Islam tvrdi da je svrha čovjekovog stvaranja bila da postavi Božijeg predstavnika sposobnog da manifestuje Njegove atribute. U Časnom Kur'anu čitamo: Ja ću odrediti halifu na Zemlji.
To jest, prije stvaranja čovjeka, Bog je obavijestio Svoje meleke da će stvoriti biće koje će biti Njegov predstavnik i manifestacija Njegovih atributa. Na drugom mjestu Kur'an kaže:
On je taj koji vas je učinio halifama na Zemlji i ko god ne vjeruje snosit će posljedice svog nevjerovanja. Samo je Bog taj Koji je odredio čovjeka kao Svog zastupnika tako da upotrebljavajući svoje prikladne sposobnosti on može postati manifestacija Božijih atributa. Ovo je velika odgovornost i bilo ko ko ne oda dužno poštovanje tome prirodno će snositi posljedice svog nemara.Preneseno je da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: Poprimite Božije atribute.
Istinska svrha čovjekovog stvaranja je da postigne stvarnu svrhu cijelog stvaranja tako da se potpuna manifestacija Božijih atributa pojavi na oba kraja vage. Jedan aspekt Božijih atributa se vidi kroz fizičku formu svemira i prirodnih zakona koji njime upravljaju. Drugi aspekt se pojavljuje kroz čovjeka i njegovu sposobnost da koristi svemir kao Božiji zastupnik. Prema islamu, Bog je Stvaralac i istinski Gospodar svega, ali On je ovo stvaranje povjerio čovjeku kao Svom zastupniku. Zato postoje dvije vrste vlasništva: glavno i sporedno. Glavno vlasništvo, naravno, pripada Bogu, ali čovjeku je dato pravo vlasništva na način pripomoći. Baš kao što postoje dvije vrste vlasništva, tako su također dvije metode određivanja zastupnika.
Jedna vrsta zastupnika je određena Lično od Boga i on je nazvan Božiji poslanik, a druga vrsta obuhvata upravljače izabrane od samih ljudi. Između ove dvije vrste islam je uveo treću vrstu zastupnika koja nosi spojene odlike ovih dvaju vrsta i označena je islamskim terminom ‘halifa’. S jedne strane halifa je zastupnik određen od Boga – istinskog Gospodara, a s druge strane on je upravljač prihvaćen od ljudi sporednih gospodara. Zbog toga je islamsko shvatanje halifata da iako je Bog taj koji određuje halifu, ipak On ovo postavljenje provodi kroz tijelo ljudi koje se sastoji od vjernika koji su ustrajni u svojoj vjeri i bogobojazni u svom vladanju, čiji su umovi i rasuđivanje upravljani Božijom upravljačkom rukom prema postavljenju Njegovog izbora.
Očito je zato da iza izbora halife kroz Božiju volju i postupak vjernika, slijedi da pravo da ga ukloni pripada jedino Bogu. Ako Bog osjeća neophodnost promjene halife On uzrokuje da on umre i određuje drugog po Svom izboru kroz postupak vjernika. Halife zato ne mogu biti uklonjeni od ljudi samih i ko god misli drugačije nosi sjeme licemjerstva i drskosti; iz tog razloga se halifatul Mesih I obratio nekim neodlučnim ljudima kako slijedi: Bog je mene odredio za halifu i ja sada ne mogu napustiti ovu službu na vaš nalog niti je bilo ko od vas ovlašten da me ukloni… ako sam ja halifa to je zato što me je Bog takvim odredio prema Svojim najboljim planovima.
Nikakva moć ne može ukloniti halifu određenog od Boga i zato niko od vas nije opunomoćen da to učini… ostavite ovu stvar Bogu, jer vama nije data moć uklanjanja. Ja vas ponovo podsjećam da je jasno napisano u Časnom Kur'anu da jedino Bog određuje halife. Ja proglašavam pod zakletvom da sam ja također bio određen za ovu službu od Boga lično baš kao što je on odredio Ebu Bekra i Omera za halife. Nema udruženja koje je odgovorno za moje postavljenje, niti sam ja zabrinut za to ili da li me to sada napušta. Niko nema moć da me razodjene odijela halifata.[1]
Očito je iz naprijed rečenog da pošto je uklanjanje istinskog halife potpuno i direktno isključivo Božije pravo i premda su određivanju novog halife vjernicima dato da sudjeluju u tome da daju definitavan oblik Božije volje, nije islamski, i nepobožno je i veoma drsko govoriti o novom halifi ili se upuštati u spletkarenje i intrige za ili protiv popularnog ili nepopularnog karaktera postojećeg halife u toku njegovog života. Istinski vjernici se drže podalje od ove vrste licemjernog i omraženog govora.
Zaista čak ni najmanja misao ove prirode ne prolazi kroz njihovu glavu i oni prekoravaju svakoga koga vide da se upušta u ovu vrstu bogohuljenja. Ja ne mogu a da ne spomenem da je naš vođa, hazreti Halifatul Mesih II bio izuzetno drag otac, čije su blagonaklonosti prema njegovoj djeci bile nebrojene. Jedna od njegovih najvećih blagonaklonosti bile su molitve koje je učinio za svoju djecu i najdražesnija među njima je bila ona koju ću ja niže navesti: ‘Licemjeri govore da ja kujem planove da između svoje djece odredim narednog halifu, dok je to jedino Božije da to čini.
Ako bilo koji od moje djece bude gajio ovu vrstu mišljenja on neće izbjeći Božiju srdžbu. Ja zato dodajem da i vi također molite Boga da niko od moje djece nikada ne gaji ni trunke ove vrste 8 mišljenja i da njihova srca ostanu potpuno slobodna od toga, jer ko god nastoji da stupa na Božije područje sigurno će snositi posljedice.[2]
Ja pozivam Boga za svjedoka da su ova molitva Halifatul Mesiha II i zajednica bili prihvaćeni, i da nam je Bog iz Svoje milosti sigurno pomogao da drži dalje od nas ovu vrstu licemjernog i omraženog mišljenja, i ja molim Svemogućeg Boga da nas čuva da idemo putem Njegovog zadovoljstva i da čuva zatvorenim otvore naših srca i umova prema zlom šejtanu i njegovim štićenicima.[3]
Bog pokazuje snagu Svoje moći odabiranjem osobe u godinama i krhke. Rečeno je o Hallifatul Mesihu I da je bio star čovjek bez inteligencije, ali je Bog pokazao da je on uprkos svojih godina bio pod Božijom brigom i pod Njegovim nadzorom i, zbog toga, njegovi protivnici nisu mogli uspjeti protiv njega. Ponekad Bog odabire mladu osobu i ljudi misle da zbog njegove nezrelosti i nedostatka mudrosti zajednica možda bude osuđena. Međutim, Bog pokazuje da iako Njegov izbor padne na dijete, On nije dijete i da je potpuno bio u stanju da pokaže Svoju drugu manifestaciju kroz osobu slabih godina. Na kraju je isto to dijete u stanju da osujeti svoje protivnike.
U drugo doba Bog odabire osobu srednjeg doba kojeg svijet smatra nesposobnim da vodi zajednicu, i taj zadatak zaista može biti izvan njegove sposobnosti. Ali sigurno ništa nije izvan Božije sposobnosti. On pravi izbor ove vrste osobe i do kraja usavrši njegovu dušu kroz moćnu manifestaciju svoje slave tako da osoba tako izabrana ponekad osjeća nagon da kaže svijetu, u ekstazi Božije ljubavi i pažnje, da on vi še ne treba svjetovnu pomoć. Bog onda njega koristi za svrhe i do mjere koju On želi, i poklanja mu pomoć i potporu da dokaže svijetu da je On zaista posjednik svih moći i slava.[4]
Naše je vjerovanje da jedino Bog određuje halife. Da je ova funkcija bila ostavljena ljudima, čak i onda bi oni izabrali nekoga višeg među njima. Ali pošto Bog pravi izbor, On ne pravi greške. On možda izabere prividno slabu osobu na koju ljudi općenito gledaju prezrivo. Nakon odabiranja njega, Bog kroz njega pokazuje Svoju veliku i moćnu slavu koja otapa predhodno ‘ja’ (prirodu, ličnost) određene osobe i baca ga u novi kalup (karakter).
On nestaje sa ovog svijeta unutar slave Božije zbog čega ga Bog uzima pod Svoju zaštitu i upozorava njegove protivnike da se bore s Njim ako imaju moć za to. On im govori da iako je Njegov izbor bio slaba osoba kojoj nedostaje znanje i jakost i kojoj, po njihovom mišljenju, nedostaje samilosti i bogobojaznosti, da ga je ipak Bog uzeo u Svoju brigu, i oni će se morati njemu pokoriti. Ovo se događa zato što Bog želi da pokaže svijetu da je kroz halifat ispunjena Njegova volja na što je ljudsko procjenjivanje potpuno smeteno.[5]
[1] List džemata- Badr,4.i11.juli 1912.godine.
[2] List džemata- Alfazal 1.novembar 1956.godine
[3] List džemata- Ansarullah, april 1964.godine.napisano prije sovog halifata.
[4] Hudba petkom, Alfazal, 17. marta 1967.godine.
[5] List džemata- Alfazal, 17. mart 1967.godine.