Smjerovi u političkim pitanjima
Drugo glavno svjetsko pitanje s kojim se danas susrećemo je pitanje određivanja oblika vladanja za dato područje ili državu. Ovdje su također vodeći principi islama toliko posebni, značajni i sveobuhvatni da njihova istina i praktičnost postaju samodokazive. Nitko ne može poreći da određeni oblik vladanja, smatran dovoljnim ili nedovoljnim samo onda kada se primijeni u specifičnim uvjetima, i besmisleno je zamisliti da određeni politički sistem može ispuniti potrebe svih naroda u svim dobima.
Upravo iz tog razloga islam ne podržava samo jedan određeni oblik vladavine. Niti predstavlja demokratski ili socijalistički oblik, niti preporučuje kraljevstva niti diktatorstvo. Umjesto rastezanja nad metodama uspostavljanja vladanja, islam uvodi principe uspostavljanja političkih i vladajućih napora na specifičan način, i predstavlja uvjete koji će, bez obzira na oblik, odgovornosti vladanja uvijek biti ocijenjeni pravedno i pošteno, sa simpatijama; uvijek ispunjavanje i poštivanje ljudskih prava. Stoga, umjesto isticanja prvog dijela zajednički prihvaćene definicije demokracije, tj. vladanja, od strane ljudi, islam ističe da, bez obzira na oblik vladanja, mora u svim događajima biti za narod. Stoga, kada je demokracija spomenuta među drugim oblicima vladanja, pravi naglasak se stavlja na njenu kvalitetu. Ističe se da ne treba biti puka formalna demokracija, ali oni koji biraju svoje vladare trebaju biti kompetentni ljudi, motivirani poštenjem da izaberu samo one koji su uistinu sposobni i jednaki prema zadatku. Ovo su napravljeni preduvjeti u bilo kojem izboru na zadatak, u Časnom Kur’anu:
“Uistinu, Allah vam naređuje da povjerenje dajete onima koji imaju pravo na to, i da, kad vladate među ljudima, vladate s pravdom…”[1]
I onda, kada je bilo koji oblik vladavine kao rezultat toga uspostavljen, obavezan je vladati pravedno, bez ikakve diskriminacije u rasi, boji ili naciji.
17 zlatnih pravila o vladavini
Sada ću kratko sažeti pravila koja proistječu iz osnova datih u Časnom Kur’anu o bilo kojem obliku vladanja:
Vladi je podarena dužnost koja treba štititi čast, život i bogatstvo svog naroda.[2]
Vladar mora uvijek djelovati pravedno, među pojedincima i među narodima.[3]
Nacionalna pitanja bi se trebala uspostavljati uz dogovore.[4]
Vlada se mora postaviti da ispuni osnovne potrebe čovjeka, kako se kaže, obezbijediti mu hranu, odjeću i smještaj.[5]
Narodu treba obezbijediti mirnu i sigurnu okolinu, i njihovi životi, imetak i čast trebaju biti zaštićeni.[6]
Ekonomski sustav treba biti jednak i uredan.[7]
Zdravstveni sustav treba biti funkcionalan.[8]
Treba prevladati potpuna vjerska sloboda.[9]
S pobijeđenim narodom postupati pravedno.[10]
Sa suosjećanjem postupati sa ratnim zarobljenicima.[11]
Dogovori i sporazumi moraju se uvijek poštovati.[12]
Nepravedni i obespravljujući zakoni ne bi trebali biti sprovođeni nad slabima.[13]
Muslimani su dužni slijediti one koji su na vlasti. Jedini izuzetak ovog pravila je slučaj gdje se vlada izričito suprostavlja i sprečava izvršavanje vjerskih obreda.[14]
Ukoliko postoje neslaganja s vladarom, onda ona moraju biti predstavljena u svjetlu principa navedenih u Časnom Kur’anu i od strane Časnog Poslanikas.a.v.s.. Niti u jednoj prilici ne smije se voditi sebičnim motivima.[15]
Ljudi se upućuju pomagati vlastima u podržavanju shema čija je svrha promovirati generalnu dobrobit i dobro. Zabranjeno je provoditi tzv. grupe koje pozivaju na opstrukciju.[16]
Slično, vlade su u obavezi pomagati u dobrotvornim naporima, bilo individualnim ili kolektivnim, i ne kočiti takva nastojanja.
Moćnim državama je zabranjen bilo koji oblik nasilja protiv drugih država. Upotreba naoružanja je dozvoljena samo u samoobrani.[17]
[1] Časni Kur’an 4:59
[2] “Uistinu, Allah vam naređuje da povjerenje dajete onima koji imaju pravo na to” Časni Kur’an 4:59
[3] “i da, kad vladate među ljudima, vladate s pravdom.” Časni Kur’an 4:59
[4] “i njihovi su poslovi odlučeni uzajamnim savjetovanjem.” Časni Kur’an 42:39
[5] “Za tebe je određeno da ti ne budeš u njemu ni gladan ni gol. I da ne budeš žedan, ni da goriš na suncu.” Časni Kur’an 20:119-120
[6] “A kad je na vlasti, on hoda tamo-amo Zemljom da stvara nered na njoj i uništava usjeve i potomstvo; a Allah zaista ne voli nered.” Časni Kur’an 2:206
[7] Časni Kur’an 16:91
[8] Časni Kur’an 6:143, Časni Kur’an 2:169, Časni Kur’an 16:91
[9] “Nema prisile u vjeri” Časni Kur’an 2:257
[10] “O vjernici! Budite čvrsti radi Allaha, svjedočite u ime pravde i nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede da ne postupate pravedno. Budite uvijek pravedni, to je najbliže bogobojaznosti.” Časni Kur’an 5:9
[11] “Nijednom poslaniku nije dozvoljeno da ima zarobljenike osim ukoliko u zemlji bude krvavog rata” Časni Kur’an 8:68; “Poslije, ili ih oslobodite velikodušno ili otkupninom – sve dok rat ne prestane. Tako treba biti!” Časni Kur’an 47:5
[12] Časni Kur’an 16:92
[13] Časni Kur’an 16:93
[14] “O vjernici! Pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se Poslaniku i onima koji imaju vlast nad vama” Časni Kur’an 4:60
[15] “A ako se u bilo čemu razilazite (s onima koji imaju vlast), uputite takvu stvar Allahu i Poslaniku” Časni Kur’an 4:60
[16] “I pomažite jedan drugom u dobročinstvu i bogobojaznosti; a nemojte pomagati u grijehu i neprijateljstvu” Časni Kur’an 5:3
[17] “I ne pružaj svoje oči za onom privremenom koristi koju smo Mi dali nekim grupama od njih” Časni Kur’an 20:132