazreti Sa`d bin Mu'az (ra) potvrdio sa svima da će njegova odluka biti prihvaćena i sama odluka zaista je odražavala Allahovu volju.
Po povratku, Časni Poslanik (savs) izrazio je svoju tugu zbog takvog stanja, rekavši da bi, čak i da me prihvati deset ili dvanaest ljudi iz Banu Kureiza, nadao da će ga cijela nacija Banu Kureiza na kraju prihvatiti .
Časni Poslanik (savs) nije bio odogvoran za kaznu od Benu Kureiza
Časni Poslanik (savs) je naredio da kad su se kazne izvršavale onih koji su se borili iz Banu Kureiza svaka osoba treba dovesti odvojeno, da se kazne ne izvršavaju jedni pred drugima. Također je bio prisutan, tako da ako mu neko ko će biti pogubljen, uputi molbu za oprost, može je saslušati i prihvatiti je.
Hazreti Halifatul Masih V je ponovo pojasnio u vezi nekih detalja o ovom događaju da to nije bila odluka Časnog Poslanika (savs), već hazreti Sa`d bin Mu'az (ra). Ova odluka se ne može smatrati nepravednom u svjetlu događaja koji su nastupili. Zatim je hazreti Sa`d bin Mu'az(ra) potvrdio da će i Časni Poslanik (savs.) prihvatiti njegovu odluku, pa je Časni Poslanik (savs.) bio izložen da o tome nema pravo da se mješa. Nadalje, prihvativši bilo koju odluku koju je Hazreti Sa`d (ra) donijeti, Jevreji Benu Kureiza nisu uložili prigovor na njegovu odluku. Također se mora napomenuti da kad god bi se uputio apel kojim bi se poštedio život pojedinca iz Banu Kureiza koji je trebao biti pogubljen, Časni Poslanik (savs.) bi ga prihvatio; zapravo bi naredio da mu se vrati i porodica i njegovo bogatstvo.
Hazreti Halifatul Masih V je primjetio da čak i orijentalist Margoliouth, koji se ni na koji način ne može smatrati zastupnikom Islama, nije imao drugog izbora nego izjaviti da, s obzirom na događaje koji su se pretvorili u izdaju Benu Kureiza, donesena odluku što se njihove sudbine tiče ne može se smatrati oštrom. Dakle, odluka koju je donio hazreti Sa`d (ra) bila je pravedna, a zahvaljujući njegovom sporazumu da prihvati odluku hazreti Sa`d (ra) kako su zahtijevali iz Benu Kureiza, Časni Poslanik (savs) nije imao riječi u ovoj odluci.
Jedan od uvjeta u ugovoru koji je Benu Kureiza prekršio je bio da će u slučaju kršenja ugovora presuda biti odlučena prema njihovom vlastitom svetom pismu. Odluka koju je donio hazreti Sa`d bin Mu'az (ra) bila je tačno u skladu sa učenjima Tevrata. Huzur je rekao da ostatak detalja o životu Hazreti Sa’d bin Muaza će da spomene na slijdećoj hutbi.
Dženaze
Hazreti Halifatul Masih V je spomenuo neke članove zajednice koji su nedavno preminuli.
Hadžinica Ruqajja Halid Sahiba preminula je 30. juna. Bila je Sadr Lajna iz Gane. Oporavila se od raka maternice i zdravlje joj se znatno popravilo, ali kasnije je njeno zdravlje ponovo počelo se pogoršavati i na kraju dovelo do njene smrti. Po profesiji je bila učiteljica. Imala je predanost da podučava djecu i čak bi neku djecu podučavala besplatno. Bila je veoma pobožna i imala je blisku vezu s Hilafetom. Halifatul Masih se molio za nju i njeno potomstvo da nastave njena dobra djela.
Safijja Beghum Sahiba koja je preminula 27. juna. Bila je supruga rahmetli šeika Mubarak Ahmad sahib, on je bio misonar Ahmadijja muslimanske zajednice. Bila je kćerka hazreti Kazi Abdus Salaam Bhatti Sahib, ashab Obećanog Mesije (as). Imala je predani odnos sa Hilafetom koji je također usadila u svoje potomstvo, od kojih su mnogi postali wakfe zindagi u zajednici. Izuzetno je podržavala rad svog muža kao misionara, bez obzira gdje je on otišao. Huzur je rekao da je vrlo malo misionarskih žena koje podržavaju svoga muža kao što je ona. Halifatul Masih je napomenuo da je njena veza sa Hilafatom bila toliko snažna i tako jedinstvena da se rijetko može vidjeti.
Ali Ahmad sahib preminuo je 18. juna. Njegov otac Mian Allah Ditta Sahib (ra) bio je ashab Obećanog Mesije (as). Bio je wakf i zindagi koji je služio na raznim mjestima. Bio je uzorni misionar
Rafik Bibi sahiba preminula je 22. maja. Bila je veoma pobožna i redovna u svojim molitvama. U potomstvo je usadila istu naviku molitve. Bila je vrlo ponosna na činjenicu da su njen sin i njezini unuci bili misionari. Huzur kaže da njen sin trenutno služi u Tanzaniji i da se nije mogao vratiti kući da prisustvuje na dženazi, te se molio da mu Allah podari strpljenje.
Halifatul Maish je rekao da će poslije džume klanjati dženaze onih preminulih o kojima je već govorio ali njihova dženaza nije mogla biti održana zbog trenutne pandemije.