U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

25. ožujka 2017., svjetski poglavar muslimanske zajednice Ahmadije, Peti Kalif, Njegova Svetost, Hazreti Mirza Masroor Ahmad (a.b.a.) održaoje glavni govor na četrnaestom nacionalnom mirovnom simpozijuu (Peace Symposium) organizaciji ahmadijske muslimanske zajednice u UK. Događaj jeodržan u džamiji Baitul Futuh u Londonu pred publikom od više od 1000 ljudi iz više od 30 zemalja, uključujući više od 600 ne-Ahmadigostiju među kojima su bili i britanski ministri, državni ambasadori, članovi obiju domova Parlamenta te ostalih dostojanstvenika i gostiju.

Tijekom događaja Njegova Svetost predstavio je gđu Setusko Thurlow, mirovnu aktivisticu koja je preživjela napad na Hiroshimu, a dodijeljenajoj je Ahmadi muslimanska nagrada u kategoriji Promicanja mira kaopriznanje za njene izvanredne na.pore u kampanjama za nuklearnorazoružanje. Nakon uvodne riječi Rafiqa Hayata, državnog predstavnika ahmadijske muslimanske zajednice u UK i kratkog komentiranja Silvia Dania, izvršnog direktora za religiju i mir iz Italije, pročitana je poruka iz Vatikana u znak potpore Mirovnom Simpoziju od Oca Davida Standley-a, koji je došao u ime nadbiskupa Southwarka. U tekstu ispod donosim oglavnu poruku iznesenu ovom prigodom od Njegove Svetosti Hazreti Mirze Masroora Ahmada (a.b.a.)

simpozija mira – Globalni konflikti i potreba za pravdom

Nakon recitiranja tašahuda, tavuza i bismillaha, Hazreti Mirza Masroor Ahmad (a.b.a.), Svjetski poglavar Muslimanske zajednice Ahmadije, Peti Nasljednik Obećanog Mesije as, rekao je:

“Svi uvaženi gosti, Assalamo Alaikum Wa Rahmatullahe Wa Barakatohu, – mir i blagoslov Allahov neka je sa svima Vama.

Za početak bih htio izraziti iskrenu sućut svima žrtvama na koje je utjecaoteroristički napad u srijedu u Westminsteru. Naše misli i molitve su sa svim građanima Londona u ova tragična vremena.

U ime Muslimanske zajednice Ahmadije, želim jasno naglasiti da svi osuđujemo ovakve čine terorizma, i dijelimo duboko suosjećanje sa žrtvama ovakve barbarske okrutnosti. U svim dijelovima svijeta Muslimanska zajednica Ahmadija promiče mir, i u skladu s učenjima islama, oštro osuđuje ovakve činove. Ovogodišnji Mirovni skup važan je dio tog nastojanja. Želio bih se zahvaliti svim gostima što su nam se pridružili večeras.

Utemeljitelj Muslimanske zajednice Ahmadije rekao je da je poslan od Svemogućeg Boga u ovo doba, u službi Časnog Poslanika islama, Muhameda (s.a.v.s.), kako bi proširio dvije osnovne teze islamskog učenja.

Prva je približiti čovječanstvo bliže Svemogućem Bogu, a druga je skrenuti pažnju ljudima na poštovanje i ispunjavanje prava jednih prema drugima. Prema mom mišljenju ove dvije teze su kamen temeljac u ostvarivanju iskrenog i dugotrajnog mira u svijetu.

Kao muslimani, povlašteni smo da nas je Kur’an podučio temeljnoj svrsi našeg stvaranja – obožavanju Svemogućeg Boga, najviše zajednički u džamijama. Nažalost, i u potpunom kršenju ovih mirovnih standarda, određene muslimanske grupe ili pojedinci pretvorili su svoje džamije u ekstremističke centre, propovijedajući mržnju i potičući jedni druge na različita sektaška odvajanja unutar islama. Očekivano, to je izazvalo široko rasprostranjen strah u zapadnjačkom svijetu i stvorilo dojam džamija kao izvora sukoba i nereda.

To je izazvalo pozive, među određenim strankama i grupacijama na Zapadu, za zabranu džamija, ili u najmanju ruku za provođenje restrikcija među muslimanima. Na primjer, odaslani su zahtjevi za zabranu hidžaba, ili minareta i drugih islamskih simbola. Nažalost, neki su muslimani dali priliku drugima za navođenja protiv učenja islama. Dužnost muslimana nije samo da ponudi svoje molitve, već i da se brinu o siročadi i hrane potrebite, inače će im molitve biti uzaludne. Ovo je izričito spomenuto u Časnom Kur’anu, sura 107, ajeti 3.,4. i 5.

Temeljem tih učenja, Muslimanska zajednica Ahmadija s milošću Allaha provodi razne humanitarne projekte kako bi ublažila bol u srcu i nedaće potrebitih ljudi, bez obzira na vjeru, društvenu klasu ili rasu. Osnovali smo bolnice, škole, sveučilišta, koji omogućavaju zdravstvenu brigu i edukaciju u najosiromašenijim i najudaljenijim krajevima svijeta. Ne tražimo nikakvu hvalu za te aktivnosti, naša jedina želja je pomoći tim ljudima da se osamostale, tako da mogu ostvariti svoje nade i težnje u životu, tako da žive zadovoljno s dostojanstvom i slobodom. Time će prije nego da postanu frustrirani i padnu pod utjecaj ekstremizma, izrasti u odgovorne građane odane svojoj naciji. Nesamo da će se osobno razviti, već će pomoći napretku nacije i poslužiti kao primjer i uzor drugima.

Isto tako, u islamskom učenju je utemeljeno da muslimani moraju živjeti mirno u skladu s ostalim članovima društva, ne uzrokujući nikakvu štetu ili bol. Unatoč tome mnogi poistovjećuju islam s nasiljem i ratovima, iako je to daleko od istine. Bez obzira što teroristi tvrde, ne postoji opravdanje pod ikakvim okolnostima za diskriminirajuće napade i ubijanja. islam propovijeda svetost ljudskog života. Sura 5, ajet 33 u Časnom Kur’anu navodi:

“…tko god ubije nekoga… kao da je ubio cijelo čovječanstvo; a tko njega ostavi na životu, kao da je ostavio na životu cijelo čovječanstvo.“

 Nije li ovo jasna i kategorična izjava? Često ljudi dovode u pitanje zašto je uopće bilo ratova u ranoj islamskoj povijesti. U skladu s time se i pitaju zašto se teroristički napadi provode baš u ime islama. Kako bih odgovorio na ova pitanja uvijek citiram 2 ajeta iz 22. sure Časnog  Kur’ana, gdje je dopuštenje za obrambeni rat prvi puta dano muslimanima. U suri 22, ajet 40 Svemogući Allah kaže:

“Dozvoljena je borba onima protiv kojih se ratuje, zato što im je učinjeno nasilje – zaista im Allah može pomoći.“

 U slijedećem ajetu Kur’an navodi razloge zašto je Časni Poslanik islama dobio dozvolu da se uključi u borbu. Sura 22, ajet 41 navodi:

“One koji su bili nepravedno protjerani iz svojih domova samo zato što su govorili “Naš Gospodar je Allah“ – a da Allah ne tjera neke ljude pomoću drugih ljudi, sigurno bi bilo srušenih samostana, crkvi, sinagogi i džamija, u kojima se često Allahovo ime spominje. I Allah će sigurno pomoći onima kojima mu pomažu. Allah je uistinu silan i moćan.“

Što ovi ajeti govore? Sigurno ne daju dozvolu muslimanima da čine okrutnosti i prolijevaju krv drugih ljudi. Umjesto toga, oni uspostavljaju dužnost muslimana da poštuju tuđe religije i da ne osporavaju pravo svih ljudi da vjeruju u ono što žele, oslobođeni bilo kakvog lišavanja slobode ili prisile.

Dakle, islam je religija koja je oduvijek sadržavala i propovijedala načela religijske slobode, slobodu savjesti i slobodu vjerovanja. Prema tome, ako u današnje vrijeme postoje tzv.  Muslimanske grupe ili sekte koje ubijaju ljude, mora im biti suđeno po najstrožim mogućim uvjetima. Njihovi barbarski čini su potpuno kršenje svega za što se islam bori. Treba biti jasno da ti ljudi nemaju nikakvo znanje o religiji koju navodno slijede.

Primjerice, gdin. Sven Mary, odvjetnik koji predstavlja jednog od terorista u terorističkim napadima na Pariz i Bruxelles, nedavno je dao intervju za jedne francuske novine, u kojem pokazuje da ne poznaje islam kao religiju. Štoviše, kada je upitan je li ikada pročitao Kur’an, rekao je da je površno pročitao jednu od online interpretacija Kur’ana.

Nadalje, znanstveni rad objavljen od strane Royal Institute for International Relations u ožujku 2016., zaključio je da su teroristi koji su se identificirali kao muslimani imali minimalno ili nikakvo poznavanje religije kojom se predstavljaju. Što se tiče profila mladih ljudi koji su se radikalizirali i počinili napade na Zapadu, u izvješću stoji:

“Njihovo razumijevanje religije pliće je i površnije nego tumačenje njihovih prethodnika“, kao što je i njihovo poznavanje međunarodne politike. Nepravda je bila početna točka njihovih prethodnika“ koja ih je dovela do ekstremizma i terorizma. Trenutno je to uvelike zasjenjeno osobnim otuđenjem i motivima kao primarnim pokretačem njihove preobrazbe.“

 Nadalje, u članku objavljenom u The Washington Post, belgijski antiteroristički službenik Alain Grignard rekao je:

“Njihova pobuna protiv društva manifestira se kroz manja kriminalna djela i delikvenciju. Mnogi su i sastavni dio uličnih bandi. Islamska država donijela je svojim buđenjem novu granu islama koja legitimira njihov radikalni pristup.“

 Prema tome, neislamski stručnjaci došli su do zaključka da su teroristi samostalno osnovali “novi ogranak“ islama koji se jedino može opisati kao neprihvatljivo iskrivljeno učenje islama. Oni koji su prihvatili tu novu struju, I nemilosrdno ubijaju, oskvrnjuju i siluju nevine ljude, su prema Kur’anu krivi za ubojstvo cjelokupnog čovječanstva.

S druge strane, također je vidljivo da pojedinci ili grupe izvan muslimanske zajednice trude proširiti plamen podjela i neprijateljstva, te su si dali zadatak da nepravedno ocrne i diskreditiraju islamsko učenje. Primjerice, u kolumni objavljenoj prošli tjedan u Foreign Policy, novinarka Bethany Allen pisala je o dobro organiziranoj i sofisticiranoj mreži ljudi baziranoj u SAD-u, čija je jedina svrha potaknuti islamofobiju i zaustaviti sve pokušaje da se na mirne načine širi učenje islama. Članak iz Foreign Policy navodi:

“Dobro osnovana mreža trudi se opovrgnuti sva prava govora američkih muslimana, te sije politiku straha. Amerika je daleko desno, a antimuslimanski ekosustav usvojio je ista iskrivljena tumačenja islama koja promiče islamska država (ISIS).“

 Autorica nadalje piše da su miroljubivi muslimani u SAD-u žrtve:

“…iznimno osnažene industrije islamofobije koja sužava prostor za uravnotežen i otvoren dijalog, ostavljajući po strani one muslimane koji čine najviše za promicanje miroljubive, pravovjerne interpretacije islama.“

 Ona piše:

“SAD ima snažnu zaštitu slobode govora i vjerske slobode…ali određene mreže ljudi sada nastoje zabraniti muslimanima te slobode i tretirati islam kao opasnu političku ideologiju, a ne kao religiju – I utišati, te diskreditirati sve muslimane koji se ne slažu.“

 Članak daje primjer mirnog islamskog preobraćenika u SAD-u. Čim je održano predavanje na sveučilištu koje naglašava pravo učenje islama, snažan lobi okrenuo se protiv njega i pokušao ga optužiti za ubojstvo, ropstvo i silovanje. Njegova obitelj bila je izložena prijetnjama smrću i silovanjima. Sveučilište na kojem je radio bilo je zatrpano mailovima koji zahtijevaju njegovu trenutnu ostavku. Dakle, takvi slučajevi pokazuju da postoji fokusirani trud koji utječe na javno mnijenje protiv islama i sprečava da istinska učenja dospiju pred širu publiku.

Temeljeno na njenom istraživanju, autorica na kraju zaključuje:

“U ovakvom procesu, oni negiraju islamu temeljna prava koje imakršćanstvo i utišavaju ljude koji su na pozicijama da pomire islam s modernim američkim načinom života. Što je, čini se i primarni cilj.“

 Nažalost, često čujemo političare i vođe kako nepotrebno daju izjave koje potiču bijes i ljutnju koje se ne priklanjaju istini nego njihovim političkim stajališta. Primjerice, dr. Ben Carson (aktualni član američke administracije) opisao je islam u svome prošlogodišnjem govoru za predsjedničku kandidaturu kao “sustav organizacije života“, a ne kao religiju. Nadalje govoreći o osnivaču islama, dr. Carson rekao je:

“Ono što bih ja predložio svima ovdje je da si uzmu nekoliko sati i pročitaju nešto o islamu. Pročitajte o Muhamedu s.a.v.s.. Pročitajte kako je počeo u Meki. Pročitajte kako su ga vidjeli ljudi u Meki – nije bio omiljen… Kako je njegov ujak bio utjecajan i kako ga je štitio. Kada mu je ujak umro, morao je pobjeći. Otišao je sjeverno u Medinu… Tamo je oformio svoju vojsku i počeo masakrirati svakoga tko nije vjerovao kao oni.“

 Slažem se s dr. Carsonom, ali samo do te mjere da si ljudi uzmu vremena I prouče Časnog Poslanika islama. Ako prouče nepristrane tekstove, vidjet će i sami da Časni Poslanik nikada nije bio uključen u “masakre“ nemuslimana i kako su takve tvrdnje potpuno oprečne povijesti. Istina je da su, kao posljedica dugogodišnjeg kontinuiranog i mučnog progonstva, on i njegovi sljedbenici bili protjerani iz rodnog grada u Meki i bili prisiljeni migrirati u Medinu, gdje su živjeli mirno među Židovima i ostalim plemenima. Međutim, nevjernici u Meki nisu pustili muslimane da žive normalno u miru, nego su ih agresivno progonili do Medine, nastojeći uništiti islam jednom za sva vremena.

To je bio ključni trenutak u kojem je Svemogući Allah dopustio muslimanima da se uključe u obrambeni rat. To dopuštenje je odobreno, kako kažu prijašnje navedeni citati iz Kur’ana, da bi se uspostavilo jedinstveno načelo slobode vjerovanja. Prema tome, tvrdnje da je Časni Poslanik bio ratoborni vođa ili izazivač nemira su nepravde i okrutnosti najvišeg reda i takve lažne tvrdnje mogu samo ražalostiti srca miroljubivih muslimana širom svijeta. Povijest svjedoči činjenicama da je Poslanik islama svakim dijelom svoga bića tražio mir i pomirenje.

Ne morate mi vjerovati na riječ, nego radije poslušajte što je 1949. rekla Ruth Cranston, ugledna spisateljica 20. stoljeća, u svojoj knjizi World Faith. Uspoređujući obrambene ratove nametnute Časnom Poslaniku Muhamedu (s.a.v.s.) s SAD-ovim korištenjem nuklearnog oružja tu Drugom svjetskom ratu, napisala je:

“Muhamed (s.a.v.s.) nikada nije poticao borbu i krvoproliće. Svaka borba koju je vodio, vodio je u obrani. Borio se defenzivno da bi preživio. I borio se sa oružjem koje je postojalo u to vrijeme. Vođu koji je u svojim najgorim pohodima ubio jedva 5 ili 6 stotina ljudi, sigurno ne može osuđivati kršćanska zajednica od 140 milijuna ljudi koja smakne 120 000 nevinih civila jednom jedinom bombom.“

 rećom, u ozračju gdje je postala norma da se islam etiketira kao religija ekstremizma i nasilja, postoje nemuslimanski novinari i komentatori koji pišu s integritetom i smislom za pravdu. Zahvaljujem im se što se bore protiv struje neistina i nepravde koje su postale uobičajena stvar u današnje vrijeme. Posebno bih se volio zahvaliti časnom Premijeru za citiranje nekoliko ajeta iz Časnog Kur’ana u nekoliko svojih govora, osuđujući optužbe koje su prišivene učenjima islama.

Ovom prilikom htio bih se zahvaliti i Juliji Ioffe na članku objavljenom u Foreign Policy u kojem je istražila povijest različitih religija, uključujući islam. Na kraju je izvela zaključak:

“Niti jedna religija u srži nije nasilna. Niti jedna religija u srži nije miroljubiva. Vjera je stvar interpretacije, i često u toj interpretaciji vidimo ili ljepotu ili ružnoću.“

 Cijenim ovaj nepristrani zaključak. Budući da svi pokušavamo preživjeti ova nesigurna i neizvjesna vremena, snažno vjerujem da međusobno kritiziranje ne služi nikakvoj svrsi i da može samo povećati animozitet i neprijateljstvo. Umjesto toga, trebali bi srušiti trenutne barikade straha koje nas razdvajaju.

Trebali bi graditi mostove koji nas zbližavaju prije nego što gradimo zidove koji nas razdvajaju. Tragično je da ne prođe ni dan da vijesti ne izdvajaju daljnje zvjerske činove i terorističke napade. Nedvojbeno, svijet postaje opasno mjesto kako za pripadnike nemuslimanske zajednice tako i za muslimane. Prema tome, moramo se suprotstaviti svim oblicima ugnjetavanja i mržnje i koristiti sve mogućnosti da promičemo mir u svijetu. Ako istinski želimo mir, tada i svjetski čelnici, političari, mediji, te stranke moraju djelovati sa milošću i mudrošću.

Objavljen je veliki broj izvještaja koji pokazuje da se značajan broj muslimanske mladeži radikalizirao, jer su se osjećali uvrijeđeno zbog napada i izrugivanja njihovih vjerovanja u zapadnim zemljama. To ih naravno ni na koji način ne opravdava i dalje ih se drži krivima i odgovornima za njihove postupke. Ipak, zdrav razum nam nalaže da ne dolijevamo ulje na vatru. Umjesto toga, trebali bi raditi na međusobnom razumijevanju , poštujući međusobna vjerovanja, pokušavajući naći zajednički jezik.

U tom pogledu Kur’an je postavio načelo velike mudrosti i vrijednosti u 3. suri, ajet 65:

“Dođite oko riječi jednake vama i nama.“

 Ovdje je Kur’an postavio zlatno načelo u promicanju mira, gdje kaže da bi se ljudi trebali fokusirati na stvari koje ih ujedinjuju. Što se tiče velikih religija, jedinstvena je figura Svemoćnog Boga, ali to ne znači da religiozna osoba ne može imati ništa zajedničko sa nereligioznom osobom. Dakle, Kur’an nas uči kako da izgradimo mirno, multikulturalno društvo, gdje su ljudi svih vjera i stajališta u mogućnosti živjeti u skladu jedni s drugima. Ključni faktori su zajedničko poštovanje i tolerancija. U skladu s time, Kur’an je na drugom mjestu uputio muslimane da ne smiju govoriti protiv idola ili božanstava drugih ljudi, zato što bi reaktivno govorili protiv Allaha i došlo bi do kruga neprekidnog vrijeđanja.

Kao što ćete vidjeti, tema večerašnjeg događaja je “Globalni konflikti i potreba za pravdom“ i godinama sam govorio da je nedostatak pravde zahvatio svaki segment društva i potaknuo rasulo. Nedostatak pravde je također zabilježen u Ujedinjenim narodima, do mjere da čak i oni najuže povezani s Ujedinjenim narodima otvoreno svjedoče pomanjkanjima i neuspjehu organizacije da ispuni svoju primarnu zadaću održavanja međunarodnog mira i sigurnosti. Primjerice, u članku objavljenom u New York Timesu, bivši pomoćnik glavnog tajnika Anthony Banbury napisao je:

“Volim Ujedinjene narode, ali oni iznevjeravaju svoju ulogu. Previše je birokracije, a malo rezultata. Previše odluka se donosi zbog političkih razloga, umjesto da se slijede vrijednosti i načela Ujedinjenih naroda. Da bi UN nastavio s napretkom, treba napraviti kompletnu rekonstrukciju, tako da bi i vanjski suradnici trebali ispitati sustav I preporučiti promjene.“

 Slično, tijekom prošlih godina, određene Vlade donosile su nepravedne i nepromišljene vanjskopolitičke odluke koje su imale negativan učinak na mir i stabilnost u svijetu. Dobro poznati kolumnist, Paul Krugman nedavno je pisao u New York Timesu o ratu u Iraku 2003.:

“Rat u Iraku nije bio nevina greška, pothvat poduzet na bazi teorija koje su se pokazale pogrešnima. Javna opravdanja za invaziju, nisu bila ništa drugo nego izgovori, i to lažni izgovori.“

 Primjerice, postoje brojna izvješća i izjave koje ukazuju na povišene napetosti između SAD-a i Kine, koje su čak navještavala mogući rat između njih. Uistinu, nedavno je šira javnost izvještena da je bliski suradnik predsjednika Trumpa rekao da nema sumnje kako bi rat između Kine i SAD-a mogao otpočeti u slijedećih 5 do 10 godina. Slično tome, u siječnju South China Morning Post citirao je višeg kineskog vojnog dužnosnika koji je rekao da rat SAD–Kina sada više nije “samo slogan“ nego će postati “praktična realnost“.

Također, tenzije između Rusije i Zapada, nastavljaju se razvijati i svakog trenutka prijete eskalacijom. Uistinu, napetosti se umnožavaju, njemački bivši ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier, svojevoljno je progovorio protiv vojnih vježbi NATO-a u blizini ruske granice. U svom govoru prošlog svibnja rekao je:

“Jedina stvar koju ne bi trebali raditi je pogoršavati situaciju s glasnim zveckanjem oružja i huškanjem na rat…Svatko tko misli da će simbolična parada tenkova na istočnoj granici Saveza donijeti sigurnost je u krivu. Savjetuje nam se da ne pružamo izgovore za obnovu starih sukoba.“

 Slažem se sa izjavom bivšeg Ministra vanjskih poslova, da se narodi ne bi trebali međusobno provocirati ili nastojati nametnuti svoju dominaciju, nego bi se trebali angažirati u diplomaciji, te prevladati razlike mirnim putem i bez nepotrebnih međusobnih prijetnji. Nažalost, kako vrijeme sve više prolazi, čini se da gubimo sposobnost međusobnog slušanja i toleriranja oprečnih stavova i perspektiva. Otvaranje u vidu komunikacije i olakšavanje dijaloga je nužno, inače će se svjetska slabost samo produbljivati.

Citirao sam različita izvješća koja sugeriraju da se primičemo daljnjim ratnim sukobima i krvoprolićima. Kako na internacionalnoj, tako i na nacionalnoj razini vidimo polarizaciju i učvršćivanje konfliktnih stavova. Umjesto pokazivanja prstom i traženja krivca, sada je vrijeme za rješenja. Po mojem mišljenju već postoji jedno gotovo rješenje koje može imati trenutni učinak i koje može početi zacjeljivati svijet. Pri tome mislim na međunarodnu trgovinu oružjem, koju treba kontrolirati i ograničiti.

Svi znamo da Zapad, kako bi pospješio rast svoje ekonomije, prodaje svoje oružje izvan granica, uključujući i one zemlje koje su upletene u rat, ili ratne sukobe. Na primjer, samo prije nekoliko tjedana, šira javnost izvještena je da američka administracija potpisuje nove ugovore za prodaju sofisticirane i precizno vođene tehnologije projektila Saudijskoj Arabiji.

Nadalje, u izvješću UN-a objavljenom prošle godine, stoji da se kod prodaje oružja ne primjenjuju standardna pravila i zakoni. Niz tvrtki, pojedinaca i zemalja su dugo vremena kršile embargo sporazum o prodaji oružja Libiji, te omogućavali dobavu oružja različitim dobavljačima.

Dakle, čak i kad se ograničena pravila primjenjuju, ne provode se primjereno. Dok bi primarni interes svakog naroda trebao biti dobrobit čovječanstva i postizanje mira, tužna je istina da poslovni interesi i želja za bogatstvom stalno bivaju prioritet pored ovakvih briga. Osvrćući se na ove uskogrudne sebične ciljeve, poznati domaćin CNN-a nedavno je izjavio da bi suzbijanje trgovine oružjem moglo dovesti do gubitka radnih mjesta u američkim kompanijama za obranu. Tijekom jednoga intervjua uživo rekao je:

“Postoji mnogo radnih mjesta u igri. Dakako, ako bi puno izvođača prestalo proizvoditi i isporučivati ratne avione i drugu sofisticiranu opremu Saudijskoj Arabiji, došlo bi do značajnih gubitka poslova i prihoda u SAD-u.“

 Nadalje, ponekad se raspravlja da bi prodaja oružja zapravo mogla “potaknuti“ mir, jer oružje može imati efekt “zastrašivanja“. Po mome mišljenju, ovakav stav je potpuno besmislen i može samo potaknuti daljnju proizvodnju i prodaju iznimno opasnog oružja. Uistinu, takva su opravdanja uzrokovala da svijet bude upleten u neprestanu utrku za naoružanjem. U svrhu dobrobiti čovječanstva, vlade bi trebale zanemariti strahove da će njihova ekonomija patiti ako se trgovina oružjem ograniči.

Mnoga oružja koja se koriste u muslimanskim zemljama, čak i od strane terorističkih grupa kao što je Daesh, proizvedena su u zapadnoj ili istočnoj Europi, tako da je došlo vrijeme da se osmisle primjerene sankcije koje će se djelotvorno provoditi. Ako se načini ovaj jedan korak, iskreno vjerujem da će doći do značajnog efekta u kratkom vremenskom periodu.

Ne trebam dodatno pojašnjavati jer članci koje sam citirao dovoljno govore sami za sebe i upućuju u smjeru još jednog rata velikih razmjera. Niti jedna zemlja ili skupina ne treba živjeti u iluziji da je sigurna, zato što se započeti ratovi razvijaju brzo i često neočekivano.

Ako pogledamo unazad na Drugi svjetski rat, postojale su nacije koje su bile odlučne ne uključiti se u rat, ali su svojevremeno uvučene, dok su se savezi i paktovi nastavili izmjenjivati. Danas nekoliko zemalja posjeduje nuklearno oružje, i kada bi se samo jedno od njih nekada iskoristilo, posljedice bi bile nezamislive, i ostavile bi traga na sve dugo nakon nas. Umjesto da nadolazećim generacijama ostavimo nasljeđe blagostanja, biti ćemo krivi za ostavljanje jedino tuge i očaja. Naš dar svijetu biti će generacija onesposobljene djece, rođene sa defektima i intelektualnim onesposobljenima. Tko zna hoće li njihovi roditelji uopće poživjeti da se mogu skrbiti za njih?

Prema tome, uvijek se moramo sjetiti, ako se borimo isključivo za vlastite ciljeve pod svaku cijenu, prava drugih biti će uzurpirana, a to će dovesti do sukoba, ratova i bijede. Svi moramo dobro pogledati i razumjeti “ponor“ nad kojom stojimo. Moramo spoznati svrhu našeg  stvaranja.

Kao što sam rekao na početku, Utemeljitelj Muslimanske zajednice Ahmadije došao je stvoriti vezu između čovjeka i njegova Stvoritelja te ujediniti čovječanstvo. I zato se iz dubine srca molim da se čovječanstvo opameti prije nego bude prekasno.

Moja je poruka svijetu da treba gledati i na sutra, a ne samo na danas. Ostavimo nasljeđe nade i prilika za našu djecu, prije nego da im ostavimo teret strašnih posljedica naših grijeha.

Ovim riječima, molim se da Bog podari mudrost ljudima u svijetu i da teški oblaci koji su se nadvili nad nama ustupe mjesto svjetlosti i prosperitetnoj budućnosti.

Neka se Allah smiluje čovječanstvu, Amin.

Hvala svim gostima, hvala Vam puno.“

Simpozija mira – Globalni konflikti i potreba za pravdom