Razlike i proturječnosti među vjerama – njihova stvarnost - Ahmadija muslimanski džamat
U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Razlike i proturječnosti među vjerama – njihova stvarnost

Razlike i proturječnosti među vjerama – njihova stvarnost

Pitanje koje dolazi je: ukoliko su uistinu sve religije donijeli poslanicia.s. od Boga, zašto je onda ikakva razlika među njihovim učenjima? Može li isti Bog poslati različita učenja?

Na ovo pitanje je sam Islam odgovorio i ovo je također istaknuta vrlina ove religije. Islam navodi dva osnovna uzroka za različitosti među religijama.

Prvi uzrok, različiti su uvjeti trebali različita pravila i Sveznajući i Mudri Bog je obezbijedio upute za različita doba, regije i narode u skladu s njihovim potrebama.

Drugi uzrok, sadržaji različitih vjera su iščezli i uvenuli pod događajima vremena; stoga one nisu sačuvane u svojoj originalnoj formi. U nekim slučajevima sljedbenici sami uvode izmišljotine i različitosti u prilagođene promjenjive promjene i izvorno objavljene Knjige nastavljaju biti korištene za ovu namjeru. Očito, takva krivotvorenja Božje poruke konačno kvare  izvornu uputu.

Kako je Bog rekao u Časnom Kur’anu:

Oni su mijenjali riječi s njihovih stvarnih mjesta i zaboravljali jedan dio onoga što im je bilo savjetovano[1]

Ukoliko ispitamo povijest različitosti među različitim vjerama u svjetlu principa navedenih u Časnom Kur’anu, naći ćemo da razlike teže smanjivanju kako se približavamo njihovom izvoru. Na primjer, ukoliko dozvolimo usporedbu kršćanstva i islama samo po životu Isaa.s. i prema četiri evanđelja u Bibliji, onda će se tamo pojaviti samo vrlo male razlike među osnovnim učenjima Biblije i Časnog Kur’ana. Ali ukoliko putujemo dublje vremenskom linijom, bezdan ovih razlika postaje širi i širi sve dok ne postane potpuno nepremostiv – i sve radi ljudskog nastojanja da ispravi ono što je izvorno objavljeno. Povijest drugih vjera također donosi istu osnovnu stvarnost, i naći ćemo jaku potvrdu Kur’anskog gledišta da su smjer ljudskih promjena i revizija Božje poruke je uvijek bili obožavanje  jednog Boga, a  ne više njih, i od činjenica do izmišljotina, od humanosti do obožavanja ljudskih bića.

Časni Kur’an nam govori da je najsigurniji put razlikovanja istinite religije, uprkos posljedičnoj unakaženosti, istraživanje u korijenu. Ukoliko korijen donosi učenja o jednoći Boga, obožavanje nikoga osim jednog Boga, i istina i istinska ljubav za cijelo čovječanstvo tako i religiju, uprkos promjenama, mora biti prihvaćeno kao istina. Osnivači religija koje zadovoljavaju ove kriterije bili su uistinu pravedna i pobožna bića, i istiniti poslanici poslani od Boga, među kojima mi ne bi trebali praviti razlike i u čiju istinu mi moramo vjerovati u potpunosti. Oni imaju određene osnovne osobine zajedničke za sve, bez obzira na vrijeme i mjesto. Ovo se navodi u Čanom Kur’anu:

A njima nije bilo naređeno drugo osim da Allaha obožavaju, da Mu budu iskreni u vjeri, uvijek naklonjeni Njemu, i da obavljaju namaz, i daju zekat. A ovo je učenje vjere koja je ispravna i vodi ispravnom.[2]


[1] Časni Kur’an 5:14

[2] Časni Kur’an 98:6