Časni Poslanik Muhammed s.a.v.s. je dao vijesti o dolasku duhovnog, pobožnog i Obećanog sina Imama Mehdija u vrijeme kad islam bude u stanju opadanja i slabosti. Predskazao je da će on doći s misijom da oživi i ojača islamsku teologiju i da će se kroz njega islam ponovo uzdići na lice zemlje. Časni Poslanik s.a.v.s. je ovog duhovnog sina nazvao Muslih (Reformator), i Obećanim, i o njemu rekao:
JATAZAVEZU VE JULEDU LEHU
”Obećani Mesija će se oženiti i imat će djecu”.
Ovo je bio ukaz da će ovaj brak biti posebne prirode i da će mu kroz ovo Allah pokloniti takvu djecu koji će pomagati i sarađivati u vršenju njegove misije. U kontekstu ovog predskazanja Časnog Poslanika s.a.v.s. neki od njegovih istaknutih sljedbenika također su predskazali da će, na svršetku vremena Obećanog Mesije, jedan od njegovih sinova biti opremljen jedinstvenom veličanstvenošću i slavom i da će se popeti na prijestolje halifata.
Hazreti Nematullah Shah Wali, ugledni muslimanski pobožan čovjek, predskazao je u svojoj popularnoj poemi da će onaj koji će doći biti Obećani Mehdi i također Obećani Mesija. On je također spomenuo da će ime ovog Obećanog biti Ahmad i da će kad se njegovo vrijeme završi, jedan njegov sin biti njegov istinski duhovni nasljednik i da će nastaviti njegovu misiju.
U Talmudu, vjerodostojnoj knjizi jevrejskog načina govora – spomenut je dolazak dvojice Mesija i da će onaj kasniji biti veći od prethodnog i da će, poslije njega njegov sin i unuk biti njegovi nasljednici.
I tako, kad je došlo vrijeme Obećanog Mesije i dolaska Obećanog sina, Allah je objavio Obećanom Mesiji dalje detalje ovog predskazanja sa radosnim vijestima o njegovom uzdizanju, napretku i dostignućima.
Hazreti Mirza Baširuddin Mahmood Ahmad r.a. se obrazovao u osnovnoj školi u oblasti Board i kasnije 1898. u Talimul islam visokoj školi kad je bila osnovana. Međutim, u svom studentskom životu on nikada nije bio zainteresovan za knjige uobičajenog toka znanja, i nije mogao uspjeti na vladinom prijemnom ispitu. Ovo je bio kraj njegovog formalnog obrazovanja, koji nije bio tek slučajan, nego veliko čudo Božije odredbe. Događaji su kasnije pokazali da je Gospodar Svemogući Sam želio da bude njegov učitelj.
Tako se svijet osvjedočio da on ne samo da je imao unutarnje i duhovno znanje nego da je njegova pronicljivost u temeljnu mudrost bila tako široka i duboka da bi svakog – koliko god bio učen učenjak i s kojim god ovosvjetskim znanjem bio naoružan – ko je napadao islam dokazao da je tek akademski (znanstveni) novajlija.
Ispunjenje Božije objave je postalo očito. ‘Obilovat će mudrošću otvorenog i unutarnjeg.’ U toku života Obećanog Mesije on je razvio snažnu želju za vjerski služenjem, i zato je, kad se Obećani Mesija u toku zadnjih dana svog života obratio mladima da stupe naprijed da služe islamu, hazreti Mirza Baširuddin Mahmood Ahmad ponudio sebe i uskoro formirao Anđuman Tašheezul Azhaan i pod nadzorom ovog tijela započeo magazin pod istim nazivom, kroz koji je obavljan posao vjerskog propovijedanja.
U vrijeme smrti Obećanog Mesije on je imao samo 19 godina, ali su čak i u to vrijeme iz njegovog uzvišenog pera tekli ubjedljivi i 2 ušutkujući odgovori na kritike. 26. maja 1908.
Obećani Mesija a.s. je umro u Lahoru. U tom momentu ovaj obećani sin je ostao uz krevet Obećanog Mesije i izjavio: ‘Čak i ako te svi ljudi napuste i ja ostanem sam, ja ću ostati uz tebe i suočit se sa svom opozicijom i jurišina na tvoju misiju.’ On se vrlo dobro držao svog zavjeta i, kroz cijeli svoj život nikada se nije brinuo za bilo čije neprijateljstvo ili opziciju i uvijek se aktivno trudio za napredak islama i Ahmadijata. Početkom 1911. uz odobrenje hazreti Maulana Nooruddina, halifatul Mesiha I, osnovao je Anđuman Ansarullah, od čijih se članova zahtijevalo da poklone nešto od svog vremena za religijsku službu, propagiranje islama i Ahmadijata, i da unapređuju uzajamnu slogu, ljubav i opće bratstvo. Ovo se pokazalo veoma uspješnim u pogledu stvaranja velike revnosti i interesa u misionarskom i reformatorskom radu.
U septembru 1912. on je putovao u Egipat, odatle za Meku i obavio je hadž, i ostao aktivan u propovijedanju islama i Ahmadijata u toku svog boravka.
U junu 1913. on je započeo ‘The Al Fazl’ novine sa vijestima za Džemat u kojima su, osim iz nacionalnih vijesti, obrazovnih, informativnih, historijskih, bili objavljeni i propovjednički i reformatorski članci.
U vrlo kratkom vremenu ove su novine postigle popularnost ne samo među našim narodom nego među drugima također. Poslije smrti hazreti Halifatul Mesiha I r.a. upravo su ove novine postale centralni organ Džemata. 27. maja 1908. nakon smrti Obećanog Mesije a.s., kad je Hakim Nooroddin r.a. bio izabran za prvog halifu Džemata, prvi čovjek koji je dao zakletvu odanosti bio je hazreti Mirza Baširuddin Mahmood Ahmad.
Hazreti Halifatul Mesih I je bio vrlo zadovoljan s njim i gledao je na njega s ljubavlju i poštovanjem. U toku njegove bolesti on ga je uvijek određivao za imama u namazu (da vodi namaz) i često je, u svojim javnim govorima i hudbama hvalio duh njegove poslušnosti, vjerske službe i njegove intelektualne sposobnosti.
Kako bi, dajući nagovještaj, pokazao da će on biti nasljednik poslije njega. Hazreti halifaul Mesih I r.a. je umro u petak, 13. marta 1914., i 14. marta 1914. u vrijeme asr (ikindije) namaza, Ahmadi su se okupili u džamiji Noor u Kadianu, gdje je hazreti Nawab Muhammed Ali Khan, koji je bio Sahabi (drug) i zet Obećanog Mesije, pročitao ‘oporuku’ hazreti Halifatul Mesiha I i tražio od ljudi da postupe u skladu s tim i izaberu nekoga kao njegovog zamjenika.
Na ovo je Maulana Syed Ahsan Amrohvi predložio ime hazreti Shahibzada Mirza Baširuddin Mahmood Ahmada. On je oklijevao i odbio na početku, ali na gorivu upornost ljudi, shvatio je da je to bila Allahova odluka i primio je zakletvu odanosti ahmadi muslimana i tako postao drugi nasljednik Obećanom Mesiji a.s.