Pitanje: U ovo doba, svijet, posebno muslimanski strašno treba instituciju halifata. Šta je njegova važnost?
Odgovor: Muslimani koji treba da budu ujedinjeni i u skladnosti, podijeljeni su u nebrojene sekte i podjele. Ne samo u vjerskom polju nego isto tako u politici. Kad postoji raskol, oni ne mogu postići ništa u svijetu, što ujedinjeni i skladni ljudi mogu. Neslogom i neskladom moć muslimana svijeta ne samo da je rastavljena, nego oni takođe koriste ovu razbijenu snagu jedan protiv drugog.
Kad su ovakvi uslovi, cjelina će biti ispod nule.Grupe mogu biti vrlo moćne, ali ako će one suprotstavljati i ometati jedna drugu u malim i glavnim stvarima i ostati zauzeti u borbi, njihova moć će biti razbijena i snaga slomljena.
Ovo se događa u svakoj muslimanskoj zemlji. Nažalost ovo je bilo nazvano džihadom. Šta će oni postići iz ovog? Koja će sredstva ostati za njihovu nacionalnu izgradnju, odbranu islama ili borbu protiv neprijatelja? Zato, obavezujuće je da se muslimani ujedine na ruci jednog Imama. Treba da bude jedan Imam muslimana cijelog svijeta. Ali bez Halifata, to je jednostavno nemoguće. Halifa je nasljednik poslije poslanika u formi osobe koja predstavlja umrlog poslanika i Halifa je predstavnik i njegov podređeni. On je centralni autoritet. Ovo je osnovni princip Halifata.
Muslimani shvataju njegovu potrebu kao i važnost. Ova potreba se takođe osjetila poslije odlaska Časnog Poslanika s.a.v.s.. U islamu je ovo posve jasno kao svjetlo dana i dio je islamskog učenja – da bez jedinstva i sklada ne možete ispravno raditi na učenjima islama. Kad idete u džamiju radi namaza pet puta dnevno, tamo mora biti Imam. Stajanje iza Imama je demonstracija jedinstva među ljudima. Zato Časni Kur'an posebno ističe potrebu skupnog namaza. Imamu je dato toliko važnosti da ako imam zapne u govoru, cijeli skup mora slijediti njegovu grešku čak i ako znaju da je napravljena greška. Kakav bolji primjer može biti predstavljen za potrebom jednog Imama i jedinstva u tome da se on slijedi? Ako je Imam zastupnik u maloj džamiji, kako onda može cijeli muslimanski ummet preživjeti bez Imama.
Što se tiče ummeta, u Časnom Kur'anu postoji naredba da oni svoja lica okrenu prema Kibli. Za muslimane širom svijeta postoji samo jedna kibla. Ovo je pokazivač da je obaveza za muslimanski ummet da oni treba da budu ujedinjeni pod jednim Imamom. Da ovo nije bila jedina (isključiva) svrha, uopšte ne bi bilo Halifata zato što duhovno stanje muslimana u vrijeme Čaasnog Poslanika s.a.v.s. je bilo hiljadu puta bolje od muslimana danas. Ako su oni trebali da slijede jednog Imama, kako mi možemo živjeti bez Imama danas kad stanje muslimana vapi za tim. Ovo je odgovor zašto je potreban Halifat.
Stvar je u tome da, kad jednom Halifat prestane, onda nije u moći ljudi da ga ponovo sami uvedu. Ovo je dilema s kojom se muslimanski svijet suočava danas. Halifat počinje poslije smrti poslanika i ako je, nažalost, jedanput uništen, nemoguće je da ponovo počne bez poslanika. Što se tiče muslimana, oni su žrtve dvostrukih pitanja. Prema ogromnom broju muslimana, lanac halifata se završio sa halifatom hazreti Alija. Poslije njega nije bio halifat-i-Rašida. To je bila monarhija u ime halifata i većina muslimana se slažu da se halifat-i-Rašida završio poslije hazretiti Alije. Zato, kako opet možete ponovo započeti ovaj hilafet?
Što se tiče šija imama, za njih nije problem jer većina njih vjeruju da se Imamat nastavio do dvanaestog imama. Neki vjeruju da se nastavlja do danas. Ali većina muslimana su lišeni blagoslova halifata. Čak ako prihvatimo taj nastavak Imamata do danas, oni nisu u stanju da ujedine cijeli muslimanski ummet na jednoj ruci. Mi diskutujemo o predmetu ujedinjenja cijelog ummeta na jednoj ruci i to ne može biti postignuto djelimičnim i oblasnim halifatom. To može biti postignuto samo univerzalnim ili globalnim halifatom, koji će ujediniti cijeli ummet.
Muslimani vjeruju da sada ne može doći ni jedan poslanik, bilo koje kategorije. Ovo znači da je jedini prilaz da otvori put halifatu bio zapriječen. Ovo je velika stvar, s kojom se muslimanski ummet danas suočava.
Ne Ahmadi ulema predstavlja jedino rješenje za ovaj problem i kaže da oni takođe vjeruju u dolazak poslanika. Nema sumnje, on će biti jedan stari poslanik, ali oni kažu da kad on dođe, da će biti poslanik. Ovako će izgubljeni islamski halifat biti opet ponovo oživljen od Isusa Krista iz Nazareta kad se on spusti sa svojom starom formom i tijelom. Ali problem je u tome da je prošlo četrnaest stoljeća a nema traga o drugom dolasku tog Isusa. Nema vidljivog znaka njegovog spuštanja. Uslovi u svijetu su se potpuno promijenili. Muslimani su prošli i dalje prolaze kroz svoju najgoru fazu propadanja. Ali Isus se do sada nije spustio iz neba.
Sada, većina muslimana su toliko razočarani da kažu da su, bilo da je on umro ili da živi, oni najmanje zainteresovani. Učenjaci al-Azhar univerziteta su ponavljajući izrazili svoje dobro razmišljanje i uvaženo mišljenje da je prema Časnom Kur'anu, Isus Krist umro i da je njegov drugi dolazak potpuno nemoguć. Može biti u njihovoj mašti ali praktično, oni su potpuno zatvorili ova vrata.
Niko se nikada neće spustiti s neba, i ovo je veliki i težak problem, s koji se muslimanski svijet danas suočava. Sa ovim oni ne samo da su uništili naj važniju instituciju halifata nego su isto tako blokirali ulaz početka hilafeta.