Odsutnost mira u svetom gradu – Jeruzalem
„O vjernici! Budite čvrsti radi Allaha, svjedočite u ime pravde i nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede da ne postupate pravedno. Budite pravedni, to je najbliže bogobojaznosti. I bojte se Allaha. Zaista je Allah uvijek obaviješten o onom što vi radite.”[i]
Danas bih želio govoriti o alarmantnoj situaciji u kojoj ljudi žive u Palestini i Izraelu.
Dopustite mi da vam prije svega kažem da ne pokušavam izreći svoje mišljenje na način da ga prihvatite ili da pokušam stati na nečiju stranu, međutim ja kao čovjek ne mogu skrenuti pogled s ljudske patnje koja se događa u srijednom istoku desetljećima. Stoga sam odlučio podijeliti neka općenita stajališta o nekim pitanjima. I da, ne mora sve ono što se propagira biti složeno za razumijevanje. Ponekad mali koraci dobre volje i iskrenosti dugoročno donose najveće rezultate.
Kako bih ovo želio predstaviti u svjetlu islamskog učenja i onoga što možemo naučiti o rješavanju ove vrste sukoba, želio bih započeti s nekim općim elementima „islamske države”.
Kada se govori o politici i političkim sustavima, islam se ne ograničava na jedan određeni sustav. Iako se u Časnom Kur’anu govori o različitim oblicima vladarskih brodova tijekom povijesti čovječanstva, kao u obliku kraljeva i kraljevstva kojima su upravljali čak i proroci kao kralj Salomon, Časni Kur’an polaže veliki naglasak na demokratske strukture.
Čitamo u Časnom Kur’anu:
„Uistinu, Allah vam naređuje da povjerenje dajete onima koji imaju pravo na to, i da, kad vladate među ljudima, vladate s pravdom.“[ii]
Zašto islam ne promovira samo demokraciju i ne zaboravlja na druge političke strukture? Dobar odgovor na to dobit ćemo ako pogledamo zašto vlade propadaju. Dakle, prije svega moramo otkriti jesu li neuspjeh političkih sustava i njihovi urođeni nedostaci odgovorni za bijedu i nezadovoljstvo ljudi ili je nešto drugo u pitanju?
Vodi nas do pitanja, treba li kriviti sustav ili one koji ga vode? Može li nemoralno sebično, pohlepno ili korumpirano političko vodstvo koje se diktaturom, monarhijom ili demokracijom uzdiže na vlast biti korisno zdarvo za društvo?
Dakle, ono što islam pokušava objasniti u vezi s političkom strukturom jest da je važnije postići visoke moralne standarde kod ljudi koji upravljaju zemljom na temelju pravde kako bi se postigao mir za sve ljude pod njihovom odgovornošću.
Četvrti Kalif, Hazreti Mirza Tahir Ahmadr.a. koji govori o ovoj temi, dovodi je do točke:
Islam stavlja poseban naglasak na uvođenje apsolutnog morala u svim područjima ljudske djelatnosti – politika nije izuzetak.[iii] … Što se tiče mene, islamska učenja ne odbacuju bilo koji politički sustav svijeta, ali islam to ostavlja izboru ljudi i povijesno potvrđenim tradicijama koje prevladavaju u nekoj zemlji. Ono što islam ističe nije oblik vlasti, nego kako vlada treba ispuniti svoje dužnosti.[iv]
Nakon što sam predstavio opće mišljenje o islamskim učenjima o tome kako voditi politiku, dozvolite mi da brzo prijeđem na ono što nas Časni Kur’an uči o tome kako rješavati nacionalne ili međunarodne sukobe:
„A ako dvije skupine vjernika ratuju među sobom, izmirite ih; a ako jedna od njih napravi prijestup prema drugoj, borite se protiv onih koji su prestupili sve dok se ne vrate Allahovoj naredbi. A ako se povrate, izmirite ih međusobno po pravdi i budite pravedni. Uistinu, Allah voli pravedne. Zaista su vjernici braća. Zato napravite mir među dvojicom braće, i bojte se Allaha da vam bude milost pokazana.“[v]
I opet možemo jasno iskusiti kako islam zagovara presudnu važnost u prevladavanju pravde u pogledu rješavanja problema između dviju strana. Ako ne dođe do pravedne reakcije, neće se moći pružiti trajno rješenje ili mir.
Bez pogovora htio bih nešto zapitati u pogledu Palestine. Htio bih predstaviti neke isječke iz govora Sir Zafrulle Khana (prvog muslimanskog i pakistanskog predsjednika Generalne skupštine Ujedinjenih naroda i Međunarodnog suda u Haagu od 1954. do 1961.) tijekom Generalne skupštine UN-a 1947. godine. Pitanje Palestine koje je doista navijestilo današnju situaciju na Bliskom istoku glasi:
„Kako Palestina može biti neovisna? Kakva neovisnost? Koje je rješenje koje trebamo podržati i pokušati provesti? Zapravo, prijedlog pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih naroda kaže da će odlučiti – ne narod Palestine, bez odredbi o samoodređenju, bez odredbe o pristanku vladajućih – koju će vrstu neovisnosti Palestina imati. Nazvat ćemo Palestinu neovisnom i suverenom, ali Palestina će nam pripasti i bit će, „jabuka razdora“ nas mnogih i različitih, a postat će i „jabuka razdora“ između Istoka i Zapada. Možda se s jedinstvom, koje tako sjetno dozivamo, možemo pokrenuti (uspostaviti).
Prvo ćemo tijelo Palestine izrezati na tri dijela židovske države i tri dijela arapske države. Tada ćemo dobiti enklavu Jaffa-e, a srce Palestine, Jeruzalem, zauvijek će biti međunarodni grad. To je početak oblika koji će Palestina imati.
Rasjekavši Palestinu na taj način, njezino ćemo krvareće tijelo zauvijek staviti na križ. Ovo neće biti privremeno; ovo je trajno. Palestina nikada neće pripadati svom narodu; uvijek će biti razapeta na križu.
Koje ovlasti imaju Ujedinjeni narodi za to? Koja pravna vlast, koja pravna vlast to mora učiniti, da neovisna država zauvijek podliježe upravi Ujedinjenih naroda?…Kaže se da ako podjela ne bude prihvaćena, neće ostati mjesta za rješenje. Suprotno tome, ako se podjela prihvati, poduzet će se fatalan korak. Arape i Židove će prevariti i nikada više neće biti šanse da ih okupe. Previše nedovršenih osveta stat će na put i zabraniti im daljnje korake. Ako odgodite i ne poduzmete odlučujući korak, Arapima i Židovima i dalje ostavljate otvorenu priliku za pomirljivo rješenje putem kojeg oni kombiniraju i rade.”[vi]
Sir Zafrulla Khan detaljno je govorio o tom pitanju i preporučio bih da njegov govor pročitate kako biste povećali svoje znanje o tome zašto sukob danas dovodi do rata i smrti. Glavni razlog da ovaj sukob uvijek iznova pukne je odsutnost pravde na raznim razinama. Nepravda međunarodne platforme za rješavanje ovog dugotrajnog problema bez čežnje za vlastitim interesima, nepravda susjednih država koja će pomoći u rješavanju sukoba, nepravda lokalne uprave koja ne daje ista prava svim svojim građanima i nepravda na pojedinačnoj razini ne poštujući čovječanstvo i ne otimajući tuđe vlasništvo.
Pa ipak, mogli smo vidjeti višestruko kašnjenje i nerad UN-a da formuliraju izjavu protiv ljudske patnje zbog prava veta u nekim moćnim zemljama.
Zbog toga je četvrti Kalif Hazrat Mirza Tahir Ahmadr.a., osim komplimenta svrsi UN-a, kritizirao nesposobnost UN-a u sjeni lobista da djeluje prema vlastitim ciljevima da im pruži pravdu i mir gdje god je to potrebno kao njihov prvi prioritet.
Piše u svojoj knjizi „Islamski odgovor na suvremena pitanja“:
„Sadašnji Ujedinjeni narodi uvijek su se iznova dokazivali kao snažna organizacija, koja ne radi za pravdu, već za političke ciljeve nacije koja ima veću utjecajnu moć na zastupnike. Pojam pravednog i nepravednog nikada nije imao udio u postupku donošenja odluke Ujedinjenih naroda u skoroj prošlosti, niti sa sadašnjim stanjem stvari može igrati značajnu ulogu u budućnosti. Politika i diplomacija preduboko su i neraskidivo ukorijenjeni u tlo modernih politika da bi ostavile ikakvog prostora za apsolutnu pravdu koja bi uzela korijena i kojoj bi bila dana poštena prilika preživljavanja. Teška i gorka činjenica, koju nijedan istinoljubiv čovjek ne može negirati, jest da je ova velika i strašna institucija bila svedena na poprište zamršenih diplomatskih aktivnosti, lobiranja, tajnih odnosa i borbi moći, sve u ime svjetskog mira.
Zato, prema Časnom Kur’anu, ono što svijet treba jest institucija koja sebi postavlja zadatak utemeljenja pravde. Bez apsolutne pravde nikakav mir nije zamisliv. Čovjek može povesti ratove prosvjedujući u ime mira, ugušene savjesti i biti otpadnik zbog pokazanog cilja utemeljenja mira, ali sve što može postići jest smrt, a ne mir.“[vii]
Kada govorim o smrti i ratu, dozvolite mi da citiram Drugi Kalif, Hazreti Mirzu Baširudina Mahmuda Ahmadar.a. koji objašnjava pravila ratovanja pod učenjima islama:
„Ako je rat silom nametnut islamskoj državi, mora se voditi briga o tome da se ne ozlijede žene, djeca, bolničarke, stariji ljudi i oni čiji životi su u potpunosti posvećeni služenju vjeri. Dopušteno je ubijati samo borce koji aktivno sudjeluju u ratu. Životi zarobljenika moraju biti pošteđeni u svim slučajevima, i trebala bi se izbjeći nepotrebna šteta. Usjevi, stabla i građevine moraju biti sačuvani, osim ako njihovo uništenje nije apsolutno nužno za svrhe obrane ili kako bi se onesposobilo neprijatelja. Poraženoj naciji se ne bi smjela nanositi šteta da je se i dalje oslabi. Zahtjevi za primirjem ili mirom se ne bi smjeli odbiti zbog pretpostavki da se druga strana ponaša nepošteno i samo želi dobiti na vremenu. Sve dok nepoštenje ne postane očiglednim takvi zahtjevi bi se trebali pozdraviti.“[viii]
Kao što sam rekao na početku, moj cilj nije bio da prihvatite moje mišljenje, međutim volio bih da razmotrite učenja islama i pokušate ih primijeniti na trenutni sukob i njegov ishod.
Je li potrebno deložirati Palestince iz njihovih domova kako bi se postigao mir? Je li bilo potrebno bombardirati škole, bolnice, stambene zgrade, infrastrukturu vodoopskrbe i električne energije? Hoće li se međunarodno pravo primjenjivati nakon postizanja primirja? Hoće li UN zadržati svoju odgovornost za rješavanje sukoba koji nisu uspjeli riješiti od samog početka? Hoće li se čovječnost i moralni standardi primjeniti kako bi se Palestincima barem omogućio odgovarajući pristup vodi i električnoj energiji?
Kao ljudsko biće zalažem se za pravdu i borim se protiv nepravde. Nažalost, čini se da je poglavlje stvaranja Izraela poglavlje velike nepravde. To ne mora nužno dovesti do odbijanja države Izraela i Židova da imaju svoju državu, ali ostavlja otvorena vrata za raspravu o tome koje bi zasluge za to trebale imati ili bi trebale imati u budućnosti.
Molim se i nadam se da će pravda prevladati i skinuti teret s palestinskog i izraelskog naroda kako bismo mogli okončati ljudsku patnju koju je u potpunosti stvorio čovjek.
Neka nam Bog podari svoju milost i omogući da postanemo bolja ljudska bića.
Povezan:
- Izraelsko-palestinski sukob i Ahmadijski kalifat: kratki pogled na sedam desetljeća najodrživijih savjeta
- Islam i Europa – sukob civilizacija?
- Islamski odgovor na suvremena pitanja
[i] Časni Kur’an, 5:9
[ii] Časni Kur’an, 4:59
[iii] Islamski odgovor na suvremena pitanja str.232
[iv] Islamski odgovor na suvremena pitanja str.233
[v] Časni Kur’an, 49:10-11
[vi] https://www.reviewofreligions.org/31211/the-palestinian-question-united-nations/
[vii] Islamski odgovor na suvremena pitanja str.262
[viii] Ahmadija ili istinki islam, str. 239