Život Poslanika II Raspodjela plijena nakon Hunejna

Kratak Sadržaj

Nakon što je proučio Tešahhud, Teavvuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti spominjati detalje u vezi s raspodjelom plijena iz Bitke na Hunejnu.

Mladi među Ensarijama izražavaju zabrinutost zbog distribucije

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) dao veliki dio Khuma (petinu plijena rezerviranog za Allaha i Njegovog Poslanika (savs)) vođama Kurejšija s namjerom jačanja međusobnih veza.

Nakon toga, neki mladići iz Ensarija smatrali su da imaju veće pravo primiti ovo bogatstvo, budući da su učinili velike usluge islamu. Neki su čak rekli da su tokom teških vremena bili pozvani, ali da im neće biti dat ni dio plijena. Časni Poslanik (savs) pozvao je vođu Ensarija, Hazreti Sada bin Ubade (ra), i naredio mu da okupi sve Ensarije. Časni Poslanik (savs) im se obratio i pitao u čemu je stvar.

Ensarije su rekle da njihovi mudri ljudi nisu ništa rekli; međutim, neki od njihove omladine izrazili su tugu zbog raspodjele plijena, posebno s obzirom na činjenicu da su učinili velike usluge islamu.

Časni Poslanik (savs) je zatim nabrojao neke od velikih usluga koje su učinjene Ensarijama, podsjećajući ih da su bili izgubljeni, ali im je pomogao da pronađu Boga i uspostavio bratstvo među njima.

Ensarije su se složile da je to nesumnjivo istina. Međutim, Časni Poslanik (savs) je rekao da Ensarije mogu odgovoriti i rekavši da im je Časni Poslanik (savs) došao kada je bio odbačen; međutim, Ensarije su potvrdile njegovu istinu; drugi su ga previdjeli, ali su ga Ensarije prepoznale; drugi su ga prognali, ali su ga Ensarije dočekale. Čuvši to, sve prisutne Ensarije su zašutjele, a glave su im bile pognute od stida.

Časni Poslanik (savs) je zatim objasnio Ensarijama zašto je dao više plijena Kurejšijama. Objasnio je da su mnogi od njih tek prihvatili islam prilikom osvajanja Meke, a mnogi još nisu prihvatili islam.

U poređenju s onima koji su već bili muslimani, ovi novi muslimani su trebali vidjeti takva djela dobre volje i rastućeg srodstva kako bi se islam čvrsto ukorijenio u njihovim srcima.

Nadalje, Kurejšije su mnogo izgubile u prethodnim bitkama. Stoga je Časni Poslanik (savs) objasnio da je njegova svrha bila da se brine o njihovim osjećajima i da ih u potpunosti obuhvati okriljem islama. Časni Poslanik (savs) je zatim upitao:

“Ne bi li više voljeli da se drugi vrate svojim kućama sa stokom, dok se oni, Ensarije, vrate svojim kućama s Allahom i Njegovim Poslanikom (savs)?”

Časni Poslanik (savs) je dao usporedbu rekavši da su drugi njegova vanjska odjeća, dok su Ensarije njegova unutarnja odjeća. Časni Poslanik (savs) je rekao da će ga Ensarije sresti na Sudnjem danu, a zatim se molio za Ensarije, dok su Ensarije plakale, govoreći da su zadovoljni načinom na koji je Časni Poslanik (savs) podijelio plijen.

Prava nagrada čeka Ensarije

Hazreti Halifa (aba) citirao je hazreti Mirzu Bašir-ud-Dina Mahmuda Ahmada (ra), drugog halifu, koji je rekao da, iako nisu svi Ensarije u početku izrazili svoje nezadovoljstvo, činjenica je ipak bila istinita, jer je Časni Poslanik (savs) rekao da će Ensarije za žrtve koje su podnijele pronaći svoju nagradu ne na ovom, već na onom svijetu.

Historija pokazuje da su kroz islam ljudi iz svih naroda osim Ensarija postigli položaje vlasti i vodstva. Ovo ilustruje da izjava jedne osobe može imati dubok utjecaj na cijelu naciju. Ovaj koncept je tačan i danas.

Oni koji se žrtvuju samo da bi postigli neku vrstu položaja, ranga ili bogatstva, ne bi trebali slušati poziv halife; umjesto toga, samo oni koji će se žrtvovati radi Allaha. Žrtve učinjene radi Allaha bit će nagrađene od Allaha. On nikada ne dopušta da žrtve iskrenih ljudi budu uzaludne.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da čak i unutar Zajednice postoje neki koji, kada dostignu određene godine ili određeni nivo iskustva, misle da bi trebali biti priznati i nagrađeni.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da danas počinje Godišnji skup Udruženja starješina Ahmadije (Majlis Ensarullah) i da takve misli obično dolaze osobi kada je u tim godinama. Stoga, trebaju imati na umu da ako imaju takve misli u svojim glavama zbog svojih godina i iskustva, trebaju napustiti te misli i nastojati postići zadovoljstvo Svemogućeg Allaha.

Odgovor Časnog Poslanika (savs) u svjetlu nestrpljenja koje su pokazali Beduini

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se, vraćajući se na raspodjelu plijena iz Bitke na Hunejnu, spominje i nestrpljivost koju su pokazali Beduini. Neki beduini su se okupili oko Časnog Poslanika (savs), koji je tražio da im se da određena količina plijena. Velika gomila se okupila oko Časnog Poslanika (savs), što je čak dovelo do guranja i naguravanja.

Zbog toga se ogrtač Časnog Poslanika (savs) zaglavio za granu. Časni Poslanik (savs) je rekao da čak i da ima deva u istom broju kao i trnja na drvetu, sve bi im ih dao, jer sigurno nije škrt. Časni Poslanik (savs) ih nije ukorio zbog njihovog nepristojnog ponašanja; umjesto toga, sa osmijehom, dao je lijep odgovor i zaista im je dao nešto bogatstva od plijena.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se postavlja pitanje da li je Časni Poslanik (savs) plijen iz Bitke na Hunejnu podijelio samo Kurejšijama i siromašnima, ili su oni koji su učestvovali u bitci također primili dio plijena, ili barem uobičajeni dio koji bi se davao svakoj osobi.

Proučavanje historijske literature pokazuje da bi oni koji su učestvovali u bitci primili svoj uobičajeni dio plijena: četiri deve ili četrdeset koza svaka. Međutim, postoji mogućnost da možda učesnici bitke nisu primili plijen.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jedan beduin prišao Časnom Poslaniku (savs) i zatražio da mu se da ono što mu je obećano. Časni Poslanik (savs) je rekao: “Raduj se.” Beduin je rekao da mu je Časni Poslanik (savs) to i prije rekao, ali mu tada zapravo ništa nije dao. Ovaj beduinski odgovor nije zadovoljio Časnog Poslanika (savs), te se okrenuo.

Ugledao je hazreti Bilala (ra) i hazreti Ebu Musu (ra) kako stoje u blizini i rekao im je da iskoriste radosnu vijest i raduju se. Časni Poslanik (savs) je uzeo malo vode i njome se oprao. Zatim je Časni Poslanik (savs) dao preostalu vodu dvojici ashaba, rekavši da i oni trebaju popiti vodu i njome se oprati. Sve se to dogodilo blizu šatora blagoslovljene supruge Časnog Poslanika (savs), hazreti Umm Salemah (ra). Pozvala je dvojicu ashaba i zamolila ih da i za nju sačuvaju malo vode.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jedna osoba otišla kod Časnog Poslanika (savs) i vidjela veliko stado ovaca, koje je zamolila Časnog Poslanika (savs) da mu da. Bez ikakvog pitanja, Časni Poslanik (savs) mu je dao stado.

Taj čovjek se vratio svom narodu i ohrabrio ih da vjeruju u Časnog Poslanika (savs), jer se nije ni najmanje bojao siromaštva. Kaže se da je ovo dio istog događaja koji je gore spomenut.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će nastaviti spominjati ove događaje u budućnosti.

Dženaze

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će predvoditi dženazu-namaz u odsustvu sljedećih osoba:

Faheem-ud-din Nasir, imam u Rumuniji. U početku je služio kao imam na raznim mjestima u Pakistanu. Također se specijalizirao za egzegezu (tumačenje) Časnog Kur'ana. U Rumuniji je bio stacioniran 2006. godine, gdje je služio do svoje smrti. Njegova supruga kaže da je bio uzoran muž i divan otac.

Imao je čvrstu vezu s Bogom, bio je pobožan, strpljiv i posjedovao je strast da u potpunosti ispuni svoju službu i životnu predanost. Tražio je vodstvo halife u svemu. Imao je odličan način podučavanja svoje djece. Ostao je predan svojim namazima čak i u bolesti i savjetovao je svojoj porodici da nikada ne napuštaju Božji prag. I

skoristio bi svaku priliku da širi poruku islama Ahmadijata. Uvijek je imao osmijeh na licu i bio je društvena osoba. Nastavio je svoj rutinski rad tokom bolesti, čak i do dva dana prije smrti.

Počeo je raditi na rumunskom prijevodu Časnog Kur'ana i nekih knjiga Obećanog Mesije (as). Lokalni Rumuni bili su veoma impresionirani njegovim poznavanjem rumunskog jezika. Njegova majka kaže da je bio vrlo poslušan sin koji je posjedovao odlične moralne kvalitete. Njegov otac je prije rođenja sanjao sebe kako drži dijete s mjesecom i zvijezdom na čelu.

Njegova majka kaže da su, kada je postao imam, znali da će jednog dana sigurno zasjati. Bio je prvi imam u Rumuniji i pružio je velike usluge u osnivanju Zajednice tamo. Nikada nije uzimao slobodno vrijeme, osim kada mu je umrla mlađa sestra.

Članovi lokalne Zajednice su izrazili različite načine na koje je imao dubok utjecaj na njihove živote i pomagao im na sve moguće načine. Neki su izrazili da im nije bio samo imam, već i očinska figura, brat i prijatelj koji im je pomagao na bilo koji način.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su ovo osobine koje imam treba posjedovati, i ovo je primjer koji imam treba postaviti kako bi vidio rezultate u svojim naporima širenja i moralnog odgoja. Hazreti Halifa (aba) je rekao da se ovaj imam u potpunosti posvetio službi vjere u stranoj zemlji, što ga svakako čini šehidom. Služio je do posljednjeg daha.

Hazreti Halifa (aba) je posvjedočio da ga je uvijek gledao sa osmijehom na licu. Drugi halifa (ra) je također rekao za drugog imama koji je preselio u stranoj zemlji da je i on bio šehid i da treba izvući pouke iz njegovog života.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je isti slučaj i sa Faheem-ud-dinom Nasirom; njegov život je bio primjer, posebno za one koji su odali počast životu. Hazreti Halifa (aba) je uputio dovu Allahu da uzdigne njegov položaj i podari strpljenje njegovoj porodici.

Abdul Aleem Farooki iz Kanade. Preselio je kada su trojica naoružanih muškaraca ušla u njegovu kuću dok je spavao, a njegova supruga i troje djece bili su u prizemlju. Pljačkaši su svima uzeli telefone i čuvši buku, Abdul Aleem Farooki se probudio.

Jedan od napadača ušao je u njegovu sobu i dok ga je pokušavao otjerati, napadač ga je udario šipkom u lice i rame, a zatim pobjegao iz sobe. Abdul Aleem Farooki je zatim krenuo prema sinovljevoj sobi kada je napadač koji je stajao pored stepenica ispalio dva hica u njega. Jedan od metaka pogodio ga je blizu srca i izašao iz tijela kroz rame, zbog čega je preselio na mjestu događaja.

Bio je aktivan član Zajednice, redovan u obavljanju namaza i širenju poruke. Služio je kao lokalni predsjednik svog ogranka. Iza njega su ostali supruga, sin i tri kćerke. Redovno je obavljao tahadžud [dobrovoljne namaze prije zore]. Posjedovao je mnoge vrline i bio je u prvim redovima u prinošenju finansijskih žrtava. Njegova supruga kaže da je bio uzoran muž od kojeg je mnogo naučila.

Imao je duboku vezu s Hilafatom. Naređivao bi svojoj djeci da obavljaju molitve u džematu. Njegova kćerka kaže da bi uvijek bio zabrinut za njihove potrebe. Uprkos tome što je cijeli dan provodio služeći Zajednici, dolazio bi kući i brinuo se o svojoj djeci, pitajući ih treba li im išta. Održavao je prijateljsku atmosferu kod kuće. Njegov sin kaže da mu je otac bio uzor i da će se truditi da slijedi njegove stope.

Svake nedjelje bi išao s ocem na propagiranje. Također je obavezao sina da nauči cijeli Časni Kur'an napamet. Njegova majka kaže da je njen sin bio odan Zajednici i volio je sve. Strastveno je volio propagirati vjeru i obavljati namaze u džematu.

Zvao bi majku s posla da vidi je li već obavila namaz, a ako nije, zamolio bi je da ga sačeka kako bi mogli obaviti namaz u džematu. Hazreti Halifa (aba) je dovio da Allah podari rahmetliji oprost i milost, a njegovoj porodici strpljenje. Neka njegova porodica slijedi stope njegovog kreposnog primjera.