Život Poslanika II Događaji nakon Bitke kod Hunejna

Kratak Sadržaj

Nakon što je proučio Tešahhud, Teavuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti spominjati raspodjelu ratnog plijena stečenog u Bitci na Hunejnu.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je nakon Bitke na Hunejnu, Časni Poslanik (savs) naredio da se sav ratni plijen sakupi u Džirani. Zatim je Časni Poslanik (savs) otišao u opsadu Taifa, a nakon toga u Džiranu.

Časni Poslanik (savs) nije odmah podijelio plijen po dolasku u Džiranu; umjesto toga, Časni Poslanik (savs) je čekao nekoliko dana, misleći da bi se Benu Havazin mogli pokajati i da će im se bogatstvo vratiti. Međutim, shvativši da neće doći, Časni Poslanik (savs) je podijelio ratni plijen.

Banu Havazin prihvataju islam

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, nakon što je ratni plijen podijeljen, 14 uglednih ljudi iz plemena Banu Havazin, koji su prihvatili islam, otišlo Časnom Poslaniku (savs) i obavijestilo ga da je cijelo pleme prihvatilo islam i zatražilo milost od Časnog Poslanika (savs).

Vođa ovog odreda uputio je apel za milost, rekavši da su među zarobljenima rođaci Časnog Poslanika (savs) i oni koji su pomogli u njihovom odgoju. Rekao je da je to zato što je Časni Poslanik (savs) proveo svoje godine kao njegovatelj među plemenom Banu Sad, koje je bilo ogranak plemena Banu Havazin. Zatim su izrazili svoja osjećanja u poeziji i strastvenim govorima.

Časni Poslanik (savs) čuo je njihove iskrene molbe i rekao im da ih čeka danima, misleći da neće doći. Rekao im je da je većina zarobljenika raspoređena i da mogu birati jednu od dvije stvari: zarobljenike ili bogatstvo.

Pleme Banu Havazin odlučilo je da primi zarobljenike nazad. Časni Poslanik (savs) je rekao da će svi zarobljenici koji su bili dio njegovog udjela biti oslobođeni i vraćeni njima, te da će razgovarati s muslimanima o zarobljenicima koji su već raspodijeljeni. Časni Poslanik (savs) im je također savjetovao da stanu pred ljude nakon popodnevnog namaza i proglase Časnog Poslanika (savs) svojim zagovornikom, tražeći da se zarobljenici koji su raspodijeljeni oslobode. Zatim je Časni Poslanik (savs) rekao da će predložiti muslimanima da oslobode zarobljenike.

Časni Poslanik (savs) vraća zarobljenike plemenu Banu Havazin

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je ovo bio lijep način na koji je Časni Poslanik (savs) brinuo o osjećajima obje strane. Stoga su Benu Havazin učinili ono što je Časni Poslanik (savs) predložio, i nakon njihove molbe, Časni Poslanik (savs) je rekao da oni koji žele vratiti zarobljenike Benu Havazin trebaju to učiniti, i da će svakome ko želi nešto zauzvrat biti uslišen njihov zahtjev.

Muslimani su odgovorili da će, zbog njega, rado pustiti zarobljenike koji su im podijeljeni. Ovo je veoma obradovalo Časnog Poslanika (savs), i tako se još jednom pokazala velika milost Časnog Poslanika (savs), jer su muslimani željeli vratiti zarobljenike bez ikakvog uzimanja zauzvrat. Ipak, Časni Poslanik (savs) se brinuo o muslimanima i rekao da će se za svakog oslobođenog zarobljenika dati šest deva.

Nadalje, Časni Poslanik (savs) je naredio da se svakom oslobođenom zarobljeniku da nova odjeća. Tako je 6.000 zarobljenika vraćeno Benu Havazin.

Događaj sa Ujainah bin Hisnom koji je odbio vratiti svog zarobljenika

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je bilo nekoliko onih koji nisu odmah pristali osloboditi zarobljenike; međutim, kada je Časni Poslanik (savs) najavio da će za svakog oslobođenog roba biti dato šest deva, oni su na kraju pristali. Ipak, Ujainah bin Hisn se i dalje nije složio i nije oslobodio zarobljenika kojeg je primio. To je na kraju dovelo do toga da je lišen blagoslova.

Sin zarobljenika Ujaine mu je prišao, tražeći slobodu za njegovu majku, pa čak i nudeći stotinu deva. Ujainah je odbio ovu ponudu, misleći da će sin tada povećati iznos. Ali Ujainah je shvatio da se sin ne vraća, pa je sam prišao sinu i pitao ga hoće li ostati pri svojoj početnoj ponudi. Međutim, sada je sin rekao da je ponuda smanjena na 50 deva, i kako su nastavili razgovarati, konačna ponuda se svela na deset deva.

U tom trenutku, Ujainah je rekao da je jednostavno treba uzeti besplatno. Sin je tada rekao da je Časni Poslanik (savs) oslobodio svakog roba novim komadom odjeće. Stoga, Ujainah nije imao drugog izbora nego dati svoj vlastiti ogrtač. Na to je sin rekao Ujaini da nema mudrosti ni smisla da iskoristi priliku, a i drugi su nastavili ismijavati Ujainu zbog odluka koje je donio, jer je na kraju ostao praznih ruku.

Nekadašnji zakleti neprijatelj prihvata islam

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je i vođa plemena Banu Havazin prihvatio islam. Časni Poslanik (savs) mu je poslao poruku u Taif, rekavši da će mu, ako pristane poslušati Časnog Poslanika (savs), njegova zarobljena porodica biti vraćena.

Časni Poslanik (savs) se pobrinuo da neće biti raspoređeni i organizirao im je smještaj u Meki. Po primitku ove poruke, Malik bin Auf, vođa plemena Banu Havazin, odmah se pripremio da se noću sastane sa Časnim Poslanikom (savs).

Otputovao je u Džiranu, nakon čega mu je vraćena porodica, a njemu je dan poklon od stotinu deva. Vidjevši ljubaznost i velikodušnost Časnog Poslanika (savs), prihvatio je islam. Ovaj nekada žestoki neprijatelj Časnog Poslanika (savs) postao je iskren i odan sluga.

Ugodan podsjetnik na djetinjstvo Časnog Poslanika (savs)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je među zarobljenicima bila žena po imenu Šejma. Kada je zarobljena, rekla je svojim otmičarima da je ona sestra Časnog Poslanika (savs) po majci; međutim, ashabi joj nisu povjerovali. Doveli su je Časnom Poslaniku (savs) i ona je rekla Časnom Poslaniku (savs) da je njegova sestra po majci. Časni Poslanik (savs) je pitao ima li ikakav dokaz za to.

Pokazala mu je trag ugriza i rekla da ju je, kada je bio beba, ugrizao dok ga je držala u krilu. Podsjetila ga je na druge stvari iz njegovog djetinjstva, koje je prepoznao. Časni Poslanik (savs) je ustao, raširio svoj ogrtač da sjedne na njega i pozdravio je.

Imao je suze u očima dok je pitao za njene roditelje, koji su preselili. Časni Poslanik (savs) joj je ponudio mogućnost da ostane tamo ili da se vrati svom narodu. Ona je odabrala da se vrati svom narodu, a Časni Poslanik (savs) je naredio da joj se daju tri roba, robinja i dvije deve. Zatim joj je ponudio da je odvede u Džiranu, gdje su živjeli njeni preci. Ona je također prihvatila islam.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su, kada je Časni Poslanik (savs) migrirao iz Meke u Medinu, Mekanlije objavili nagradu za svakoga ko ga vrati mrtvog ili živog. Nakon toga, Suraka ga je pronašao; međutim, Bog je čudesno zaštitio Časnog Poslanika (savs). Tom prilikom, Časni Poslanik (savs) ga je upitao: “Kako ćeš se osjećati, o Suraka, kada Kosrosove narukvice budu na tvojim rukama?” U tom trenutku, Suraka je također dobio pismenu garanciju sigurnosti. Isti Suraka je donio tu pismenu garanciju u Džiranu, gdje je primio islam.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je hazreti Omer (ra) prišao Časnom Poslaniku (savs) i rekao mu da se tokom vremena neznanja zavjetovao da će provesti period predanosti u Časnoj džamiji. Časni Poslanik (savs) mu je naredio da se održi ove zakletve i ispuni ovaj period predanosti.

Povratak u Medinu

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se Časni Poslanik (savs) uputio nazad u Medinu u četvrtak, sa preostalih 12 dana u Zul-Kadi. Časni Poslanik (savs) je sa sobom ponio neke životinje kako bi ih podijelio ljudima koje je sreo usput. Časni Poslanik (savs) se vratio u Medinu nakon devetodnevnog putovanja i potpunog odsustva iz Medine od dva mjeseca i šesnaest dana.

Odgovor na optužbe orijentalista protiv Časnog Poslanika (savs)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da neki orijentalisti iznose optužbe protiv osvajanja Meke, Bitke na Hunejnu i Opsade Taifa. Na primjer, William Montgomery Watt kaže da je samo nekoliko žena podijeljeno istaknutim ashabima, dok je sav ostali plijen i zarobljenici zadržan u Džirani.

Sir William Muir kaže da su samo tri žene date hazreti Aliju (ra), hazreti Osmanu (ra) i hazreti Omeru (ra). On to predstavlja samo kao nered i podizanje optužbi. Zabilježeno je da je bilo 6.000 zarobljenika raspoređenih među muslimanima. Međutim, kada su se poglavice plemena obratile Časnom Poslaniku (savs), on je najavio muslimanima da puste zarobljenike i da će im čak dati nešto zauzvrat za to.

Dakle, utvrđene historijske činjenice same pobijaju Muirove navode. U stvari, i sam Muir je izjavio da su svi zarobljenici iz Hunejna pušteni. Dakle, njegova vlastita izjava pobija njegovu tvrdnju. Watt je također i sam izjavio da je moguće da su takve optužbe izmišljene.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da Margoliouth iznosi još jednu tvrdnju, a to je da je Malik bin Auf bio prisiljen da postane musliman. Međutim, ova tvrdnja je također potpuno lažna i nesretno je što neki izvrću veliku milost Časnog Poslanika (savs) u prisilu, što je potpuno neosnovano.

Historija bilježi da je, nakon što je vratio sve zarobljenike plemenu Banu Havazin, Časni Poslanik (savs) pitao za poglavara plemena Banu Havazin, Malika bin Aufa. U istom duhu milosrđa, Časni Poslanik (savs) ponudio je slobodu njegovoj porodici i poklon od stotinu deva ako odluči prihvatiti islam.

Ovdje je važno napomenuti da je Časni Poslanik (savs) bio pobjednik; imao je prednost i ne bi imao nikakvu ličnu korist od prihvatanja Malika bin Aufa, niti je bio odgovoran za Malika bin Aufa.

Međutim, iz svoje milosti mu je poslao poziv da prihvati islam. Historija također pokazuje da je Malik već u srcu bio sklon islamu. Stoga je iskoristio priliku da prihvati islam, a Časni Poslanik (savs) je ispunio svoje obećanje. Malik bin Auf je također tom prilikom sastavio nekoliko pjesama, rekavši da nikada nije vidio niti čuo za nekoga tako velikog i cijenjenog kao što je Muhammed (savs).

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su ovim završeni događaji koji se odnose na Bitku kod Hunejna. Hazreti Halifa (aba) je rekao da će u budućnosti spomenuti daljnje pohode.

Dženaze

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će predvoditi dženazu-namaz u odsustvu sljedećih osoba:

Dr. Laik Ahmad Farruk iz Kanade. Dugi niz godina je služio kao pobožan čovjek u Africi. Iza njega su ostali supruga, sin i dvije kćerke. U Gani se bavio vrlo teškim i složenim medicinskim slučajevima i izveo je mnoge uspješne operacije, često uprkos svim izgledima, poput slučaja strangulirane hernije. Njegov sin kaže da je bio tihe prirode, posvećen ibadetu i da je živio strpljivo i postojano.

Služio je i u Gambiji, gdje je bilo mnogo poteškoća, ali je nastavio svoju službu bez pritužbi. Kada je Četvrti halifa (rh) posjetio Gambiju, posjetio je i dom dr. Laika. Uprkos tome što u kući nije bilo ni stolica za sjedenje, Četvrti halifa (rh) rekao je da će jesti s njim.

Jednom, dok je bio u Lahoreu, dr. Laik je osjetio kako mu krvni pritisak pada i pomislio je da mu se bliži smrt. Međutim, čuo je glas koji je govorio da još nije vrijeme i da će njegovo vrijeme doći u Kanadi. To se ispunilo mnogo godina kasnije.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je i on bio u Gani dok je dr. Laik tamo služio i primijetio ga je kao vrlo ljubaznog, skromnog i predanog služenju. On i njegova supruga bili su vrlo gostoljubivi. Posjedovao je mnoge osobine koje ljudi često nemaju.

Nije ga bilo briga je li noć ili dan; radije, brinuo se samo o pomaganju ljudima, i to je činio bez ikakvog modernog luksuza. Umjesto toga, pomagao je i liječio ljude u vrlo teškim okolnostima. Hazreti Halifa (aba) je dovio da mu Allah podari oprost i milost, uzdigne njegov položaj i da njegovu suprugu i djecu drži pod Svojom zaštitom, podarujući im strpljenje i uzdržanost.

Hameed Ahmad Ghauri iz Hjderabada, Indija. Iza njega su ostali supruga, kćerka i četiri sina, koji svi na neki način služe Zajednici. Redovno je obavljao namaze i postio. Obavljao je hadž i umru. Bio je poslušan Halifatu u svemu. Prednjačio je u prinošenju finansijskih žrtvi. Bio je veoma brižan prema svojoj porodici i rodbini.

Imao je veliko poštovanje prema onima koji su dali život za služenje zajednici. Služio je Zajednici na lokalnom nivou u raznim svojstvima. Hazreti Halifa (aba) je dovio Allahu da mu podari oprost i milost. Njegov sin, koji služi u Albaniji, nije mogao prisustvovati očevoj sahrani; neka mu Allah podari strpljenje.