Život Poslanika II Pohodi poslije Hunejna

Kratak Sadržaj

Nakon što je proučio Tešahhud, Teavvuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti spominjati detalje u vezi s Bitkom na Hunejnu.

Meleci silaze na bojno polje

Hazreti Halifa (aba) je rekao da Svemogući Bog spominje vojske koje su se spustile s neba tokom Bitke na Hunejnu, a koje su upoređene s melecima. Bog kaže u Časnom Kur'anu:

„Onda je Allah spustio smirenost na Svog Poslanika i na vjernike, i On je spustio vojske koje vi niste vidjeli, a kaznio je one koji nisu vjerovali. Takva je kazna nevjernicima.“ (Kur'an, 9:26)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da komentatori vjeruju da je ovo bila samo metafora kako bi se ojačala odlučnost vojnika u bitci. Međutim, izvještaji preneseni u hadisu pokazuju da su meleci zaista praktično učestvovali u bitci. Postavlja se onda pitanje zašto su poslane hiljade meleka, a ne samo jedan, koji bi bio dovoljan da pomogne vojsci.

Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as), koji spominje da je slanje hiljada meleka bilo sredstvo za jačanje odlučnosti muslimanske vojske. Stoga je spomenuto pet hiljada meleka, a ne samo jedan, iako bi samo jedan melek bio dovoljan da pomogne muslimanskoj vojsci da pobijedi.

Hazreti Halifa (aba) citirao je hazreti Mirzu Bašir-ud-Dina Ahmada (ra), koji kaže da je silazak meleka bio stanje vizije koje je savladalo muslimane kako bi ih podržalo i pomoglo. Inače, čak i bez meleka, Bog je imao moć da im pomogne; međutim, ovo je bio način pružanja podrške muslimanima.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je u drugom slučaju Hazreti Mirza Bashir-ud-Deen Mahmood Ahmad (ra) izjavio da vječni život postiže onaj ko je spreman dočekati smrt radi Boga. Kada neko ustane s ovom namjerom, meleci ustaju da tu osobu održe u životu.

Kada osoba kaže da je spremna umrijeti za Boga, meleci se okupe i kažu da joj neće dozvoliti da umre, i na kraju, meleci pobjeđuju. Tokom Bitke kod Hunejna, samo 12 ashaba je ostalo pored Časnog Poslanika (savs), ali je Časni Poslanik (savs), uprkos savjetu svojih ashaba, nastavio dalje, čak i suočen s četiri hiljade neprijateljskih strijelaca.

To je, u stvarnosti, bio Božji govor, jer je neposredno prije Časni Poslanik (savs) rekao da je on samo čovjek koji je imenovan za poslanika. Dok je bio spreman dočekati smrt radi svog Gospodara, meleci su se spustili da mu pomognu.

Neprijatelji bježe sa bitke

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, kada je Časni Poslanik (savs) pozvao svoje ashabe i oni se vratili na bojno polje i počeli žestoko boriti, Časni Poslanik (savs) je također uzeo šaku zemlje i kamenja i bacio ih u smjeru neprijatelja. Kao rezultat toga, samo kratko vrijeme kasnije, uprkos tome što je bila jedna od najvještijih vojski Arabije, neprijateljska vojska plemena Banu Havazin počela je posrtati i bježati.

Pleme Benu Thakif je nastavilo borbu; međutim, 70 njihovih ljudi je ubijeno, i konačno, kada je njihov posljednji zastavnik, Osman bin Abdillah, ubijen, pleme Benu Thakif je konačno pobjeglo. Čuvši vijest o smrti ovog zastavnika, Časni Poslanik (savs) je dovio da mu se ukaže milost zbog njegovih zločina protiv Kurejšija.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su četiri ashaba poginula tokom ove bitke, i to Aiman ​​bin Ubaid (ra), sin Um Aiman ​​(ra) (iste Um Aiman ​​koja je pomogla u podizanju Časnog Poslanika (savs), Surakah bin Haris (ra), Jazid bin Dhamma (ra) i Ebu Amir (ra).

Zabilježeno je da je tokom bitke jedan ashab pogođen strijelom u čelo, što je uzrokovalo da mu krv poteče niz lice i prsa. Časni Poslanik (savs) je lično očistio krv sa lica svojim mubarek rukama, nakon čega je krv prestala teći, a zatim je Časni Poslanik (savs) dovio za njega.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Hazreti Halid bin Velid (ra) bio povrijeđen kada je muslimanska vojska prvobitno pobjegla. Nakon bitke, Časni Poslanik (savs) je zatražio da ga odvedu do Halida bin Velida (ra). Kada su ga odveli, Časni Poslanik (savs) je sjeo s njim i, vidjevši njegove rane, nanio je na njih svoju blagoslovljenu pljuvačku, nakon čega su rane zacijelile.

Vijest o pobjedi muslimana stiže do Meke

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su, kada su muslimani prvobitno pobjegli s bojnog polja, neki od njih otišli u Meku i obavijestili ljude da su muslimani poraženi i da je, ne daj Bože, Časni Poslanik (savs) ubijen. Čuvši to, licemjeri u Meki su se jako obradovali i rekli da će se Arabija sada vratiti drevnoj religiji svojih predaka.

Nakon toga, amir Meke, Attab bin Asid, obratio se narodu rekavši da čak i ako Časni Poslanik (savs) zaista bude ubijen kao šehid, Allahova religija će uvijek ostati utvrđena i da je Biće Kojem se Časni Poslanik (savs) klanjao živ i da nikada neće umrijeti.

Ubrzo nakon toga, u Meku je stigla vijest da su muslimani zapravo ubjedljivo pobijedili. Slično tome, lažne vijesti o muslimanskoj vojsci prvobitno su stigle i do Medine; međutim, kasnije su prenesene prave vijesti o pobjedi muslimanske vojske.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je prethodno spomenuto da je neposredno prije osvajanja Meke, jedan ashab ubio nekoga uprkos tome što mu je prenio islamski pozdrav mira (selam). U tom smislu, spominje se da je nakon Bitke na Hunejnu, kada je Časni Poslanik (savs) krenuo u pohod na Taif, Ujaina zatražio od Časnog Poslanika (savs) odštetu za krv ubijenog čovjeka. Časni Poslanik (savs) mu je ponudio da uzme krvarinu, ukupno stotinu deva.

U početku se Ujaina nije složio jer je došao da se osveti, ali je na kraju pristao da uzme krvarinu. Kasnije je ashab koji je ubio čovjeka otišao Časnom Poslaniku (savs) i tražio oprost, ali Časni Poslanik (savs) nije dovio za njegov oprost. U predaji je zabilježeno da je Časni Poslanik (savs) kasnije dovio za njegov oprost.

Pohod Autasa

Hazreti Halifa (aba) je zatim iznio detalje u vezi s pohodom Autasa. Nakon poraza u bici kod Hunejna, vojska plemena Banu Havazin pobjegla je gdje god je mogla. Dio vojske pobjegao je u Taif, dok je drugi dio vojske pobjegao u Autas, a treći u Nahlah.

Autas je bila dolina u blizini Hunejna. Nakon što je osvojio plijen iz bitke kod Hunejna, što je bio najveći plijen koji su muslimani do tada osvojili, Časni Poslanik (savs) krenuo je prema Taifu, šaljući odred u Autas pod vodstvom hazreti Ebu Amira Ašarija (ra). Jednom tamo, hazreti Ebu Amir (ra) pozvao je neprijatelja u bitku, a grupa od desetoro braće istupila je u borbu. U početku su bili pozvani u islam, ali su odlučili da se bore.

Stoga ih je hazreti Ebu Amir (ra) jednog po jednog oborio u smrt. Kada je deseti brat istupio, dao je do znanja da prihvata islam, zbog čega je hazreti Ebu Amir (ra) spustio mač. Sada kada nije bio na straži za borbu, deseti brat ga je napao. Kaže se da je kasnije deseti brat postao musliman, i to vrlo dobar musliman. Kasnije je hazreti Ebu Amir (ra) nastavio borbu i pogođen je strijelom u koljeno.

Kada je strijela izvađena, shvatio je da je rana prilično duboka i da postoje male šanse za njegov oporavak. Zamolio je hazreti Ebu Musu Ašarija (ra) da prenese njegov selam Časnom Poslaniku (savs) i da dovi za njegov oprost. Nekoliko trenutaka kasnije, hazreti Ebu Amer (ra) je preselio. Hazreti Ebu Musa Ašari (ra) je predvodio odred do pobjede, a nakon što je osvojio ratni plijen, vratio se Časnom Poslaniku (savs) i ispričao mu sve što se dogodilo te prenio poruku hazreti Ebu Amira (ra).

Čuvši ovo, Časni Poslanik (savs) je detaljno dovio za hazreti Ebu Amera (ra). Hazreti Ebu Musa Ašari (ra) je zamolio Časnog Poslanika (savs) da i za njega dovi za oprost, pa je Časni Poslanik (savs) dovio i za njega.

Pohod Tufaila bin Amra Dausija

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je zatim bio Pohod Tufaila bin Amra Dausija koji se dogodio u Ševalu, 8. Godine po Hidžri, prema Zul-Kafainu. Kada je Časni Poslanik (savs) išao prema Taifu, poslao je Tufaila Dausija (ra) da uništi Zul-Kafainov kip.

Časni Poslanik (savs) ga je poslao sa savjetom da širi selam svugdje, da hrani gladne, da se boji Boga, a ako ikada pogriješi, treba da nadoknadi čineći dobro djelo. Stoga je Tufail Dausi (ra) otišao i zapalio Zul-Kafainov kip.

Nakon što je završio svoju misiju, Tufail Dausi se zajedno sa četiri stotine ljudi s njim, vratio Časnom Poslaniku (savs), koji je sada bio u Taifu. Tufail Dausi (ra) je također donio Časnom Poslaniku (savs) modernu artiljeriju i oružje koje je prvi put korišteno tokom bitke koja će se održati u Taifu.

Opsada Taifa

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se Bitka kod Taifa dogodila u ševalu, 8. godine po Hidžri. Pleme Thakif je živjelo u Taifu i njegovi ljudi su bili vješti u ratovanju. Ovdje se nalazila jaka tvrđava. Bitka koja se ovdje dogodila bila je u suštini nastavak Bitke kod Hunejna, jer su stanovnici Thakifa pobjegli ovdje nakon što su poraženi u Bici kod Hunejna.

Časni Poslanik (savs) poslao je hazreti Halida bin Velida (ra) naprijed u Taif sa 1.000 muslimanskih vojnika. Pokušali su postići dogovor sa stanovnicima Taifa, ali bezuspješno. Nakon što je poslao Halida bin Velida (ra), Časni Poslanik (savs) također je krenuo prema Taifu i po dolasku tamo opsjedao je tvrđavu u Taifu. Pleme Thakif je u tvrđavi sakupilo godišnje zalihe namirnica.

Muslimanska vojska se još nije bila smirila kada su stanovnici Taifa počeli gađati muslimane strijelama i ranili neke od njih. Časni Poslanik (savs) je naredio da se pronađe drugo pogodno mjesto gdje bi mogli postaviti logor. Nakon toga, predaje ukazuju na niz razmjena strijela i kamenja između stanovnika Taifa i muslimanske vojske. Nakon nekog vremena, kao krajnje sredstvo, Časni Poslanik (savs) je naredio da se posijeku vinove loze stanovnika Taifa.

U početku su stanovnici Taifa rekli da muslimani mogu to učiniti; međutim, kada su se vinove loze počele paliti, jedan od poglavara Taifa je zamolio Časnog Poslanika (savs) da se smiluje i da to ne učini. Stoga je Časni Poslanik (savs) prihvatio ovaj zahtjev i naredio da se voćnjaci ostave na miru.

Časni Poslanik (savs) i muslimani ostali su tamo u Taifu nešto više od pola mjeseca. Sve to vrijeme, stanovnici Taifa ostali su unutar svoje tvrđave, jer su se bojali onoga što se dogodilo u bitci kod Hunejna. Čak i kada su izazvani, pripadnici plemena Benu Thakif nisu htjeli izaći. Jazid bin Dhamma (ra) ponudio je da će, ako mu se osigura sigurnost, doći u tvrđavu i razgovarati sa stanovnicima Taifa.

U početku su pristali, pa je Jazid (ra) prišao; međutim, stanovnici Taifa nisu imali namjeru da mu garantuju sigurnost i učinili su ga šehidom. Bio je nećak hazreti Umm Salame (ra). Čovjek koji ga je ubio mislio je da će ovaj incident izazvati strah među muslimanima, pa je izašao iz tvrđave; međutim, Jazidov (ra) brat ga je zarobio i na kraju ubio zbog svog zločina.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će nastaviti spominjati ove događaje u budućnosti.

Dženaze

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će klanjati dženazu u odsustvu za sljedeće dvije osobe:

Dr. Sjed Šahab Ahmed, porijeklom iz Indije, živio je u Kanadi. Iza njega su ostali sin i tri kćerke. Bio je unuk hazreti Sjeda Iradata Hussaina (ra), ashaba Obećanog Mesije (as). Doktorirao je psihologiju na Univerzitetu u Škotskoj. Zatim je, po nalogu Trećeg Halife (rh), otišao u Kanadu i predavao kliničku psihologiju. Služio je Zajednici i u Indiji i u Kanadi.

Obavljao je predsjedničku dužnost u Saskatoonu i druge dužnosti u Edmontonu. Bio je aktivan u širenju poruke islama. Organizirao je razne međuvjerske konferencije u Saskatoonu i govorio o islamu u raznim prilikama. Bio je naučnik i objavio je razne članke u različitim publikacijama. Objavio je dvije knjige o historiji ashaba Obećanog Mesije (as) iz Bihara, kao i o šehidima iz Bihara.

Završena je i treća njegova knjiga na engleskom jeziku na temu Ahmadije u Biharu. Bio je pravedan starješina i uzoran Ahmadi musliman. Pridržavao se učenja islama i gajio duboku ljubav prema Časnom Poslaniku (savs), Obećanom Mesiji (as) i halifama.

Čak i u poodmaklim godinama, redovno je posjećivao džamiju i nastavio svoje napore u propovijedanju poruke islama Ahmadijata. Hazreti Halifa (aba) je dovio Allahu da mu podari oprost i milost.

Mubarak Khokhar iz Lahorea, sin od Inšallah Khokhar. Imao je vrlo blizak odnos sa Četvrtim Halifom (rh), i prije i za vrijeme njegovog halifata. Imao je uspješan posao koji je pokrenuo na savjet Četvrtog Halife (rh). Posjedovao je mnoge vrline i služio je ljudima oko sebe. Iza njega su ostali supruga, kćerka i dva sina. Hazreti Halifa (aba) je dovio Allahu da mu podari oprost i milost.