Hazreti Ebu Bekr r.a. II Osvajanja Sirije
Kratki sadržaj
Poslije proučenog šehadeta, euze I sure el- Fatihe, hz. Halifatul Masih (da Allah bude njegov pomagač) je rekao da će da nastavi I govori o životu hz. Ebu Berkra (ra) posebno u vezi napredka u Siriji.
Hz.Halifatul Masih je rekao da kada su snage pobune ugašene i islamska vladavina uspostavljena, hazreti Ebu Bekr(ra) je smatrao da bi sada trebao skrenuti pažnju na međunarodne snage koje pokušavaju stvoriti poteškoće islamu. Odlučio je da će se prvo fokusirati na Siriju, ali o tome u početku nije nikoga obavijestio.
San hazreti Šurahbila ra
Hz. Halifatul Masih je rekao da je hazreti Šurahbil (ra) jednom otišao kod hazreti Ebu Bekra (ra) i pitao ga da li namjerava krenuti prema Siriji. Hazreti Ebu Bekr (ra) je ovo potvrdio, ali se pitao kako to zna, jer još nikome nije rekao. Hazreti Šurahbil (ra) ispričao je san hazreti Ebu Bekru (ra) u kojem je vidio kako se hazreti Ebu Bekr (ra) penje na visoku planinu, nakon čega je otišao u zemlju punu zelenila, potoka i tvrđava. Tada je vidio kako hazreti Ebu Bekr (ra) ohrabruje muslimane na borbu, uz sigurnost pobjede.
Hazreti Šurahbil (ra) je vidio da je dobio zastavu muslimanske vojske i borio se, sve dok ljudi nisu tražili mir i sigurnost od njega što je on dao. Tada je vidio kako hazreti Ebu Bekr (ra) pobjeđuje i sjedi na prijestolju u jednoj od tvrđava. U snu je bio i jedan čovjek koji je došao hazreti Ebu Bekru (ra) i učio suru Al-Nasr.
Hz. Halifatul Masih je rekao da je, kada je hazreti Ebu Bekr (ra) čuo ovaj san, bio zadovoljan i rekao da je to bio lijep san. Rekao je da dio sna u kojem je hodao kamenitim terenom do vrha planine znači da će morati da se suoče sa poteškoćama. Tada je zelena zemlja sa potocima značila da će biti lahkoće. Rekao je da će prema snu hazreti Šurahbil(ra) biti među vođama koji će muslimane odvesti do pobjede.
Hazreti Ebu Bekr (ra) je rekao da je ovaj san također predskazao njegovu smrt, jer je isto poglavlje Časnog Kur'ana koje je učeno u snu također sanjao Časni Poslanik (savs) iz kojeg je on znao da se njegova smrt bliži.
Ashabi se obavezuju da će podržati hazreti Ebu Bekra (ra) u polazku prema Siriji
Hz.Halifatul Masih je rekao da je hazreti Ebu Bekr(ra) okupio starije ashabe i obavijestio ih o svojoj namjeri da pošalje muslimansku vojsku prema Siriji i konsultovao se s njima po tom pitanju. Hazreti Omer (ra) je rekao da je namjeravao razgovarati o ovoj stvari sa hazreti Ebu Bekrom (ra) i složio se sa tom idejom. Nakon toga, drugi stariji ashabi i muhadžira i ensarije su se složili sa hazreti Ebu Bekrom (ra) i obećali da će ga slijediti i slušati ga svim srcem.
Hz. Halifatul Masih je rekao da je hazreti Ebu Bekr(ra) zamolio hazreti Bilala da pozove i kaže muslimanima da krenu prema Siriji, pod vođstvom hazreti Halida bin Sa'iida(ra), koji je bio prvi poslat u Siriju. Prema nekim hadisima, kada je hazreti Ebu Bekr (ra) rasporedio 11 bataljona za borbu protiv pobuna koje su se pojavile, hazreti Ebu Bekr (ra) je također poslao hazreti Halida bin Sa'iida(ra) u Siriju.
Hazreti Ebu Bekr (ra) je također poslao pismo muslimanima Jemena ohrabrujući ih da istupe i bore se na Allahovom putu. Hazreti Anas (ra) je poslat sa ovim pismom i vratio se u Medinu s radosnom viješću o njihovom skorom dolasku.
Hazreti Ebu Bekrove upute hazreti Halidu bin Sa'iidu ra.
Hz. Halifatul Masih je rekao da kada je Hazreti Halid bin Sa'iid (ra) stigao do Taime, Sirijci su saznali za veliku muslimansku vojsku koja se formirala i tako su počeli da se pripremaju. O tome je pisao hazreti Ebu Bekru(ra), koji mu je odgovorio da treba da ostane nepokolebljiv i da nastavi naprijed, tražeći pomoć od Allaha.
Tako je hazreti Halid bin Sa'iid(ra) napredovao, ali kada su ga Sirijci vidjeli, razbježali su se i oni u blizini su prihvatili islam. Obavijestio je hazreti Ebu Bekr(ra), koji je odgovorio da treba da nastavi napredovanje, ali ne toliko da bi mogao biti lako napadnut s leđa.
Hz. Halifatul Masih je rekao da je hazreti Halid bin Sa’iid (ra) napredovao, i pisao je hazreti Ebu Bekru (ra) za daljnja pojačanja, nakon čega je hazreti Ebu Bekr(ra) formirao drugu vojsku od onih iz Jemena i i one između Mekke i Medine i poslao ih da se pridruže hazreti Halidu bin Sa'iidu (ra). Kada je ovo čuo, hazreti Halid bin Sa'iid (ra) je bio presrećan, te je u toj radosti pokušao da napadne veliku sirijsku vojsku, i pritom je zaboravio savjet hazreti Ebu Bekra (ra) da ne napreduje do te mjere gdje bi ga lahko mogli napasti s leđa.
Bahan i sirijska vojska opkolili su Hazreti Halida bin Sa'iida (ra), ali on to nije shvatio. U to vrijeme, bataljon koji se sastojao od sina hazreti Halida bin Sa'iida (ra) koji je izašao da pronađe vodu je napadnut i ubijen od strane Bahana iz sirijske vojske. Kada je hazreti Halid (ra) saznao ovo, napustio je to područje, zbog čega su se i mnogi drugi razbježali.
Hz. Halifatul Masih je rekao da je hazreti Ikrimah (ra) koji je stigao ostao čvrst i osigurao da Sirijci ne idu iza hazreti Halida bin Sa'iida (ra). Kada je hazreti Ebu Bekr (ra) saznao za ovo, bio je veoma nezadovoljan. Kasnije je hazreti Halid bin Sa’iid (ra) tražio oprost od hazreti Ebu Bekra.
Jasna uputstva o tome na koga bi muslimani trebali ciljati u bitci
Uprkos tome, hazreti Ebu Bekr (ra) nije bio obeshrabljen i počeo je pripremati još vojnika za odlazak u Siriju. Kao takve, pripremljene su četiri velike vojske, od kojih je prva bila pod upravom Jezida bin Ebi Sufjana. Hazreti Ebu Bekr (ra) je ohrabrivao muslimansku vojsku da ostane jaka i istrajna.
Rekao je da muslimani nakon pobjede ne bi trebali sakatiti tijela. Savjetovao je da se ne smiju napadati djeca i žene, ne smiju se klati životinje osim za jelo, a svećenici ne smiju biti napadani.
Poručio je da se treba boriti protiv onih kojima je falila kosa na vrh glave. Prema raznim pričama, radilo se o određenim kršćanskim ljudima koji su huškali i borili se u ratovima protiv muslimana. Hazreti Ebu Bekr (ra) je dalje savjetovao Jezida da bude oprezan u svojim manevrima.
Savjetovao ga je da bude ljubazan prema svojoj vojsci i da da vlastiti primjer koji će ostatak vojske slijediti. Uputio ga je da osigura klanjanje namaza s velikom koncentracijom. Rekao je da njegovi savjetnici trebaju biti upoznati sa svim detaljima kako bi mogli davati odgovarajuće i informirane savjete.
Hazreti Ebu Bekr (ra) je savjetovao o raznim drugim pitanjima koja su služila kao potpuni vodič za svakog vođu. Kao takav, nakon toga, hazreti Ebu Bekr (ra) se posebno molio za uspjeh ove vojske.
Vojska poslata pod upravom hazreti Šurahbila bin Hasane ra.
Hz.Halifatul Masih je rekao da je drugu od četiri vojske predvodio hazreti Šurahbil bin Hasanah(ra), koji je bio među najistaknutijim muslimanima. Hazreti Ebu Bekr(ra) ga je rasporedio tri dana nakon odlaska hazreti Jezida. Hazreti Ebu Bekr(ra) je rekao da treba zapamtiti isti savjet koji je dao hazreti Jezidu, te je dodatno dao daljnje upute, kao što je osiguranje klanjanja namaza na vrijeme i klanjanja dženaze, između ostalog. Hazreti Šurahbil (ra) je poslan da konačno stigne do Busre u Siriji.
Vojska poslata pod upravom hazreti Ebu Ubaidaha bin Đarraha (ra)
Hz.Halifatul Masih je rekao da je treća od četiri vojske poslana pod upravom hazreti Ebu Ubaidahom bin Đarrah(ra), koji je bio među desetoricom ashaba kojima je Časni Poslanik (savs) dao radosne vijesti o džennetu. Hazreti Ebu Ubaidah ra. je poslan prema Himsu, koji je bio blizu Damaska u Siriji. Usput je prošao pored šatorskog grada u Balki, s kojim je postigao mirovni sporazum.
Hz. Halifatul Masih je rekao da će ove incidente i dalje spominjati u budućim hutbama.
Dženaza
Hz.Halifatul Masih je rekao da želi spomenuti nedavnog šehida, po imenu Naseer Ahmad, sina Abdula Ghanya. Živio je u Rabvi i ubijen je 12. avgusta nakon što ga je izbo protivnik Ahmadijata. Stajao je na autobuskoj stanici, kada mu je prišao fanatik i pitao ga da li je Ahmadi. Kada je potvrdio da jeste, fanatik mu je rekao da se odrekne svoje vjere.
Kada je to odbio da učini, izvukao je nož i izbo ga, usmrtivši ga za nekoliko sekundi. Ubica nije izrazio kajanje i rekao je da će učiniti isto ako mu se pruži prilika. Sve se to dogodilo u roku od jedne minute.
Hz.Halifatul Masih je rekao da je Ahmadijat došao u Naseer Ahmadovoj porodici za vrijeme Drugog halife (ra) preko njegovog djeda. Posjedovao je mnoge velike kvalitete. Uvijek je bio spreman pomoći siromašnima i onima kojima je potrebna pomoć bila, a služio je i u čišćenju džamije. Uvjek bi bio spreman da izvrši dužnost kada ga pozovu.
Redovno je klanjao namaz i jako je volio Hilafet. On je prije svoje smrti rekao da osjeća da mu je kraj blizu. Iza njega su ostala supruga i tri ćerke. Hz. Halifatul Masih se molio da im Allah svima podari strpljenje. Uvijek bi bio spreman da donira krv i tako spasi mnoge živote. Hz.Halifatul Masih se molio da mu Allah podari oprost i milost i da mu uzdigne status u Džennetu.